Zašto Hrvati bježe od škole budućnosti: Pedagozi sumnjičavi prema uspješnom finskom modelu

12/04/2015

(Novi List) Finci bi umjesto matematike, fizike, kemije i drugih predmeta učenicima ponudili »istraživanje fenomena«, a u tematskim cjelinama bili bi zastupljeni klasični predmeti. Naši pedagozi sumnjičavo vrte glavom iako većina misli da se od sjevernjaka da dosta naučiti

Skandinavske države poput Finske mogu se pohvaliti najboljim obrazovnim sustavima, a na međunarodnim testovima njihovi učenici u samom su vrhu. Iako bi mogli lagodno živjeti na lovorikama, najbolje od najboljih takav status ne zadovoljava, nego hoće više i bolje. U toj želji, poseže se i za radikalnim potezima, pa je tako Finska nedavno počela razmatrati ukidanje školskih predmeta i uvođenje sustava »istraživanja fenomena«.

Škola današnjice, ili budućnosti, ne bi smjela počivati na istim temeljima kao i prije više stoljeća, jer se od pojedinca u društvu danas traže drukčije kvalitete, vještine i znanja. Dok Kinezi pomno čuvaju recept s kojim već godinama drže uvjerljivo prvo mjesto na svim međunarodnim obrazovnim testovima, Finci ne kriju svoju formulu uspjeha, niti se smatraju najboljima. Štoviše, vjeruju da njihov obrazovni sustav ima rupa, da su previše usmjereni pedagoškom aspektu, a premalo osposobljavaju djecu za promjenu zanimanja tijekom radnog vijeka.

Zato žele novim programom pripremiti učenike za poslovni život, pa će tako učenik koji se školuje za konobara učiti konkretna matematička znanja za vođenje blagajne i računa, učiti strane jezike i vježbati komunikacijske vještine neophodne za taj posao. Umjesto nastave ex catedra, radit će u malim grupama, te zajedno rješavati probleme i zadatke, a klasične predmete poput matematike, fizike, kemije, geografije, zamijenit će tematske cjeline kao što je »istraživanje Europske unije« što će učenicima dati jasne okvire o tome zbog čega uče određene sadržaje i čemu će im oni u životu služiti.

Na sličnom je tragu i Hrvatska, gdje se u tek pokrenutoj reformi kurikuluma ne govori baš o ukidanju predmeta, ali se škola također namjerava promijeniti iz klasične, predavačke, u školu koja će učenike poticati na razmišljanje, zaključivanje, traženje rješenja.

– Planiramo uvesti promjene koje korespondiraju s onim što najavljuju Finci, a prije svega se odnose na približavanje životnom iskustvu učenika, povećanju funkcionalnih pismenosti i konceptualnog, odnosno tematskog poučavanja koje bi povezivalo više predmeta unutar određenog koncepta ili teme – ističe Boris Jokić, voditelj radne skupine za reformu kurikuluma.

Od samog sadržaja najavljenih promjena finskog obrazovanja, za hrvatski je kontekst, kaže, važnija činjenica da se i najbolji svjetski obrazovni sustavi moraju kontinuirano mijenjati. »To je važno, jer značajan dio hrvatskih građana nema razvijenu svijest da nam obrazovanje zahtijeva korjenite promjene«, veli Jokić.

Da bi hrvatski obrazovni sustav postao bolji, ne može se jednostavno preslikati iskustva boljih od nas, upozoravaju stručnjaci.

Nespremni za promjenu

– Iskustva Finske i brojnih drugih uspješnih sustava koji nisu zasnovani na istim postavkama poput austrijskog ili njemačkog, ali i nama bliskog slovenskog, formiraju odluke o mogućim promjenama u našem sustavu. Ipak hrvatski sustav odgoja i obrazovanja je specifičan, sa svim svojim posebitostima, manama, ali i dobrim karakteristikama. Kopiranje rješenja u određenim sustavima jednostavno nije moguće bez uvažavanja trenutnog stanja u našem sustavu, izobrazbe nastavnika, sposobnosti i spremnosti za promjenu – upozorava Jokić.

Hrvatski pedagozi ne vjeruju da bi hrvatsko niti bilo koje drugo državno školstvo moglo funkcionirati potpuno bez predmeta.

– Predmetna nastava odavno je utvrđena kao jedna od bitnih kočnica učinkovitosti. Ipak, za nju do danas nije pronađena održiva zamjena, usprkos brojnim pokušajima reforme tradicionalne škole unatrag više od stoljeća. Svojim parceliranjem učeničkih spoznaja predmetna nastava onemogućuje prirodno povezivanje raznih znanja u učenikovoj svijesti za praktičnu samostalnu primjenu u stvarnom životu. Odatle i jedan od kroničnih temeljnih prigovora našim srednjim školama i fakultetima da ne pripremaju dobro polaznike za rad i život koji slijedi nakon završetka školovanja – podsjeća Ante Bežen s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu.

Teško izvedivo

Modeli »omekšavanja« granica nastavnih predmeta postoje i u našem školstvu, provođenjem načela korelacije i integracije sadržaja, te u tzv. međupredmetnim temama. No to očito nije dovoljno za uspješnije učeničke rezultate. Potpuno ukidanje nastavnih predmeta za Bežena je, međutim, neizvedivo u uvjetima masovnog školstva i zbog toga se, kaže, nije dogodilo do danas.

– Prvo, zato što se golemo ljudsko znanje može uspješno prirediti za školske potrebe samo grupiranjem srodnih sadržaja u relativno zasebne strukture, a to su nastavni predmeti, ili kako god ih zvali, a drugo, zato što bi posve integrirani sadržaji tražili univerzalne učitelje, dakle ukidanje sadašnjih predmetnih učitelja, što je također nemoguće jer su univerzalni umovi davna prošlost – ističe Bežen. Kad bi se provelo, potpuno ukidanje predmeta bila bi epohalna obrazovna reforma, ravna onoj koju je uveo Komensky u 17. stoljeću, ili pak pojavi interneta, smatra ovaj profesor.

Tako bi se puno uspješnije riješilo pitanje opterećenosti učenika, djeca bi učila ono što je doista bitno za obrazovanje, a takve bi se informacije izdvojile iz nepregledne šume informacija koja im se danas prezentira. Učenje bi postalo aktivno, zastarjeli sadržaji odbačeni. Sve su to ciljevi na kojima su u nas propale sve dosadašnje reforme obrazovanja, podsjeća Bežen. U slučaju da se ukinu predmeti, morao bi se mijenjati i sustav školske satnice i razreda, što bi značilo temeljitu promjenu škole koju danas poznajemo.

Autor: Ljerka Bratonja Martinović
Prvi dio članka, ostatak u tiskanom izdanju.

4 Responses to Zašto Hrvati bježe od škole budućnosti: Pedagozi sumnjičavi prema uspješnom finskom modelu

  1. žukov1943. on 13/04/2015 at 00:47

    Istraživanje fenomena?!
    Domovina je toliko bogata “fenomenima” da ih klinci ne bi istražili da do penzije idu u školu. Osim toga, riječ “istraživanje” je nešto što ne spada u osnovnu školu. Istraživanjem se bave znanstvenici, a ne pučkoškolci.
    Ne shvaćam čemu tolika opterećenost finskim sustavom obrazovanja. Ono što funkcionira u Finskoj, naprosto, ne funkcionira u Hrvatskoj. Razlika je uvjetovana i financijskim izdvajanjima za obrazovni sustav te dvije zemlje, ali još više – razlika je u glavi! U mentalitetu, u shvaćanju! Finska nema inspekciju, jer je ogromno povjerenje u profesore, isti su autonomni u radu, nema besmislene pisanije, profesori su uvažavani u društvu! Ako se pogleda prethodna rečenica, vidi se da bi se puno tog dalo na sličan način organizirati i kod nas, i ne iziskuje naročita ulaganja! Međutim, nema volje “tamo gore”!
    Bespredmetno je raspravljati o istraživanju fenomena, projektnim nastavama (naročito u uvjetima kad se u školama nemate čime obrisati), ukidanju predmeta, i sl. Nema reforme školstva u nas tako dugo dok profesori ne budu imali društveni položaj koji zaslužuju. Neće ga imati tako dugo dok se za njega ne izbore, a za sad ne vidim da netko pokazuje ozbiljniju namjeru.
    Manimo se Markovih konaka i posvetimo se onome što se može napraviti – reforma sustava pedagoških mjera, reforma uvjeta za ravnatelje, ograničavanje mandata, ukidanje inspekcijskih službi, agencija i njima sličnih, dokidanje suludog piskaranja koje je samo sebi svrha.
    Nema reforme školstva bez ulaganja u nj!
    A to hoćemo li neku lekciju raditi klasično, ex catedra, diktirati, projektno, terenski, radionički – sasvim je svejedno!
    U članku su spomenuti Kinezi i njihovi rezultati. Šteta da nije spomenut i onaj tv – prilog nedavni, o njihovim gimnazijalcima koji pred maturu cijele dane borave u školi na infuziji. Ta situacija jest radikalna, ne treba ići dotle, ali pokazuje bitno – nema rezultata bez rada!

  2. žukov1943. on 13/04/2015 at 00:48

    Inače, nešto je zamrla rasprava na portalu, već gotovo sedmicu dana ne nađoh novi komentar!
    Vrlo neobično, ako se ne varam!

  3. Zanzibar on 13/04/2015 at 07:08

    Poznajem i ja nekog školovanog u inozemstvu, istina nije radio u razredu, možda bi on bio najpozvaniji uraditi reformu, elikventan je i stalno se uslikava na skupovima. I radi besplatno.

    • Ela on 14/04/2015 at 14:02

      I ja poznajem jednu baku Maru koja radi na placu tu kod mene i bila bi vrlo kvalificirana za reformu!Školovao ju je život!:-)




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne