Poštovana redakcijo!
Ponukan istupom profesora DudaÅ¡a, ne mogu se oduprijeti porivu da Vam se javim i tim putem izrazim podrÅ¡ku ovom mudrom Äovjeku. Ime mi je Jurica Putnik i radim kao nastavnik cestovnog prometa u Prometnoj Å¡koli u mjestu Gornji Donji. InaÄe živim u Zagrebu, i živim svoj san: svaki dan do tog pitomog i pitoreskonog mjestaÅ¡ca prevalim 70 km u jednom smjeru. Hajte molim Vas, pa ne valjda zato Å¡to moram, nego vlastitim izborom!
Ravnatelj Å kole za cestovni promet u Zagrebu, iza Äijeg ugla živim, danonoćno me poziva da prijeÄ‘em raditi u njegovu Å¡kolu. Pedagoga te Å¡kole morao sam Äak i blokirati na Facebooku koliko je uporan, jer – cesta me zove! Tko joÅ¡ želi raditi u mjestu stanovanja gdje te svi znaju? Ne može Äovjek ni pivo popiti u pauzi, a da ga netko ne vidi i tuži ženi, djeci i kumovima.
Izabrao sam ovo radno mjesto i ovaj put jer naprosto obožavam svakodnevne adrenalinske oscilacije. Prvo uživam u zelenilu i jelenima na pojilu, a zatim pretiÄem traktore, kombajne i ostalu poljoprivrednu mehanizaciju. Spretno izbjegavam divljaÄ krupnijega zuba koja mi namiguje i maÅ¡e iz okolnih Å¡uma uz cestu, ali zato zeca ili fazana naciljam bez problema. JoÅ¡ Äekam da mi stopira Snjeguljica, Crvenkapica ili koza sa svih sedam kozlića pa da je moj san cjelovit. Toliko sam motiviran svime Å¡to svakodnevno putem do posla proživljavam da mi je komfor, koji pruža rad u mjestu stanovanja, jednostavno minoran.
Osim Å¡to treniram za reli, obavljam i graÄ‘ansku i domoljubnu dužnost plaćajući gorivo INI, cestarinu, a, Boga mi, i kredit za svog limenog ljubimca. ÄŒitavih 65 konja krije pod haubom ovaj nepokvarljivi njemaÄki stroj! JoÅ¡ 5 godina za otplatiti, i auto će taman postati punoljetan! Podupirem tako filantropske ustanove poput banaka.
Budući da radim samo nekoliko sati na dan, najviÅ¡e volim dežurstva na maturi, jer tada Äak dva puta dnevno imam svojih sat i po za reflektivnu pauzu za volanom (uz duplu dozu treninga za reli).
Uzbudljiv je život nas prosvjetara-putnika! S nestrpljenjem oÄekujemo pojavljivanje lika Zorana Vakule, prognoza je najsveÄaniji trenutak u danu. On najavi maglu, a ja na posao radosno sat vremena ranije! Najavi snijeg, a nove zimske gume veselo zaciÄe. (A i minus na raÄunu, skupa s temperaturnim, veselo zaplješće.)
Pa Å¡to može zamijeniti zadovoljstvo ustajanja u 5 ujutro da bih u 8 bio na poslu, odnosno povratak iz druge smjene u 10 naveÄer? Nema te Å¡kole u susjedstvu zbog koje bih ostavio svoju neukrotivu, vjernu družicu cestu i Å¡umu iz koje me uvijek radosno pozdravljaju njezini stanovnici.
Zbog svega ovoga se moram složiti s gospodinom profesorom DudaÅ¡em jer nije u redu da mi država plaća moje zadovoljstvo i užitak: budući da svojim odabirom i za zadovoljenje vlastitih strasti radim 70 km od kuće, a mogao bih ispod vlastitoga prozora – da samo želim, red je da sam financiram tu svoju obijesnu odluku.
Dolje putni troÅ¡kovi, ugledajmo se na NjemaÄku! Živjela cesta!
Jurica Putnik, dipl. ing. prometa
odliÄan tekst mi pokvari pomalo promaÅ¡eni fudbal :/ koliko sam ja shvatio dotiÄni g. dudaÅ¡ je predložio preseljenje u mjesto rada a ne nalaženje posla u mjestu stanovanja 🙁
nije da to rjeÅ¡ava problem nastavnika koji satnicu popunjavaju na nekoliko podruÄnih Å¡kola…niti pitanje putovanja braÄnog druga. to valjda ionako bude nebitno obzirom na broj razvoda 🙂 ili se bira mjesto stanovanja na pola puta izmeÄ‘u dva mjesta rada?
Kako god postavimo, ideja je genijalna, naprosto genijalna…ge ni jal na.