Reforma školstva: ‘Promijenit ćemo sve. Učitelji će sami birati što će i kako predavati’

(Jutarnji list) Dijelom teatralna, suštinski realna i često provokativna predavanja Borisa Jokića razlogom su što je mladi znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu miljenik dijela prosvjetne publike. “Hrvatska škola je takva da potiče učenje napamet, idealna je za biflante, a sve potiče da se pokoravaju autoritetima”, jedan je od Jokićevih dražih citata ( Stjepan Radić, 1904.). Želi reći, škola nam onda i danas počiva na istim postulatima; mijenjajmo je.

U tjednu za nama imenovan je voditeljem Ekspertne skupine za reformu kurikuluma. Cilj je do školske godine 2017./18. temeljito reformirati školu.

Osjećate li se već pomalo reformatorom?

– Nimalo. Niti ja, niti itko iz skupine ljudi s kojom radim. Ne trebaju ovoj zemlji veliki reformatori, već osobe koje znaju, marljivo rade i koje nisu vođene osobnim interesima i interesima političkih stranaka i jakih lobija.

Na koje lobije mislite?

– Postojeće lobije u obrazovanju, svi znamo koji su to.

Krećete li od nule ili će vam dobro doći raniji pokušaji promjena?

– Ne krećemo od nule, već se nastavljamo na rad brojnih stručnjaka koji su prethodnih 25 godina, a i godinama prije, mijenjali obrazovni sustav. Iza svakog od tih projekata poput HNOS-a, izrade Nacionalnog okvirnog kurikuluma, Hrvatskog kvalifikacijskog okvira nalazi se trud brojnih ljudi i određena dobra rješenja.

Koje su najvažnije promjene koje planirate uvesti?

– Kurikularna reforma nije samo kozmetička promjena postojećih nastavnih programa, već ona uključuje izradu novih kurikuluma temeljenih na jasno određenim iskazima što se od učenika očekuje nakon određene cjeline. Ti uključuju i razvoj stavova, vještina i onoga što hrvatskoj školi posebno nedostaje, kreativnosti, inovativnosti, kritičkog mišljenja, estetskog vrednovanja, inicijativnosti, poduzetnosti, odgovornosti, odnosa prema sebi, drugima i okolini, vladanja.

Kako bi ocjene trebale izgledati u budućoj školi?

– Planira se korjenita promjena ocjenjivanja, vrednovanja i izvještavanja o postignućima učenika kroz jasno određene kriterije, čime će se osigurati osnova za objektivnije ocjenjivanje i vrednovanje. Planira se i intenzivan rad na stručnom usavršavanju učitelja kako bi ostvarili veću autonomiju u izboru sadržaja, metoda i oblika rada te smanjenje njihovih administrativno-birokratskih obveza. Osnovni naglasci reforme po pojedinim razinama i vrstama obrazovanja su igra kao temelj razvoja djece i izbjegavanje školifikacije u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju.

Koja je najveća promjena koja čeka srednjoškolce?

– Čeka nas uvođenje izbornosti u gimnazijsko obrazovanje koja će omogućiti usmjeravanje interesa učenika i jasnije profiliranje gimnazijskog obrazovanja. Radit ćemo i na uvođenju učenja na radnom mjestu u svim programima strukovnog obrazovanja, zbog olakšanja prelaska iz obrazovanja na tržište rada.

Ipak, u novoj školi neće biti novih predmeta, rekli ste. Očekujete li reakcije udruga koje žele posebne predmete za zdravstveni i građanski odgoj?

– Naš rad je početak prelaska k devetogodišnjem osnovnoškolskom obrazovanju. Radi se o vrlo složenoj transformaciji koja će trajati više godina. U međuvremenu potrebno je promijeniti kurikulume i sustav vrednovanja i ocjenjivanja u postojećoj osmogodišnjoj osnovnoj školi i postojećem srednjoškolskom obrazovanju. Taj naš rad će poslužiti kao osnova za izradu kurikuluma u devetogodišnjoj školi. Kao skupina zauzeli smo jasan stav da ne bi trebalo uvoditi nove obvezne predmete u osnovnoj školi te da će se intenzivno raditi na povećanju ponude izbornih predmeta u osnovnoj školi i povećanju izbornosti u gimnazijskom obrazovanju. Osnovni razlog za to je učenička i roditeljska perspektiva.

Da je u školi previše predmeta, a satnica je djeci pretrpana?

– U osmom razredu osnovne škole učenici imaju 13 obveznih predmeta, gotovo svi biraju jedan, a većina njih i dva izborna predmeta. Ukupno tjedno opterećenje učenika je oko 30 sati, što znači 6 sati po radnom danu. Uvođenje novih obveznih predmeta zahtjeva smanjenje satnice određenih predmeta ili povećanje opterećenja učenika. Što smanjiti? Svi očekujemo da djecu drugačije obrazujemo, a namećemo im još dodatnih obveznih predmeta.

Rekli ste da pozivate na suradnju kompetentne ljude različitih svjetonazora. Što ako dođe do pritiska?

– Svi članovi radne skupine smatraju da hrvatska škola nužno mora poučavati sadržaje građanskog i zdravstvenog odgoja. Upravo je ovo prilika da se oni na cjelovit i smislen način kao međupredmetna tema ugrade u većinu predmeta. Osobno se izrazito zalažem da se kao izborni predmet od osnovne škole ponude predmeti poput programiranja. Devetogodišnja škola bit će prilika da, ako se pokaže potreba, u određenim razredima neki predmeti postanu obvezni.

Nastavnici koji zadovolje javnom natječaju za rad na reformi kurikuluma neko vrijeme neće raditi u školi. Nije li to radikalna ideja? Ili je u pozadini možda čudnog plana zapravo viši cilj – premjestiti reformu školstva iz državne birokracije na teren?

– Radi se o oboje. Poučeni iskustvom dosadašnjih pokušaja promjena, smatrali smo da će usredotočen napor biti učinkovitiji od pomalo delegatskog načina izrade dokumenata. Također jasno je da se ovakvim načinom rada želi dati snažnija uloga učiteljima. Što se tiče radikalnosti ideje, ponekad je za uspjeh potrebno stvari organizirati na drugačiji način i riskirati.

Prije dosta godina javila se teza da Ministarstvu obrazovanja treba dokinuti ulogu reformatora. To je i vaš plan?

– Mislim da rješenja nametnuta isključivo s vrha nemaju veliku šansu za uspjeh. Obrazovne vlasti trebaju upravljati sustavom na način da osiguravaju uvjete za smislene i usuglašene promjene, a ne nametati gotova rješenja.

Kako ste zamislili organizaciju rada sa 300-tinjak ljudi s terena?

– Većinu svih radnih skupina za izradu kurikuluma činit će učitelji, odgajatelji, stručni suradnici i ravnatelji. Oni će, uz metodičare sa Sveučilišta i druge članove akademske zajednice, biti ti koji će predložiti što se i kako uči i poučava u određenom predmetu. Učitelji pojedinog predmeta su ti koji će prvi procijeniti kvalitetu kurikuluma, jer će na vlastitu adresu dobiti prijedlog kurikuluma i imat će priliku dati viđenje onoga što je dobro, a što treba mijenjati. Planirano je da u cjelokupnom procesu svoj aktivan doprinos daju i učenici i njihovi roditelji.

Rasterećenje je fraza

Konsenzus – nije li to gotovo nemoguće?

– Želja nam je osmisliti i osigurati široki konzultativni proces, što predstavlja promjenu u odnosu na većinu dosadašnjih praksi. I sam je sastav Ekspertne radne skupine, s kojom sam izrazito zadovoljan, takav da naglašava da su eksperti i oni koji poučavaju u školama, oni koji njima upravljaju, oni koji obrazuju buduće nastavnike i oni koji rade u državnoj upravi.

Dosad su se čuli različiti postoci koliko je gradiva u nastavi viška. Kakva je vaša procjena, koliko toga treba ukloniti?

– Osobno mislim da fraze “rasterećenje”, “olakšavanje školske torbe” i “izbacivanje dijela gradiva”” ne mogu osigurati kvalitativni pomak hrvatskom obrazovanju. Radi se o kozmetičkim promjenama, a ovdje se predlaže korjenita promjena na način da se promijeni i što se i kako se uči te što se i kako vrednuje i ocjenjuje. Treba povećati autonomiju učitelja u izboru sadržaja i radu, a ne robovati diktaturi prenatrpanog plana i programa i brojnim birokratskim administrativnim obvezama.

S reformom počinjete u izbornoj godini. Koliku šansu dajete uspjehu čitavog projekta?

– Uspjet ćemo ako svi uključeni, a prije svega učitelji, roditelji i učenici, prepoznaju da je predloženo dobro i korisno za njihov rad, za njihovu osobnu i budućnost njihove djece. Ako to nije tako, onda sve to ne zaslužuje uspjeh.

Ne bojite se da će vas stopirati moguća promjena vlasti?

– Osobno se ne bojim politike, izbora i moguće promjene vlasti. Kada bi svatko od nas čekao promjenu vlasti, ustoličenje te vlasti, njihovo “hvatanje konaca” i konačno osmišljen plan što učiniti ne bismo daleko stigli. Možda je takav kalkulantski i licemjeran pristup i razlog zašto smo tu gdje jesmo. Obrazovanje je od nacionalnog interesa, ono mora biti iznad sitnih političkih i ideoloških podjela.

Danas službeno počinjete s radom. Kakav je hodogram?

– Tijekom veljače uspostavit ćemo rad šireg tima koji će biti stručna i administrativna podrška cjelokupnom procesu, a kojeg će činiti oko 60 zaposlenika različitih agencija i ministarstva. Početak rada prvih radnih skupina predviđen je za ožujak, a predmetnih radnih skupina za rujan.

Doktorirali ste obrazovne znanosti na Cambridgeu. Što vam to iskustvo profesionalno danas znači?

– Najvažnije lekcije u Cambridgeu nisu bile dio službenog kurikuluma. Tamo sam shvatio i da je osnova uspješnog znanstvenog djelovanja predan rad i skromnost te da je dužnost znanstvenika aktivno sudjelovati u promjenama. Nikada ne ističem da sam studirao tamo i vjerojatno su profesionalno na mene podjednako utjecale moje osnovne škole, Klasična gimnazija, završetak srednje škole u SAD-u i Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta.

Jeste li ikad radili u školi?

– Nažalost, nikada nisam radio u školi. U prethodnih šest godina predavao sam i radio s više od 5000 nastavnika. Međutim, u Ekspertnoj radnoj skupini su osobe koje trenutno predaju u školi, koje su predavale u osnovnoj i srednjoj školi te na fakultetu. Možda jednog dana i to postane moj karijerni izbor.