(Srednja.hr) ‘Pobjegao pa se vratio pet minuta prije kraja. Poseban sluÄaj neodgojenog dijeteta’, jedna je od biljeÅ¡ki nastavnika zapisanih u eDnevnik koja najbolje opisuje situaciju u uÄionicama diljem zemlje. Uglavnom se negativne opaske pojavljuju na Facebook pageu ‘Dnevna doza e-Dnevnika’ koja otkriva pravo stanje kućnog odgoja, pred kojim svi zatvaramo oÄi.
Uzimaju piÅ¡tolje s kojima plastiÄnim mecima gaÄ‘aju uÄenike i profesore, bacaju stolice kroz prozor, Å¡mrÄu bijeli Å¡ećer tijekom sata, buÅ¡ilicom prijete drugim uÄenicima, trgaju bilježnice kada su ljuti ili ih zapale nasred uÄionice. To su samo neke od bilježaka nastavnika u e-Dnevniku kojem pristup imaju profesori, uÄenici i njihovi roditelji. UÄenici adminima pagea anonimno Å¡alju svoje pothvate s kojima se žele pohvaliti pred viÅ¡e od 25.000 fanova na stranici koja dobiva sve veću popularnost meÄ‘u mladima.
PiÅ¡em sve u e-Dnevnik pa nek Äitaju i uživaju
– PiÅ¡em sve, namjerno, neka Äitaju i uživaju. Ponekad si stvarno dam oduÅ¡ka pa to sve skupa ima i poneku lirsku notu. I ni najmanje me nije sram zbog viÄ‘enih i zapisanih budalaÅ¡tina koje tamo upisujem, piÅ¡em ih zbog onih koji se trebaju sramiti. Najdublje prezirem e-imenike kao i sve Å¡to je rezultiralo njihovom pojavom (mislim na ove novopeÄene stranice uÄenika na kojima će svakodnevno odjelodanjivati svoje bezobrazluke), ali ako imaju ikakvu prednost, onda je to mogućnost beskonaÄnog bilježenja, opisala je svoje iskustvo s e-Dnevnikom profesorica Tamara Å oić.
Profesorica je joÅ¡ krajem proÅ¡le godine napisala zanimljivu kolumnu o tome ‘kako sustav e-imenika nije podeÅ¡en kako treba, kao prvo, sa samim sobom, kao drugo, s nekim pedagoÅ¡kim pretpostavkama i, kao treće, s materijalnim uvjetima u samoj Å¡koli u kojoj se koristi.’
– Svaka takva stranica ima viÅ¡e vrsti ljudi koji ju prate i koji razliÄito doživljavaju njezine objave. Neki veliÄaju njihove objave i podržavaju ponaÅ¡anje koje je opisano u e-dnevniku sto je negativna stvar jer kod većine slika koje objavljuju opisuju neodgovorno, glupo i ponekad opasno ponaÅ¡anje. Ostatak ljudi koji prate tu stranicu se rugaju i smiju glupostima koje ti uÄenici rade. I to je prihvatljiv oblik jer je on bezopasan i služi za ismijavanje glupostima koje uÄenici rade, rekao nam je Matija iz II. gimnazije Zagreb.
UÄionice su hram u kojima vlada zavjet Å¡utnje
Profesor Dalibor Perković iz Nastavnici organizirano smatra kako je doÅ¡lo vrijeme da nacija napokon dozna do Äega dovodi nepostojanje sustava bilo kakvih disciplinskih mjera, birokratska diktatura koja se provodi nad procesom obrazovanja, guranje glave u pijesak, netalasanje i održavanje nekakvog ‘mira u kući’, a sve to samo kako bi se prikrilo tko sve u Å¡kolama zapravo ne radi svoj posao.
– Dobro je da ovakve stvari izlaze u javnost jer dosad su uÄionice bile crne kutije po principu: Å¡to se dogodi u uÄionici, to ostaje u uÄionici, kao da je rijeÄ o nekakvom hramu u kojemu vlada zavjet Å¡utnje. Ovo je u najvećoj mjeri posljedica nesposobnih Å¡kolskih uprava i struÄnih službi Äiji je glavni interes da se stvari pometu pod tepih. U tu svrhu u mnogim Å¡kolama vrijedi pravilo: “ako uÄenik radi nered na satu, kriv je profesor”. Destimulira se bilo kakvo prijavljivanje nereda, a ovakve biljeÅ¡ke se proglaÅ¡avaju “nesposobnošću nastavnika”. ÄŒesto se dogodi da nastavniku koji ima problema s nekim uÄenikom kažu “kako to da nitko drugi s njim nema problema?” dok je zapravo istina da nitko drugi te probleme ne prijavljuje, upravo iz straha od omalovažavanja i prigovaranja od strane pedagoga, psihologa i/ili ravnatelja. No, ovakvi primjeri koji sad napokon izlaze na vidjelo dovoljno govore o tome: kako može nastavnik biti kriv ako je uÄenik bacio stolicu kroz prozor? Je li možda nastavnik trebao skoÄiti za njom, pita se Perković.
Äista petica za miÅ¡ljenje. Potpisujem sve!
Kolega Dalibore, nadmašili ste samoga sebe!
Vrhunski ste dijagnostiÄar – stvari su upravo onakve kakovima ste ih prikazali!
Sad joÅ¡ treba prepisati terapiju, i zapoÄeti lijeÄiti ovaj bolesni, izopaÄeni obrazovni sustav!
http://kaportal.hr/e-dnevnik-novo-sredstvo-sprdanja
Novinar portala tvrdi “nastavnici postaju predmet ismijavanja a uÄenici skupljaju lajkove i komentare”, toÄno li je to?
Ili je netko drugi predmet ismijavanja?
Gdje su tu roditelji? Oni bi ocjene i što još?
Meni je ta facebook grupa zanimljiva. Prvo, svaka Äast kolegama koji ”nepodopÅ¡tine” uÄenika za vrijeme nastave imaju hrabrosti egzaktno opisati u okviru opisnog praćenja.
Meni je npr., na poÄetku karijere, nakon Å¡to sam nekoliko puta u opisno praćenje zapisala Å¡to se stvarno dogodilo na satu, reÄeno od strane struÄne službe kako biljeÅ¡ke trebaju biti poticajne.
Sada to izgleda tako Å¡to umjesto Äinjenice da uÄenik vrijeÄ‘a, visi s prozora i sl., u opisno praćenje napiÅ¡em da bi uÄenik trebao imati viÅ¡e poÅ¡tovanja prema nastavnom predmetu i predmetnoj uÄiteljici, a konkretnu situaciju raspravim s razrednikom, eventualno struÄnom službom, bez ikakvog pisanog traga.
Na kraju se dogaÄ‘a to da se uÄeniku koji opetovano radi ”nepodopÅ¡tine” ne može dati ukor jer nema pisanog traga o njegovim ranijim ekscesima.
Tijekom vremena sam postala pravi politiÄar, tako da i za najgora krÅ¡enja kućnog reda Å¡kole i zakona općenito pronalazim lijepe, poticajne rijeÄi. Divim se sama sebi premda znam da je to glupost i da stvari treba nazvati pravim imenom.
U tu svrhu u mnogim Å¡kolama vrijedi pravilo: “ako uÄenik radi nered na satu, kriv je profesorâ€. Destimulira se bilo kakvo prijavljivanje nereda, a ovakve biljeÅ¡ke se proglaÅ¡avaju “nesposobnošću nastavnikaâ€.
Ovo je takva istina da nema veće istine od ove. Rekla bih da tu sve poÄinje i pomoću te dogme svakoga se može držati na uzdi, ali životni i radni vijek je dug. Kad tad Äovjeku pukne film. Birokrati i Å¡pijuni ne mogu utjecati na ta kozmiÄka kretanja.
Poticajne biljeÅ¡ke. Da. Nikako napisati istinu. Bože saÄuvaj.
Aktivni glagoli. Nikako istina.
Pisane i prepisane pripreme za sat. Nikako istina. Itd. itd.
Licemjerstvo.
Krivnja je dežurna za nastavnike, uvijek spremna, u interesu svih, a interes nastavnika mora biti samo dobrobit djeteta.
Prijedlog za donošenje pedagoških mjera može dati:
svaki uÄitelj i struÄni suradnik pojedinaÄno
razredno vijeće
vijeće roditelja
ravnatelj.
Prijedlog za donošenje odgojnih pedagoških mjera ukor, strogi ukor i preseljenje u drugu osnovnu školu podnosi se pisano.
Dakle kolegice, podnosite prijedloge, možete pojedinaÄno, a možete i kolektivno. To će svakako postići bolji uÄinak od prozivanja struÄnih suradnika na forumima.
RijeÄ zakona djeluje baÅ¡ ohrabrujuće.
IspriÄavam se zbog prozivanja. Ja sam mislila da samo iznosim jedno miÅ¡ljenje koje proizlazi iz prakse, ali oÄito da je moć interpretacije golema. Nemam niÅ¡ta protiv struÄnih suradnika, ravnatelja kao svog nadreÄ‘enog poÅ¡tujem, svi su oni su moji kolege i zajedno smo u svemu tome. Ili nismo?
Dalje ostaje znakovito to Å¡to Agenciju, reformu vode struÄnjaci tog profila. Vjerujem da je u pitanju sluÄajnost.
PosluÅ¡at ću VaÅ¡ savjet i prestati prozivati struÄnu službu po forumima te ubuduće biti kuÅ¡. To je tako sjajan savjet od nekoga tko bi trebao, barem po prirodi svoje struke i u duhu razvijanja kritiÄkog miÅ¡ljenja kod uÄenika, poticati iznoÅ¡enje razliÄitih stavova i raspravu.
Poštovana kolegice,
samo sam sugerirao da predlažete izricanje pedagoških mjera što je pravo i obveza svih koji su za to ovlašteni.
Slobodno prozivajte, ako mislite da će to donijeti neki napredak. Bez obzira Å¡to jasno piÅ¡e da pisanu opomenu donosi razrednik, a ukor razredno vijeće, kojeg struÄni suradnici nisu Älanovi.
Ne mogu a da Vam ne prispodobim, na ove VaÅ¡e rijeÄi, sluÄaj koji se zbio nedavno (poÄetak veljaÄe) u mojoj, sad već legendarnoj, Å¡koli. Pisao sam o tome u nekom od proÅ¡lih Älanaka, ali evo, ponovit ću ukratko.
Dakle, ovako je bilo:
UÄenik xy, sedmaÅ¡, uporno maltretira jednog kolegu uÄitelja. PoÄetkom veljaÄe mali je bio bezobrazan preko svake mjere, doveo kolegu do ruba, ovaj ga poslao pedagogici, klinjo odbio ići, nastala scena većih razmjera. Uglavnom, kolega je obavijestio razrednicu, ona sutradan odmah sazvala Razredno vijeće, a RV je uÄeniku izreklo pedagoÅ¡ku mjeru ukora!
Prije tog su roditelji bili pozvani u Å¡kolu, obavljen razgovor, sve uredno zapisniÄki konstatirano i protokolirano.
U nas, meÄ‘utim, iako u zakonu jasno stoji da ukor izriÄe RV, postoji Stegovno povjerenstvo. Kad RV ili UV izrekne mjeru, Stegovno povjerenstvo tu mjeru mora potvrditi. To Povjerenstvo Äine tri Älana, a, vjerojatno pogaÄ‘ate, ravnateljica je u nj progurala sva tri svoja potrÄka!
UGlavnom, kad je RV izreklo ukor, kompletna dokumentacija je uredno dostavljena u ured ravnateljice, na proslijeđivanje stegovnom povjerenstvu!
MeÄ‘utim, tu se stvar zahuktava – onog dana kad je RV izreklo ukor, ravnateljice nije bilo u Å¡koli! Mi iz RV smo se drznuli izreći mjeru, a nju nismo pitali, zamislite bezobraÅ¡tine, za miÅ¡ljenje (iako ravnatelj nije Älan RV, ali u nas je obiÄajno pravo jaÄe od zakona, a to pravo nalaže da se ravnateljicu ima pitati za sve i sva)!
Uglavnom, Stegovno se povjerenstvo nije sastalo tri tjedna, a onda, nakon tri tjedna, poniÅ¡tilo mjeru ukora, donesenu od RV, i to pod infantilnim obrazloženjem kako je komletna dokumentacija dostavljena ravnateljici, a trebalo je da bude dostavljena u tajniÅ¡tvo (iako nigdje u naÅ¡em Statutu nije definirano kome se ona dostavlja)! Dakako, preko svojih lakaja iz Stegovnog povjerenstva, VisoÄanstvo je poniÅ¡tilo mjeru koja je donesena bez njena blagoslova!
Koja poruka je poslana uÄeniku? Å to se poruÄilo kolegi kojem se taj uÄenik narugao?
O tome Vam ja priÄam – svi mi znamo Å¡to stoji u zakonima, ali zakoni se ovako ili onako zaobilaze, i Å¡kole se pretvaraju u totalitarne zajednice! A u navedenom Stegovnom povjerenstvu sjedila je i naÅ¡a pedagogica!
Možete li išta odgovoriti na to?
Evo, nema viÅ¡e mjesta za odgovor – ne odgovaram sam sebi nego Žukovu…
A što kolega da vam kažem, a što sami već ne znate bolje od mene?
Mogu samo biti zahvalan Å¡to ne radim u ekstremnim uvjetima kao vi.
Stegovno povjerenstvo?! Pih!!
Da, toÄno. Prijedlog može dati svatko ali ishod je gotovo uvijek poražavajući za nastavnika. UÄinak, dakle, nije puno bolji od jadanja na forumima, kolegice/kolega.
Od podnoÅ¡enja prijedloga do izricanja pedagoÅ¡kih mjera priliÄno je dug put!
Pritom valja nadskakati smetnje u vidu zakonskih perverzija koje nalažu da se taj postupak vodi kao upravni, ravnatelja koji redovito svaku mjeru ozbiljniju od usmene opomene sabotiraju iz oportunistiÄkih razloga, do struÄnih službi koje isto tako redovito iznalaze najmaÅ¡tovitija rjeÅ¡enja kako opravdati uÄeniÄke psine!
Usput, pretpostavljam kako ste Vi struÄni suradnik, pa bih Vas, ako dopustite, volio pitati ovo:
ZaÅ¡to, ne uvijek, ali dosta Äesto, pedagozi nastupaju kao nadreÄ‘eni profesorima, kao ravnateljeva desna ruka? Takvo polaziÅ¡te nema uporiÅ¡te u zakonu! Ako ne grijeÅ¡im, po definiciji pedagozi bi se trebali baviti djecom i odgojnim problemima, a ne profesorovim pripremama ili nastavnim metodama!
Ovo nije ad hominem, nemojte me krivo shvatiti, nego me baš zanima!
ustvari, jedna pedagoginja mi je objasnila da grijeÅ¡imo. psiholog je taj koji bi se trebao baviti djecom, a pedagog nastavnim procesom: nastavnim metodama, pripremama, izvedbom sata… drugi je par rukava to Å¡to kod nas jako malo Å¡kola ima kompletan struÄni tim u kojem bi se defektolog bavio djecom s teÅ¡koćama u uÄenju, socijalni pedagog odgojnim problemima, psiholog zdravom klimom u Å¡koli i djecom kojoj treba podrÅ¡ka s te strane… nego imaju 2x pola struÄnog suradnika, pa pola pedagoga i pola knjižniÄara improviziraju kako bi odradili sve Å¡to se odraditi treba, jer onih Äija je to struka nema, niti će u dogledno vrijeme biti zaposleni u Å¡koli.
Zapravo sam zahvalan na takvom pitanju.
Pedagog nije nadređen profesoru. Nije ni ravnatelj. Svatko ima svoju ulogu i svoje odgovornosti.
Samosvjesni profesori ne dopuštaju takav odnos prema sebi i svom radu, samosvjesni pedagozi klone se toga da drugima sole pamet, a samosvjesni ravnatelji imaju obje ruke i ne treba im dodatna desna ruka.
Odnosi kakve opisujete doista su Äesti. Ljudi uvlaÄe druge u takve odnose ili na takve odnose pristaju radi nezrelosti, neiskustva ili osobnih (psiholoÅ¡kih ili/i materijalnih) probitaka.
Možda radi struke (struÄni suradnik psiholog), ali viÅ¡e radi dosta godina iskustva, priliÄno mi je jasno kad me netko želi uvući u takve igre, a moja je odgovornost hoću li na njih pristati.
Onaj tko na to pristane, pristaje na tapkanje u mjestu i stalno ponavljanje istih tobožnjih nezadovoljstava.
I na kraju, da se vratim i na te nesretne pedagoÅ¡ke mjere. Je li moguće da se samo u moje dvije Å¡kole one izriÄu (3-4 godiÅ¡nje na ukupno oko 730 uÄenika) i da, u 90% sluÄajeva, imaju pozitivan uÄinak na ponaÅ¡anje uÄenika?
E sad, sve napisano odnosi se na moje dvije normalne Å¡kole i normalne ravnateljice, a znam da je kod vas situacija bitno drugaÄija.
Samosvjesni profesori ne dopuštaju takav odnos prema sebi i svom radu, samosvjesni pedagozi klone se toga da drugima sole pamet, a samosvjesni ravnatelji imaju obje ruke i ne treba im dodatna desna ruka.
=
U tu svrhu u mnogim Å¡kolama vrijedi pravilo: “ako uÄenik radi nered na satu, kriv je profesorâ€. Destimulira se bilo kakvo prijavljivanje nereda, a ovakve biljeÅ¡ke se proglaÅ¡avaju “nesposobnošću nastavnikaâ€.
… ali napisano ljepÅ¡im, poticajnim rijeÄima.
Iskreno, fućkate sustav Äije funkcioniranje poÄiva na samosvijesti.
Ako me prometni policajac zaustavi na cesti, ja stanem. ZnaÄi li to da je prometni policajac samosvjestan, pa ja zbog toga poÅ¡tujem zakon ili je jednostavno zakon vezan uz regulaciju prometa neÅ¡to bolje posložen od onih vezanih uz obrazovanje?
I slažemo se i ne slažemo, ali pravila moraju biti odreÄ‘ena tako da njihova provedba ne ovisi u tolikoj mjeri o karakteru pojedinaca i stanjima u kojima se on psihofiziÄki nalazi, a niti o Å¡koli u kojoj radi. U tome je problem, to Å¡to uopće imamo potrebu isticati da radimo u ovakvom ili onakvom kolektivu, Å¡to imamo ovakvog ili onakvog ravnatelja, struÄnu službu, kolege u nastavi…
Å toviÅ¡e, sasvim je normalno da postoji niz okolnosti kod svakoga kod nas koji utjeÄu na naÅ¡u razinu samosvijesti u odreÄ‘enim trenucima u životu (neiskustvo, bolest, razvod, financije, djeca, strah…). Samosvijest nije legitiman kriterij u razvrstavanju kolega ni ljudi općenito, ali je crveno svjetlo zato i dalje crveno svjetlo.
Kolegice MD, mislite da prometnim policajcima svi stanu kad oni podignu ruku? Da sve kazne koje napišu budu naplaćene?
Svaki sustav ljudi mogu usavršavati ili od njega napraviti ruglo.
Baš je zgodno raspaliti po pedagozima, psiholozima i/ili ravnateljima. Postoji li sezona lovostaja ili je lov otvoren 365/24?
Osjećate se ugroženo?
Radi se o tome da se na forumima preÅ¡ućuju struÄni suradnici i ravnatelji koji zajedno s uÄiteljima podmeću leÄ‘a.
StruÄnom suradniku posao je da suraÄ‘uje. U hijerarhiji, jednak je uÄiteljima, a brojÄano je debela manjina. Pridavati mu nekakvu moć, koju zapravo nema, iracionalno je i podupire kaos.
Evo, uvijek moraju postojati neke zaraćene strane.
Ja, a govorim na temelju iskustva rada i nekakve temeljne ljudske empatije, zaista nikog ne krivim. Ono Å¡to nam se dogodilo je jedan zaÄarani krug. Ja držim nastavu i lažem, struÄna služba uljepÅ¡ava svoje papire, ravnatelj varira od autoriteta prema unutra do poltronstva prema van (jer se na kraju dana i on bori za golu egzistenciju) …Nitko nije slobodan, a zaÅ¡to radimo to Å¡to radimo, postaje jedan veliki upitnik jer ne vidim Äemu. Jesu li djeca bolja? Pokreće li nam se gospodarstvo? Ima li manje nasilja?
Zato kažem, svaka Äast kolegama Å¡to u opisno praćenje piÅ¡u istinu.
Isto tako, ne treba biti suviÅ¡e obrambeno nastrojen jer je posve prirodno da su nastavnici ljuti na struÄnu službu na isti naÄin na koji je narod ljut na vlast. Tko je Å¡ef Agencije? Tko je prije nje bio Å¡ef Agencije? Tko vodi kurikularnu reformu?
Zašto ne ako ne rade svoj posao kako spada?
Ovo laganje, gletanje i fasaderski radovi su vrhunac licemjerja u hrvatskom Å¡kolstvu. Stvari se ne smiju nazvati svojim imenom. UÄenik radi ili priÄa ono Å¡to ne bi trebao samo zato Å¡to tome nije nauÄen u roditeljskom domu, a ako uÄitelj ne daj Bože citira sve, onda je naravno kriv on.
Pravi primjer izokrenute psihološke projekcije.
Već u odgovoru na sasvim konkretne argumente brojnih sugovornika ovdje vidi se da se nas jednostavno niti shvaćaju niti prihvaćaju ozbiljno. Ti njoj (njemu?) Äinjenicama, ona (on) o lovu na vjeÅ¡tice 😉
Ne samo da nas ne shvaćaju ozbiljno, nego svi naÅ¡ posao znaju bolje od nas. OÄekuju da popravimo ono Å¡to je doma zabrljano, znaju matematiku, fiziku, hrvatski, strani jezik i ostalo daleko bolje od nas. Imaju pedagogiju, psihologiju i metodiku u malom prstu.
Kada to piÅ¡em, aludiram na one struÄne službe, one ravnatelje i one roditelje koji nemaju nimalo ljudskog respekta i svijesti da je odgajanje i Å¡kolovanje njihove djece naÅ¡ zajedniÄki posao, na one koji nas smatraju samo alatom ili robotom koji nema vlastitog miÅ¡ljenja, koji je neprijatelj njihovoj djeci ukoliko dodijeli negativnu ocjenu ili upiÅ¡e da je dijete bilo nepristojno.
Ponekad imam dojam da nas uÄitelje smatraju najvećim neprijateljem djece, ali nas moraju trpjeti ovdje i ne mogu nas baÅ¡ odmah izbaciti va. Stoga je njihova sveta dužnost neprestano nas korigirati i vraćati na pravi put.
Slažem se sa svim Å¡to ste napisali jer mislim da se pedagozi, psiholozi, defektolozi i ravnatelji viÅ¡e bave nastavnicima (metodama, pripremama, izvedbom sata itd.) nego odgojem djece i djecom kao sudionicima nastavnog procesa. Å to god mi napravili i rekli, njihova je zadnja pa neka se onda prime posla i rade s uÄenicima barem izvan razreda a mi ćemo i dalje raditi u razredu i izvan njega. Jer ovako ispada da bi neki uÄenici (i njihovi roditelji) bili sretni i zadovoljni jedino kada bi nastavnike netko poÄeo izbacivati sa sata 🙂 Sad to izgleda kao Å¡ala ali u budućnosti bi se moglo svaÅ¡ta dogoditi.
Primjer: u mojoj Å¡koli postoji deklarativno naÄelo suradnje uÄitelja i struÄnih službi/ravnatelja. No nekim tihim nepisanim zakonom miÅ¡ljenje ovih drugih prevaguje, dakle, ukoliko se moje miÅ¡ljenje razlikuje od njihovog, neće se uzeti u obzir Äak niti za razmatranje. Oni su struÄni, ergo uÄitelji su nestruÄni.
Osim toga, vlada nekakav marketinÅ¡ko-ugostiteljski duh. UÄitelji su samo osoblje koje treba uvijek imati na umu da je kupac (roditelj) uvijek u pravu, ne smijeÅ¡ ga naljutiti.
Dakle, pretpostavimo da sam uÄiteljica koja misli i radi za dobrobit djeteta i ponaÅ¡am se civilizirano, samo imam tu nesreću da mi se miÅ¡ljenje razlikuje od roditeljskog ili se ne uklapa u njegov koncept (ne)odgoja, moje je da Å¡utim i klimam glavom kako mi nalože svi koji su “struÄniji” od mene kako naÅ¡ “sluÄaj” ne bi dospio van. Van, to su obiÄno: inspekcija, mediji ili premjeÅ¡tanje u drugu Å¡kolu u kojoj su uÄitelji “bolji”.