Sve za fotelju, fotelju ni za što

08/12/2014

Svaka sličnost s brojnim drugim školama i školskim apsolutistima diljem Lijepe naše namjerna je i nipošto nije plod slučajnosti!

Očito, riječ je o pandemiji!

Piše: Žukov


– Halo, dobar dan! Gospodina Ž. bih trebao!
– Upravo ste ga našli! Izvolite, o čemu se radi?
– Zovem iz policijske postaje xy (podaci poznati uredništvu)! Biste li mogli doći do nas, da ne moramo mi dolaziti po Vas. Radi se o jednom obavijesnom razgovoru.
– O čemu?
– O incidentu koji se danas zbio u zbornici Vaše škole, o napadu na gospođu ravnateljicu T.
– Ha? Ha, ha, hi, hi, hi, pa Vi mene zaje…, ma ajte molim Vas, ovo je sprdačina, zar ne?

Međutim, nije bila. I tako, nekih pedesetak minuta kasnije ušao sam u zgradu predmetne policijske postaje, osumnjičen za atak na najveću živuću ravnateljicu južno od Velebita, hodajuću instituciju školstva u Hrvata. Napaćena žrtva već je bila tamo, dajući iskaz o nezamislivim patnjama koje je podnijela i koje svakodnevno podnosi, izložena mojim brutalnim nasrtajima. Budući da nesreća nikad ne dolazi sama, našla se tu, zlu ne trebalo, i njena sjenka, gđica tajnica, spremna posvjedočiti što god ustreba!

Pristupim, i budem uveden u ured inspektora. Nakon što sam izrecitirao generalije, prešli smo na povijest i fenomenologiju mog odnosa s prvom damom škole.
– Pa dobro, profesore, što se to danas zbilo, jeste li ili niste napali ravnateljicu? Optuženi ste za prijetnje, uvrede, verbalnu agresiju (zapravo, verbalni delikt, op. a.)! Recite, pobogu, kako je do toga došlo?!

Uistinu, kako je došlo do toga? Kako uopće dolazi do takvih zastrašujućih pogrešaka sistema, prirode, kozmosa, sasvim svejedno, kakvima kolektiv gotovo svakodnevno svjedoči? Pitanje je to nad kojim bi se oznojio i konzilij vrhunskih eksperata. Naime, gotovo je nemoguće u nekoliko rečenica opisati sve ono što se događa u našoj školi, jer takve pojave uglavnom ćete naći u odgovarajućim ustanovama poluzatvorenog ili zatvorenog tipa! Naša svakodnevica školski je kult ličnosti kakvog se ne bi postidjeli ni Moša Pijade, Kardelj i Ranković zajedno! U očima većine podanika, ravnateljica je samu sebe prometnula u gotovo metafizičku kategoriju; njen duh lebdi školom i u onim dragocjenim rijetkim trenucima kad je tijelo odsutno! Na sva mjesta s kojih se nju može kontrolirati (sindikalni povjerenik, školski odbor) instalirani su lakaji lišeni svojeg ja, bez ponosa i dostojanstva, ukras jednom sumanutom režimu (Na što tek sliči ono čemu su takvi ukras, pitate se? Vjerujte, ne želite saznati!). Tko god je odlazio iz škole, odlazio je s osmjehom marke odj…! Ostali su dali nemjerljiv doprinos profitu farmaceutske industrije kako bi u nenormalnim okolnostima mogli funkcionirati donekle normalno. Bezakonjem na svakodnevnoj bazi čitatelje ne želim uopće zamarati, a ako se nekad nešto u školi i odradilo sukladno zakonu, bila je to samo iznimka koja potvrđuje pravilo. U tom svijetu polusvijeta stekao sam dvoje pravih prijatelja i kudikamo više pravih neprijatelja budući da godinama odbijam kleknuti i pokloniti se zlatnom teletu.

Budući da ravnateljica oštroumljem koje ostavlja bez daha nepogrešivo detektira one koji misle drugačije, locirala me kao glavnu neuralgičnu točku na školi, baš kao Šeks Gotovinu (umalo i transferirala, kako svjedoči ova prijava organima gonjenja) i zbog toga jedan malo žučniji razgovor odlučila shvatiti kao fizičku prijetnju. I, iskreno, nije joj za zamjeriti. Prije svega, ako razmišljate kao bukva, a posao obavljate kao balvan, onda ni ne možete nego bukvalno shvatiti rečenicu “mogli biste izletjeti iz svog ureda prije nego što ste računali” i u njoj prepoznati fizičku prijetnju. Jer kad je netko toliko duboko ukorijenjen u Fotelju, onda bilo kakvo odvajanje trupca od tog korijenja – što se, naravno, i ne može obaviti drugačije nego pravnim sredstvima, ali, eto, ravnateljici je baš dobro došlo da to drugačije shvati – i ne može pojmiti drugačije nego kao čin fizičkog nasilja. Jer, život mi uzmite, glavu mi otkinite, djedovinu mi otmite, samo mi fotelju ne dirajte, tu svetinju, taj razlog moga postojanja, jer to je kao da ste mi dušu istrgnuli!

Prijetnja otkorijenjivanjem tada zaista i nije prijetnja pravnim postupanjem, nego je atak na osobu, na fizičku opstojnost entiteta koji je pustio izdanke na sve strane i već godinama crpi hranjive tvari iz svega što mu je u dosegu, i iščupati ga iz tog okoliša značilo bi ostaviti ga da uvene, osuši se, fizički nestane.

I sad, kako to sve u nekoliko rečenica objasniti valjanome inspektoru? Vjerojatno se čovjek u karijeri nagledao svega i svakakvih, ali ovo nadilazi sve granice. Odlučih stoga preskočiti sve gore navedeno, i rastumačiti mu neposredan povod koji je doveo do toga da budem denunciran. Taj povod, samo kap koja je prelila čašu, bili su izbori za Vijeće roditelja naše škole. Naime, samo načas ravnateljici je popustila budnost i kontrola i eto vraga – u Vijeće se uspjela infiltrirati persona non grata. Misliti svojom glavom ozbiljan je prijestup, molim lijepo, takvi nemaju što tražiti po vijećima i povjerenstvima naše škole. Nakon prvotnog šoka, sutradan, kad se povratila u normalu (uvjetno rečeno), ravnateljica je odlučila djelovati i u A je to maniri popraviti štetu. Svečano, hvaleći naše i proklinjući njihove, urbi et orbi obznanila je kako ona poništava izbore za Vijeće roditelja, te iz ovih stopa poduzima korake za nove izbore. Doduše, za tako nešto nema nikakvih pravnih osnova, ali manimo sad zakone i elementarnu kulturu – kad su još trebali onima na vlasti?!
– Čekajte, profesore dragi, stanite – ta zašto bi to učinila? Zašto je tako bitno to jedno mjesto u Vijeću roditelja?
Što ćete, vidi se da dobri inspektor nije iz školstva, nije čovjek vičan fintama hrvatskih ravnatelja, treba mu rastumačiti u kom grmu leži zec!

Dakako, pogađate već – stvar je veoma opipljiva – bliži se datum reizbora. Fotelja je u pitanju, a ravnatelji, pogotovo oni iz VŠS kvote, na fotelju su iznimno osjetljivi, kao što to dokazuje već ne znam koja po redu izmjena zakona samo kako bi se pogodovalo privatnim interesima onih koji po svom obrazovanju nigdje osim u Hrvatskoj ne mogu ni pomisliti na ravnanje. A bira i Vijeće roditelja. Odatle tolika želja da se iz Vijeća izbaci osobu kojom se ne može manipulirati. Kako bi rekao moj omiljeni kantautor – duplikati prvi će znati tko je unikat! Takav je modus operandi uvažene ravnateljice. U njenom okljaštrenom vrijednosnom univerzumu ne postoji sudbina gora od gubitka funkcije. Bez funkcije, ona (p)ostaje nitko i ništa. To je, eto, bilo ono što me nagnalo da tog jesenskog popodneva svratim do zbornice i suočim je s nemilosrdnom istinom. Istina će vas osloboditi, pisano je, a pojedine ljude potrebno je osloboditi od njih samih.

Inspektor, inače iznimno ljubazan i profesionalan čovjek, evidentno je razumio o čemu govorim. Pritom mi je i otkrio kako je ravnajuća od njega tražila da me policija, na svoj način, „uvjeri“ da ubuduće ne reagiram na abnormalnosti na kojima ured ravnateljice ne štedi! Dotična je, dakle, spremna i organe gonjenja koristiti u svom obračunu sa svima u školi koji po svoje mišljenje ne hodočaste u njen ured! Policija se pritom mora zamarati ovakvim nebuloznim prijavama, namjesto da se pozabavi osobom koja je tu prijavu adresirala!

Pitat će netko kakav je epilog opisane situacije?

Inspektor je zaključio kako nema apsolutno nikakve osnove da se protiv mene pokreće ikakav postupak, te se lijepo rastadosmo. Izbori za Vijeće roditelja ipak nisu poništeni. Osovina školski odbor – ravnateljica i dalje divlja, degradirajući i struku i školu, hodajući skupa maleni ispod zvijezda. Budući da policija nije udovoljila zahtjevu Prejasnosti da me disciplinira, nakon nekoliko dana naprezanja malih sivih stanica, ravnateljica se i sama dosjetila prokušanog načina i u potaji mi spakirala pisanu opomenu u dosje. Dakako, u dogovoru s predsjednicom školskog odbora. Za odbor, naime, nije problem u onome tko uporno krši zakone i propise, već u onome tko na to bezakonje upozorava! U svojim karikaturalno jalovim pokušajima da me ušutkaju, školski organi djeluju vrlo koordinirano. Jedini organ koji se u tim rabotama evidentno ne koristi jest – mozak! Naposljetku – ravnatelj je slika i prilika šk. odbora. U našem slučaju, čega se pametan srami… ostatak znate i sami.

I dok škola poput Titanica tone u ocean ljudske bijede, orkestar i dalje svira!

Do nekih boljih vremena…

P. S. Svaka sličnost s brojnim drugim školama i školskim apsolutistima diljem Lijepe naše namjerna je i nipošto nije plod slučajnosti! Očito, riječ je o pandemiji!

47 Responses to Sve za fotelju, fotelju ni za što

  1. amused on 10/12/2014 at 00:01

    Kolega, skidam kapu.

    Eto, mojim kolegama s posla je teško, ali Naš se još nije dosjetio prijavljivati nas policiji.
    Što dalje: USKOK? Porezna? Crkva? (toliko ustanova, tako malo vremena za prijave)
    Ne dao Bog većeg zla da se dočepa telefonskog broja naše Milostive iz drage nam dnevne tiskovine pa će Vas još i po novinama rastezati.

    I sad nek netko kaže da nam ne treba benificirani radni staž. Treba, ali ne zbog rada s djecom.

  2. Theo on 10/12/2014 at 00:50

    Ograničiti ravnateljevanje na 2 mandata. Točka.

  3. Šime Šuljić on 10/12/2014 at 14:04

    Izvrstan opis stanja začinjen s dobrom dozom osobne hrabrosti. Bravo kolega Žukov!

    Čak i ako nije riječ o pandemiji, svatko tko razmišlja o reformi obrazovnog sustava morao bi razmisliti s kakvim “generalima” škola i s kakvim stanjem “vojske” zbornica ulazi u bitku.

  4. Ana on 10/12/2014 at 18:20

    Kolega,

    moje saučešće. Ja stvarno imam sreće i s kolektivom i s ravnateljima.

    I moj naklon. Do poda :-)

  5. maya on 10/12/2014 at 19:13

    Cestitam na hrabrosti. Kod nas u skoli gotovo je identicno. Sto mozemo napraviti da Sabor ne prihvati Izmjene i dopune i zastiti ravnatelja s VšS. Pa dokle ce njih nekoliko sramotiti.nasu struku?

  6. kopriva on 10/12/2014 at 23:42

    Ravnatelji su pod protektoratom vlasti. Smijenili bi ih da im to odgovara, no tada bi moguće nastala neugodna situacija. Došli bi kompetentniji ravnatelji i od nekih u ministarstvu i agencijama. Bruke i sramote.
    Smionost Vam, gospodine Žukov, služi na čast i znam da Vam nije lako. Bon courage.

  7. Zanzibar on 11/12/2014 at 08:07

    “Svaka sličnost”, kolega jeste vi to preslikali školski odbor i ravnateljicu škole iz mog malog mista. Ma mi podanici ne smijemi tako prema njenom visočanstvu i odabranim odbornicima. Oni su stub, stup, naše demokracije.

    • učitelj on 11/12/2014 at 21:55

      Vaš slučaj kolega Žukov ocrtava pravu sliku našeg školstva, pa i društva općenito. Oni koji ukazuju na kršenje zakona budu optuženi ( da bi se uplašili ) a oni koji krše zakon u ovom slučaju Vaša ravnateljica bivaju zaštićeni . A svima s kime Vi vodite bitku za poštenje i zakonitost su umreženi – ravnatelji, sindikati, prosvjetna inspekcija, županijski uredi, pročelnici rade što ih je volja i Vama se smiju. I što je najbolnije smije Vam se i velika većina zbornice. I sve dok u zbornicama bude tako, takvi ravnatelji , sindikati i inspektori će upravljati nama dok zarađujemo za kruh naš svagdašnji.

      • MD on 11/12/2014 at 23:21

        Mislim da ipak ima smisla izložiti se. Barem ponekad. Kolega Žukov očito ima i staža i znanja. Ne ide taj njegov istup u ništa.
        Njegova ravnateljica pak, barem po priči, koliko god se trudila, ne zna igru. S tim obavijesnim razgovorom je izašla iz svog sektora što je prilično glupo. Policija i prosvjeta su dva različita sustava, a za insinuacije koje se temelje na mrgodnom pogledu i nekakvom hipotetskom izražavanju još uvijek treba podizati privatne tužbe. A to košta.
        Bilo bi joj bolje da je posredstvom stručne službe pokušala kolegu prokazati kao neuračunljivog i poslati ga na savjetovanje. To rade pravi ”igrači” :D

  8. žukov1943. on 11/12/2014 at 23:06

    Zahvaljujem svima na pozitivnim komentarima, i na podršci!
    Kad krene priča o ovim temama, onda se tek vide razmjeri pošasti koja je zahvatila školstvo zbog negativne selekcije, prvenstveno ravnatelja! Dakako, nisu svi takvi, i ispričavam se svim onim časnim ljudima koji tu funkciju obnašaju na najbolji i najpozitivniji mogući način. Međutim, o takvima ja nisam pisao. Mi u obrazovanju se neprestano moramo baviti s najgorim, umjesto najboljim što imamo!
    Kolega Učitelju, uvjeravam Vas – ta zbornica se ne smije! Odavna se prestala smijati. Kamo sreće da se smije! Upravo je mizerno svako jutro uvijek iznova promatrati kako se ljudima lako manipulira, kako imaju svoju cijenu, i kako svaka vlast izvire iz straha.
    Možda će netko čitajući članak pomisliti kako gajim negativne osjećaje prema ravnateljici. Ja, međutim, prema njoj osjećam isključivo sažaljenje! Kolektiv je mora trpjeti od 8.00 do 13.15 pet dana u tjednu, a ona mora živjeti sama sa sobom i svojim kompleksima cijeli život! E, vidite, to je kazna!
    Da bih Vam ocrtao atmosferu u školi, reći ću Vam i ovo – danas se ukazao sindikalni povjerenik ( ! ), iako po rasporedu uopće nije trebao dolaziti. Međutim, on je, vjeran kakav već jest, došao upozoriti svoju gospodaricu kako je objavljen moj članak! Zatvorili su se u njen ured i dogovarali, vjerojatno kako da me zaskoče.
    Zar takvih da se bojim?
    Nema sredstava, metoda i instrumentarija kojim se ravnateljica dosad nije poslužila ne bi li me prisilila na pokornost! Tračevi, ogovaranje po selu, naručivanje roditelja da se dođu žaliti na mene, inspekcija, policija, pisane opomene u dosje, izoliranje, pritisci, napadi na sve koji su bliski sa mnom, diranje u obitelj, zakidanje na plaći, zakidanje na satnici, tome nizu nema kraja!
    Unatoč svemu, nije postigla željeno! Dapače, izborio sam se za sve što mi je uskratila!
    I tako, tu smo gdje jesmo!
    Unatoč svemu, ona je na sebe okačila križ! Međutim, što vrijedi – na kuću možete staviti najbolju i najskuplju fasadu, badava ako je iznutra trulež!
    Žalosno je samo što ovo nije usamljen slučaj, ovakvi postaju ne iznimka nego pravilo u našim školama!
    Hoćemo li se boriti za bolje, ili okrenuti glavu?
    Ja znam svoj odgovor!
    Pa nek košta što košta…

  9. žukov1943. on 11/12/2014 at 23:11

    A ako se i smiju, kolega Učitelju, neka se smiju!
    Oni koji vrijede, do čijeg prijateljstva je meni stalo, ti se ne smiju, vjerujte!

    • učitelj on 12/12/2014 at 12:12

      Kolega Žukov, Vi to znate a ja ću Vam objasniti kako sustav funkcionira. To je jedan blaži oblik Cosa nostre. Dakle u većini slućajeva ravnatelji dolaze voljom poltike. Znači treba njima služiti. Pored toga politika daje novac za investicije u školstvu, tko ih ne sluša neće dobiti lovu. “Pravi” ravnatelj će zaklopit oći, i ako nešto košta 50.000 kuna , može to 100.000, a tko će dobiti ostatak baš ga briga glavno da škola dobije. Ukoliko ima savijesti i pobuni se više njegova škola ne dobiva novac, a vrlo lako nema podršku za idući mandat. Sada kada nema investicija u ovoj osiromašenoj zemlji, kapital su radna mjesta. A tu pored politike natupa sindikat u prvom redu Sindikat hrvatskih učitelja(on je jedini u Pvjerenstima za tehnološke viškove ). Za članstvo u tim Povjerenstvima spreman je prodati članstvo potpisujući Kolektivni ugovor koji je jako štetan za učitelje. Ali oni tim potpisom dobivaju mogučnost trgovanja utjecajem. I tada nastaje fomozni trokut trokut ravnatelji , politika i SHU koji rade što ih je volje krše zakon , igraju sa sa takvima ljudima kao Vi kolega Žukov i smiju se Vama i pravnoj državi. U normalnoj državi tu bih regirala Prosvjetna inspekcija i smijenila 3-4 ravnatelja i preko noći zavela red. Međutim Prosvjetna inspekcija funkcionira na isti način, kao i pretpostavljam i druge službe u našoj Hrvatskoj za koju sam se i sam borio na ratištu.Ali u općenitom neredu koji vlada u našoj državi, prosvjeta i nije tako interesantana. Možete zamisliti kako je drugdje gdje su mnogo veći novci u pitanju.

      • žukov1943. on 12/12/2014 at 23:12

        Potpuno ste u pravu, slažem se s napisanim!
        To nas, međutim, dovodi do pitanja – što smo spremni poduzeti?
        Možemo okrenuti glavu i praviti se da ne vidimo. Dobit ćemo prividni mir, neće nas u zdrav mozak, ali, dugoročno, odosmo u vražju mater. Mi smo zapravo već propali, samo ljudi toga još nisu svjesni!
        Možemo se i boriti da se to stanje pokuša popraviti. To košta, to donosi probleme, nemir, peglanje. Završit ćete na policiji, u novinama, na sudu, ali ako se borimo, postoji barem minimum šansi za uspjeh. Ako kleknemo, dopustili smo polusvijetu i poluinteligentima da rade od ove zemlje i njenog obrazovnog sustava sramotu i sprdnju!
        Što izabrati, ovisi o svakome ponaosob!
        Ono što ja predlažem kolegama koji nisu za oštrije metode jest ovo – svi van iz SHU – a! To je interesna grupacija koja sustavno pravi štetu školstvu! To vas barem ne košta ništa, ne morate se ni s kim bosti, a ako ništa, uštedjet će vam 60 – ak kuna mjesečno!
        Nekad su ljudi u vremenu bez masovnih medija i suvremene komunikacije premještali brda, rušili carstva, osnivali nova, pokretali nove religije…
        Danas, većina u svom nezadovoljstvu nije spremna ići dalje od vlastita kauča!
        Tko bi se to trebao boriti za nas, ako mi sami nemamo petlje?
        Čudan smo mi narod…

  10. sretnick on 12/12/2014 at 09:14

    kolega, ako vam je dala pisanu opomenu napišite žalbu zako da ostane pisani trag. iz prakse znam da je to jako važno. također, pozovite vi inspekciju tako da vidi da i bi imate rog za borbu.

  11. sretnick on 12/12/2014 at 09:15

    držim vam fige..

    • žukov1943. on 12/12/2014 at 23:32

      U svom mahnitom nastojanju da mi napakosti, da me makne, ušutka, upokori, ravnateljica mi je još prije gotovo pet godina dala pisanu opomenu jer sam nekad znao na satu razrednika ispitati učenike gradivo svog predmeta. Istovremeno, u to doba ravnateljica je bila ravnateljica i usto radila u nastavi, što je nezakonito! Radeći u nastavi, dizala je klince s mog sata razrednika kako bi ih pitala matematiku, i pogađate – sebi opomenu nije dala!
      Budući da je otad prošlo gotovo pet godina, a KU za osnovne škole jasno navodi kako se nakon tri godine pisana opomena briše, tražio sam, pisanim putem, urudžbirano, od nje i šk. odbora da mi ukloni tu opomenu iz dosjea! Odbila je, a znate li zašto? Zato jer da ona ne razumije što znači sintagma BRIŠE SE?! Školski odbor, inače sami autoriteti s područja obrazovanja, nisu znali to riješiti! Tako, ta opomena i dalje je u dosjeu!
      Istovremeno, u našoj školi učenike se šamara, vrijeđa, ponižava, a sve to radi povjerenik SHU – a, koji se s njom zatvara u ured i dogovara kako mene dočekati u zasjedi, u raskoraku! Naravno, takve se stvari toleriraju!
      Kod nas se naplaćivala članarina djeci za školsku knjižnicu, i tko nije platio nije dobio knjige, iako je i to, dakako, protuzakonito! Djeca su članovi šk. knjižnice čim su učenici škole! Pritom se djeci nikakav račun nije davao! Tome sam uspio doskočiti, ali, dakako, sankcija za odgovornu nije bilo!
      Uspio sam je i maknuti iz nastave tako da sad štetu pravi samo kao ravnateljica, ali i opet nije sankcionirana! A i tko da je sankcionira kad su, kako kaže Učitelj, oni koji bi to trebali još gori od nje! Sjednice šk. odbora vode ljudi koji su službeno na bolovanju, pojednici se danima ne moraju pojaviti na poslu, ljude se krade na plaći, ne prijavljuje u Ured državne uprave kao tehnološki višak, iživljava se na kolegama gotovo svakodnevno, ljude se ogovara pred roditeljima njihovih učenika, dira se u obitelji pojedinih profesora! Kad je prešla sve granice, u tom mitskom razgovoru rekao sam joj da se počne ponašati normalno, jer bi mogla izletjeti iz ureda prije nego je planirala! Mislio sam pritom na upotrebu pravnih sredstava, no ona je pomislila da je fizički mislim izbaciti, pa je zvala policiju!
      Za to sam dobio novu opomenu!
      Vrhunac primitivnosti i prostačkih laži je u činjenici da mi je u opomeni napisala kako je ona bila prisiljena zvati policiju zbog svoje sigurnosti, iako ja ni na koji način nisam njenu sigurnost dovodio u pitanje. Na kraju, zvala ih je tek kad sam otišao, dakle, kad je više nitko nije ugrožavao!
      Da bar pojedinci znaju lagati sa stilom, ali ni to nisu kadri! Nego onako sirovo i jeftino!
      Uglavnom, kolega Sretnick, na njenu opomenu odmah sam reagirao svojom žalbom šk. odboru. Dakako da sam znao da tamo sjede njene marionete i da neću dobiti zadovoljštinu, ali pisani trag je ostao! Odmah potom, moja je odvjetnica poslala drugi dopis, pa još jedan, a dalje ćemo vidjeti kako će se stvari razvijati!
      U prvom mjesecu joj je reizbor. E, tu tek očekujem cirkus!

  12. profesor on 13/12/2014 at 21:26

    “….Školski odbor, inače sami autoriteti s područja obrazovanja, nisu znali to riješiti! Tako, ta opomena i dalje je u dosjeu!…”
    S kojim argumentima?
    “…Istovremeno, u našoj školi učenike se šamara, vrijeđa, ponižava, a sve to radi povjerenik SHU – a…..”
    Čudno! Pa kako da se pojedinci usude djecu šamarat, vrijeđat i što sve ne, pored današanjih roditelja, inspekcija… i kojekakvih institucija? Svašta!

    “…Tračevi, ogovaranje po selu… napadi na sve koji su bliski sa mnom, DIRANJE U OBITELJ …, tome nizu nema kraja!
    DIRANJE U OBITELJ? – Zar je do toga došlo? Mogli ste i Vi nju tužiti ako je čak dotle išla. Sretno!

    • žukov1943. on 13/12/2014 at 22:48

      S kojim argumentima?
      Naravski – bez argumenata! Žena mi lijepo kaže da ona ne razumije što znači sintagma BRIŠE SE!!! Koje pravne efekte ona proizvodi! Eto, žena koja ovih dana ( ma koliko to smiješno zvučalo ) lovi ( u mutnom ) četvrti mandat, ne razumije značenje pojma BRIŠE SE! Školski odbor isto tako ne razumije! što da Vam kažem? Zaključite sami kakva ekipa vodi školu!
      Sindikalni povjerenik SHU djecu šamara i vrijeđa, jer zna da mu je to dosad prolazilo nekažnjeno. Milostiva je svaki puta zataškala. Sredina je ruralna, patrijarhalna, roditeljima to očito nije greda! Nije ni djeci.
      Glede zadiranja u privatne i obiteljske prilike, o svemu je obaviještena moja odvjetnica. Reagirali jesmo, a hoćemo li dizati tužbu, ovisi o skorim događajima.
      Naravski – kad bi mitske institucije ove države radile ono što bi trebale, ovo bi se riješilo na ho – ruk! Ali, za institucije mi tuce članaka ne bi dostajalo!

  13. info on 14/12/2014 at 15:17

    Podrška kolegi! Na vašem mjestu bi pravac Zagreb u sindikalnu središnjicu.

  14. ela on 20/12/2014 at 12:12

    Funkcija ravnatelja u školama je potpuno nepotrebna i trebalo bi je ukinuti, a školom bi trebao upravljati školski odbor.

  15. Na pravoj strani povijesti on 24/12/2014 at 00:46

    Uvijek mi je zanimljivo čitati pokušaje obmane ovog „autora“. Ali svi koji ga poznajemo, znamo da je kolega „general“ upravo u manipulacijama i psihološkom zlostavljanju. Nema sumnje da je u njegovom slučaju riječ o PTSP-u koji je nastupio kao posljedica petogodišnje diktature u školi u kojoj je ravnateljevao i koju je tlačio, a koju sada kleveće i čiji ugled želi uništiti. U tom petogodišnjem logoru pod diktaturom kolege Žukova njegova je nezapamćena nacistička mržnja vladala hodnicima škole, učionicama, kabinetima, a od zbornice učinila je groblje. Tako je uvaženi kolega prvo otjerao neke od najkvalitetnijih profesora koje ta škola pamti, a one koji nije uspio otjerati psihički je zlostavljao – vrijeđao, omalovažavao, prijetio im, nasrtao na njih. I dok je zbornica postala groblje, u učenicima je kolega Žukov ubio volju za uspjehom.
    Kada je konačno srušena njegova strahovlada i kada je izgubio drugi mandat, svoju toliko voljenu fotelju, i morao se vratiti u njemu neudobnu nastavničku klupu odlučio je nastaviti pljuvati, vrijeđati, omalovažavati, klevetati. Svoju je mržnju usmjerio i na prvu damu, i na „vjerne podanike“ i na one koje zapravo najviše mrzi – učenike, koji nekoliko dana prije Božića padaju u nesvijest kada trebaju uči u njegovu učionicu.
    Imao sam sreće upoznati g. Žukova. Neizmjerna je to sreća jer sam imao prilike upoznati ono najbjednije, najtužnije i najtaštije u čovjeku. Imao sam priliku pogledati mržnji u oči i osjetiti ono što nikada ne želim biti, nikada vidjeti i nikada osjetiti.
    Ova priča međutim već ima happy end . Dok se naime kolega Žukov bavi onim nebitnim na ovome svijetu – laganjem, podmetanjem, obmanjivanjem, ucjenjivanjem – škola više nije logor. Osmjeh se vratio na lice, u zbornici „orkestar ponovno svira“, a uspjeha nikada više. I dok jedni „podanici“ donose državne titule, drugi donose nagrade Vlade. Neki spašavaju živote, neki povlače novce iz EU fondova, a neki pak dižu djecu iz invalidskih kolica. I svi „sjede u foteljama“.
    Točno je da je Titanic potonuo. Niste znali kormilariti i sada ste nebitni i zaboravljeni, na dnu mora. A novi brodovi plove, jedra su im puna vjetra. Žalosno je što ste IZABRALI biti na dnu mora, a mogli ste biti član posade i graditi nove brodove, osvajati nove svjetove. Vi BIRATE biti olupina. Ali i to je sad već postalo nebitno jer više nikome nije stalo.

    P.S. Vaša je mržnja zvijezdama postala nebitna, a mi koračamo ponosni i veliki.

    • SunTsu on 25/12/2014 at 03:35

      \|||/
      (o o)
      ,—-ooO–(_)——-.
      | Please |
      | don’t feed the |
      | TROLL’s ! |
      ‘————–Ooo–‘
      |__|__|
      || ||
      ooO Ooo

      • Ana on 26/12/2014 at 08:06

        A što ako nije trol?

        • SunTsu on 27/12/2014 at 01:49

          a možda je u šumi…kolega žukov je otkad sam ovdje kao jedini i isključivi uvjet napretka hrvatskog školstva navodio ograničenje broja mandata ravnatelja na max 2, te ponekad ukidanje institucije istog. jamačno je to zato što je duboko razočaran svojim neuspjehom…
          nadalje, koliko god da je kolega pljuvao dotičnu ravnateljicu, nikad je nije imenovao, kao ni školu u kojoj radi, dok je sebe predstavio prezimenom dakle iza svojih riječi stoji. možda to nije njegovo pravo prezime velite? kako onda “prava strana povijesti” zna tko je g. žukov? dakle prezime je njegovo. sada dakle imamo situaciju gdje potpuni anonimus blati nekoga tko se pod normalno predstavlja svojim imenom. čega se boji taj anonimus ako je već kolega žukov toliko u krivu i u nemilosti svih u toj školi? ne, ne, ne…ili je trol i nema nikakve veze niti sa žukovom niti sa školom, ili je netko iz te škole u kom slučaju iz prostog razloga što se ne želi predstaviti barem prezimenom gubi na vjerodostojnosti pred g. žukovom. osim toga sve optužbe koje je dotični iznio su vrlo paušalne prirode a post je napisan određenim patetičnim tonom koji se često primjeti kod ljudi koji znaju da su u krivu i tu činjenicu skrivaju iza velikih riječi. za kraj bih samo primjetio da je količina mržnje koju PSP spominje poprilična i teško da bi uspjela proći nezapaženo kroz postove ovdje. ja sam stekao dojam da g. žukov mrzi samo svoju ravnateljicu i one koji joj vire iz guzice (uz ponekog političara ali hej, tko ne mrzi političare neka baci kamen jel?). occamova britva veli da je riječ o jednom od ovih koji su izvirili iz ravnateljičine guzice dovoljno dugo da provjere šta se zbiva na internetu i odlučili kupiti malo bodova nabacivanjem blatom.
          u svakom slučaju je već dobio puno više pažnje nego je zaslužio a žukov će svakako znati o kome je riječ pa će nas prosvijetliti :D
          u iščekivanju istoga pridružujem se Theu u redu za kokice :D

          • B.M. on 27/12/2014 at 12:14

            S obzirom da je kolega žukov profesor povijesti, pretpostavljam da mu žukov nije prezime, nego je to prezime poznatog sovjetskog generala, Žukova, koji je sudjelovao u oba svjetska rata.
            Malo se ljudi ovdje predstavlja pravim imenom i prezimenom pa nam to nije nit vodilja za otkrivanje identiteta.

          • SunTsu on 27/12/2014 at 12:40

            :) BM, morat ću ponoviti povijesti :D no u svakom slučaju je znao tko je iza nadimka :D posipam se pepelom zbog neznanja.

    • žukov1943. on 27/12/2014 at 12:14

      Sve za fotelju, fotelju ni za što – dio drugi
      Postoje u životu ljudi zbog kojih ćete, bez žaljenja, sve staviti na kocku, dati sebe za njih, ne pitajući za cijenu. Oni su blagoslov i smisao hodanja ovom suznom dolinom, i sretan je onaj tko ih ima pored sebe. Postoje, dakako, i oni drugi. Vjerojatno nema zbornice u kojoj nema i takvih, jer vremena krizna i olovna najčešće razigraju ono najgore u ljudima. Onaj gore, koji vuče konce ovdje dolje, ponekad se zaigra, pa stvari izokrene naopačke, što i inače jest pouzdan znak apokaliptična doba – starci podjetinje (kao što to dokazuje autor komentara koji me potakao na pisanje ove kolumne), djeca se uozbilje, oni koji su prvi postaju posljednji, a oni koji bi svugdje u kulturnu svijetu bili posljednji guraju se u prve redove! U jednoj od prošlih kolumni napisao sam, referirajući se na izjave pojedinih aktera iz javnog života kako se nađu dva – tri redikula i eto meni kolumne! Za ovu koju upravo čitate, pak, bio je dovoljan samo jedan – riječ je, naravski, o gospodinu koji dolazi (po vlastitu viđenju) „S prave strane povijesti“, koji je moj kolega u školi i jedan od potpornih stupova iščašena režima koji sam opisao u prošloj kolumni na ovom portalu!

      Prepoznajući se u mom članku, dotični je danima glavinjao školom tumačeći svima koji su imali volje slušati ga kako se na navedeni članak mora, naprosto mora, reagirati! Budući da je kod svih, uglavnom, dobio pedalu, kolega je odlučio djelovati incognito i u paktu s višom instancom, iz potaje, kako i priliči takvima. Nakon porođajnih muka, male sive stanice uspjele su producirati pamflet i, voila – isti je objavljen kao komentar na moj članak na portalu Nastavnici.org na Badnju večer u 00.46sati!

      Svi koji su čitali članak vjerojatno su odmah prepoznali o čemu se radi – rukopis i mentalni sklop komentara jasno upućuju i na nalogodavca i na poslušnog izvršitelja, pudlicu na kratkom lancu svoje gospodarice! Najbolja reakcija na ovakvo lupetanje lišeno svake smislenosti bio bi izostanak bilo kakve reakcije. Naprosto, ispod nivoa diskusije civiliziranih ljudi je spuštati se na tu razinu. U cijelom komentaru nema ni jedne jedine činjenice, nijednog argumenta, ničega doli konstrukcija i laži na osobnoj razini. Međutim, zbog činjenice kako je medijski prostor našeg portala ovim komentarom bio propisno kontaminiran, a i kako bi čestitom čitaocu bilo do kraja jasno (ako još nije) kakav je pedigre ekipe koja vodi našu školu, koja naručuje i piše ovakve floskule, odlučio sam, iako s propisnom dozom gađenja, reagirati. Pritom sam pričekao nekoliko dana, iz više razloga. Prvo, božićno je vrijeme, doba posvećeno ljudima iz prve rečenice ovog članka. Drugo, želio sam pustiti nekoliko dana i vidjeti koliko ljudi će reagirati svojim komentarima na ovu sramotnu paradu primitivizma i niskosti, adresiranu od kolege s kojim radim, upravo zato jer njega najviše boli i žulja upravo podrška koju sam dobio od vas nakon objave članka. Jasno ko dan, reakcija gotovo da i nije bilo! Bizantinska laž i obmana kao takva je i prepoznata!
      Međutim, zato ću sad reagirati ja, i demaskirati ovaj pamflet od prvog do zadnjeg slova!

      Naime, već u prvoj rečenici, mileni kolega me opisuje kao „autora“! Ne mogu, a da se ne nasmijem – njega i Onu kojoj služi, naime, iznimno smeta svaki moj članak gdje god da bude objavljen, ma o čemu da govori! Samo moje ime potpisano ispod teksta crvena je krpa u očima ljudi kojima je crveni mentalitet u glavi! Nadalje, što reći na tajming objave? Moj oponent svoj je komentar objavio na Badnju večer, u 00.46. sati, kad sav normalni svijet želi vrijeme posvetiti obitelji i najmilijima. Tolika opterećenost mnome i mojim tekstovima ono je što se u psihijatriji zove fiksacijom! Niska nevjerojatnih budalaština nastavljena je navođenjem kako se u mom slučaju radi o PTSP – u koji je nastupio kao posljedica petogodišnje moje diktature u školi u kojoj sam bio ravnatelj, a koju sad, kao, klevećem i čiji ugled želim uništiti?! Dakle, ako sam ispravno shvatio, ja imam PTSP kao posljedicu svog petogodišnjeg ravnanja školom??? Dobri čovječe, znadete li Vi uopće što je PTSP i kako se dobiva? Uostalom, zar ste Vi studirali medicinu, pa ste pozvani postavljati dijagnoze kolegama u školi? Međutim, manimo sad i to! Odgovorno tvrdim – nikad nisam bio ravnatelj škole!!! To je podatak koji je itekako provjerljiv – uredništvo portala ima moje podatke, ministarstvo ima popis ravnatelja, sadašnjih i bivših, i ovo se vrlo lako može ispitati! Međutim, ovakva podlost iznimno me motivira da se kandidiram za ravnatelja škole o kojoj pišem, prvi puta u životu! Naime, u toj je ustanovi postalo iznimno zagušljivo. Potrebno je otvoriti prozore, da smrad napokon izvjetri, a svjež zrak da napokon uđe i da kolektiv prodiše punim plućima! Kažete dalje, klevećem školu i rušim joj ugled? Ako ste pročitali moj članak koji komentirate („Sve za fotelju, fotelju ni za što“), onda ste mogli uvidjeti da ja kritici podvrgavam upravu škole i onu nekolicinu puzavaca koji godinama za tu upravu odrađuju prljave poslove (a u čemu se Vi i jeste prepoznali), a ne školu kao takvu! Međutim, kako znamo, temeljni postulat apsolutizma jest „država – to sam ja“, odnosno u našem slučaju, „škola – to sam ja“! Daleko nije ni ona „poslije mene – potop“! Iz takvog mentalnog sklopa proizlazi teza da ja klevećem školu!
      Dalje se navodi kako je u vrijeme diktature kolege Žukova u školi vladala njegova nacistička mržnja!!! Znadete li Vi, kolega, tko je bio Žukov i protiv koga se borio? Ali, važno je da ste Vi gospodin „Na pravoj strani povijesti“, iako je evidentno da o povijesti ne znate ništa! Idemo dalje – otjerao sam najkvalitetnije profesore, a ostale zlostavljao i nasrtao na njih? Moram li zaista komentirati ovakve besmislice – jasno sam naveo kako nikad nisam bio ravnatelj, pa nikog nisam mogao ni otjerati! Uostalom, kad bi to i bila istina, ja bih Vas pitao – a gdje ste svo to vrijeme, tih pet godina, bili Vi, borac za istinu i pravdu, što ste poduzeli da ih zaštitite?
      O tome kako sam u djeci ubio volju za uspjehom najbolje govori činjenica kako su prije nekoliko godina, na testovima vanjskog vrednovanja, učenici najbolje rezultate postigli upravo iz mojih predmeta (što se i opet lako može provjeriti), a i sad kući imam pola tuceta knjiga s potpisom svijetle ravnateljice i posvetom zbog uspjeha na županijskom natjecanju! Vidite li kako su u laži kratke noge, čak i kod inače visokih ljudi?

      Drugi pasus još je sumanutiji od prvog! Kad već toliko ustrajete u laži da sam bio ravnatelj, ajde, molim Vas, navedite u kojem sam to periodu ravnao našom školom? Navedite da Vam se još i više smijemo! Naime, činjenica je kako sadašnja ravnateljica ravna školom od 2004., već dva uzastopna mandata, a ja prije nisam ni mogao biti ravnatelj, obzirom da sam diplomirao u srpnju 2003.! O učenicima koji padaju u nesvijest ulazeći u moju učionicu najbolje govori podatak da mi dolaze i vikendom, u privatno vrijeme, želeći se družiti (za što postoje svjedoci)! Uostalom, navedite – kad se tko od učenika ili roditelja škole žalio na mene? Čemu toliko laganje i podmetanje, zar uistinu nemate jačih argumenata?
      Uporno inzistirate i na mojoj mržnji, i to prema svima u školi. Zanimljivo je to uvlačenje svih kolega u ovaj Vaš sukob sa mnom, iako moj članak jasno govori o nekolicini ljudi u školi. Međutim, i to Vaše pisanje u „mi“ formi jasno odaje čovjeka koji nema petlje istupiti samostalno sa svojim stavovima, makar i ovako nakaradnima, nego traži podršku okoline, podršku koju nemate! Vama i nakon svega još nije jasno da ja Vas ne mrzim, kao ni Vašu dominu! Odgajan sam i nastojim živjeti na način da ne mrzim nikoga. Moj stil jest otvoren i direktan, ali ja Vas ne mrzim! Ja Vas sažalijevam. A za strah nemate razloga – Vi nikad ne možete biti ono što sam ja!
      Kad govorite o uspjesima, pretpostavljam Vašima i one šačice Izabranih, recite – o kojim to državnim titulama i nagradama Vlade pišete? I koje to dijete u našoj školi sjedi u invalidskim kolicima? U svojim lažima, Vi uistinu ne prezate ni pred čim! Kad je riječ o novcu, jedini novac koji Vi povlačite onaj je za zaduženja kojima ste zaduženi, a koja godinama ne odrađujete (apanaža za poslušnost, koju Vam milostivo omogućuje Ona kojoj vjerno služite)!
      Međutim, u toj masi nebuloza koje ste napisali, ipak ste nešto i pogodili. Potpuno je, naime, točno, ja BIRAM svoju posadu i svoju ekipu, ljude s kojima Vi ne stanete u istu rečenicu! Izbor je, kolega, mogućnost slobodna čovjeka, koji sam odlučuje o sebi! Potrčko ne bira, on sluša i izvršava, ali to Vi znate bolje od mene!
      Kad ste se već nazvali „Na pravoj strani povijesti“, neka Vam kažem i ovo – povijesna istina uglavnom je na „krivoj“ strani povijesti, jer je mediokriteti nikad ne uviđaju!
      Svojim nemuštim komentarom ste, pretpostavljam, željeli ljudima na ovom portalu reći nešto o meni. Međutim, osim što ste izreklamirali moj članak koji ste komentirali, rekli ste jedino o sebi, i o osobi po čijoj ste narudžbi i pisali – i tko ste, i što ste!
      Za kraj, dat ću Vam dobar savjet; ukoliko ga prihvatite nećete se više ovako blamirati – prođite se, kolega, pera, nije to za Vas – lakajska livreja daleko Vam bolje pristaje!

      • učitelj on 27/12/2014 at 15:19

        Koega Žukov, Sretan Vam Božić. ! Imao sam u školi povjerenicu SHU !Pamtiću je po nevjerojatnoj lakoći laganja i izricanja neistina i blaćenja drugih. Koliko vidim i kod Vas je isti slučaj. Međutim ono što Vam mogu reći to su rijeći ohrabrenja, jer reakcije Vaše ravnateljice i sindikalnog povjerenika su zapravo reakcije uplašenih ljudi. Jer čovjek koji je čist sa samim sobom ima mir, a oni koji se služe lažima i ucenjivanjima , kada osjete da tome dolazi kraj to kod njih izaziva strah koji se kasnije pretvara u agresiju. Tako nije čudo da Vas je ravnateljica prijavila na policiju, a ovaj nesretnik pokuša oblatiti lažima.Stoga hrabro naprijed, niste ništa napravili loše i ništa protivno zakonu.!

        • žukov1943. on 27/12/2014 at 23:45

          Dragi kolega, puno Vam hvala!
          Potpuno ste točno postavili dijagnozu – strah i nesigurnost!To su ljudi koji nisu svikli da im se netko ne pokorava, i da ne skače na njihove naredbe. Takvih, nažalost, imate posvuda, a što je najtragičnije – rade s djecom!
          Ovakav komentar, kakav ste Vi napisali, tu ekipu naročito izbezumljuje, jer dobiju temperaturu kad vide da mi netko daje podršku!
          Zamisliti njihova zapjenjena, deformirana lica, izbezumljena od mržnje (koju meni imputiraju) – neprocjenjivo!
          Uglavnom – puno Vam zahvaljujem!

  16. Jurek on 26/12/2014 at 13:55

    Očekujem suečeljavanje.

    • Theo on 26/12/2014 at 19:24

      Idem po kokice

  17. B.M. on 26/12/2014 at 20:29

    Meni ništa nije jasno. Tko je i kada bio ravnatelj? Tko ima koliko godina staža u nastavi? Postoje li kakvi datumi, godine i slično pa da možemo diskutirati? Ovako mi je sve skupa teško trolanje i širenje histerije. Molim sugovornike neka podastru dokaze, ako ih nemaju, neka prekinu raspravljati na ovom portalu.

  18. B.M. on 26/12/2014 at 20:32

    Na pravoj strani povijesti, kolega (ako ste kolega), datume molim i godine “strahovlade” gospodina Žukova.

  19. žukov1943. on 27/12/2014 at 12:07

    Drage moje kolegice i kolege, eto me!
    Za početak, želim svima čestitati Božić, i ove svete dane! Praznici su, zaslužili ste ih – odmorite se, napunite baterije, uživajte s obitelji i prijateljima!
    Dakako – javljam se povodom komentara koji je ovdje osvanuo kao reakcija na moj članak. Pustio sam par dana, prije svega zato jer je bio Božić, a drugo, zato da vidim kako će ekipa s portala reagirati na onakvu niskost i primitivizam. Reagirali ste upravo onako kako je i trebalo, i na tome Vam zahvaljujem. Osobito zahvaljujem kolegi SunTsuu. Nikad se nismo upoznali, čovjek ne zna situaciju u školi o kojoj sam pisao, ali ipak znade gdje je istina i kako stvari stoje. Ovim i idućim komentarom nastojat ću dokazati da je kolega imao pravo što mi je vjerovao!
    O čemu se radi?
    U našoj školi u siječnju ide reizbor. Ravnateljica ima 63 godine, i lovi četvrti mandat. Bila je ravnateljica od 1996. do 2000., potom su je (hvala nebesima) uspjeli maknuti jedan mandat, ali se vratila i bila ravnateljica od 2004. do 2009., te od 2009. do 2014.! To je zanimalo kolegu BM – datumi?
    Eto, kolega, sad vidite koliko je bijedan onaj komentar, koliko je prepun laži i blaćenja mene kao osobe – ja nikako nisam mogao biti ravnatelj, jer slijed ravnatelja sad imate, a ja sam diplomirao 2003. godine! Ako nekog zanima, ovaj međuprostor od 2000. do 2004., kad su ovu uspjeli maknuti, ravnatelj je bio kolega učitelj glazbene kulture!
    Dakle – ide reizbor! Sva ova ekipa oko ravnateljice silno je uznemirena, jer – ako padne ona, padaju i oni! Naravno, neće ostati bez posla niti će itko orati na njima, nisam to mislio! Mislio sam na činjenicu kako bi u slučaju pada njihove ravnateljice, oni napokon trebali nešto u školi raditi i zaraditi svoju plaću. Dosad su oni komotno mogli imati 4 sata u nastavi, a ugovor na pola radnog vremena (20 sati), kao autor komentara, gospodin Na pravoj strani povijesti, šamarati djecu, vrijeđati ih, održavati dva roditeljska sastanka godišnje, i slične abnormalnosti. Tip je sindikalni povjerenik SHU (baš čudno, zar ne – to su isti oni koji su potpisali sramotni KU za osnovne škole, samo da bi im ministarstvo ostavilo komisije za tehnološke viškove, znamo svi zbog čega), i s te pozicije on maksimalno štiti svoju ravnateljicu na način da ne radi ništa za kolege koje ona uništava, da lažira izbore za povjerenika zaštite na radu (on, kao sindikalni povjerenik ih je vodio)kako bi sate dobila osoba koju je odredila ravnateljica, lažira izbore za šk. odbor (kao sindikalni povjerenik vodio je izbore za odbor na Učiteljskom vijeću) kako u odbor ne bi došli oni kolege koji misle svojom glavom, i kako onda takvi ne bi postavljali neugodna pitanja na odboru! Na sto i jedan drugi način on odrađuje prljave poslove za nju, a zauzvrat je nagrađen na način koji sam opisao!
    Takvih u školi ima još nekoliko, ali svi su postavljeni na ključna mjesta s kojih se ravnateljicu može kontrolirati. Tako ravnateljica može raditi što želi, i za ovakvu kastorsku vjernost svoje igrače nagraditi! To se dešava i po mnogim drugim školama u nas, samo se o tome šuti. Ja sam, pak, čovjek koji se klanja samo pred Onim gore, i već godinama upozoravam na abnormalnosti koje se u nas zbivaju! Zvao sam inspekciju, ali o tome je kolega Učitelj rekao već sve. Inspekcija joj je naložila da nezakonitosti ispravi, ali nikakvih sankcija nije bilo. Naravno, čim su otišli, nastavila je po starom! Reagirao sam dopisima šk. odboru, ali rezultat možete pretpostaviti! Objavljivao sam tekstove u nekim tiskovinama, što je školsku vrhušku silno uzruujalo. Ravnateljica mi je, upravo preko povjerenika SHU, poručila da ću ostati bez posla ako ne prestanem pisati. Dakako, nisam prestao, i još sam u svom razredu. Iako, a ovom ekipom čovjek svašta može očekivati!
    Uglavnom, da Vas ne zamaram dalje, vjerujem da imate sliku – ja im silno smetam! Zato, kako nemaju argumenata, služe se blaćenjem, sramoćenjem, ogovaranjem, tračevima, davanjem suludih opomena u dosje, i sličnim metodama. Vrhunac tog neukusa i primitivizma jest komentar osobe koja misli da je Na pravoj strani povijesti, inače – moj kolega, kako napisah, i kamen temeljac ravnateljičina režima u školi!
    Dobro je primijetio kolega SunTSu – gdje su argumenti? Gdje su činjenice? Gdje je išta opipljivo? Spominje se kako sam bio ravnatelj i maltretirao ljude i učenike???!!! Ta, evo, tko god želi, javite mi se na mail, dobit ćete sve podatke (ime škole, ravnateljice, slijed ravnatelja, što god Vam treba, ja čuvam dosta toga kući u papirima i imam pokriće za ovo što pišem) i provjerite! Ja Vam odgovorno tvrdim – nikad nisam bio ravnatelj! S tom laži padaju i sve druge, o maltretiranju bilo koga, o nesviještenju djece u mom razredu, i slične bljuvotine!
    Dogovor o tom komentaru pao je u uredu ravnateljice, nalogodavac se, dakle, zna, a zna se i izvršitelj! Lijepo su to smislili, samo, previdjeli su činjenicu da kolegice i kolege s ovog portala imaju kudikamo više u glavi nego tvorci tog pamfleta, a da će laž i primitivizam kao takvi biti i prepoznati!
    Tako stvari stoje!
    To sam želio reći Vama!
    Sad ću se, drugim tekstom, obratiti autoru komentara, mom kolegi, čovjeku koji već tri desetljeća odgaja hrvatsku djecu (žalosno, znam, ali tako je)!
    Pozdrav svima!
    Kontra sili, kontra mraku
    Žukov!

    • Theo on 27/12/2014 at 23:23

      Kolega Žukov, čekao sam odgovor i dočekao ga s olakšanjem. Sada je sve puno jasnije.
      Ja sam malo stariji, ali sam temeljito iskusio na svojoj koži sve ono o čemu pišete. Neko, konkretno:
      Ako ravnateljica ima 63 godine, onda za dvije godine mora u mirovinu po sili zakona. Elem, može li se netko tko ima još samo 2 godine na raspolaganju natjecati za PETOGODIŠNJI mandat? Logika govori da ne. Treba unaprijed zatražiti očitovanje Ministarstva po tom pitanju.
      Samo mladi će moći mijenjati ovu močvaru kakva je sada. Ne dajte se!
      Sretan Božić i sve najbolje želim!

      • žukov1943. on 28/12/2014 at 00:05

        Hvala!
        Iskusilo je takve situacije puno njih na svojoj koži, i mlađih i starijih! Ja sam se nagledao u toj školi suza, plača, tableta, uništavanja ljudi, poigravanja sudbinama, laži, licemjerja, niskosti najgore vrste, ali, nećeš majci više – DOSTA JE BILO!
        Kako vidite, oni se služe policijom (ili ona, bolje da kažem), roditeljima učenika koje naručuje da se dođu žaliti, opomenama bez pokrića, lažima, nema čime se ne služi, tako da – od te žene i te ekipe oko nje može se uistinu svašta očekivati. Ja ne znam što me još čeka, i za što ću sve još biti optužen, ali što bude da bude – kleknuti neću!
        Njene godine i novi mandat – e, to Vam je, kolega, posebna priča! Vidite, ja nisam iz tog sela u kom radim, putujem svaki dan na posao. Međutim, ljudi i o njoj svašta govore, ali jedino pozitivno što sam od bilo koga čuo u sedam godina koliko sam tamo jest da je žena odlična učiteljica matematike i fizike (koliko je nula kao ravnateljica)!
        Mi godinama u školi nemamo stručnjaka za matematiku. Bila je jedna mlada profesorica, ali ju je ova toliko maltretirala dok cura nije pobjegla glavom bez obzira. Maltretirala ju je baš zato jer je ova bila stručna, da ode. Jer, dokle god imamo nestručnu osobu, ravnateljica se, ako ne prođe reizbor, ima kamo vratiti. Stručnjaku morate dati na neodređeno!
        Uglavnom – nemamo stručnjaka. Ova je već odradila tri mandata kao ravnateljica. Svatko se pita, roditelji prvi, mene su to pitali, zašto se sad, sa 63 godine, ne vrati u razred i još te dvije godine ne predaje matematiku, kad je u tome dobra. U školi imamo fantastičnih mladih ljudi, visokoobrazovanih, koji su prošli ECDL, koji govore strane jezike, koji mogu biti ravnatelji( ne mislim na sebe, da me ne shvatite krivo, neću se ja kandidirati). Tako bi svi bili na dobitku!
        Ali, kaki, kuda – ne pušta se fotelja do zadnjeg dana! Kako sam napisao – njoj nije cilj učiti djecu matematiku, već hraniti svoje demone u sebi tako da ubija u pojam sve oko sebe, osim nekolicine pojedinaca. Da bi to mogla, treba joj ta fotelja!
        Uopće ne sumnjam da će i ovaj reizbor biti farsa! Pritisci, prijetnje, ucjene, korištenje politike u svoje interese, sve samo da se dobije još jedan mandat. Dakako, neće ga odraditi do kraja. Odradit će dvije godine, otići napokon, a potom će nama uvaliti nekog od svojih, preko kojih će, na daljinski, od kuće, u mirovini, i dalje voditi školu!
        To je plan!
        Ministarstvo?
        Pa Ministarstvo im dopušta što god požele, sve oni mogu i smiju, oni su produžena ruka Ministarstva po školama!
        Skeptičan sam glede tog što bi reklo Ministarstvo. Može se pokušati, ali – skeptičan sam!
        To je, naprosto, tako, u cijeloj državi! Zato smo tu gdje jesmo!

      • žukov1943. on 28/12/2014 at 00:09

        Zaboravio sam, umalo ispao neuljudan – svakako i Vama sretan BOžić, i svako dobro, dragi kolega!

  20. B.M. on 27/12/2014 at 12:24

    Tako sam nekako i pretpostavljala kolega žukov. Ali je zanimljivo da kolega NPSP nije više pisao niti odgovarao na pitanja. Pojavio se odjednom i niotkuda, on kao prati Vaša komentiranja ovdje i baš je sad našao reagirati.
    Kao što kaže Franjo Šafranek – ljudi su svinje.
    Očekujem njegov odgovor.

  21. Jurek on 27/12/2014 at 17:31

    Na pravoj strani povijesti i Žukov se ne poznaju, nisu iz iste Županije, a kamoli škole. Ima puno takovih situacija i mnogi se u testovima prepoznaju.

    • žukov1943. on 28/12/2014 at 00:14

      Dragi kolega Jurek, najte biti naivni!
      Imam ja sasvim dovoljno činjenica da znam tko stoji iza onog komentara. Ne mogu Vam ovdje otkrivati kojih, ali, vjerujte da je tako.
      Onaj komentar nije slučajan, a vjerojatno nije ni zadnji takav!
      Doduše, malo su se zaletili, napisali laži toliko očigledne da se sad vjerojatno i sami pitaju gdje im je pamet bila, vidjeli da nisu dobili podršku komentatora. Ali, naći će oni nešto drugo već!
      Ja se već pitam što ću biti drugi puta – terorist? Bandit? Manijak? Ili nešto još originalnije!

      • P.O.E. on 01/01/2015 at 17:16

        Zapravo, uopće nije nemoguće da je NPSP zbilja iz neke sasvim lijeve (ili, vjerojatnije, desne) priče, a da je ova katastrofa toliko univerzalna i sveprisutna da se u njoj prepoznaju mnogi koji nemaju veze s origilanom pričom. To je kao kad lovac dođe u šumu, ispali hitac na zeca, a iz pet obližnjih grmova istrče goli ljubavnici, preplašeni da je baš njih došao loviti pobješnjeli muž.

        Naravno, možda sam i u krivu. Uglavnom, kao što napisah negdje drugdje, nemamo ni načina ni vremena provjeravati tako da vjerojatno nikad nećemo znati.

  22. Ana on 28/12/2014 at 17:37

    Ovo je bila tužna priča. Rado bih da se sada zaključa.

    • ela on 01/01/2015 at 17:06

      Zašto bi se zaključavalo

  23. sretnick on 29/12/2014 at 16:15

    što više upoznajem neke svoje kolege to mi je moj pesek draži. kakve laži i izmišljotine samo da se čovjeka ocrni. kolega žukov, nije vama lako raditi s takvima. čuvajte zdravlje:-)

  24. Pliva on 02/01/2015 at 13:18

    Kolega Žukov, to je slatka voda prema onom što se u našoj školi događa! Gotovo fantastično, za ne povjerovati. Učitelj koji tuče šakama po školskoj ploči, udara nogama u vrata, gađa djecu raznim predmetima (gumicama, flomasterima) te potiče i njih na takovo ponašanje. Govori im kako će im izvaditi crijeva kolcem i objesiti ih o stalak pa će ih ispljuskati njihovom jetrom, ili odsjeći im noge i ruke i od njih napraviti stalak za kišobrane…
    U školi postoji dokument – zapisnik sa sata razrednika a na zahtjev učenika kojem su nazočili ravnatelj i pedagog, ali nikom ništa.

    • žukov1943. on 02/01/2015 at 15:03

      Ma hajte, dragi kolega, što ne kažete?!
      Pa u kakovoj to školi Vi radite?
      I kažete, bili ravnatelj i pedagog, ali nikom ništa?
      Po meni, to se može rastumačiti samo na dva načina:
      1.
      ili su te optužbe jeftino i plitko podmetanje s ciljem diskreditacije učitelja (što sasvim rječito govori o onima koji se takvim gadarijama bave),
      ili
      2.
      ravnatelj ima jako loše savjetnike (u kojem slučaju toplo preporučujem dotičnom ravnatelju da se okruži pametnijim i moralnijim ljudima)!
      Ukoliko Vam ustreba još kakav savjet, slobodno se javite!
      Svakako, želim Vam sretnu Novu Godinu (ja se nadam da će i započeti na najbolji mogući način), i kako vidim da pišete u vrijeme ručka – dobar Vam tek!
      Živili!

  25. vanja on 18/02/2015 at 12:09

    Tužno je spoznati koliko prosvjetara svoje prve među jednakima osiječa kao kočnice u svom profesijonalnom radu i one koji ih ponižavaju i sputavaju u njihovom radnom okruženju.
    Autor teksta “Sve za fotelju, fotelju za……” opisao je ono što ni ljudski ni profesijonalno nije prihvatljivo i očito je pojava koja direktno utječe na uspiješnost i kulturu škole.
    Novi način biranja ravnatelj uveden je upravo zato da uravnoteži utjecaj politike i struke ali očito i ovo kao i mnogo toga dobro zamišljenog , se izigrava, od kako autor kaže “dobrih igrača”.
    Dobro je da je autor naglasio da hrvatsko školstvo ima ravnatelje koj su profesijonalci u svom poslu i sukladno poslovnoj etici i temeljnim moralnim načelima časno obavljaju svoj posao prvog među jednakima,stvarajuči ugodnu radnu atmosferu isuradničke odnose.
    Ravnatelji kao svi koji rade imaju pravo na grešku,ali ne s namjerom osobne i profesijonalne diskreditacije djelatnika.
    Poznajem niz primijera odličnih ravnatelja i kada uđete u zbornice tih škola to jednostavno osjetite.Poželjno bi bilo da se ponekad i o tome nešto napiše i na tajnačin poruči da ima nade za hrvatsko školstvo.




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne