(T-portal) Nedavnu izjavu ministra obrazovanja Vedrana Mornara da bi matematiku u Å¡kolama mogli predavati i nastavnici koji su zavrÅ¡ili trogodiÅ¡nji dodiplomski studij struÄnjaci nisu doÄekali s prevelikim oduÅ¡evljenjem.
Poznato je to da je struka nastavnika matematike jedna od deficitarnijih u Hrvatskoj. Zna se takoÄ‘er da se na taj smjer i dalje svake godine upisuje premalo studenata, a kvalitetnog obrazovanja, osobito u tehniÄkim i prirodnim disciplinama, bez matematike jednostavno ne može biti. KonaÄno, stalno se upozorava da bez znanosti nećemo nikada pokrenuti hrvatsko gospodarstvo. ÄŒini se stoga logiÄnim da novi ministar poseže za izvanrednim mjerama u izvanrednim okolnostima.
MeÄ‘utim struÄnjaci se s time ne slažu. Naprotiv, smatraju da slabije obrazovani nastavnici nikako ne mogu odgovoriti na izazove pouÄavanja tako zahtjevnog predmeta kao Å¡to je matematika. A već do sada naÅ¡i su uÄenici na meÄ‘unarodnim PISA testovima pokazali ispodprosjeÄno poznavanje matematike!
RjeÅ¡enje kao iz skeÄa
Predsjednik udruge Nastavnici organizirano Dalibor Perković, srednjoÅ¡kolski profesor fizike iz Zagreba, kaže da ga ministrovo smanjivanje kriterija za nastavnike podsjeća na satiriÄni skeÄ u kojem je ameriÄka vlada rijeÅ¡ila problem pretjerane debljine tako Å¡to je povećala granicu tjelesne mase koja definira kada poÄinje pretilost.
‘Tako možemo proglasiti da svatko može biti uÄitelj matematike pa ćemo rijeÅ¡iti problem nedostatka nastavnika. Istraživanja su pokazala suprotno – da su rezultati obrazovanja najbolji u onim zemljama u kojima je edukacija nastavnika jednaka onoj znanstvenika, Å¡to kod nas nije sluÄaj. Å toviÅ¡e, nastavnici bi trebali imati Äak i veće obrazovanje od znanstvenika! Naime da bi nastavnik neÅ¡to mogao dobro objasniti, on mora znati puno viÅ¡e od onoga Å¡to piÅ¡e u udžbenicima. InaÄe bi udžbenici bili dovoljni. Nastavnik treba znati pozadinu, treba znati obrazložiti gradivo, mora znati odgovore na sva pitanja, mora moći naći dobre primjere, a za sve to mora imati jako dobru pozadinu’, objasnio je naÅ¡ sugovornik.
KonaÄno, istiÄe, spuÅ¡tanje standarda ionako ne može rijeÅ¡iti problem jer će ljudi koji zavrÅ¡e zahtjevnu matematiku uvijek radije birati bolje plaćene poslove, primjerice u bankama koje ih trebaju. Sljedeći korak onda bi bio da matematiku predaju uÄitelji koji su zavrÅ¡ili neki teÄaj.
KljuÄno rjeÅ¡enje koje bi studente moglo potaknuti da studiraju zahtjevnu matematiku da bi u konaÄnici radili kao nastavnici, prema Perkoviću, poboljÅ¡anje je uvjeta rada u Å¡kolstvu.
Nastavnike matematike treba platiti više nego ostale
‘Jednostavno treba shvatiti princip ‘koliko para, toliko muzike’. Ako živimo u kapitalizmu trebamo se ponaÅ¡ati u skladu s tržiÅ¡tem. Ako treba, nastavnike nekih deficitarnih zanimanja moglo bi se plaćati i viÅ¡e nego neke druge. SliÄno bi trebalo vrijediti i za rad na manje privlaÄnim mjestima za život, na otocima i sl. Osim toga, trenutno imamo previÅ¡e birokracije. Pravila propisuju ljudi koji znaju manje od onih koji bi u tom sustavu trebali funkcionirati. Imamo nestruÄnost i kaos na svim razinama, pa i najviÅ¡im, tako da bi baÅ¡ tu trebalo poÄeti’, miÅ¡ljenja je Perković.
Više plaće, bolja perspektiva i veća zaštita
Da bi bolje plaće i povoljniji uvjeti rada bili jedno od rjeÅ¡enja, uvjerena je i dr. sc. Franka Miriam Brückler, matematiÄarka s PMF-a u Zagrebu.
‘Ljudi su takvi da ih prvenstveno motivira novac. Stoga svakako mogu pomoći financijske stimulacije razliÄitih tipova, ukljuÄujući stipendije za nastavniÄki smjer matematike. TakoÄ‘er je važno kvalitetno i motivirajuće obrazovanje. Svakako treba imati na umu da se ne smiju zaboraviti oni koji su već zaposleni. Naime niÅ¡ta ne demotivira viÅ¡e za neko zanimanje od spoznaje da u njemu nećete imati mogućnosti razvoja. Stoga smatram da su posebno korisni razni seminari, predavanja i sliÄno za nastavnike koji već rade – bilo da saznaju Å¡to je novo, bilo da dobiju ideje kako nastavu uÄiniti boljom i zanimljivijom. Naravno, treba stvari gledati i Å¡ire i na razliÄite naÄine mijenjati stav javnosti prema nastavniÄkom poslu, a posebno ne treba zaboraviti sve veću potrebu da se nastavnici zaÅ¡tite u obavljanju svog posla. Ta tko razuman će se prihvatiti ne baÅ¡ dobro plaćenog posla u kojem će mu prije ili kasnije, kad djetetu oduzme mobitel jer se tijekom sata njime igralo, i vrati mu ga nakon sata, sjesti za vrat tužba roditelja za pokuÅ¡aj kraÄ‘e mobitela’, pita dr. Brückler.
Nema prostora za smanjenje, naprotiv!
NaÅ¡a najpoznatija popularizatorica matematike smatra da neka spominjana rjeÅ¡enja, prema kojima bi se nastavnicima u osnovnim Å¡kolama smanjio obim znanja u samoj matematici, a zadržao u pedagoÅ¡kim, didaktiÄkim i sl. podruÄjima, ne bi bila dobra.
‘Obim gradiva je već bitno smanjen kada su se radili novi bolonjski programi. Smatram da daljnja smanjivanja nisu korisna, nego da popravci trebaju ići u smjeru rada na kvaliteti; Å¡toviÅ¡e mislim da su potrebna i neka proÅ¡irenja gradiva. Budućim nastavnicima treba omogućiti da vide koje su veze pojedinih matematiÄkih tema s problemima u tehnici, znanosti i iznad svega u svakodnevici te da i sami shvate da se matematika stalno razvija. Da bi sve to vidjeli i saznali, a pritom ne izgubili na temeljima struÄnosti i uz to kvalitetno nauÄili pedagogiju, didaktiku i metodiku, oÄito nisu dovoljne tri godine.’
Baš kao i Perković, Brückler je uvjerena da je posebno važno da teške predmete poput matematike, fizike i drugih prirodnih znanosti predaju nastavnici s najvišim kvalifikacijama.
‘Smatram da je PMF ustanova koja se treba brinuti za obrazovanje budućih nastavnika matematike i prirodoznanstvenih predmeta, upravo zato Å¡to se ti predmeti smatraju teÅ¡kima. Na odreÄ‘eni naÄin oni to jesu i to ne samo za uÄenje, već i za predavanje. Potrebno je dobro razumijevanje struke da bi se ona mogla prikladno i objasniti. Primjerice Äesto možemo Äuti da Äak i visokoobrazovane osobe koje nisu zavrÅ¡ile PMF misle da je matematika u Å¡koli samo uvrÅ¡tavanje u formule. Istina je, tako se Äesto Äini, a tako će tek postati ako je ne budu predavali kvalitetno matematiÄki obrazovani nastavnici. Ta cilj nam je svima, nadam se, ne da djeca Å¡to lakÅ¡e zavrÅ¡e Å¡kolu, nego da iz nje izaÄ‘u kao kvalitetno obrazovani pojedinci sposobni da se struÄno obrazuju do kraja kako bi potom radili na naÄin na koji će poboljÅ¡avati svoj život i živote sviju nas’, naglasila je Brückler.
Iz glasnogovorniÅ¡tva resornog ministarstva na naÅ¡a su pitanja kratko odgovorili da nemaju namjeru objaÅ¡njavati izjave ministra, da je on rekao Å¡to je mislio, da o tome struÄnjaci mogu slobodno iznositi svoja uvjerenja te da ministar stoji iza svojih rijeÄi.
Shodno posljednjem pasusu Älanka – nas izjave ministra ni najmanje ne zanimaju, glasnogovornici MZOS – a koji su plaćeni ( valjda ) da govore ne moraju se uopće truditi, mi ćemo raditi toÄno onoliko koliko smo i plaćeni ( malo viÅ¡e od niÅ¡ta ), a ekipa iz ministarstva može o tome slobodno misliti Å¡to hoće!
Mi stojimo iza svojih rijeÄi!
Evo kako stvari stoje u Apsurdistanu – imamo ministarstvo ZNANOSTI, OBRAZOVANJA i sporta po kom se klate likovi koji nikad nisu radili u obrazovanju, imamo ravnatelje bez fakultetske diplome, sad bismo trebali imati i nastavnike matematike sliÄnog nivoa ( prema rijeÄima uvaženog ministra ), imamo Å¡kole u kojima ne smijete kopirati, paÄe, ni ići na zahod ( jer se nemate Äime obrisati ), ali imamo zemlju znanja!
Živili!