Odlikaši: Inflacija petica stvara učenike bez pravog znanja

(24 sata) Matematika je složena znanost i vrlo teška za proučavanje. Ali nije bauk! Uloga i važnost matematike vječna je tema puna zabluda. U cilju ostvarivanja zadaća nastave matematike posebna se pozornost poklanja oblicima i metodama rada s učenicima.

Matematika znanost i matematika nastavni predmet nisu isto. Razlika je bitna. Iako suvremena nastava matematike napušta klasičnu tipologiju nastavnog sata (i sugerira više slobode), to ne podrazumijeva anarhiju i konfuziju. Naprotiv, svaka artikulacijska struktura nastavnoga rada mora biti didaktički oblikovana. Suvremena, reformirana, nastava matematike traži kompletno i nesebično angažiranje nastavnika. Uspješnost reforme nastave matematike ovisi o edukativnoj pripremi nastavnika jer on ima odgojnu ulogu, u smislu motivacije učenika. Sve to sugerira poseban stručni pedagoški rad. Stoga je nužno izvršiti radikalne promjene, dakako nabolje, ako želimo obrazovne trendove u Europi i svijetu. Opravdanje bilo koje vrste isprika je za nedovoljno znanje i zalaganje.

Provjeravanje znanja (vještina i navika) važan je element u nastavi matematike i ne smije biti sam sebi cilj. Učenici moraju shvatiti potrebu provjeravanja znanja, a učitelj mora omogućiti da se provjeravanje provede bez euforije. kao što znamo, za svaki razred postoji točan popis pojmova, umijeća, sposobnosti i navika koji se mogu usvojiti na određenoj razini obrazovanja (tzv. katalog znanja). Testove treba provoditi nakon obrade cjeline (teme). Nakon pisanja ispita treba provesti analizu. To je dogovoreni način iskazivanja uspjeha učenika. Ocjenom nastavnik evidentira opći dojam o učeniku te ekstenzitet i intenzitet učenikova znanja, vještina i navika. Domet usvojenosti određenoga gradiva nije moguće potpuno točno izmjeriti. Zašto?

Ocjena je često odraz impresije i navike

Naime, često iza iste ocjene stoje potpuno različita postignuća učenika. Različiti kriteriji… Ocjena je često odraz impresije i navike te je kao takva nerealna. Od nastavnika zahtijeva savjesnost, odgovornost, dosljednost, karakternost, iskrenost i humanost… To omogućuje da je ocjena što manje subjektivna i da što više prikazuje domet dotičnog učenika. Postoje standardi na razini sustava kojih se rijetki pridržavaju. No i oni su suviše općeniti. Ocjena treba biti i stimulativna, tj. treba ocjenjivati i napredak uz znanje – zalaganje, interes, volju, napor…

Svejedno jesu li brojčane ili opisne ocjene jer iza njih mora stajati objašnjenje što se očekuje od učenika. U analitičkom (opisnom) ocjenjivanju vrši se nijansiranje mnogih elemenata rada, znanja, sposobnosti učenika. Ono je realnije i sveobuhvatnije. Brojčana informacija pobliže objašnjava dostignuća i jednostavnija je.

Učenike moraju redovito pratiti

Pravilnikom o načinu praćenja i ocjenjivanja učenika nastoji se postići to da se učenici redovito ocjenjuju tijekom cijele godine te da se učenika kontinuirano prati. Zato se ne slažem s ukidanjem ocjenjivanja na polugodištu. Zalažem se za sustavno praćenje razvoja postignuća učenika za realnu ocjenu. Usmeno provjeravanje znanja nije samo odgovaranje pred pločom već i praćenje pod satom. Sati uvježbavanja – ponavljanja i utvrđivanja – trebaju poslužiti za ocjenjivanje većeg broja učenika. Očito, nužna je dosljedna primjena modela ocjenjivanja. Zašto? Zbog ujednačenosti kriterija. Davanje ocjene na osnovi tablice matematički je postupak. Ocjena je slika znanja, a ne posljedica okolnosti, mogućnosti ili učiteljeva hira. Sadašnji model ocjenjivanja učenika iz matematike nije vjerodostojan jer ne izražava stvarno stanje učenika i daje tek opću sliku postignuća. Stoga ga treba promijeniti. Inflacija odlikaša daje privid izvrsnosti, što nije točno.