(Slobodna Dalmacija) Povodom galame i povike koja se svake godine sruÅ¡i na glavu profesora koji naprave “kiks†na “državno j maturiâ€, pokuÅ¡at ću malo doÄarati pod kakvim je stresom profesor. Krenimo od izlaska iz kuće. ZavrÅ¡ila nastava, i pri odlasku u Å¡kolu mi susjed ili blagajnica u samoposluzi odmah ujutro dignu živce: Aaa, gotova Å¡kola, profesore, poÄinju praznici!
A zapravo tek upadam u najstresniji dio posla.
Odmah me doÄeka nekoliko poziva na mobitel jer me se “sjete†neki koje nisam 20 godina ni Äuo ni vidio, koji “ne žicaju ocjenu†za Matinog malog, nego ako mogu pogledat u dnevnik kakva je situacija. Mogu mislit, ali se zbog elementarne pristojnosti moram javit.
Može li duja?
Ispred zbornice me doÄeka barem pet uÄenika od kojih dvojica donose program koji duguju, jedan obavezno žica “duju†jer mu je “trećiâ€, a jedan neku veću ocjenu “ako ikako može†jer mu treba za upis ili prosjek. NiÅ¡ta ne mogu bez dnevnika, ali ga nema jer razrednik negdje raÄuna opravdane, neopravdane, prosjeke, zasjeke, usjeke i nasipe koje nitko ne Äita, nikome ne trebaju i nikome ne koriste, ali se moraju uraditi jer za to postoje pripadajuće rubrike u dnevniku.
Uzmem programe da djeca ne Äekaju, s namjerom da ih evidentiram naknadno, i spremim u neku ladicu i odmah zaboravim gdje su.
Žicare otkaÄim jer nema dnevnika (to ne znaÄi da su odustali). Ukoliko se ne pojavi neki roditelj koji je, unatoÄ svim zabranama, uspio proći pored portira…
Ulazim u zbornicu punu nervoze jer sjednica kasni zbog hrpe molbi, žalbi, zahtjeva za preispitivanjem ocjene i tko zna kojih Äuda, koje ravnatelj, voditelj i tajnik nekako pokuÅ¡avaju sortirati nekim smislenim redom. Odmah me “napadne†nekoliko razrednika jer sam neke ocjene propustio zakljuÄiti, a i neki svojim žicarima odraÄ‘uju dio posla.
Jedan od njih obavezno poznaje Matu s poÄetka priÄe i poÄinje me pilat. Ah da, juÄer sam na papiriću dobio imena nekih uÄenika koji moraju vratiti knjigu pa “ako ih mogu obavijestiti kad ih vidimâ€. Naravno da nemam pojma gdje mi je papirić.
Prestar za razrednika
U nekom kutu zbornice kolegica (ili kolega) glasno “grinta†o prevelikim obvezama i premaloj plaći, padu ugleda profesora, neodgojenim Ä‘acima i tako prenosi nervozu svima. Sjedam na svoje mjesto i pokuÅ¡avam sortirati u zadnji Äas ispravljene pismene.
Mate Matić iz ll.e je pisao treći dio drugog dijela zadataka jer to duguje joÅ¡ iz prvog polugodiÅ¡ta, Jure Jurić iz IV.b drugi dio prvog dijela, Pero Perić iz IV.c drugo polugodiÅ¡te usvojenost i takvih petnaestak sluÄajeva pokuÅ¡avam sortirati po razredima i zakljuÄiti konaÄno ocjene.
Naravno da me svaki Äas netko prekida s tko zna Äime jer, naravno, profesor nema kancelariju. Sve se dogaÄ‘a u zbornici gdje nas je nagurano 300, i tu nikakav klima-ureÄ‘aj ne pomaže. Naravno da u zbornicu svaki Äas netko upada i traži “nekoga†zbog “neÄega†i naravno da mu ne pada na pamet kucati. Pa nije to kancelarija “na općiniâ€, nego zbornica. UÄestalo zvoni telefon jer netko traži “nekoga†zbog “neÄega†pa viÅ¡e sluÅ¡alicu nitko ni ne diže.
I obavezno se “baÅ¡ sad†pojavi netko iz programa za obrazovanje odraslih koji se nije pojavio barem tri godine jer je na terenu u Ulanbatoru, i ako bi mu ikako mogao organizirat ispit danas jer mu sutra rano ujutro ide trajekt za Ulanbator. Napominjem da nisam razrednik jer sam za to “prestarâ€, a oni su tek u pravoj vatri.
Tijek sjednice nemam volje opisivati, ali napominjem da popodne treba ponovno doći jer je “državna maturaâ€, ali ni o njoj neću (ovaj put).
I na kraju pitam sve mislite li i dalje da profesora koji popodne napravi kiks i zamijeni omotnice s pitanjima treba kritizirati, kazniti, dati mu otkaz ili ga je najbolje strijeljati za primjer drugima?
Eto valjda da ovo proÄita susjed ili blagajnica s poÄetka priÄe (neće jer takvi ne Äitaju novine), bili bi malo manje zavidni na tri i po mjeseca praznika.