(Srednja.hr) Nije tajna koliko srednjoÅ¡kolci iÅ¡Äekuju maturalac, u koju god zemlju iÅ¡li. Za njih je to idealna prilika za putovanje s prijateljima i kolegama, bez nadzora roditelja te za zabavu i istraživanje gradova i zemalja u koje putuju. No, profesori se ne bi složili s njima. Naime, za njih su maturalci jako stresna putovanja, Å¡to i ne Äudi, jer su odgovorni za uÄenike i za sve Å¡to se na maturalnom putovanju dogodi. Janja Banić, ravnateljica Prve gimnazije Varaždin približila nam je Å¡to profesori misle o maturalcima.
Svaki srednjoÅ¡kolac željno iÅ¡Äekuje maturalno putovanje. A kako i ne bi, kada je to, osim prilike za otputovati u inozemstvo, idealna prilika za nesmetano druženje s kolegama bez nadzora i poziva roditelja. Ipak, koliko je srednjoÅ¡kolcima maturalac san, toliko profesorima može biti noćna mora te ga ne doživljavaju ni približno na naÄin kao maturanti. Za njih je to daleko stresnije putovanje. Zato profesorima maturalac i nije neko putovanje na koje ‘drage volje’ odlaze, a Janja Banić, ravnateljica Prve gimnazije Varaždin kaže kako bi najviÅ¡e voljeli da na maturalce iz svakog razreda ide po jedan roditelj, zaÅ¡titar i lijeÄnik, no istiÄe kako to, nažalost, nije moguće.
‘Predrasuda je da profesori zaraÄ‘uju na maturalcima’
– Roditelji, osim u sluÄaju djece s posebnim potrebama, ne žele ići na maturalna putovanja da ne bi smetali djeci, Å¡to pokazuje kako su svjesni da je ponaÅ¡anje djece sasvim drugaÄije, nego pred njima. Maturalna putovanja su velika obveza, psihiÄki i fiziÄki naporna, spavanja ima vrlo malo i to sa strahom i na smjene. Kada bi profesori odbili ići na maturalna putovanja, bili bi omraženi meÄ‘u uÄenicima i roditeljima, kao Å¡to je već bio sluÄaj u naÅ¡oj Å¡koli kada su upravo roditelji inzistirali da djeca idu na izlet, te prozivali Å¡kolu zaÅ¡to im to ne omogući. Naime, tada je bila rijeÄ o razrednom izletu, istiÄe Janja Banić.
Ona tvrdi i da je predrasuda da profesori zaraÄ‘uju na maturalcima jer postoji stroga zakonska procedura odabira destinacija, agencija i cijena od strane povjerenstva, u kojem sudjeluju i roditelji i uÄenici, nije samo ‘pro forme’. Kaže kako se to mora poÅ¡tivati te da u njihovoj Å¡koli sasvim sigurno nema nikakvih drugaÄijih ‘dogovora’. Profesori imaju plaćen maturalac samo zato jer djeci treba prisustvo odrasle i punoljetne osobe, a kaže kako se nitko drugi toga ne želi prihvatiti te da nisu imali inicijativu da umjesto profesora na put djecu vode, primjerice, roditelji. Banić tvrdi i kako profesorima to ionako nije u opisu posla.
Maturalci mogu biti i opasni
Svakako nije lako kontrolirati velik broj srednjoÅ¡kolaca, a osobito u stranoj zemlji gdje svatko od njih želi na svoju stranu te ima vlastite afinitete i želje, a i oÄekivanja od maturalnog putovanja. Koliko maturalno putovanje može biti opasno, nažalost smo imali priliku vidjeti nedavno kada je srednjoÅ¡kolac iz Delnica poginuo na maturalcu u Å¡panjolskom Loret de Maru. Ne moraju uÄenici biti problematiÄni da bi se nesreća dogodila, a to tvrde i profesori.
– NaÅ¡i uÄenici, naÄelno, ne rade velike probleme i vrlo su kooperativni. Profesori se dogovaraju, definiraju se pravila ponaÅ¡anja, ali i kompromisi kojih smo svi svjesni da ih trebamo raditi uz veliku pažnju. Nismo imali sluÄajeva sa drogama, a alkohol se, nažalost, ipak konzumira u većim ili manjim koliÄinama, ali nema pretjeranih ekscesa niti po tom pitanju kod naÅ¡ih uÄenika, istiÄe Banić te dodaje kako su uÄenici posluÅ¡ni te suraÄ‘uju s profesorima na maturalcu.
Roditelji Äesto sugeriraju da se uÄenicima da slobodnog vremena
Ravnateljica tvrdi i kako se uÄenici vesele druženju unutar razreda, novim mjestima s obzirom da neki uÄenici rijetko putuju te iskustvima. Kaže kako su vedri i dobro raspoloženi, a kasnije se sjećaju maturalca kao najljepÅ¡eg doživljaja do tada.
– NaÅ¡i su gimnazijalci znatiželjni, te vole Äuti i vidjeti sve Å¡to mogu u mjestu u kojem se nalaze, a vrijeme za zabavu, pod odreÄ‘enom kontrolom, im profesori uvijek omoguće. To je, zapravo, taj kompromis, kaže Banić te dodaje kako je nemoguće da su uÄenici uvijek u pratnji profesora jer dvoje kolega prati 30-ak uÄenika.
Dodaje kako profesori omogućuju uÄenicima slobodno vrijeme i jer im roditelji sugeriraju da im daju malo vremena za samostalno razgledanje destinacija ili ako žele vidjeti neÅ¡to Å¡to ostatku uÄenika i nije zanimljivo.
– Postoji plan i program od kojeg se ne odstupa, oni to znaju, a u vrijeme kada su slobodni, ukoliko se neÅ¡to poÄne dogaÄ‘ati, imaju brojeve mobitela svojih profesora. Na kraju krajeva, to su uÄenici od 17 ili 18 godina, oni se i kod kuće samostalno kreću, izlaze, sa daleko viÅ¡e slobode nego na maturalcu, zavrÅ¡ava Banić.
Koji je uopće razlog za to da Å KOLA organizira takav izlet? Ako je to nekakvo slavlje povodom “odrastanja” (recimo), a ne nužno edukativni sadržaj, zaÅ¡to bi Å¡kola uopće trebala imati ikakve veze s tim?
Isto vrijedi i za osnovne Å¡kole.
O tome koliko uÄitelji/profesori “zaraÄ‘uju”, može provjeriti svaka polupismena tuka jer su dnevnice propisane pravilnikom i isplaćuju se preko raÄuna. S time da ta “dnevnica” ne obuhvaća prekovremene sate niti noćni rad, a svatko tko je odradio maturalac zna dobro kakva je to robija (i uz najbolje uÄenike na svijetu!).
Na stranu to da radite 24 sata dnevno bez mogućnosti odmora (koji nam je, Äudna li Äuda, zakonom zagarantiran), da ste pod konstantnim pritiskom i stresom, da ste ujedno i roditelj i uÄitelj i organizator i psiholog i lijeÄnik… idemo malo o “biserima” hrvatskog roditeljstva:
Nakon bezbrojnih roditeljskih sastanaka i raznih prepucavanja, recimo da ste odabrali destinaciju i agenciju i uplatili sredstva. Slijedi vam uobiÄajeni “Å¡to ponijeti/Å¡to ostaviti” sastanak. Tu dolazimo do klasiÄnog “ja sam s druge planete, ne razumijem ovaj jezik” stava koji obuzme znatan dio roditeljskog zbora. Naglasili ste barem 3 puta i na listiće podebljanim fontom napisali da vam se jave roditelji Äija djeca pate od nekih bolesti i/ili moraju uzimati odreÄ‘ene lijekove? OÄekujete da će vas roditelji posluÅ¡ati i na vrijeme obavijestiti? ÄŒestitamo, vi ste budala! Dolazite na destinaciju nakon dugog i napornog dana putovanja da bi vas tek tada odreÄ‘eni uÄenici obavijestili da su obvezni koristiti neke lijekove koje su si ostavili doma (uz zdravstvenu knjižicu, naravno) ili da npr. pate od cijelkalije i trebaju posebnu prehranu (od koje si nisu ponijeli niÅ¡ta), a vi baÅ¡ ljetujete u najmanjem mjestu na obali koje ima jednu trgovinu mjeÅ¡tovitom robom koja radi od 9-16 h.
Nećemo sad spominjati djeÄicu koja u roku jednog dana uspiju pronaći lokalnu ekipu i s njima se zakrviti, curice koje si u tren oka naÄ‘u “simpatije” preko 18 god. (pa ćete joÅ¡ i s policijom imati okapancije), mamine maze koje su “zaboravile” da se boje mraka, ili Äak osmaÅ¡e koji joÅ¡ uvijek piÅ¡ke u krevet.
Ako ste kojim sluÄajem hladne glave i snalažljivi pa ste uspjeli sve ove situacije mirno i pedagoÅ¡ki rijeÅ¡iti, joÅ¡ uvijek postoji mogućnost da će vas kod kuće doÄekati bijesni roditelji koji su vas prijavili ravnatelju/ministartvu/agenciji/policiji… jer…ne znam, njihovom anÄ‘elu nije bilo omogućeno slobodno vrijeme dok si je on/a to zamislio/la.
ÄŒini vam se da pretjerujem i/ili dramatiziram?
Primjeri su iz stvarnog života i sa stvarnih maturalaca.
Kolege i kolegice koji su sudjelovali bi možda i dalje poveli djecu da neÅ¡to vide i dožive, ali su izmoždeni suludim roditeljima i njihovim postupcima. Kazni i posljedica, naravno, nema. (Osim za uÄitelje, to se podrazumijeva).
Ovaj komentar od amused i od mnogih
drugih kolega/ica je ODLIÄŒAN!
Godinama pratim Älanke i komentare na portalu nastavnici.org i
da itko od onih koji pišu pravilnike u MZOS-u
posluša djelić vaših kritika i savjeta
stanje bi se popravljalo mic po mic.
Ovako samo tješimo jedni druge
objavljivanjem sliÄnih iskustava
i ta nas kolegijalnost drži da ne izludimo
u nepoštivanju od strane cijelog društva.
Ajme, uopće ne kontam te kolege koji ovako kukaju i onda ipak idu na ekskurzije. Ne bi iÅ¡la da mi plate trostruko. Jednostavno nemojte ići i gotovo, dok se stvari korjenito ne promjene. Pa onda nek se smiÅ¡ljaju kako će se snaći. “Problem je Å¡to će vas zamrziti roditelji i uÄenici”, djeluje mi nategnuto i neozbiljno. Uostalom, mnogi vas ne mogu smisliti i ovako i onako 🙂
bravo kolegice! ja sam to odluÄio pred 13 godina i joÅ¡ uvijek to traje. godinama sam bio crna ovca, no u meÄ‘uvremenu su i druge kolege progledale pa već nekoliko godina Å¡kola ne održava ekskurzije. roditelji se bune, no upućujemo ih na to da ekskurzije sami organiziraju. naravno, tu stvar zavrÅ¡ava kad shvate koji je to posao i odgovornost.
mene zanima može li se voÄ‘enje ekskurzije zbilja odbiti? – s obzirom na to da se, ako se dobro sjećam, u nekom od onih dokumenata Å¡to nam profesionalni život kroje, izriÄito navodi kao jedan od ostalih poslova, obaveza razrednika ili tako Å¡to…
ono, ravnatelj kaže: vodite. vi kažete: neću! on kaže: morate! i što onda bude?
Pa ne može vas nitko natjerati na put?! Samo to najavite u rujnu, dakle na vrijeme.
Onda odete na bolovanje, recimo…
To je tek jedna varijanta!