(Srednja.hr) ‘Ovo će biti povijesni dan hrvatskog školstva’, naglasio je ministar znanosti, obrazovanja i sporta na uvodu konferencije za medije održane povodom početka rada na provedbi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, kao i predstavljanja organizacije rada na Cjelovitoj kurikularnoj reformi. Treba naglasiti da Strategija ne predviđa uvođenje novih obveznih predmeta u školske programe, ali je u njenom planu povećanje broja izbornih predmeta.
Povodom početka rada na provedbi Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, kao i predstavljanja organizacije rada na Cjelovitoj kurikularnoj reformi, danas je održana konferencija za medije u prostorijama MZOS-a. Uz predstavljanje točaka i fokusa rada na oba dokumenta, pitali smo nadležne kakva će biti uloga učenika i studenata, odnosno hoće li je uopće biti.
Neslaganje oko uloge učenika u radu na ključnim obrazovnim dokumentima
– Učenici i roditelji su uz učitelje naša glavna interesna skupina i zasigurno će biti konzultirani vezano za sve promjene. Učenici i roditelji će čak imati internet platforme na kojima će moći predlagati određena rješenja te utjecati na smjer u kojem ide hrvatsko obrazovanje.
Dakle oni će sigurno imati svoj glas u Cjelokupnoj reformi, odgovorio nam je Boris Jokić, voditelj Ekspertne skupine za provođenje kurikularne reforme.
S druge strane predsjednik Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije smatra da bi studenti tek o nekim pitanjima trebali imati samo parcijalnu ulogu.
– Što se tiče studenata, dakle mi smo konzultirali studentske udruge pri samoj izradi Strategije i sasvim sigurno da ćemo se o nekim pitanjima savjetovati sa studentskim udrugama. Pogotovo o onim pitanjima koja se tiču izravno studenata, studentskog standarda. Ali moram reći da su za većinu pitanja ipak potrebni stručnjaci, odgovorio je Neven Budak.
No Boris Jokić mu je želio replicirati.
– Ja se ne bih s tim složio. Mislim da su učenici i roditelji oni koji bi također trebali jasno djelovati na smjer hrvatskog obrazovanja, dodao je.
Nema novih obveznih predmeta
Tijekom predstavljanja organizacije rada na provedbi Cjelovite kurikularne reforme, Boris Jokić je spomenuo da će 60 djelatnika raditi u punom radnom vremenu na dokumentu, dok će ukupno 300-njak ljudi sudjelovati u izradi.
Također je naglasio da se redovno uvođenje kurikuluma planira za školsku godinu 2017./2018., dok će eksperimentalna faza startati godinu prije.
Na pitanje hoće li se uvesti građanski i/ili zdravstveni odgoj, kao redovni predmet u nastavu, decidirano je naglasio kako reforma ne predviđa nove obvezne predmete, ali će se povećati broj izbornih.
Boris Jokić je pojasnio i da će se inzistirati u kurikularnoj reformi na opširnijoj praktičnoj nastavi u strukovnim školama, kako bi na taj način učenici bili spremniji kada izađu na tržište rada.
Ono što je značajno za studente, a što je napomenuo Neven Budak, jeste povećanje broja izravnih subvencija u odnosu na neizravne. Odnosno smanjenje subvencija za smještaj, prehranu, prijevoz u korist stipendiranja učenika i studenata.
http://www.tinolovka-news.com/vijesti-hrvatska/70509-otvoreno-pismo-profesora-hrvatski-obrazovni-sustav-nije-los-i-ne-moze-biti-los
Tekst dostojan portala na kojem je objavljen.
“Usmjerimo se na stoljetnu hrvatsku pedagošku misao”. Tragikomično.
kolega, nije tragikomično. možda niste upoznati ali hrvatsko školstvo ima dugu tradiciju. i ne samo to, početkom stoljeća su bile stroge selekcije za učiteljska zvanja i samo najbolji su mogli u njih. nakon drugog sv.rata je počela negativna selekcija koja se nastavlja do današnjih dana.
Povijest hrvatskog školstva je duga i nije započela SDP-ovskim tribinama na kojima favorizirani dr Boris Jokić koji nikada nije radio u školskoj učionici, iznosi svoja znanja stečena na inim institucijama http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Djeca-visokoobrazovanih-roditelja-ne-mogu-imati-uspjeh-manji-od-odlicnog. Koliko je metodičara na fakultetima? Priznatih metodičara, očito nisu zapeli za oko partijanerima.
Molim uočiti razliku između “školstva” i “pedagogije”. Također, molim uočiti da se nešto što se nije mijenjalo stotinu godina u civiliziranim krugovima naziva “zastarjelim”.
pedagogija je svakako širi pojam od školstva no to kolega nije bitno. i nije točno da se pedagogija nije mijenjala. samo je ta promjena išla na gore što je povezano sa stvarnim ciljevima današnjeg obrazovanja. nekad su ciljevi bili opismeniti i unaprijediti svekolikou zaostalost nižih slojeva, a danas su ciljevi zaglupiti i ponovno kontrolirati mase.
Kad vidim tinolovka, preskočim.
Bilo je i na večernjem, ali kratko, valjda je zasmetalo poslušnicima.
Istina, nekad su samo najbolji išili u učiteljska zvanja.
Ne sramite se istine, nije svijet započeo svakim novim ministrom školstva.
Ali nije ni ostao zabetoniran na začecima “hrvatske pedagoške misli” koja se utaborila u svoje sinekura i ne pušta nikoga ni unutra ni van, ni ideje ni svježi zrak.
boris jokić je svakako svjež vjetar i ideje su mu sasvim u redu. kočničari boljeg obrazovanja sjede u ministarstvu no to su birokrati a ne pedagozi. u pravu ste da mnogi drže svoje pozicije i boli ih cipela za obrazovanje ali to je posljedica te prestrašne negativne selekcije koja ie zahvatila cijeli obrazovni sektor pa i pedagoške fakultete. nekad su sveučilišni profesori bili pojam moralnosti i znanja, a danas su karikature koje prodaju ispite, bave se svojim privatnim biznisima u kojima u pravilu ima puno korupcije. dekan pedagoške akademije matijević izjavljuje da on dozvoljava svojim studentima prepisivanje jer tako kod njih potiče snalažljivost. da nije tužno bilo bi smiješno.
Ne poznajem rad gospodina Željka Burcara, pa ni portal Tinolovka. Članak sam pročitala i s velikim dijelom napisanog se slažem. Malo me muči razmetljivi izraz “povijesni dan” . Nadam se da će naši budući dani biti ljepši.
Ja ne samo da se ne slažem, nego je tekst većim dijelom ili faktički netočan ili potpuna besmislica (krenimo od naslova koji je uspio biti i jedno i drugo). Ali ići trančirati ovakav jeftini propagandno-populistički pamflet rečenicu po rečenicu je manje svrsishodno nego provesti isto vrijeme buljeći u prazan zid.
Što se tiče ministra i njegove izjave, naravno da nitko time nije impresioniran. Ali Vedran Mornar bar dosad nije napravio štetu školstvu i općenito pameti u Hrvata (još, možda samo zato jer još nije stigao, ali činjenica je da *nije), što se za “hrvatsku stoljetnu pedagošku misao” definitivno ne može reći.
Zašto pamflet?
Koga tekst diskreditira ili vrijeđa?
Možemo plijeviti naš obrazovni vrt na različite načine.
Uvjerila sam se na bliskim mi primjerima da je naš obrazovni sustav i bio i ostao manje šupalj nego neki razvikani u EU.
Promjene su potrebne ali sa skupim i razvikanim reformama nismo se usrećili, do sada.Samo da ne bude “piši propalo je”.
Mornaru i šezdesetorici želim puno uspjeha.
burcar ne piše besmislice samo treba čitati s razumijevanjem. čovjek tvrdi da su dosadašnje velike reforme prelijevale iz šupljeg u prazno pa smo imali ciljeve, pa kompetencije a sad imamo ishode što je jedno te isto. dalje ispravno tvrdi da sustav treba osuvremeniti ali malim koracima, da u njemu ima puno dobrih stvari. u tako velikim sustavima ništa se neće promijeniti nametanjem izvana. to nikako nisu besmislice.
Ispričavam se zbog nepotpunosti. Dakle, tekst se sastoji od faktičkih netočnosti, besmislica *i* ispraznih floskula.
Vidim da moram konkretno:
“U vrijeme ministra Strugara, pedagogijsko mišljenje usmjereno na načine, metode i postupke poučavanja oslobodilo je kreativnu snagu učiteljstva.”
‘Oćemo jopet:
“slobodilo je kreativnu snagu učiteljstva”
Majketi, s kojeg planeta je ovaj pao? S Marsa nije, Mars je preblizu.
Dalje:
“eto mi nekritički prihvaćamo stranjske nestrukturirane pojmove pod metode učenja i poučavanja: rad u paru, video projekcija, pisanje seminara, diskusija, terenski rad”
Ma TKO prihvaća? GDJE? Kad bi gospodin doktor pomolili nos iz svog ureda na fakultetu i malo pogledali kako izgleda stvarnost, bojim se da bi ih herc strefio.
Da, gospodin doktor kritizira neke stvari koje treba kritizirati, ali te stvari su toliko očigledne i poznate da bi ih uočila i moja pokojna baba kad bih otvorio grob, sastrugao ostatke i posjeo ih pred ekran. Ono, kao, HNOS je loš? Ma nemojte? Vjerojatno ga zato nitko više ni ne primjenjuje, osim ponekog analnog pedagoga u nekoj lijevoj školici tko zna gdje. To što nešto piše u dokumentima, ne znači da je to stvarnost. Ovo je jedan od slučajeva kad je hrvatska sklonost ignoriranja zakona zbilja dobro došla. Ali gospodin doktor to ne razumiju i samo lamentiraju o tome kako “ne valja se nama ugledati na to stranjsko, imamo mi naše domaće”. Kao, prije dvadeset godina je sve bilo med i mlijeko. Ne, i prije dvadeset godina smo bili zaostali, samo što smo tada krenuli još više unazad.