(Jutarnji list) Pritisak na nastavnike pred kraj školske godine sve je jači, a ono najgore u školama očekuju ovih dana kad krene zaključivanje ocjena. Učenik s tri negativne ocjene pada razred, a roditelji na sve moguće načine traže rješenje kako da se to ne dogodi. U najblažem slučaju, krše pravilo nedolaska u školu u zadnjem tjednu nastavne godine.
Školska zabrana
Pravilnik o vrednovanju učenika propisuje, naime, da u zadnjem tjednu nastave škole ne organiziraju roditeljske sastanke, ni individualne i informativne razgovore s učenicima, upravo kako bi se izbjegli pritisci roditelja na nastavnike. Budući da se neki roditelji svake godine ogluše na tu “komandu”, dio je škola ove godine roditelje pozvao da, osim u iznimnim slučajevima, ne dolaze u školu od 1. lipnja.
– Pritisak na nas je strašan. Uvedena praksa da na polugodištu nema zaključivanja ocjena, koja je trebala olakšati nama nastavnicima, samo se dodatno prebacila na kraj nastavne godine i otežala nam. Sada je pritisak roditelja još jači – tvrdi Biljana Pavelić, profesorica Druge ekonomske škole u Zagrebu. Pritom se profesore podjednako pritišće zbog negativnih i onih pozitivnih ocjena.
– Dogodilo mi se da je na popravni ispit došla majka i čekala pred vratima, iako po pravilu nije smjela niti ući u školu. Učeniku sam godinu prije progledala kroz prste, no nakon što nije pokazao nimalo uloženog truda ni znanja, rušila sam ga na popravnom. Na hodniku me dočekala majka i priredila show. Verbalno me napala i bila je to mučna scena – kaže Biljana Pavelić.
Iako je mislila da je priči kraj nakon što je majci rečeno da napusti školu, incident se nastavio: uvjerena da je njeno dijete trebalo proći na popravnom, majka je poslala profesorici inspekciju. Pokazalo se, bez razloga: učenik trećeg razreda na popravnom je odgovorio na pola prvog od ukupno šest pitanja. Na ostalih pet je odgovarao – ne znam.
Poziv inspekcije
– Pritisak na nastavnike dolazi s raznih strana, nisu nastavnici jedini. To je naprosto prokletstvo hrvatskog školstva. Ocjena je naime najvažnija i nikom živom u ovoj zemlji nije bitno da li iza nje stoji znanje. Bitno je da se ima što bolja brojka. Jer, ona je uvjet za upis u srednju školu ili na fakultet. I zato će pritiska na nastavnike biti dokle god ne promijenimo upisne kriterije, kaže Branimir Mihalinec, šef Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama.
Rast prijetnji
Istraživanje profesorice Vesne Bilić s Učiteljske akademije u Zagrebu pokazalo je da je 2007. oko deset posto nastavnika doživjelo da im prijete prijavom ravnatelju, a osam posto prijavom inspekciji. Lani je čak 29 posto roditelja prijetilo prijavom ravnatelju, a 26 posto pozivom inspekcije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 267 nastavnika u zagrebačkim osnovnim i srednjim školama, a rezultati su pokazali da je šest nastavnika doživjelo tjelesno nasilje od roditelja, osam posto nastavnika prijetnje ozljeđivanjem, a 17 % nastavnika prijavilo je oštećenje vlastite imovine. Pogrdna imena na svoj račun imalo je priliku čuti njih 21 posto.
Vidi! Novinari opet otkrili toplu vodu.
A što sindikat poduzima da se takve stvari ne dešavaju? Ajde- što točno?
Što je s zaštitom od strane ministarstva? Pa normalno da će nam roditelji napakostiti time da će zvati inspekciju jer to je ono što im uglavnom zadnje preostaje i naravno oni čim dođu ruše ocjene, a to se zna.
Pa čim nešto je odmah se navodi kao razlog nezaključivanje ocjena na polugodištu???Hoćete time reći da je ranije kada su se te ocjene zaključivale bilo nešto bolje????
Stanje je bilo gotovo identično sadašnjem.
Iskreno, meni i mnogima je lakše od kada se te ocjene na polugodištu ne zaključuju- manje je posla a naravno i stresa. I da se upisni kriteriji promjene opet bi bilo isto.
Treba neke druge reforme provesti,a ne stalno mlatiti po nezaključivanju ocjena na polugodištu.
Uglavnom je općepoznata činjenica kako je u ovakvom obrazovnom sustavu kakav je hrvatski (iako je upitno koliko je to uopće sustav) inspekcija krajnje nepotrebna. No, zašto smatrate kako oni odmah čim dođu, ruše ocjene?
Točno je – nosom paraju nebo kad uđu u školu, no to se brzo rješava (iz vlastita iskustva)!
Kad vide da niste impresionirani, brzo ozdrave, i nakon toga razgovor je uglavnom normalan i pristojan (iz istog izvora, op. a.)!
Tako – da bi rušili ocjene, moraju se na nešto pozvati, na zakon, pravilnik. statut škole, njihova odluka mora biti utemeljena na nekom pravnom dokumentu. Ako se ocjenjuje u skladu s pravilnikom, na temelju čega će rušiti ocjenu?
Ima ih, dakako, koji idu sivonjski, nasilu, no to je tek lako rješivo! Pišete dopis, zatražite izuzeće inspektora, prijava nadležnima, i kvrc – i u inspektorskoj branši nisu svi složni, ima trvenja, vole pakostiti jedni drugima.
Uglavnom – pomalo naporno postaje to konstantno zdvajanje nad nastavničkom sudbinom. Meni je jednom kaubojski upala jedna opaka mater, na zlu glasu, ali je brzo bila otpravljena, jednako tako kaubojski!
Otada – nema više kauboja, kad dođu, da vidiš pristojnosti i mirnog tona!
Pomozi si, i…kako ono ide?!
Bilo bi dobro da samo ruše ocjene. Imaju oni i razne druge ovlasti tipa zabrana rada, slanje u prijevremenu mirovinu i slično. Znate i sami da ima svakakvih slučajeva. Dovoljno je što nakon njihovog posjeta profesori završe u novinama. imali smo tu primjer prošle godine s nastavnicom iz matematike i još dosta toga.
A i problem je u tome što jedan savjetnik tvrdi jedno, a drugi drugo tj. ni oni sami nisu međusobno usuglašeni oko mnogo stvari.
Živo me zanima kako će stvari funkcionirati nakon što krenu novi kurikulumi, ali ništa pametnije u tome svemu ni ne očekujem.
Ma čega se toliko bojite???
Nisam li naveo u gornjem postu – da bi donijeli bilo kakvu odluku, inspektori se moraju pozvati na neki pravni akt! Ne mogu poništavati ocjene zato jer im se tako hoće. Odakle Vam to da prosvjetna inspekcija šalje u prijevremenu mirovinu? U prijevremenu mirovinu, ako je razlog narušeno zdravlje, šalje liječnička komisija, a ne prosvjetna inspekcija. Kolega dragi, Vi kao da u školu dolazi odred esesovaca, a ne jedan inspektor!
Uostalom, ako šalju u prijevremenu penziju, kako im je onda, za ime Božje, promakla jedna Ljilja Vokić? Baba ima 67, a do jutros je ravnala gimnazijom!!!I nije jedina takva u ravnateljskoj fotelji.
Što se mene tiče – neka inspekcije dolaze svaki dan. I red bi im bio da su na terenu i vršljaju po školama, a ne da čuče u uredima, iako, ponavljam – u sustavu kakav je hrvatski, inspekcija je potrebna koliko i konju peta noga!
Profesori završe u novinama?
Izvrsno, grandiozno – tako, kad napokon završe u novinama, konačno dobiju priliku javno iznijeti sve ono što ne valja po školama, a toga nije malo. Zašto da novine ne pišu o nama? Zar bi se trebali skrivati po kabinetima?
Naravno da jedan savjetnik trubi jedno, a drugi drugo – što se zamarate time što oni govore? Mi ne radimo prema tome što govore savjetnici, već prema onome što piše u zakonu i pravilnicima, svidjelo se to savjetnicima ili ne.
Najveći problem sustava je upravo to što kolege pate od tog imaginarnog straha od nečega, i što im uporno treba netko tko će im govoriti što će i kako raditi, umjesto da prihvate odgovornost i rade posao u kojem su profesionalci onako kako oni drže da treba! Po čemu je neki savjetnik ili inspektor kompetentniji od Vas?
Da, mirovinu mogu samo predložiti.
Puno toga je u pravilnicima nedorečeno tako da mogu kako hoće.
Što se novina tiče dobro je kad pišu općenito o nama, ali kada se direktno nečije ime spominje ne znam baš da je dobro. Kao što rekoh, imali smo minimalno 2 takva slučaja prošle godine- jedan u Osijeku, a drugi čini mi se u Sisku, uglavnom ima na ovom portalu, iskreno ne znam čemu takve stvari stavljati u novine, ne znam da smo ranije imali priliku tako nešto čitati u smislu kakva je čija nastava, tko je proveo nadzor, što je zapazio uvidom u rad i slične gluposti. Ma užasno mi je sve to iskreno.
A što s tim istraživanjima koja su provedena ? Što se je nakon toga poduzelo? Slušam….Koji koraci? pa lako je provoditi istraživanja, treba to sve trpiti. Ajde da se barem trude promjeniti postojeće stanje nakon što provedu ta istraživanja.
Tu navodite nekakve postotke u smislu koliko je prijavilo ovo te ono… ali ti koji su prijavili prijavom nisu dobili ništa, samo tanje živce, inače ama baš ništa.
Imala sam roditelja koji je došao na razgovor u pratnji tjelohranitelja (ostao ga čekati pred vratima). Tata se smatrao višom vrstom jer je u upravnom odboru 9 najbogatijih hrvatskih firmi. Prvo se prijetio. Razrednica se prepala i više čitav sat nije zucnula. Zatim je pokušao uvući me u mito. Kako mu ni to nije pošlo za rukom rastadosmo se u relativno pristojnom tomu. Zatim su održana dva roditeljska sastanka na njegov zahtjev protiv mene na kojima su se nerijetko čule nestine. Nisam bila prisutna (jer nisam ni pozvana) ali sam dobila pismene informacije. Ne krivim razrednicu, koja je tada bila nova relativno mlada već ravnatelja čije su se riječi mogle čuti iz usta pokondirenog tajkuna. Ravnatelj je sve to organizirao. Trebam li reći da je tajkun imao informacije o cjelokupnom mom poslovnom životu, pa čak i privatnom. Pretpostavljam da je morao unajmiti bar jednu osobu da kopa da bi to doznala. Njegov kćerka dogodine nije imala probleme samo iz matematike nego iz još 4 ili 5 predmeta. Ispisala se i otišla u privatnu gimnaziju. Nisam mogla ništa poduzeti jer ništa pismeno nisam imala, čak ni od onog razgovora a nije bilo ni zapisa s roditeljskog. To je vrsta pritiska i mobinga na koji sam ja reagirala na jedini mogući način još tvrdoglavije nastavila raditi što smatram ispravnim. Žao mi je što nema pravnih načina zaštititi se od takvog mobinga.
Izniman post – hrvatsko školstvo u malom!
Tipičan polusvijet ispuzao iz privatizacijske kloake, tipičan ravnatelj, tipični kolege – suma sumarum – jako dobro poznato!
Tek, ne slažem se s Vama po pitanju ocjene dotične razrednice. To što je bila mlada i nova ne amnestira je od činjenice da je već tako mlada takva ameba! Ponos i dostojanstvo nose se iz roditeljskog doma! Mislite li da kad više ne bude tako mlada i nova, da će reagirati drugačije? To je taj balast koji se zavukao u zbornice, i koji je uteg hrvatskom školstvu! Ravnatelj, pak, nije vrijedan spomena – kad bi barem načas izvukao glavu iz krme dotičnog skorojevića, vjerojatno ne bi dobio novi mandat. A kako znamo – živjeti se ne mora, ali ravnateljevati se mora!
Što više radim u školstvu, sve više cijenim kinesko pravosuđe!
Nije mi jasno tko je smio dopustiti da se organizira sastanak protiv nekog trećeg, a pogotovo ako ta treća osoba nije nazočna?
Da li ste Vi uopće znali za taj sastanak?
Od tih silnih roditelja, uvijek se nađe jedna pravedna duša koja nazove stvari onakve kakvima jesu- tj. pravim imenom i prezimenom. Valjda Vas je netko i pohvalio, a time paralelno taj čin oštro osudio.
Da bi dotični tražio tj. bolje rečeno organizirao takav sastanak, treba imati debele argumente koje pretpostavljam nije imao.
Gdje je sindikat u toj cijeloj priči?
Svaka čast ako ste to sve izdržali bez odlaska na bolovanje.
Meni je sve to prejasno!
Bio sam u sličnim situacijama, nagledao se ovakvih kravala, upoznao sav jad, duhovnu skučenost i mizeriju hrvatskih zbornica!
Tko je organizirao sastanak?
Ravnatelj, rođeni moj, ravnatelj, na nagovor ovog bilmeza oca, kao da je malu razrednicu pritom itko išta pitao!
Ne, ne nađe se često nijedna pravedna duša, vjerujte mi! Dakako, ima ih koji pročitaju igru, ali ne bi se šteli zamerati, pa radije odšute.
Treba imati debele argumente?
Ma ne treba, kolega dragi i predragi, treba imati samo debeli novčanik! Prestanite si utvarati da živite u uređenoj pravnoj državi!
Gdje je sindikat u cijeloj priči?
Tamo gdje i posljednjih četvrt stoljeća; okladio bih se da sindikalni povjerenik tamo nije ništa bolji od rečene razrednice! Što mislite zašto je sindikalni povjerenik?
Izdrži čovjek i gore idiote od ovih; ni ne zna što je u stanju izdržati dok ga život ne prisili na to.
Ukoliko odlučite biti svoj i imati stav, ponos i dostojanstvo, bit ćete, u pravilu sami, kolega dragi!
Zapamtite što Vam govorim, jer znam što govorim.
Mlada razrednica je već nakon onog razgovora otišla na dugo bolovanje jer se drugačije i nije mogla suprotstaviti i izvući. Zato ju djelomično opravdavam! Ravnatelj je brzo zaposlio novog profesora u školu (ljigavi uvlakač, osoba bez kičme kojoj je mogao zapovijedati što god zaželi i ona bi to izvršavala). Tako da su valjda ravnatelj i ljigo organizirali sve što se moglo protiv mene u tom razredu organizirati! Slažem e kolega s Vaše posljednje dvije rečenice u potpunosti. Skoro potpuno sama bila sam u toj zbornici. Bar što se javne komunikacije tiče!
Da, bilo je roditelja koji su i bili protiv takve harange i na mojoj strani. No što reći o sindikatu? Predstavnika je doslovce izabrao ravnatelj da mu napuni satnicu i ovaj mora biti kuš i držati njegovu stranu. Mene nisu pozvali a kad sam poslije i doznala što se pričalo možda je i dobro da nisam bila nazočna. Kako možeš mirno slušati laži i uvrede? Planeš, ravnatelj jedva dočeka da te proglasi ludom što je u dva navrata pokušao jer sam se jednom na njega izvikala što otvoreno laže. Najtužnije je što se ni predsjednik ŠO nije postavio kako treba. Ravnatelj je izvrstan manipulator, dokaze ne ostavlja a moja jedina obrana je bila da radim ispravno i držim se svih mogućih pravilnika kako me administrativno ne bi mogao kvačiti. Papiroligiju sam vodila najurednije što se može.
ma trebali ste sve dat u novine
Možda i bih da se u medvremenu ne umirovih!
Navedene dvije osobe, sindikalni povjerenik i predsjednik školskog odbora, osobe su koje su prosječnom hrvatskom ravnatelju najvažnije, jer ga mogu kontrolirati. Zato se, u pravilu, na ta mjesta instaliraju ravnateljevi ljudi.
Kad čovjek vidi kako ta simbioza funkcionira u jazbini u kojoj ja radim, postaje mu jasno kako je prostitucija u nas odavna legalizirana!
Točno !
Jadnoj razrednici je preostalo raditi po naređenju.
Ne znam što je Ela uopće i mogla poduzeti u toj cijeloj priči jer što god da poduzela bila bi borba protiv gluposti a to je kako nam je svima poznato jako, jako teška borba.
A inače Vi kolega Žukov da li štitite kolege u Vašoj zbornici ukoliko Vaša ravnateljica organizira nekakvu sustavnu hajku i halabuku protiv njih jer Vama koliko se sjećam po starijim postovima ne može ništa pošto imate stav i dostojanstvo jer navedeno većina nas u hrvatskim školama nema.
Zanimljivo pitanje!
Postoje ljudi koji su vrijedni toga da se borite za njih, ali takvih je jako, jako malo. No, još uvijek ih ima!
Ostali – ne pada mi napamet! Čemu da ja vodim tuđe ratove? Oni su si je birali i oni, očito, bolje i ne zaslužuju, doli da briše noge o njih!