(Slobodna Dalmacija) Pronaći posao u struci san je većine mladih. Dio njih traga za radnim mjestom u državnoj službi, ali, prema svjedoÄenju nezaposlenih, to većinom ostvare oni koji imaju dovoljno novca ili dovoljno brzo prihvate “pravila igreâ€, pa se prikljuÄe velikim politiÄkim opcijama.
Prema podacima koje nam je ustupila mlada profesorica koja već godinama traži posao (podaci poznati redakciji), “tarifa†za “kupnju†profesorskog mjesta u školama iznosi od 3000 do 7000 eura, ovisno o satnici koju će kandidat dobiti nakon potpisivanja ugovora. Prema njezinim navodima, nastavniku koji je dao “kuvertu†sa 7000 eura potrebno je skoro 10 mjeseci kako bi otplatio “cijenu†radnog mjesta, pod pretpostavkom da odrađuje punu satnicu koju je vrlo teško dobiti.
Život na zamjenama
Ravnatelji obrazovnih ustanova, uz Älanove Å¡kolskih odbora, idealne su mete za korupciju jer upravo oni uglavnom odluÄuju o primanju kandidata. No, problem je Å¡to ni osobe koje si uspiju prikupiti novac za “kupnju†radnoga mjesta nisu sigurne da će ga i dobiti.
– Poslala sam 97 molba u posljednje dvije godine, a životopis sam osobno odnijela u skoro sve splitske Å¡kole, osnovne i srednje. IspoÄetka sam odbijala raditi preko veze, ali onda sam poÄela i ja promiÅ¡ljati o poznanicima, jer sam uvidjela da će mi se život svesti na nekoliko zamjena godiÅ¡nje i poneke repeticije. Prema mojem iskustvu, u rijetko kojoj Å¡koli natjeÄaj nije namjeÅ¡ten. Svatko tko je u tim krugovima, tijekom samo nekoliko dana, može doznati tko će dobiti traženo radno mjesto, ali i tko će ga mijenjati budući da je profesora puno, a malo radnih mjesta. Ne bira se po sposobnostima nego po podobnosti ili, Å¡to je jednako loÅ¡e, po platežnoj moći – istiÄe naÅ¡a sugovornica i dodaje:
– Jednom sam bila na korak od dobivanja posla. U petak sam se po preporuci svoje mentorice naÅ¡la s ravnateljem jedne osnovne Å¡kole u naÅ¡em gradu i u ponedjeljak sam trebala doći na posao, ali nisam shvatila da se od mene traži novac. Neugodno sam se iznenadila kada sam na poÄetku idućega tjedna shvatila da je druga osoba dobila posao.
Mlada profesorica druÅ¡tvenog smjera kazala nam je da su neke njezine kolegice “kupile†posao bez grižnje savjesti, te da i ona poÄinje razmiÅ¡ljati o tome da su bile u pravu.
– Rade već tri godine i iako su na poÄetku imale samo trećinu satnice, a time i plaće, sada su već na punoj “buÅ¡tiâ€. Upale su u sustav i teÅ¡ko će ih tko izbaciti. Ni do danas nisu doznale tko je dobio njihov novac, ravnatelj ili Älanovi Å¡kolskog odbora, jer su ga predale u kasnim veÄernjim satima na parkiraliÅ¡tima i u zabitnim uliÄicama, nepoznatim ljudima, baÅ¡ kao u filmovima, ali to im danas uopće nije važno – naglaÅ¡ava profesorica.
Na naše pitanje zašto nije prijavila koruptivno djelo nadležnim službama, kratko odgovara:
– A Å¡to bi mi to donijelo… tek onda se ne bih nikada zaposlila. To je naÅ¡a stvarnost i nikada nisam susrela nekoga tko je to prijavio.
Ravnatelji Å¡ute, a prijave samo dvije
Postoji li korupcija pri zapoÅ¡ljavanju u Å¡kolstvu? Upravo takvo pitanje uputili smo i ÄelniÅ¡tvu Hrvatske udruge osnovnoÅ¡kolskih ravnatelja, no odgovor joÅ¡ uvijek nismo dobili.
Iz Partnerstva za druÅ¡tveni razvoj pozivaju graÄ‘ane da prijave svaki oblik korupcije, a u toj udruzi doznajemo da su tijekom posljednje Äetiri godine prijavljena samo dva sluÄaja primanja mita za dobivanje radnog mjesta u Å¡kolama.
– 41.999 nezaposlenih osoba zabilježeno je u naÅ¡oj županiji krajem listopada
– 16 posto ljudi bez posla ima visoku ili viÅ¡u struÄnu spremu
istina,nažalost.a da ne spominjem koliko puta se ne ispoštuje zapošljavanje tehnološkog viška i manjka. u splitu su ravnatelji svijet za sebe i nitko im ništa ne može.
savjetovala bi mladoj profesorici iz Älanka da traži posao izvan splita,pa i u susjednoj županiji.
Isto je i izvan Splita i u susjednim županijama pa i u Gradu Zagrebu.
Mlada profesorica će dobiti posao onda samo onda ako nikoga nije bilo sa vezom ili kuvertom.
Ili obećanjem da će njena ruÄica biti u zraku uvijek za dragoga ravnatelja
Ono što se događa sa školstvom u Splitsko-dalmatinskoj županiji je skandalozno i žalosno. U toj županiji nema zakona. Izvor većine problema je Županijsko povjerenstvo za riješavanje tehnoloških viškova. U suradnji sa nekoliko splitskih ravnatelja zapošljavaju koga oni žele bez poštivanja zakona. Prosvjetna inspekcija ne obavlja ( namjerno ili nenamjerno ) svoju funkciju i pušta da nezakonitosti prolaze bez sankcija. Ministarstvo je upoznato sa svime, ali i ono šuti i ne poduzima ništa. Poštovane kolege trebali bih doći u Splitsko-dalmatinsku županiju i vidjeti što je kršenje zakona.
slažem se. splitska županija, pogotovo Split, je divlji zapad Å¡to se tiÄe poÅ¡tivanja ikakvih zakona u prosvjeti. glavni krivac- prosvjetna inspekcija.
i iz vlastitog iskustva znam da nije svugdje isto, već u susjednoj županiji je situacija bitno drugaÄija tj. bolja. to govorim kao splićanka sretno zaposlena u drugoj županiji, a bez ikakve veze, mita i korupcije. u Splitu nisam imala nikakve Å¡anse.
Da je tvoj poslodavac imao i najtiši šapat za nekog drugog kandidata ti bi bila nesretna i nezaposlena.
Poslan je upit HUROÅ – u, a oni Å¡ute?!
Ma ajte – kad treba Å¡tititi Å¡rot iz ravnateljskih redova priliÄno su glasni. Kad treba pomesti ispred svog praga – nema ih ni za lijek!
Glavni krivci su prije svega SHU i njihove komisije za tehnoloÅ¡ke viÅ¡kove. Tu se okreÄe Å¡uÅ¡ka – zbog tih komisija i jesu potpisali ono smeće od Kolektivnog ugovora! SHU je Äir na Å¡upku hrvatske prosvjete, prave Å¡tetu Äega god da se uhvate.
Nadalje – drugi krivac je prosvjetna inspekcija! PolitiÄko kadroviranje uÄinilo je svoje! Oni Å¡tite kriminal po Å¡kolama, umjesto da mu stanu na kraj!
Isto tako – negativna selekcija ravnateljskog kadra! Toliko piÅ¡em o tome, da sam dosadan i samome sebi, ali uistinu, kao da ono najgore od najgoreg aterira u ravnateljske urede! Tu su i Å¡kolski odbori, mahom lobotomizirani, prepuni ravnateljevih otiraÄa za noge.
Kakvi rade s djecom, joÅ¡ su djeca i dobra. U svakom sluÄaju, bolja od mnogih koji ih poduÄavaju.
MZOS neću ni spominjati, ta ekipa je ispod svake kritike!
No, ako drugaÄije ne ide, treba prihvatiti igru! Dakle, naći se s takvim likovima noću po parkiraliÅ¡tima i tamnim uliÄicama. Samo, umjesto koverte, isporuÄiti im neÅ¡to drugo!
Po principu – možeÅ¡ kako hoćeÅ¡, ali nećeÅ¡ dokle hoćeÅ¡!
Za svakoga postoji penicilin. Pa ako smo već Teksas, neka onda i metode budu kaubojske!
“SHU je Äir na Å¡upku hrvatske prosvjete” (Žukov, 2014.). Upravo tako.Možda mi prosvjetni radnici ne trebamo rabiti takav rjeÄnik, meÄ‘utim kolega potpuno Vas razumijem.
Primaju se ljudi preko veze na par sati i onda se prvom prilikom njima popunja satnica, jer su eto ‘tehnoloÅ¡ki viÅ¡ak’. Tako je u mojoj županiji. Javljanje na natjeÄaje je gubitak vremena i para za poÅ¡tarinu, naime oni se raspisuju u zakonskom roku od 60 dana, a u tih 60 dana na tom mjestu već radi neka osoba, tako da je svaki natjeÄaj pro forme.
Ista situacija je i u Zadarskoj županiji. DoÄ‘e inspektor pa ne naÄ‘e “niÅ¡ta”… ili naÄ‘e ali “ne može niÅ¡ta uÄiniti” (Äitaj: onda on ostaje bez posla).
Nažalost i moje iskustvo je takvo, bez veze ne možeÅ¡ doći ni na do razgovora. Iskustvo koje je stjecano po zamjenama u mom gradu i putovanjima po susjednim županijama ne vrijedi niÅ¡ta. Redovito se dogaÄ‘a da se prime netom diplomirane mlade kolege bez radnog iskustva,ali sa dobrom, jakom vezom koja uslugu može vratiti. Nekoliko puta se dogodilo da su se ravnatelji na razgovoru, na koje sam uspjela doći jer sam prije raspisivanja natjeÄaja saznala od kolega koji rade u Å¡koli da je mjesto slobodno, dive mome radnom iskustvu (diplomirala 2004.g i od tada stalno radim na zamjenama). A bio je i jedan koji misli da sa mnom nije neÅ¡to u redu jer sam promjenila toliko Å¡kola i nisam nigdje ostala za stalno. Ali znam ja Å¡to samnom nije u redu, ja sam djete iz poÅ¡tene radniÄke obitelji i nemam nikog iza sebe, pa ne znam niti ljude kojim bi ponudila tih 7000 eura, kako bih se i ja skrasila. I to Å¡to priÄam je priÄa iz grada Zagreba. Pri tome nije bitno da li je u pitanju druÅ¡tveni ili prirodoslovni predmet, konkurencija pretendenata na radna mjesta je velika a time i pritisak na ravnatelje. RazmiÅ¡ljala sam kako rijeÅ¡ti taj problem, nakon Å¡to mi je jedan biser od ravnatelja rekao da smo jedan kolega i ja isti. Ne, nismo isti ja imam iza sebe puno odraÄ‘enih sati u Å¡koli, puno kilometara u nogama koje sam proputovala samo da bih bila u razredu. Moja jedna od ideja je da se napravi bodovna tablica za “nas iste” s relevantni kategorijama od kojih je jedna i redovno odraÄ‘ivanje zamjena, pa bi se tako odvojili “isti” od “istih” i naÅ¡ trud i upornost bi na taj naÄin bio nagraÄ‘en. I nakon svega mogu zakljuÄiti da namjeÅ¡teni natjeÄaji i kupljena nastavniÄka radna mjesta nisu slika Å¡kolstva samo u Splitsko-dalmatinskoj županiji već slika korumpirane i nepotistiÄke kaljuže hrvatskog Å¡kolstva.