Hobizam u Zemlji znanja

13/04/2015

U Hrvatskoj, obrazovanje je, očito, jedan veliki hobi. To je jedini zaključak koji se može izvesti iz cjelokupnog sustava odabira, rada i nagrađivanja u svemu što ima veze s prosvjetom, a kulminaciji toga možemo svjedočiti u nedavno objavljenom Javnom pozivu kojim se pokušavaju prikupiti stručnjaci koji bi trebali u nekoliko mjeseci napraviti nacrt sveobuhvatne reforme kompletnog hrvatskog obrazovanja.

Nije potpuno jasno je li riječ o namjeri ili potpunoj izgubljenosti u vremenu i prostoru, jedino se možemo prikloniti mišljenju da je mreža nesposobnosti i birokracije koja vlada Hrvatskom dosad malo toga napravila kako treba i, da joj je uništavanje obrazovanja bio planirani cilj, za vjerovati je da ga ne bi izvela ovako stručno i temeljito. Dakle, vjerojatno je ipak riječ o stihiji.

O kakvom nerazumijevanju i površnosti se radi u najnovijem slučaju najbolje nam govori vremenik obrazovne reforme koji je objavljen prošlog tjedna: za osmišljavanje potpuno novog obrazovnog sustava, koji bi trebao dokinuti paradigme koje su na snazi proteklih šezdeset godina i uvesti hrvatsko obrazovanje u 21. stoljeće, pripadnici stručnih radnih skupina – njih šezdesetak – očekivano će potrošiti deset sati tjedno tokom dva mjeseca. Drugim riječima, oko devedeset radnih sati po osobi. Kad bi bili zaposleni na puno radno vrijeme, to bi bio ekvivalent dva radna tjedna.

Dakle, za planiranje sveobuhvatne, korijenite, dubinske, kompletne reforme hrvatskog obrazovnog sustava, sustava koji je odgovoran za cjelokupnu budućnost države i u kojemu se svakodnevno nalazi kompletnih deset generacija Hrvata, ukupno oko pola milijuna djece i starijih maloljetnika, predviđen je ukupni, jednokratni period od dva radna tjedna po osobi.

Podsjetimo: Finci su potrošili šest godina samo na raspravu o tome kakav obrazovni sustav žele (i, još važnije, kakav odgovara njihovoj situaciji i potrebama).

(Radi potpune istine, treba reći da je ovo samo prvi krug poziva u kojemu se pokušava popuniti “srednji” ešalon, onaj koji bi, kao, trebao postaviti okvir; drugim krugom će se pokušati regrutirati ostatak od najavljenih tristotinjak stručnjaka koji će raditi onaj “fizički” posao. Međutim, u ovom trenutku radni zadaci bilo kojeg dijela svih tih skupina uopće nisu jasni, kao ni koliko vremena će biti na raspolaganju za… ostale poslove.)

Da stvar bude još veselija, od šezdeset stručnjaka koji će – valjda – koordinirati obrazovnu reformu očekuje se da ostanu na svojim radnim mjestima i da tih deset sati tjedno, dakle dva sata dnevno, odrađuju – očito – u svoje slobodno vrijeme. Dakle, nakon što odrade svoj redovan posao – pripremanje, nastavu, sjednice, sastavljanje ili ispravljanje testova, ispravljanje domaćih zadaća te… ostale poslove – na kraju dana, kad obave sve svoje redovne dužnosti, naši će prvoborci, navečer, uz svjetlost noćne lampe i tjeranje ljetnih mušica koje će privući ta svjetlost, tiho da ne probude ostale ukućane, sjediti za stolom i raditi na reformi hrvatskog obrazovnog sustava.

No, nije to tako grozno kao što zvuči. Ionako će cijeli proces trajati samo dva mjeseca, pa tko ne može izdržati dva mjeseca malo većeg presinga, onda to vjerojatno i nije za njega.

I može se reći da su ovakvi uvjeti sasvim redovni za stanje u hrvatskom školstvu. Hrvati i hrvatska država ionako smatraju da je učiteljstvo posao koji se radi četiri sata na dan, devet mjeseci godišnje, pa je i sam učiteljski posao neka vrsta hobija. Možda se može očekivati i subvencioniranje učiteljskog pribora koji bi se prodavao u specijaliziranim prodavaonicama za hobije, gdje se može naći i ostala hobistička oprema, kao što su ljepilo za makete, albumi za poštanske marke i slično. Tu bi učitelji mogli kupovati krede za ploču (jer škola nema novaca), papir za printanje (jer škola nema novaca), WC papir (jer… shvatili ste), možda čak i boce s plinom ako škola nema sređeno grijanje. Uostalom, stara je istina da svi ostali uzimaju materijal s posla – papire, spajalice, olovke – i donose ga kući, jedino učitelji svoje radne materijale kupuju sami i donose od kuće na posao. Kao što i treba biti kad je riječ o – hobiju.

Ironiju, cinizam, sarkazam i ostale stilske figure koje se koriste prilikom analize epizode Alana Forda pod nazivom “Hrvatska – zemlja znanja” na stranu, jedan od realnih problema ovakvog pristupa je kvaliteta odrađenog posla. Naime, tko god i kako god na kraju završi u ovim skupinama, za očekivati je da će se na kraju javnosti moći pokazati nekakav rezultat: određena količina papira na kojima se nalazi određena količina teksta, možda i slika i tablica. Međutim, krajnje je upitno koja će biti kvaliteta – ili, čak, upotrebljivost – dobivenog proizvoda. Jedna od konstanti hrvatskog obrazovanja koja se kroz stručnu javnost (koja je s vremenom sve manja, kako stručno, tako i javno) provlači desetljećima je: negativna selekcija. Uz smanjivanje prava, povećavanje obaveza i konstantno omalovažavanje, velik broj kvalitetnih ljudi je pobjegao iz obrazovanja glavom bez obzira. Tko su ljudi koji će se javiti na ovakav poziv? Naravno, kao i uvijek, kad je riječ o najvažnijoj stvari na svijetu, uvijek će se moći računati na određen broj idealista. Naime, usprkos konstantnom propadanju i besperspektivnosti na svim razinama, u prosvjeti je ipak ostao određen broj ljudi koji vjeruju uono što rade. Činjenica je da će ova djelatnost uvijek privlačiti one koji vjeruju u koristan, vrijedan i, najvažnije, bitan posao – koji smatraju da je ovo nešto što se mora napraviti, i zato će se žrtvovati, sebe, svoje vrijeme, svoju energiju, kako ne bi propustili priliku u kojoj se nešto MOŽDA i može postići. Međutim, ovakvi uvjeti su sve samo ne stimulativni ako se želi privući veći broj onakvih kakvi bi u ovom poslu bili najpotrebniji: inventivni, kreativni, inteligentni, obrazovani, kritični.

Kako u obrazovanju, tako i u ovom projektu: ovdje će se moći računati na pojedince koji su dosad već prešli iz faze idealizma u čisti fanatizam jer jedino još takvi mogu izdržati pritisak besmisla i birokracije. Hoće li ih biti dovoljno da nešto zaista i naprave, da se ovdje uspiju iskoprcati iz plime činovnika-karijerista i povedu čamac već napola pun vode u dobrom smjeru? Dobro pitanje. Odgovor će najviše ovisiti o volji Struktura da zaista nešto i naprave. No, kao i uvijek, vrijedi pokušati, makar kako bismo stekli iskustva za sljedeći put, kako bismo bili pametniji, upoznali problem sa što više strana.

Jer u ovakvim situacijama vrijedi uzrečica: kako bi održali loš sustav, loši momci moraju pobijediti svaki put. Dobrim je momcima dovoljno samo jednom.

8 Responses to Hobizam u Zemlji znanja

  1. žukov1943. on 14/04/2015 at 07:26

    Vanserijski, bravurozan tekst!
    U ovoj zemlji jedino što je organizirano jest organizirani kriminal; sve drugo radi se stihijski i ad hoc! Tako i ova obrazovna nadrireforma!
    Neka mi bude dopušteno predvidjeti – nakon što bude potrošeno vrijeme i energija (više) i sredstva (manje), sve će stati jer će Strukture zaključiti da im predloženo ne odgovara!
    Ili, u drugom scenariju, izmijenit će se ekipa feudalaca koja vodi ovu zemlju, i zaključiti kako povijest počinje s njima!
    Uostalom, oni, kako znamo, daju prednost kompiliranju pred istraživanjem!

  2. Zanzibar on 14/04/2015 at 07:42

    Nismo mi Finci pa da imamo raspravu!
    Hi hi hi!

  3. MD on 14/04/2015 at 20:15

    Moje pozitivno raspoloženje vezano uz reformu nečega što nikad nije postojalo nekako je naglo splasnulo s uvjetima natječaja. Moram dobiti odobrenje od školske ustanove u kojoj radim? Zašto? Ja ih, s obzirom da radim na više škola, trebam tražiti koliko? Nema šanse da okolo idem po blagoslove, pogotovo ako je to nešto što će se raditi uz redovan posao ili za vrijeme godišnjeg odmora koji bi, ono, trebao biti godišnji odmor? Da sam ja ravnatelj, prva samoj sebi ne bih dala odobrenje. Motivacijsko pismo? Prijedlog što učiniti? Preporuke još dviju osoba? Pa koliko će njima u MZOS-u trebati da sve te prijave uopće pročitaju i filtriraju?
    Bojim se da ćemo dobiti još jednu hermetičnu strukturu s kojom ćemo se u nastavi teško nositi. Ne zbog Jokića, on mi je i dalje simpatičan, ali tristo ljudi? Već sam napisala, a i dalje mi tako djeluje; taj ogroman broj služi kao alibi za eventualan ili vjerojatan neuspjeh reforme. Dok ne bude osobe koja će s punom profesionalnom i osobnom odgovornošću stati iza nečega, nema kruha. Baš nam to jako fali – umjesto toga uvijek neko vađenje na timove stručnjaka, propise, članke… Kako mi, svaki put kad uđemo u razred, u razred ulazimo s punom osobnom odgovornošću. Ako zeznemo na bilo koji način ili ako se čak dogodi nešto van naše kontrole, naći ćemo se u vrlo neugodnoj situaciji.

    Nedavno sam bila na jednom državnom skupu i tako, razgovarala s kolegama iz cijele Hrvatske… Najviše su za reformu zainteresirani oni koji su ujedno i pomalo agresivni uz svom nastupu. Ne treba biti pravilo, ali me plaši.

    Mislim da će nakon cijele balade i potrošenog novca, vremena, vida kolega opet vrijediti ona Springsteenova We learned more from a 3-minute record, baby
    Than we ever learned in school.

    Još nešto, jako bitno, nisu mi jasni ni ciljevi niti ishodi reforme.

  4. Zanzibar on 17/04/2015 at 19:06

    http://www.jutarnji.hr/mornar–cilj-reforme-stvoriti-skolu-u-koju-se-ide-s-manje-grca-u-zelucu/1332909/
    iliti zbog čega se gospodin nije samozaposlio nego se gura tamo GdiMuNijeMjesto???
    Iliti kako se igrati državnim novcem, a ne samozaposliti, samozaposliti…
    Pa kako čovjek može samo tako prosipati riječi…
    U godinama dugom stažu u prosvjeti nisam pročitao toliko lupetanja.
    Bojim se da su ovo uzalud potrošene kune. Da se uhljebi još tkogod.

    • žukov1943. on 17/04/2015 at 23:23

      Niste čitali zapisnike sa sjednica u mojoj školi!

  5. Khal_Morno on 18/04/2015 at 21:49

    Ja sam samo mladi učitelj i malo znam o procesu obrazovanja pa se pitam zar je moguće i koliko će to još dugo trajati da će reforme obrazovnog sustava voditi ljudi izvan učionice?
    Naime, pregledom dokumenta “Ekspertna radna skupina
    za provođenje Cjelovite kurikularne reforme za rani i predškolski, osnovnoškolski i srednjoškolski odgoj i obrazovanje” samo jednoj osobi je navedeno da je radila/radi u školi. Vjerojatno je ta osoba slučajno upala u tu skupinu jer ima isto vučje prezime kao još jedan ekspert. Vjerojatno slučajnost kao i to da su svi završili studij u Zagrebu jer Zagreb je Hrvatska i primorska i nizinska i brežuljkasta i gorska.

    • Khal_Morno on 18/04/2015 at 22:00

      Eh, da. Sam dizajn pdf-ova koji su priloženi uz najavu strukturne promjene hrvatskog obrazovanja govori o tome koliko je ta reforma ozbiljno shvaćena. Usporedbe s pučkoškolcima i njihovim e-vještinama bile bi uvreda za njih pa slutim da ih je sam ministar Narcis ispisao i uredio.

  6. suncana on 19/04/2015 at 13:32

    Preduvjeti za bilo kakvu reformu su:
    1. kod zapošljavanja gledati isključivo stručnost osobe, bez utjecaja politike i ostalih veza
    2. bez obzira na ugovore na neodređeno, makunti iz škola sve koje zabušavaju, ne znaju ili ne žele raditi, a trenutno im nitko ništa ne može jer imaju dobro zaleđe (dovoljno doći par puta nenajavljeno na sat i odmah se otkrije tko kako radi)
    3. pošteno platiti one učitelje koji ostanu raditi(plaća ne smije biti ispod 8-9 tisuća kuna)
    4. smanjiti papirologiju kako bi ostalo više vremena za kvalitetnu pripremu
    5. srezati prava roditeljima i učenicima – ako u školama ostane samo kvalitetan kadar ne treba se bojati da će im prava biti ugrožena
    6.savjetnici bi češće trebali dolaziti na satove učitelja i raditi ono što im naziv kaže “savjetovati”

    Sve dok se ne riješi ovih 6 točaka, žali bože vremena, truda i papira u novoj reformi. Imamo NOK koji nije zaživio, a pogledajamo samo koliko stranica ima. Svaku reformu na kraju provodi učitelj, a ako je on nekvalitetan, potplaćen, prezaposlen papirima ili podcijenjen, reforma je osuđena na propast.




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne