U eri kad uopće ne bi bilo iznenađujuće da se pojavi službena inicijativa da se ime države u kojoj živimo (iako bi netko mogao prigovoriti točnosti riječi “živimo”) i formalno promijeni u “Apsurdistan”, jedino što nam preostaje je skupljati komadiće koji zajedno čine veličanstvenu kroniku besmisla, kako bi se buduće generacije (pogotovo one u emigraciji) imale čime zabavljati. Tako je kolegica Tamara Šoić, nakon tri tjedna suzdržavanja i strpljivosti, kako bi bila sigurna da je to tako kako izgleda, priložila analizu uvođenja i korištenja e-imenika u svojoj školi koja sasvi uredno govori o mentalitetu “moramo završiti asfaltiranje jer sutra dolaze kopati za kanalizaciju”. Nećemo ovdje o već više puta opjevanom principu da neke škole nemaju novaca za grijanje, dok se u drugima kupuju tableti. U ovom slučaju je samo riječ o tome kako sustav e-imenika nije podešen kako treba, kao prvo, sa samim sobom, kao drugo, s nekim pedagoškim pretpostavkama i, kao treće, s materijalnim uvjetima u samoj školi u kojoj se koristi.
Drugim riječima, nadljudskim naporima naše Vlade i Države, u našem selu smo dobili internet. Sad čekamo da nam spoje struju. A ako budemo strpljivi, možda dočekamo i cestu.
Uopće nisam neki starinski tip po pitanju novotarija, dapače, ali ovi e-imenici su jedna novokomponirana bedastoća.
Za početak, dali su mi token, a u učionici nemam internet, dakle ako se hoću spojiti, moram nositi svoj osobni laptop i spajati se preko njega.
Ili varijanta B, moram otići u sobu u kojoj postoji interenet i tamo prepisivati sve ono što sam upisala na satu u svoju bilježnicu, dakle dupli posao. Ali ja se uglavnom spajam tijekom sata jer mi se ne da šetkati.
Dok se spojim, treba mi neko vrijeme, za to vrijeme učenici imaju prazan hod pa mi onda opet treba neko vrijeme dok ih smirim. Čisti gubitak vremena.
Kao predmetni nastavnik ne vidim ništa, samo onaj komadić križaljke koji se odnosi na moj predmet.
O tom učeniku ne znam ništa jer nemam uvid u njegove ostale ocjene. Zaista me nije briga koliko on ima iz Matematike, ali često se događalo da je neki učenik iz mog predmeta bio jako loš, a iz drugih odličan i obrnuto, a to je ipak nekakav pokazatelj.Ako mi tijekom sata padne na pamet dopisati neku bilješku, opet se moram spajati i gubiti vrijeme, tako da sam sva u papirima na koje si črčkam neke natuknice koje ću poslije koncentrirano prepisivati jer ne daj bože pogreške, postoji neki suludi vremenski rok u kojem se ta pogreška može ispraviti.
Kako nisu svi revni poput mene pa odmah na početku sata sve upisuju, nego tek poslije doma iz fotelje, nemam pojma tko nedostaje cijeli dan, a tko samo moj sat. Mogu pogledati kasnije, kad se ostali sjete upisati, a to je tko zna kad. Dakle, debilana na kvadrat.
Bilo kako bilo, osmislili su još jedan način kako zakomplicirati stvari. Roditelji sad neće ni trebati dolaziti u školu, moći će sve pratiti iz svog trosjeda. Vjerojatno će mi morati poslati svoju fotografiju na početku školovanja svoje djece, kako bih uopće znala tko su ti ljudi, a s ono nešto iskustva koje imam, znam da je kontakt s roditeljima itekako bitan.
A onaj koji je osmislio cijelu ovu budalaštinu , fino je oprao ruke, otišao u saborske klupe i nema ga (hvala bogu i svim svecima na tome, ali nema te kazne koju je trebao odguliti za sav ovaj svinjac koji je ostavio za sobom i kojeg više nitko živ neće biti u stanju dovesti u red).
Stvarno me nije briga za one informatički neuke nastavnike, ali u školama ima i takvih. Kako i kada oni upisuju ocjene, nastavne sate i izostanke, ne želim ni misliti, to nije moj problem, ali moj je problem što ja, kao predmetni nastavnik, nemam cjelokupnu sliku o učeniku, što zbog tuđe šlampavosti što zbog brojnih nedostataka koje ovaj projekt ili kako se ovo uopće može nazvati, ima.
Eto u mojoj školi već drugu godinu sada ide e-dnevnik i ja sam super zadovoljan.
prigovor da e-dnevnik nema šta raditi u školi koja nema internet u svakoj učionici je sasvim na mjestu, no krivo je adresiran na bilo koga tko ima veze sa samim e-dnevnikom. koliko znam uvođenje e-dnevnika je još uvijek potpuno dobrovoljno, dakle krivica je isključivo na školi koja je ušla u projekt bez potrebne infrastrukture.
Ideja da se vide samo ocjene iz vlastitog predmeta je odlična i ja je pozdravljam jer nastavnici često prilagode ocjene i očekivanja prema onome šta vide u imeniku. ako postoji drastičan raskorak u samo jednom predmetu, tada na njega može upozoriti razrednik koji vidi sve ocjene i sve bilješke.
ovo sa ponovnim spajanjem se veže ponovno na prvu primjedbu jer u slučaju da imate računalo i/ili tablet sa internet vezom na raspolaganju, nema potrebe odspajati se tijekom trajanja sata. Meni osobno za upisati sat treba daleko manje vremena nego što mi je trebalo za upisati ga u klasičan dnevnik. da ne spominjem koliko mi vremena treba za upisati elemente ocjenjivanja? Rezultate kontrolnih zadaća (koje sada mogu upisati i od kuće)? Nadalje e-dnevnik prati uredno moje održane sate kroz sve razrede u kojima predajem. u njemu vidim sve zakazane kontrolne zadaće iz drugih predmeta itd.
Rok za ispravljanje je uvjetan. Ako greška ostane, može se tražiti od osobe zadužene za administriranje e-dnevnika u vašoj školi (onaj/ona od koje ste dobili token) da unese potrebne izmjene.
Razredništvo još nemam, no prema iskustvima onih koji imaju pripreme za sjednice su postale pitanje minuta.
Zgodna opcija je i upozorenje u imeniku uz učenike koji su dobili 3 ili više negativnih ocjena u zadnjih mjesec dana.
Najveći problem koji smo imali sa e-dnevnikom je da je kao i sve ostalo zamišljen za gimnazije pa je bilo puno hrvanja da ga se prilagodi strukovnoj školi sa puno programa kao što je naša. Carnet je pozdravio sve naše primjedbe i u vrlo kratkom roku su implementirane tražene promjene.
Trenutno se još dogovaramo oko načina na koji bi trebali biti prikazani ispravci negativnih ocjena kako bi bili odmah vidljivi no ne vidim da će to biti neki problem.
Da se razumijemo vizualno je program vrlo ružan (moje osobno mišljenje) i još puno funkcija bi se dalo uvesti (dugo vremena sam korisnik raznih e-imenik aplikacija na tabletu koje su mi pomagale do uvođenja e-dnevnika pa recimo da se smatram kompetentnim za takav sud) primjerice dodavanje težinskih faktora pojedinim elementima ocjenjivanja kako bi ocjena koju dnevik automatski računa bila i točna, mogućnost unošenja postotnih bodovnih pragova za kontrolne zadaće sa automatskim izračunom ocjene iz unešenog postignutog uspjeha, automatski upis prolaznosti na kontrolnoj zadaći i sl.
Roditelji e-mailom dobivaju obavijesti samo ako potpišu suglasnost za to. Od kuće uvijek mogu provjeriti ocjene, no bilo tko od njih će doći na poziv ako smatrate da za isti ima potrebe. Ono što ja više NE vidim su redovi pred zbornicom i učionicama u vrijeme informacija. Kako gledaju od kuće, roditelji koje to zanima mogu fino proučiti sve pa i bilješke (jesam spomenuo da sada ima BESKRAJNO mjesta za upisivanje bilješki?) koje su sada jasnije formulirane i koje mogu sadržavati i osobne dojmove predmetnog nastavnika i više ne zahtjevaju ovlaštenog tumača da bi se protumačile silne skraćenice.
Ono što vama treba kolegice je pravilnik donešen na nivou škole gdje će biti upisan točan način organizacije rada sa e-dnevnikom. Kome idu molbe za ispravke, kako se upisuju grupe za vježbe, koja satnica se upisuje gdje (sati učenika ili sati nastavnika), tko otvara novi radni tjedan, …
Svi problemi koji se pojave, moraju se raspraviti zajednički na nastavničkom vijeću i administrator e-dnevnika mora donijeti odluku kako će isti biti riješeni. To se doda u pravilnik i dalje više takvih problema nema.
Jesam spomenuo da se svi podaci o učenicima automatski prebacuju iz e-matice u e-dnevnik i obratno?
informatički nepismenih profesora smo imali i u početku su upisivali sate kod kuće, unaprijed. izostanke su mogli onda bez poteškoća upisati na satu. s vremenom su se navikli i sada najnormalnije rade sa e-dnevnikom svaki dan. Na kraju godine glede peripetija oko zaključavanja istog i izvoza podataka za maturante se konzultiraju sa informatički pismenijim kolegama.
Evo, da se ne kaže da samo o vjeronauku raspravljam 😀
“Za početak, dali su mi token, a u učionici nemam internet, dakle ako se hoću spojiti, moram nositi svoj osobni laptop i spajati se preko njega.”
To mi se čini kao greška ustanove, a ne carneta koji uvodi uslugu.
“Dok se spojim, treba mi neko vrijeme, za to vrijeme učenici imaju prazan hod pa mi onda opet treba neko vrijeme dok ih smirim. Čisti gubitak vremena.”
meni je jednako vrijeme potrebno za otvaranje dnevnika i upisivanje nastavne jedinice/zapisivanje izostanaka kao i na eDnevniku. Istina, za početnika to baš ne ide istom brzinom, ali nakon nekog vremena se svodi na isto
“ako nisu svi revni poput mene pa odmah na početku sata sve upisuju, nego tek poslije doma iz fotelje, nemam pojma tko nedostaje cijeli dan, a tko samo moj sat. Mogu pogledati kasnije, kad se ostali sjete upisati, a to je tko zna kad. Dakle, debilana na kvadrat.”
Greška kolega iz nastave. Također, sigurno se vodi dnevnik gdje se vidi točno kada se tko spaja na sustav i kada radi izmjene u dnevniku. Opet, nije kriv program. Administrator i ravnatelj bi trebali raditi pritisak na te kolege da rade na način kako se od njih zahtjeva.
“O tom učeniku ne znam ništa jer nemam uvid u njegove ostale ocjene”
Meni se taj dio sviđa :nezna:
Mene u biti uopće ne zanima je li krivac za lošu pripremljenost moja škola, susjedna škola s kojom dijelimo istu zgradu pa se već godinama, te dvije škole, ne mogu dogovoriti tko je odgovoran za čiju učionicu i na kojem je ravnatelju red da kupi nešto za učionicu. Ono što me zanima jest doći, odraditi posao kako treba i otići kući pjevajući. Ja i nisam iznijela stav škole, nego vlastiti, odnosno probleme na koje sam ja naišla, a koje neki moj, sposobniji i pametniji kolega, možda uopće nema.
Uopće se ne slažem da je ocjena drugih nastavnih predmeta nebitna. Zaista znam vrlo malo nastavnika koji svoju ocjenu i sud donose temeljem uvida u ostale ocjene učenika, ali ostale ocjene učenika su valjda nekakav pokazatelj, odnosno nešto što nam pomaže stvarati generalnu sliku o tom djetetu. Itekako mi je bitna ocjena koju učenik ima iz predmeta srodnih mom predmetu i često sam upravo na temelju tih ocjena, u svom odnosu prema učeniku, znala uočiti problem.
Što se tiče upisivanja nastavnih sadržaja….hm, ja recimo brže pišem nego tipkam. Pa sam brža u pisanju nego tipkanju, iako svakodnevno prebirem po tipkovnici, To je jednostavno tako i tako će ostati, prema tome, vaš je sud subjetkivan, jednako kao i moj. Netko će brže napisati naliv-perom, netko utipkati.
Upisivanje kod kuće…i o tome bi se dalo. Tko vam kaže da vas danas sutra netko neće prijaviti jer ste ocjenu upisali kod kuće umjesto javno, pred učenikom? (članak 12 Pravilnik o načinima, postupcima,…..itd.). Naime, upišete li ocjenu grickajući krekere kod kuće, a prije nego li ste je obrazložili i javno izrekli učeniku, učinili ste sitni prekršaj, koji može postati i krupni ako naletite na kakvog revnog roditelja. Osim toga, nakon svake pisane provjere postoji nešto što se zove raščlamba pisane provjere. Između ostaloga takvo što i postoji kako bi učenici pogledali i analizirali u čemu se pogriješili, ali i u čemu je pogriješio nastavnik jer znalo mi se događati da sam nakon hrpe ispravljenih kontrolnih, pogrešno prebrojala bodove pa samim tim dala pogrešnu ocjenu, a učenik će to zasigurno uočiti jako brzo. I ispraviti me. Ako sam ocjenu unijela na način kako to činite vi, prošlo je famoznih 10 minuta koliko treba da se pogrešno upisano ispravi i eto novog posla i veselja za administratora.
Što se tiče redova roditelja ispred zbornice, nitko ih normalan ne voli, ali draže mi je komunicirati s roditeljem u živo nego čitati njegove pozdrave i želje preko ekrana.
Pitam se hoćemo li ikad vidjeti roditelje koji ionako baš ne vole zalaziti u školu, sada, kada imaju ovu mogućnost? S druge strane, onim roditeljima koji vole svoje slobodno i svako drugo vrijeme provoditi u školskim hodnicima, dali smo još jednu divnu mogućnost praćenja svake naše pogreške.
Kontaktirala me jedna kolegica čija škola koristi e imenik već treću godinu i kaže da i dalje troši duplo više vremena upisujući u e imenik u odnosu na “stari”. Dakle, nije sve u uhodanosti i brzini tipkanja.
Što se tiče estetike na koju ste se osvrnuli, zaista ne vidim ništa lijepoga niti u novom, niti u starom imeniku, a hoće li početna stranica biti ružičasta, zelena ili bijela, sasvim mi je svejedno.
S unošenjem opširnih bilježaka se slažem. To, za sad, uviđam kao jedinu prednost. Napokon mogu pisati romane i sonete o svakom učeniku. Naravno, kući u krevetu jer za takvo što u školi nemam vremena.
Na koncu, mislim da nedostaje onaj psihološki element starog imenika.Malo se blesavo osjećam vrteći onaj token dok ulazim u učionicu. Otvaranje starog imenika, listanje, ima neku težinu, ne mislim pritom na nekakvo zastrašivanje (što ponekad uopće nije loše, ali bojim se da će sad skočiti svi dušebrižnici ovoga svijeta). Ako ništa drugo,učenici pozorno prate svaki moj pokret dok otvaram onu knjižurinu, a sad se osjećam kao da igram FarmVille na početku sata.
“Ja i nisam iznijela stav škole, nego vlastiti, odnosno probleme na koje sam ja naišla,”
iznijeli ste puno negativnosti na račun onoga tko je osmislio i uveo e-dnevnik dok smo vam probali ukazati na to da problemi koji vas unesrećuju nisu do e-dnevnika nego do škole odnosno ravnatelja…nije ni djelovalo kao službeni stav škole 😀
ja generalnu sliku o djetetu stvaram temeljem razgovora s njim i njegovog ponašanja na satu a ne gledajući u njegove ocjene. šta mi znači njegova 3 iz hrvatskog ako ja vidim da piše klješča za kliješta?
Upisivanje ocjena vršim NAKON analize rezultata kontrolne zadaće te rješavanja eventualnih reklamacija. tako ne trošim sat na upisivanje ocjena 😉
roditelji koji ne vole dolaziti u školu neće dolaziti u školu bez da ih netko na to prisili zakonom. ovi drugi slobodno traže pogreške, siguran sam da će njihovo dijete zablistati pred komisijom. roditelje s kojima imate potrebu razgovarati uživo uvijek možete pozvati na razgovor, s time da će aplikacija o puno stvari i sama obavijestiti roditelje. ono što propuštate napomenuti je da je puno roditelja računalno nepismeno i ne znaju provjeravati ocjene putem interneta već i dalje dolaze u školu.
što se kolegice i uhodanosti tiče meni su tako jednom objašnjavali olimpijsko hrvanje kao sasvim siguran sport. bitno je dobro se zagrijati i naučiti kako pasti i ništa ti se ne može dogoditi. ako slučajno slomiš ruku, nogu, vrat ili nešto treće ili se nisi dobro zagrijao ili nisi dobro pao. reć bi da vaša kolegica ili se nije uhodala ili ne tipka brzo 🙂 šalu na stranu, moji učenici unazad par godina svi brže tipkaju nego što pišu. logično je i normalno da će e-dnevnik nekada ući u uporabu. uvijek će zakačiti neke koji za to nisu spremni i kojima će predstavljati problem. i dalje tvrdim da sam mrzio papirnati dnevnik nositi, popunjavati i sve ostalo.
pod estetikom nisam mislio na boje nego na samo sučelje, njegovu preglednost i dostupnost potrebnih izbornika. neke stvari su potpuno neintuitivne i trebalo bi ih izmijeniti. obzirom je cijela aplikacija web based mogućnosti vjerojatno i nisu neke za optimizaciju, odnosno teško da će netko uložiti novce u to da e-dnevnik bude ugodniji za korištenje.
kod mene je psihološki efekt postignut platnom i projektorom na kojem su mi ionako tijekom sata PPT prezentacije. kada je ispitivanje imam prikazan e-imenik i da vidite kako se umire svi čim se pojavi sučelje. gumb za slučajan odabir je puno više fer nego otvaranje imenika na “nasumičnom” učeniku jer više nije moguće zalizati pojedine stranice, a na platnu ujedno svi vide koja ocjena je upisana. ako si date truda i napravite nasumični generator pitanja iz neke baze koju sami napravite imat ćete čak i gameshow atmosferu uz maksimalno transparentno ispitivanje.
ne kažem da je e-dnevnik bez mana, no prema mom, istina skromnom, iskustvu prednosti daleko nadilaze mane. bar dok netko ne hakira bazu 😀
Spomenuvši estetiku, nisam ni ja mislila na boje, samo koristila ironiju, a ona je, ako fopuštate, legitimno stilsko izražajno sredstvo.
Nisam imala namjeru napasti onoga tko je osmislio i uveo e- dnevnike, na koncu uvijek ostaje prostora za poboljšanje i mijenjanje, ali s druge me strane čudi takva gorljiva obrana spomenutih. Ono što sam iznijela, nisu nepravilnosti, samo nadovoljna upućenost u praksu. Stječem dojam da su se ovom idejom opet bavili oni koji su zadnji put ušli u školu u vrijeme dok su bili učenici škole, ali to je u ovom našem poslu sasvim uobičajeno.
I još jedan sitan i gotovo nebitan podatak.
U mom su razredu klupe, stolice, ploča i parketi otprilike iz vremena Stipe Šuvara. Katedra na koju se pentram, opasno se klima i pitanje je dana kad ću propasti skupa s njom. Osjećam se pomalo bizarno u jednom takvom retro ambijentu sa svim tim novotarijama koje uglavnom dovlačim iz vlastitoga doma. Ali možda me baš taj e-imenik uvjeri da radim u jednom posve novom i modernom vremenu u kojem je briga za nas nastavnike na prvome mjestu. Usprkos gnjilim daskama katedre.
prostora za poboljšanje i mijenjanje ima više nego nelegalnih građevina u lijepoj našoj, o tome nema govora. stekao se dojam nakon originalnog posta da nema ništa dobro u vezi e-dnevnika te da je kompletan projekt potpuni promašaj. imao sam potrebu samo dati drugu stranu medalje a to je da postoje škole koje su istim jako zadovoljne i usprkos porođajnim mukama. rekoh da još uvijek postoje nesuglasice oko puno stvari jer je puno tipova škola i teško je napraviti univerzalni software kad smo mi imali i dvije vrste starih tiskanih dnevnika u školi. problem je što se ocjene iz praktične nastave za neke programe dijele i za ljetne mjesece kojih nema u e-dnevniku. daleko je to još od idealnog ali je barem jednako daleko i od potpunog promašaja 😀
tko se time bavio? ne znam. kodiranje svega je ako se ne varam carnetova nadležnost bila, održavanje je svakako njihovo. tko je osmislio sustav nemam pojma, no obzirom na to kako funkcioniraju stvari kod nas, smatram ga genijalno odrađenim. očekivao bih da će to dobiti nećak nekog stranačkog funkcionera da odradi preko vikenda u excellu. ako tako pristupite problemu bit ćete oduševljeni dosad nepostignutom kvalitetom izrade nekog programa 🙂