(Index.hr) Premijer Milanović oÄito u Gunji dobije posebnu inspiraciju za razgovor s graÄ‘anima. Nakon Å¡to je proÅ¡le godine potopljenim mjeÅ¡tanima rekao da je i on imao poplavu u stanu, danas je nezaposlenoj uÄiteljici poruÄio – neka se bavi politikom.
Ona mu se, naime, požalila da ne može pronaći posao jer ravnatelji Äuvaju radna mjesta “za svoje”, rekla je da je tražila i primanje kod ministra, no i on se ogluÅ¡io. “Å to da radim”, pitala je za savjet Milanovića.
“Bavite se politikom”, poruÄio joj je premijer i rekao da on ne može dijeliti radna mjesta. “DoviÄ‘enja”, pozdravio ju je.
Å to je najbolje, dobro joj je rekao. NjlakÅ¡e je sjediti, kukati i moljakati da ti netko da posao. Pa ako ravnatelji Äuvaju mjesta za “svoje”, neka ih prijavi, može i anonimno. Neka se objavi. Koji su ti ravnatelji? I to je politika, a ako se nisi sam spreman boriti za sebe, zaÅ¡to bi se itko drugi borio?
Ovdje nije rijeÄ o nezaposlenoj uÄiteljici već uÄiteljici koja je tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak. Po zakonu ravnatelji su dužni zaposliti uÄiteljici ukoliko postoji upražnjeno radno mjesto. OÄigledno ravnatelji nisu poÅ¡tivali zakon i Å¡to tu radi Ured državne uprave, sindikati i naposljetku Prosvjetna inspekcija. Ne rade niÅ¡ta i Å¡tite bezakonje i normalan je upit ove kolegice koja je tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak premijeru koji je najodgovorniji za stanje u zemlji zaÅ¡to se zakon ne poÅ¡tuje. MeÄ‘utim Vi kolega branite jednog neodgovornog, nekompetetnog, nekulturnog i infatibilnog premijera, a ne branite kolegicu koja je postala tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak, a ta sudbina može dohvatiti mnoge od nas. ZnaÄi kolegici ne treba politika već poÅ¡tivanje zakona tj. pravna država.
Nemam ga Å¡to braniti. Nije on taj koji zapoÅ¡ljava uÄiteljice, dakle pitanje je otiÅ¡lo na krivu adresu. Je li kolegica pozvala inspekciju? Je li se obratila sindikatu kojeg spominjete? Je li se obratila državnom odvjetniÅ¡tvu? Je li se obratila medijima i iznijela detalje sluÄaja? Ne, ona je iz zasjede uhvatila aktualnog feudalca i postavila mu pitanje: “A Å¡to sa mnom, možete li me zaposliti?”
U normalnim državama svi ni koji su namjerno krÅ¡ili zakon isti tren bili bih smjenjeni. ZaÅ¡to je odgovoran Milanović. Zato jer konkretno U Splitu dolaskom Kukuriku koalicije za Å¡efa Prosvjetne inspekcije SDP je postavio svog Äovjeka. Opravdano ! MeÄ‘utim klika koja je drmala i drma prosvjetom isti tren su ga kupila na naÄin da su mu suprugu koja radi u prosvjeti premjestili da radi u blizini mjesta stanovanja. Odmah nakon toga ta inspekcija opet radi kao i Å¡to je radila Å¡titi nezakonitosti i izdaje nalaze i rijeÅ¡enja koja nemaju veze sa zakonom. Ovakvih priÄa kao kod ove kolegice ima koliko hoÄeÅ¡. ZnaÄi kolegica se prvo obrati inspekciji koje bi trebala Å¡titi zakon, a ona radi suprotno. Obrati se sindikatu, a sindikati mjesto da Å¡tite Älanstvo zajedno sa ravnateljima i politiÄarima trguju utjecajem. A za državno odvjetniÅ¡tvo trebate imati odvjetnika i novce i snagu koju gubite kada ostanete bez posla i egzistencije. I sada se Vi javite novinarima, pa ne znate gdje ste. Zato je kriv Milanović jer sustav ne vrijedi, a on je onaj koji je najodgovorniji u državi.
Svatko od nas ovu vjesticu iÅ¡Äitava iz svoje perspektive. Iz moje to izgleda kao da uÄiteljica nije tražila da joj se osigura zaposlenje, nego da je zaista pitala Å¡to da radi. ÄŒinjenica da je uputila takvo pitanje može ukazati na to da je već pokuÅ¡ala rjeÅ¡avati svoj problem uobiÄajenim putevima.
Ne smatram da joj je premijer trebao “dati” zaposlenje, zapravo je trebao Å¡utjeti. NaÅ¡ trenutni premijer voli misliti da su njegove izjave i odgovori lakonski, a da bi odgovor bio lakonski potreban mu je pravi duh i pogodak u sridu.
Ono Å¡to mene beskrajno rastužuje je Å¡to se ovdje vodi viÅ¡e rasprave nego o tekstu o izvjeÅ¡tahu OECD-a o tome da zemlje s loÅ¡im obrazovanjem propadaju, kao i viÅ¡e nego kod teksta o tome kako MZOS uniÅ¡tava hrvatsko obrazovanje. Umjesto toga, svaÄ‘amo se o jednoj uÄiteljici koja se uspjela progurati do premijera kako bi se požalila na svoju osobnu situaciju. Ako je ikad bilo dobre metafore za percepciju glavnih problema ovog druÅ¡tva i države, onda je to ovo.
Da je uÄiteljica u podobnoj stranki, bila bi ravnateljica(premijer joj želi samo dobro kako to ne shvaćate?).
Mislim da tamo premijerova stranka nije podobna stranka ali nije važno, jer ionako svatko tko od uÄitelja uÄ‘e u stranku ne postaje ravnatelj.
Iz ovoga se da zakljuÄiti važnost onoga Å¡to uÄitelj kaže. Naime, najveća nepravda po meni je “nebitnost” struÄnog miÅ¡ljenja. UÄitelji su dovedeni u poziciju da nakon godina studiranja, godina i godina staža (iskustva), naÅ¡e miÅ¡ljenje je najmanje važno ili joÅ¡ bolje nevažno. Svi (ministarstvo, roditelji, djeca, ravnatelji) mogu govoriti da sve i svaÅ¡ta i njima se vjeruje, ali kad to kaže uÄitelj, onda mu s ne vjeruje, osim ako je napravio zabiljeÅ¡ku (naravno savrÅ¡eno gramatiÄki i jeziÄno ispravno). Naravno, biljeÅ¡ka mora biti uljepÅ¡ana. Svaka promjena u druÅ¡tvu kreće kroz Å¡kolu, sve i svaÅ¡ta ubacuju u programe, onda smo struÄni (psiholozi, pedagozi, defektolozi, zdravstveni djelatnici, …). U nastojanju da ispunimo sva ta oÄekivanja i za najmanju greÅ¡ku dovedeni smo u situaciju da se opravdavamo, tj. MI smo krivi. Ne ministarstvo, ne roditelj, ne uÄenici, ne ravnatelji, ne izvrnute moralne vrijednosti u druÅ¡tvu, ma ne… Kriv je UÄŒITELJ/ICA.
ToÄno tako!
No, pitanje je – Å¡to smo spremni poduzeti u obranu digniteta struke?
Hoćemo li i idućih Äetvrt stoljeća biti žrtve svih koje ste pobrojali, ili ćemo, kao obrazovani i samosvjesni ljudi (to bismo barem trebali biti) neÅ¡to i poduzeti?
Sad pogledajte svoju zbornicu, ili barem prosjeÄnu hrvatsku zbornicu, i odgovor će Vam se vjerojatno nametnuti sam po sebi!
Koliko god teško to bilo prihvatiti, položaj koji uživamo tek je odraz, refleksija nas samih!
Slažem se u potpunosti …”refleksija nas samih!” No, mene tu u toj refleksiji nema!? Kako? Ne napravim ono Å¡to je reÄeno, ako smatram da je samom sebi svrha. Roditeljima otvoreno kažem Å¡to mislim, ali dozvoljavam da se ne slažu s mojim miÅ¡ljenjem. Npr. ako se ne slažu s zakljuÄnom ocjenom, slobodno mogu doći i reći koju ocjenu hoće da zakljuÄim njihovom djetetu i ja ću je zakljuÄiti-NITKO nikad nije doÅ¡ao. Ravnatelju kažem Å¡to mislim, uÄenicima isto, i to su moji mali koraci kojima pokuÅ¡avam održati mrvicu svog dostojanstva i nije me strah. NaÅ¡e zbornice su pune straha.
Vi i ja bismo se lijepo slagali!
MeÄ‘utim, premalo nas je da bi se stvari poÄele mijenjati!
No, od nekud ipak treba poÄeti!