(Jutarnji list) Vedran Mornar, novi ministar znanosti, obrazovanja i sporta, počeo je pripremati reformu školstva kroz promjenu predmetnih kurikuluma. U protekla dva mjeseca stigao je snimiti situaciju u sustavu.
Kakav je dojam? Je li gore nego što ste očekivali?
– Pojavili su se brojni problemi za koje nisam znao. Na primjer, dočekao me problem Spaladium Arene u Splitu, a zbilja ne znam kako tu ja ili moje ministarstvo možemo pomoći. Ako sudski proces završi nepovoljno, bit će ozbiljnih financijskih posljedica.
To je valjda u sklopu resora ministra sporta.
– Čini mi se da je to čisto gospodarstvo, problem ima najmanje veze sa sportom.
Koji je najveći problem koji ste detektirali?
– Definitivno to što djeca iz škola izlaze bez funkcionalne pismenosti. Nastavnici tvrde da nemaju vremena za praktične vježbe s učenicima. Naravno, kad u biologiji moraju djecu naučiti više novih pojmova nego što se nauči novih riječi iz engleskog jezika.
Otkad ste najavili promjene nastavnih programa, postavljaju se dva ključna pitanja: kako to stići u polovičnom mandatu i otkud novac za reformu?
– Nešto novca nadamo se pribaviti iz fondova Europske unije, iako nije sigurno da se ono što bih najviše volio promijeniti, a to su općeobrazovni predmeti – matematika, hrvatski, strani jezik, fizika, kemija…, može financirati od EU sredstava. Međutim, postoji puno zainteresiranih da sudjeluju u reformi. Mnogo je svjesnih da ovo što danas imamo ne valja i rado bi pomogli. Vjerujem da ćemo tu cijelu reformu bazirati na nastavnicima, a manjim dijelom na akademskoj zajednici. Računam i na njihov entuzijazam i nadam se da će pomoći, iako znaju da neće biti za to naročito plaćeni.
U školama imate i one nastavnike koji su nespremni za nove metode poučavanja i ne zanima ih reforma.
– Da, ima i takvih, ali vjerujem da su u manjini. Ali, pripremit ćemo ih. Zato i nećemo odmah u sve škole s novim sadržajima, već u eksperimentalnu primjenu u one škole koje će se same javiti. Napravit ćemo javni poziv, a potom napraviti ozbiljnu evaluaciju.
Čuli ste za izjavu ravnatelja: “Imam pet pametnih ploča i niti jednog pametnog nastavnika”?
– Ne bih komentirao. Mislim da u školstvu imamo jako pametnih i vrijednih ljudi.
Imate i analizu koja pokazuje da u školama ima i nestručnog kadra, pa engleski jezik primjerice predaje konobar ili komercijalist.
– Za konobara ne znam, ali znam da nešto manje od desetak posto nastavnika matematike, kemije, fizike, biologije, tehničke kulture i informatike imaju završene šarolike studije. To je nešto s čime se treba uhvatiti u koštac.
Tvrdite da u vašem proračunu nema prostora za uštede, a sami ste izjavili da u školama ima tehnološkog viška. Koliko?
– Teško mi je uopće izreći sintagmu tehnološki višak. No, što s nastavnicima u školi koja ima jednog đaka? Mislim da ćemo se složiti da je to neodrživo. Ali opet, gdje je granica održive škole, na pet, deset ili petnaest učenika? Tu treba napraviti razliku između Lastova, na primjer, i nekog zagrebačkog predgrađa. Imamo pravilnik o zbrinjavanju tehnoloških viškova, procedura dakle postoji. Nastavnike koji zbog manjka učenika postaju tehnološki višak pokušat ćemo zbrinuti, ali ako ne ide, tu ne možemo pomoći. Znamo koliko je radnika ostalo bez posla kad je stala proizvodnja. Zato ne možemo zadržati ni poslove nastavnika koji nemaju učenika. Nadam da će tih slučajeva biti malo i da ćemo im kroz reformu i uvođenje devetogodišnjeg osnovnog obrazovanja pomoći.
Demografija je jasna, broj učenika je u padu.
– Je, jasna je, imamo demografski pad. Godine 2003. dotaknuli smo dno, pa je uslijedio blagi oporavak, no 2013. vraćamo se na situaciju od prije deset godina, s manje od 40 tisuća novorođenih u Hrvatskoj. To je nešto što sigurno ne utječe povoljno na budućnost nastavničke struke.
Imate i 188 ravnatelja s višom stručnom spremom. Hoće li se oni naći na listi tehnološkog viška?
– Zahtjev za visokom stručnom spremom za ravnatelje postoji niz godina i neki su se snašli i osigurali si diplomu. Prema mom mišljenju, svi oni formalno imaju uvjete, jer zakon dopušta da ravnatelj bude tko god ima diplomski sveučilišni studij i uvjete za učitelja. Moramo vidjeti što napraviti s onima koji nisu ispunili taj uvjet. Takvi zasigurno nisu u istoj kategoriji kao ravnatelji koji nisu licencirani, jer to još nisu ni mogli biti.
Što s nastavnicima? Zašto oni nemaju propisan uvjet visoke stručne spreme?
– Tu se ne slažem s dijelom akademske zajednice jer doista mislim da se nastavu tjelesnog odgoja u osnovnoj školi moće izvoditi i s preddiplomskim studijem.
A nastavu matematike?
– Ne mogu shvatiti zašto bi nastavnik matematike u osnovnoj školi morao završiti diplomski studij matematike. To mi se čini previše za razinu matematike koja je potrebna za osnovnu školu. Ovdje je ključno kroz pedagoške kompetencije naučiti kako sve to predstaviti i na prihvatljiv i zabavan način objasniti djeci. Po meni, to se također može za tri godine studija. Za srednju školu, međutim, ipak smatram da bi nastavnici morali imati završen diplomski studij, kao što za predavanje na fakultetu treba doktorat.
Zašto dio prosvjetara ima tu mogućnost da im radni tjedan u nastavi traje 13 pa i manje sati?
– To nije sasvim točno. Propisana norma učitelja predmetne nastave u neposrednom odgojno-obrazovnom radu s učenicima je od 22 do 24 sata, i dopunjava se izvannastavnim sadržajima. Novi pravilnik o normi više i nije baš tako darežljiv, jer se tim drugim sadržajima mogu dopuniti najviše dva sata. Sindikat i nastavnici sigurno se neće složiti da rade malo. Činjenica jest da nije isto sjediti u kancelariji osam sati i isto toliko provesti u razredu sa 30 učenika. U razredu je puno teže raditi. Činjenica jest i da imaju puno nepotrebnog administrativnog posla od kojega bih ih najradije rasteretio. Na primjer, pripreme u kojima pišu što su danas radili, što će sutra raditi… Pripreme koje se prepisuju iz godine u godinu. To za mene nema smisla. Norma je takva kakva jest, kompromis u pregovorima sa sindikatom.
Bojite se pritiska sindikata?
– Zapravo ne. Uspostavili smo korektan odnos. Možemo pregovarati, mi ćemo na jednu stranu, oni onu drugu, ali nadam se da ćemo se naći na sredini.
Sindikat vam je poslao poruku da će vaš prvi test biti u vrijeme donošenja proračuna za 2015. Od novog ministra očekuju da se izbori za veća sredstva. Koliko je to realno?
– Ne znam kako je u ministarstavu obrane, turizma ili zdravlja, ali nakon analize proračuna znanosti, obrazovanja i sporta odgovorno tvrdim da tu više nema mjesta za značajnije uštede. Primjer je dio proračuna za osnovno i srednje obrazovanje, koji iznosi 7 milijardi kuna, a 91 posto je rezerviran za plaće. Ono što nisu plaće, 630 milijuna kuna, od toga je gotovo polovica namijenjena prijevozu učenika u srednju školu, nešto manje prijevozu nastavnika. Investicije su nam zamrle. Za znanost izdvajamo premalo. Imamo 79 milijuna kuna na stavci Zaklade za znanost, i to su jedina sredstva kojima izravno financiramo znanstvene projekte. Zbilja ne vidim gdje možemo naći ozbiljniji novac.
Ne vidite mogućnost za preraspodjelu sredstava unutar postojećeg iznosa?
– Puno nam je toga stavljeno u proračun što zapravo ne spada u znanost, obrazovanje i sport. Mislim da prijevoz učenika u školu, politika poreznih olakšica i sufinanciranje udžbenika nije predmet ovoga ministarstva već Ministarstva socijalne politike i mladih. Financiranje asistenata u nastavi bilo je u domeni Ministarstva socijalne politike i mladih. U svijetu se to često rješava volontiranjem. Mi smo taj posao preuzeli, ali bez novca. I što sad?
Očito je nekad bilo lakše biti ministar, no sami ste se prihvatili tog posla.
– Ne tako davno postojala je uprava za informatiku koja je imala proračun od 300 milijuna kuna, iz čega se financirala informatička oprema škola. Svake godine sveučilištima je otvarano po 300 razvojnih radnih mjesta. Toga više nema! Sigurno je onda bilo malo lakše biti ministar.
“…Znamo koliko je radnika ostalo bez posla kad je stala proizvodnja….”
Takvi imaju malo širi spektar izbora za razliku od nastavnika koji mogu samo u škole dok recimo inženjeri imaju i razne druge mogućnosti, no i oni u zadnje vrijeme zauzimaju mjesto nastavnicima. Zašto razdvajati ing. i profesorske smjerove kad i jedni i drugi mogu raditi u školi. Očito da se ne isplati posebno školovati nastavnički kadar.
HNOS je također trebao smanjiti obim gradiva i količinu činjenica. Svi su se kleli u rezove. Priča kaže da je pri tome svatko mislio na sve druge predmete osim svog. Dapače, za svoj predmet predlagali su da treba dodati ovo i ono… Sigurno nije istina, ali priča se, da su neki čak potezali i argument da će, smanji li se gradivo njihovog predmeta, ostati bez prihoda od repeticija.
Baš sam znatiželjan kako će ovaj put ta storija završiti
“Činjenica jest i da imaju puno nepotrebnog administrativnog posla od kojega bih ih najradije rasteretio. Na primjer, pripreme u kojima pišu što su danas radili, što će sutra raditi… Pripreme koje se prepisuju iz godine u godinu. To za mene nema smisla. ”
Da samo i ovo napravi za svog mandata bio bio najucinkovitiji ministar do sada i barem bi mu za nesta bili zahvalni.
Tu se, kolega, slažemo u potpunosti!
Ja već godinama tvrdim i pišem kako su pisane pripreme, planovi, mjesečni, godišnji, i tome slično, apsolutno bespotrebni. Pače, i kontraproduktivni. Ta svatko tko barem koju godinu radi u nastavi dobro zna kad će raditi koju lekciju, koliko sati će je raditi, na koji način! Čemu to suludo piskaranje iz godine u godinu?
Ovaj djeluje dosta solidno, bar do sad. U svakom slučaju, neusporedivo bolje nego njegov prethodnik. Već je donekle popravio Pravilnik. Još da uistinu ukine ovo imbečilno piskaranje, razjuri ravnatelje s neadekvatnom stručnom spremom i poradi na statusu službene osobe za profesore, i bio bi najsolidniji ministar otkad je hrvatske države.
Trebalo bi, svakako, opozvati i osnovnoškolski KU, i napisati novi, normalan! No, tu ne očekujem mnogo, jer što ekipa iz SHU – a upropasti, ne popravlja se lako!
Pazite što želite jer bi vam se moglo ostvariti. Zar stvarno mislite da će vam satnice ostati iste ako ukinu pisanje priprema i da će vam tu neefektivu platiti? Najte biti hlebinci. Automatski bez posla ostaje najmanje 50% ljudi.
Ne nećeju se više pripremati učitelji, neg će kak u Sabor ijti i prosipati kak ovi naši veli ministri!!!
Ako se ukinu pripreme koje služe samo za pokazivanje, to ne znači da će se ukinuti vrijeme koje je potrebno za pripremanje nastave. Dajte ne brkajte pojmove. Svi smo se dužni pripremati za nastavu. Hoće li moja priprema biti prezentacija, tekica s bilješkama, rokovnik ili komad kupusnog lista, sasvim je svejedno.
Ako je nastavni sat održan i ako je gradivo na prikladan način rastumačeno, koga briga kakva je priprema. Tko to čita? Priprema treba služiti isključivo onome tko priprema sat, a svi koji se u tome ne snalaze, žao mi je.
A kako ćeš nekome DOKAZATI da si se pripremio za nastavu ako nemaš to negdje napisano? Reći ćeš da si se pripremao i zato će ti netko isplatiti plaću? Jedva čekaju. Ili ćeš dati pripreme izdavača knjige pa neka te plate za to?
Je li ista priprema za kemiju, likovni ili hrvatski? Traje li isto? Svaka je jednako kvalitetna? Ne pišem da je priprema potrebna u dosadašnjem obliku nego samo kako će biti.
S obzirom da sam kemičarka, itekako se pripremam za nastavu. Sigurno mi pokuse ne priprema susjed, a posuđe nakon pokusa ne pere suđerica u školskoj kuhinji. I nemam o tome pisani trag, osim što učenici imaju bilježnice.
Opaaa!!!! Gle stvarno? Pa učenici nešto zapisuju u bilježnice i radne bilježnice, crtaju skice pokusa, spontano, ničim izazvani.
Ja samo uđem u razred, a sve ostalo događa se samo od sebe? O kakvim dokazima razgovaramo?
Pa nije mi valjda pisana priprema dokaz da nešto doista radim? Ili?
Pripreme pisane se nigdje ne pišu nego kod nas. Za sat se priprema, to stoji.
Što će sad, pak, izmisliti!? Duple pripreme? Nove knjige? Novo učenje?
Nove agencije – barem dvije – tri!
Zašto bi netko ostao bez posla?
Plaća se određuje prema broju sati redovite nastave, a taj broj se ukidanjem priprema ne bi promijenio. Broj sati ostalih poslova također se određuje prema broju sati redovite nastave, i, ako ste zaduženi njima, posebnih poslova.
Pisane pripreme su najnepotrebnija pojava školskog sustava još od ere Sumerana. Jednako tako i planovi. Napokon da čujem i jednog ministra da smatra kako bi se moglo ukinuti to gubljenje vremena i energije.
A ekipa koja je dosad klistirala, naći će već nešto drugo za peglati!
Koliko je ljudi koji predaju likovni i glazbeni ostalo bez posla samo radi ukidanja plaćanja uređivanja školskog panoa, vođenja školskog zbora, satnice, razredništva i slično? Ako ukinu plaćanje neefektive, što će se dogoditi? Ionako svi govore da ima previše učitelja i da ništa ne rade, da su 3 mjeseca na godišnjem itd. Koliko imaš redovne nastave? 24 sati tjedno? Gdje ti je ostatak do 40 sati? Misliš da to nikoga ne “žulja” i da se ne pita zašto učitelji dobivaju punu plaću a rade samo pola satnice? Što će tek govoriti ako se ukine pisanje priprema? Kako ćeš pravdati tu neefektivu, ostale poslove ili kako god ih već netko nazvao ako ćeš raditi još manje (nema pisanja priprema)? Ministarstvo će samo veselo čekati da to plati?
“Plaćanje neefektive”???
Što bi to trebalo značiti? Mislim, da su neki zalutali ovdje:
Uistinu, Pero, koliko ih je ostalo bez posla?
Plaćanje estetskog uređenja škole, vođenja zbora, razredništva i inog što napisa nije ukinuto.
Sve to stoji u Pravilniku o tjednim radnim obvezama, ali, isti treba iščitati!
Kakvo plaćanje ili neplaćanje ” neefektive”?
Lijepo sam rastumačio u gornjem postu da pisanje priprema nema veze s plaćom. Pisao ja pripreme poput Rata i mira, ili ih ne pisao nikako, to ne utječe na plaću! Ponavljam – osnova za određivanje plaće jest redovna nastava i posebni poslovi. Norma za puno vrijeme je 24/23/22, koja u određenim uvjetima može biti i manja. Kakve pripreme, kakvi bakrači, šta?
Slijedeći Vašu logiku, ispada ovako – ako ukidanje pisanja priprema uzrokuje smanjenje plaće, onda, shodno tome, konstantno uvođenje novog administriranja i piskaranja dovodi po povećanja plaće! A svi znamo da nije tako!
Isto tako – plaća profesora ne temelji se na laprdanju polupismene rulje. Mi imamo čitavu armiju takvih – oni točno znaju što i kako nastavnici rade, kolika im je satnica i godišnji odmori, a posljednje što su pročitali bila je Ježeva kućica!
Gdje mi je ostatak do 40 sati?
Eto, možda u dodatnoj, koja isto tako predstavlja neposredan rad s učenicima, ili dopunska, ali se ne plaćaju! Možda u razredništvu, koje se odrađuje neusporedivo više nego 4 sata koliko se priznaje. Možda u noćnom radu na ekskurziji, koji se, zamislite – ne piše i ne priznaje! Možda u beskrajnom sastančenju, sjedničenju, dežuranju koje se, gle čuda, isto tako ne priznaje kao osnova za plaću!
Hoćete još? Ima toga koliko hoćete!
Obzirom koliko sam plaćen za posao s VSS, dragi Pero, nemam ja kome što pravdati!
Koliko još treba pisati i govoriti da pojedini eksperti napokon shvate kako se radno vrijeme i plaća profesora ne može uspoređivati s bauštelcima ili šveljama?!
Vi, prijatelju, naprosto ne baratate materijom!
Platili bi prema onom: “Kolko po komadu?”
” Ne mogu shvatiti zašto bi nastavnik matematike u osnovnoj školi morao završiti diplomski studij matematike. To mi se čini previše za razinu matematike koja je potrebna za osnovnu školu. Ovdje je ključno kroz pedagoške kompetencije naučiti kako sve to predstaviti i na prihvatljiv i zabavan način objasniti djeci. Po meni, to se također može za tri godine studija. Za srednju školu, međutim, ipak smatram da bi nastavnici morali imati završen diplomski studij, kao što za predavanje na fakultetu treba doktorat.”
Možda zato što djeca pitaju zašto se ne smije dijeliti s nulom, koji je rezultat dijeljenja s nulom, zato što pitaju gdje se sve primjenjuje neki dio matematike, zato što postoji dodatna nastava… Bez uvrede, razredne nastavu su završili moji učenici, dakle množina, koji su imali najveću ocjenu 3 u osnovnoj školi. Kako će ta osoba odraditi npr. Dodatnu, ili priznati djetetu zadatak koji je on riješio na svoj način, a koji nije u rješenju.
Potpisujem, sve rečeno, Tanja!
“Informatika od prvog osnovne”, “djeca bez asistenata”, “knjige da, knjige ne”, “pravilnik da, pravilnik ne”… Pametnom dosta!
Što je slijedeće?