Roditelji i gradovi dali su 500 mil. kuna za knjige, a sadržaj je isti kao prošle godine

(Jutarnji list) Uporna upozoravanja roditelja da u novim Å¡kolskim udžbenicima, za koje će ovih dana dati, procjena je, oko 400 milijuna kuna, nema nikakvih vidljivih promjena u odnosu na stare otvorila su pitanje – trebaju li roditelji tada uopće kupovati nove udžbenike?

Uredbu da se u novu školsku godinu ide s novim udžbenicima donijela je Vlada još u travnju, tijekom mandata ministra znanosti Željka Jovanovića. Njegovo je objašnjenje bilo: udžbenici će biti lakši, jeftiniji, ujednačenog formata i imat će multimedijalne sadržaje.

Jeftini kompleti

Ispostavilo se da su neke školske torbe lakše jer su iz uporabe izbačene zbirke zadataka ili radne bilježnice, a ne zato što je u udžbenicima manje stranica ili manje sadržaja.

Iz istoga razloga ispostavilo se da su i kompleti neÅ¡to jeftiniji – unatoč tomu Å¡to su pojedini udžbenici i skuplji.

Mogu li se roditelji zadovoljiti trećim argumentom po kojem po nove udžbenike odlaze jer imaju ujednačeni format? Teško.

Å to se tiče četvrtog razloga, onog o multimediji, niti nje – ispostavilo se – nema u svim novim izdanjima. Nakon Å¡to je kupila udžbenike za sedmi i osmi razred, majka dvoje osnovaca NataÅ¡a Kraljević Kolbas tvrdi da niti jedan udžbenik nisu pratili multimedijalni sadržaji. Iz jedne su tek knjige izvirile 3D naočale.

No, niti temeljno obrazloženje da su novi udžbenici bili nužni zbog zakona po kojemu se udžbenici mijenjaju svake četiri godine – ne stoji.

U Zakonu o udžbenicima stoji da udžbenik i pripadajuće dopunsko nastavno sredstvo mora biti u uporabi u školi “najmanje četiri godine”. To “najmanje” dakako sugerira da su stari udžbenici mogli biti u uporabi pet ili, kao u Njemačkoj, deset godina.

Nataša Kolbas, majka sedmašice i osmaša, zato se smatra prevarenom.

– ÄŒudila sam se ideji da su ove godine na redu novi Å¡kolski udžbenici jer mi je bilo jasno – ako ne mijenjaÅ¡ nastavni program, udžbenici ne mogu biti bitno drukčiji – kaže nam.

Grafička dorada

Cijela priča u startu joj je bila suspektna, no kao i većina, otišla je u knjižaru.

– Pitala sam jesu li novi udžbenici drukčiji od starih, dobila potvrdan odgovor i iskeÅ¡irala 3000 kuna. Da sam kupovala stare, rabljene, doÅ¡li bi me barem upola manje – kaže NataÅ¡a Kolbas.

Bjelodano joj je postalo da je riječ o prevari kada je napravila analizu starih i novih izdanja iz pet predmeta.

– Riječ je o kozmetičkim izmjenama jer su sadržajno udžbenici u suÅ¡tini isti, tek grafički doraÄ‘eni. Kada me država vara u poreznom sustavu, možda to neću shvatiti, no ovdje je stvar preočita. Ako mi isti ili gotovo isti udžbenik nudiÅ¡ pod novi, onda je to prevara. Vidim to u novčaniku i ljuta sam – kaže.

Analizom pet predmeta doÅ¡la je do zaključka da je nakladnik bio najdovitljiviji u fizici. Primjer zadatka u kojem Marija udara loptu izmijenjen je u – Vedrana udara loptu.

U najvećem nakladniku, Å kolskoj knjizi, tvrde da izmjene nisu samo kozmetičke, no priznaju: – Kada smo ulazili u priču vezanu za promjene udžbenika, svi smo znali da imamo stare nastavne programe. Djeca, dakle, trebaju učiti iste stvari koje su učili i lani.

Liste udžbenika

– Ono Å¡to roditelji ne vide na prvo listanje jest da je promijenjen pristup. Ne nude se samo u novim udžbenicima činjenice, već se traži i njihovo povezivanje, primjećivanje i primjena. Izmjene su napravljene na viÅ¡oj metodičkoj razini – kaže Matilda Bulić, direktorica u Å kolskoj knjizi.

Na upit je li trebalo ići s novim udžbenicima, odgovara da je sada za to pitanje prekasno. Uostalom, zaključuje, udžbenik djeci mora biti privlačan, nešto iz čega žele učiti.

– ÄŒak i da je samo grafički promijenjen, učenicima se viÅ¡e sviÄ‘a – smatra M. Bulić.

U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta pokušavaju umiriti roditelje.

– Sigurno je da niti jedno dijete koje ne bude imalo novu knjigu ili ne bude imalo nikakvu knjigu zbog toga neće biti izbačeno s nastave – kaže Darko Tot, citirajući zakon po kojemu se u Å¡koli smiju koristiti samo oni udžbenici koji se nalaze na konačnim listama odabira učitelja i nastavnika u pojedinom razredu, a koje je Ministarstvo objavilo 1. lipnja.

Na upit koji je smisao promjene udžbenika ako nije donesen novi nastavni program, odgovara: – Promjena nastavnog plana i programa nije jedini kriterij za promjenu udžbenika.

Praksa u Europi

S problematikom udžbenika, dodaje Tot, suočavala se svaka obrazovna politika dosad. Podsjeća da su se do 2010. udžbenici mijenjali svake godine, a od tada svake četiri…

Posljednji od dosad upotrebljenih argumenata za potrebu novih udžbenika – onaj po kojemu su se udžbenici morali mijenjati zbog novoga pravopisa – možda je najmanje relevantan.

Zakon o udžbenicima definira udžbenik kao “nastavno sredstvo namijenjeno višegodišnjoj uporabi, usklađeno s udžbeničkim standardom, koje se objavljuje u obliku knjige”. Pravopis se u tom kontektstu ne spominje.

U Italiji, Njemačkoj, Austriji ili Francuskoj udžbenici su vlasništvo škola i učenici ih posuđuju, a kada ih unište, roditelji kupuju nove. U nekim državama propisano je da se udžbenik ne smije mijenjati ako se ne mijenja barem 25 posto sadržaja.

Autor: Mirela Lilek

Udžbenici jedan od uzroka loših rezultata naše djece

Dovitljivost i inovacija su ključ svakog uspjeha – ali ako se inovacijom naziva recikliranje lanjskog snijega, a dovitljivost svodi na iznudu u najslabijega uz zloporabu prava jačega (u Å¡to pripada monopol, formalni ili zakamuflirani), e tada žrtva ima moralno pravo vriÅ¡tati do nebesa, jer ni ovcu ne deru živu, samo potroÅ¡ače.

Proizvodnja udžbenika vazda je bila najsigurniji, a nerijetko i najunosniji posao u nakladništvu (o čemu potpisani davni potpredsjednik Poslovne zajednice izdavača i knjižara nekog vraga ipak pamti). Siješ investiciju dva-tri mjeseca prije žetve koja ne može uteći, dok je obvezatnog školovanja i učenika.

S jedne strane bezočno ih vara školski sustav, dijeleći odlike šakom i kapom, tako da roditelj može s osmijehom razglašavati drugima: “Sve pet!”, a onda PISA test pokaže da su i Potëmkinova sela bila solidnija od hrvatskih petica po školama. S druge strane podvaljuju se stari udžbenici kao inovacija, pri čemu i promjena ilustracije ili njezina položaja vrijedi kao izlika da je knjiga nova.

Ponekad i jeftinija, obično skuplja. Država je tome htjela stati na kraj odredbom da udžbenik mora opstati u istom obliku najmanje četiri godine. Ima nakladnika koji su “najmanje” preveli u “maksimum”. I onda bezočno štancaju staro kao novo, kao da tiskaju banknote s potpisom novog guvernera.

Zarada? Oko pola milijarde kuna, a plaćaju roditelji, nezaposleni kao i zaposleni, tim prije što kriza zakreće vratom i koki besplatnih udžbenika.

O, kad bi se netko zauzeo za novu pravednost, ili barem rabljenu, iz druge ruke…

Inoslav Bešker