(T-portal) Nedavnu izjavu ministra obrazovanja Vedrana Mornara da bi matematiku u školama mogli predavati i nastavnici koji su završili trogodišnji dodiplomski studij stručnjaci nisu dočekali s prevelikim oduševljenjem.
Poznato je to da je struka nastavnika matematike jedna od deficitarnijih u Hrvatskoj. Zna se također da se na taj smjer i dalje svake godine upisuje premalo studenata, a kvalitetnog obrazovanja, osobito u tehničkim i prirodnim disciplinama, bez matematike jednostavno ne može biti. Konačno, stalno se upozorava da bez znanosti nećemo nikada pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. Čini se stoga logičnim da novi ministar poseže za izvanrednim mjerama u izvanrednim okolnostima.
Međutim stručnjaci se s time ne slažu. Naprotiv, smatraju da slabije obrazovani nastavnici nikako ne mogu odgovoriti na izazove poučavanja tako zahtjevnog predmeta kao što je matematika. A već do sada naši su učenici na međunarodnim PISA testovima pokazali ispodprosječno poznavanje matematike!
Rješenje kao iz skeča
Predsjednik udruge Nastavnici organizirano Dalibor Perković, srednjoškolski profesor fizike iz Zagreba, kaže da ga ministrovo smanjivanje kriterija za nastavnike podsjeća na satirični skeč u kojem je američka vlada riješila problem pretjerane debljine tako što je povećala granicu tjelesne mase koja definira kada počinje pretilost.
‘Tako možemo proglasiti da svatko može biti učitelj matematike pa ćemo riješiti problem nedostatka nastavnika. Istraživanja su pokazala suprotno – da su rezultati obrazovanja najbolji u onim zemljama u kojima je edukacija nastavnika jednaka onoj znanstvenika, što kod nas nije slučaj. Štoviše, nastavnici bi trebali imati čak i veće obrazovanje od znanstvenika! Naime da bi nastavnik nešto mogao dobro objasniti, on mora znati puno više od onoga što piše u udžbenicima. Inače bi udžbenici bili dovoljni. Nastavnik treba znati pozadinu, treba znati obrazložiti gradivo, mora znati odgovore na sva pitanja, mora moći naći dobre primjere, a za sve to mora imati jako dobru pozadinu’, objasnio je naš sugovornik.
Konačno, ističe, spuštanje standarda ionako ne može riješiti problem jer će ljudi koji završe zahtjevnu matematiku uvijek radije birati bolje plaćene poslove, primjerice u bankama koje ih trebaju. Sljedeći korak onda bi bio da matematiku predaju učitelji koji su završili neki tečaj.
Ključno rješenje koje bi studente moglo potaknuti da studiraju zahtjevnu matematiku da bi u konačnici radili kao nastavnici, prema Perkoviću, poboljšanje je uvjeta rada u školstvu.
Nastavnike matematike treba platiti više nego ostale
‘Jednostavno treba shvatiti princip ‘koliko para, toliko muzike’. Ako živimo u kapitalizmu trebamo se ponašati u skladu s tržištem. Ako treba, nastavnike nekih deficitarnih zanimanja moglo bi se plaćati i više nego neke druge. Slično bi trebalo vrijediti i za rad na manje privlačnim mjestima za život, na otocima i sl. Osim toga, trenutno imamo previše birokracije. Pravila propisuju ljudi koji znaju manje od onih koji bi u tom sustavu trebali funkcionirati. Imamo nestručnost i kaos na svim razinama, pa i najvišim, tako da bi baš tu trebalo početi’, mišljenja je Perković.
Više plaće, bolja perspektiva i veća zaštita
Da bi bolje plaće i povoljniji uvjeti rada bili jedno od rješenja, uvjerena je i dr. sc. Franka Miriam Brückler, matematičarka s PMF-a u Zagrebu.
‘Ljudi su takvi da ih prvenstveno motivira novac. Stoga svakako mogu pomoći financijske stimulacije različitih tipova, uključujući stipendije za nastavnički smjer matematike. Također je važno kvalitetno i motivirajuće obrazovanje. Svakako treba imati na umu da se ne smiju zaboraviti oni koji su već zaposleni. Naime ništa ne demotivira više za neko zanimanje od spoznaje da u njemu nećete imati mogućnosti razvoja. Stoga smatram da su posebno korisni razni seminari, predavanja i slično za nastavnike koji već rade – bilo da saznaju što je novo, bilo da dobiju ideje kako nastavu učiniti boljom i zanimljivijom. Naravno, treba stvari gledati i šire i na različite načine mijenjati stav javnosti prema nastavničkom poslu, a posebno ne treba zaboraviti sve veću potrebu da se nastavnici zaštite u obavljanju svog posla. Ta tko razuman će se prihvatiti ne baš dobro plaćenog posla u kojem će mu prije ili kasnije, kad djetetu oduzme mobitel jer se tijekom sata njime igralo, i vrati mu ga nakon sata, sjesti za vrat tužba roditelja za pokušaj krađe mobitela’, pita dr. Brückler.
Nema prostora za smanjenje, naprotiv!
Naša najpoznatija popularizatorica matematike smatra da neka spominjana rješenja, prema kojima bi se nastavnicima u osnovnim školama smanjio obim znanja u samoj matematici, a zadržao u pedagoškim, didaktičkim i sl. područjima, ne bi bila dobra.
‘Obim gradiva je već bitno smanjen kada su se radili novi bolonjski programi. Smatram da daljnja smanjivanja nisu korisna, nego da popravci trebaju ići u smjeru rada na kvaliteti; štoviše mislim da su potrebna i neka proširenja gradiva. Budućim nastavnicima treba omogućiti da vide koje su veze pojedinih matematičkih tema s problemima u tehnici, znanosti i iznad svega u svakodnevici te da i sami shvate da se matematika stalno razvija. Da bi sve to vidjeli i saznali, a pritom ne izgubili na temeljima stručnosti i uz to kvalitetno naučili pedagogiju, didaktiku i metodiku, očito nisu dovoljne tri godine.’
Baš kao i Perković, Brückler je uvjerena da je posebno važno da teške predmete poput matematike, fizike i drugih prirodnih znanosti predaju nastavnici s najvišim kvalifikacijama.
‘Smatram da je PMF ustanova koja se treba brinuti za obrazovanje budućih nastavnika matematike i prirodoznanstvenih predmeta, upravo zato što se ti predmeti smatraju teškima. Na određeni način oni to jesu i to ne samo za učenje, već i za predavanje. Potrebno je dobro razumijevanje struke da bi se ona mogla prikladno i objasniti. Primjerice često možemo čuti da čak i visokoobrazovane osobe koje nisu završile PMF misle da je matematika u školi samo uvrštavanje u formule. Istina je, tako se često čini, a tako će tek postati ako je ne budu predavali kvalitetno matematički obrazovani nastavnici. Ta cilj nam je svima, nadam se, ne da djeca što lakše završe školu, nego da iz nje izađu kao kvalitetno obrazovani pojedinci sposobni da se stručno obrazuju do kraja kako bi potom radili na način na koji će poboljšavati svoj život i živote sviju nas’, naglasila je Brückler.
Iz glasnogovorništva resornog ministarstva na naša su pitanja kratko odgovorili da nemaju namjeru objašnjavati izjave ministra, da je on rekao što je mislio, da o tome stručnjaci mogu slobodno iznositi svoja uvjerenja te da ministar stoji iza svojih riječi.
Shodno posljednjem pasusu članka – nas izjave ministra ni najmanje ne zanimaju, glasnogovornici MZOS – a koji su plaćeni ( valjda ) da govore ne moraju se uopće truditi, mi ćemo raditi točno onoliko koliko smo i plaćeni ( malo više od ništa ), a ekipa iz ministarstva može o tome slobodno misliti što hoće!
Mi stojimo iza svojih riječi!
Evo kako stvari stoje u Apsurdistanu – imamo ministarstvo ZNANOSTI, OBRAZOVANJA i sporta po kom se klate likovi koji nikad nisu radili u obrazovanju, imamo ravnatelje bez fakultetske diplome, sad bismo trebali imati i nastavnike matematike sličnog nivoa ( prema riječima uvaženog ministra ), imamo škole u kojima ne smijete kopirati, pače, ni ići na zahod ( jer se nemate čime obrisati ), ali imamo zemlju znanja!
Živili!