(Jutarnji list) Uporna upozoravanja roditelja da u novim školskim udžbenicima, za koje će ovih dana dati, procjena je, oko 400 milijuna kuna, nema nikakvih vidljivih promjena u odnosu na stare otvorila su pitanje – trebaju li roditelji tada uopće kupovati nove udžbenike?
Uredbu da se u novu školsku godinu ide s novim udžbenicima donijela je Vlada još u travnju, tijekom mandata ministra znanosti Željka Jovanovića. Njegovo je objašnjenje bilo: udžbenici će biti lakši, jeftiniji, ujednačenog formata i imat će multimedijalne sadržaje.
Jeftini kompleti
Ispostavilo se da su neke školske torbe lakše jer su iz uporabe izbačene zbirke zadataka ili radne bilježnice, a ne zato što je u udžbenicima manje stranica ili manje sadržaja.
Iz istoga razloga ispostavilo se da su i kompleti nešto jeftiniji – unatoč tomu što su pojedini udžbenici i skuplji.
Mogu li se roditelji zadovoljiti trećim argumentom po kojem po nove udžbenike odlaze jer imaju ujednačeni format? Teško.
Što se tiče četvrtog razloga, onog o multimediji, niti nje – ispostavilo se – nema u svim novim izdanjima. Nakon što je kupila udžbenike za sedmi i osmi razred, majka dvoje osnovaca Nataša Kraljević Kolbas tvrdi da niti jedan udžbenik nisu pratili multimedijalni sadržaji. Iz jedne su tek knjige izvirile 3D naočale.
No, niti temeljno obrazloženje da su novi udžbenici bili nužni zbog zakona po kojemu se udžbenici mijenjaju svake četiri godine – ne stoji.
U Zakonu o udžbenicima stoji da udžbenik i pripadajuće dopunsko nastavno sredstvo mora biti u uporabi u školi “najmanje četiri godine”. To “najmanje” dakako sugerira da su stari udžbenici mogli biti u uporabi pet ili, kao u Njemačkoj, deset godina.
Nataša Kolbas, majka sedmašice i osmaša, zato se smatra prevarenom.
– Čudila sam se ideji da su ove godine na redu novi školski udžbenici jer mi je bilo jasno – ako ne mijenjaš nastavni program, udžbenici ne mogu biti bitno drukčiji – kaže nam.
Grafička dorada
Cijela priča u startu joj je bila suspektna, no kao i većina, otišla je u knjižaru.
– Pitala sam jesu li novi udžbenici drukčiji od starih, dobila potvrdan odgovor i iskeširala 3000 kuna. Da sam kupovala stare, rabljene, došli bi me barem upola manje – kaže Nataša Kolbas.
Bjelodano joj je postalo da je riječ o prevari kada je napravila analizu starih i novih izdanja iz pet predmeta.
– Riječ je o kozmetičkim izmjenama jer su sadržajno udžbenici u suštini isti, tek grafički dorađeni. Kada me država vara u poreznom sustavu, možda to neću shvatiti, no ovdje je stvar preočita. Ako mi isti ili gotovo isti udžbenik nudiš pod novi, onda je to prevara. Vidim to u novčaniku i ljuta sam – kaže.
Analizom pet predmeta došla je do zaključka da je nakladnik bio najdovitljiviji u fizici. Primjer zadatka u kojem Marija udara loptu izmijenjen je u – Vedrana udara loptu.
U najvećem nakladniku, Školskoj knjizi, tvrde da izmjene nisu samo kozmetičke, no priznaju: – Kada smo ulazili u priču vezanu za promjene udžbenika, svi smo znali da imamo stare nastavne programe. Djeca, dakle, trebaju učiti iste stvari koje su učili i lani.
Liste udžbenika
– Ono što roditelji ne vide na prvo listanje jest da je promijenjen pristup. Ne nude se samo u novim udžbenicima činjenice, već se traži i njihovo povezivanje, primjećivanje i primjena. Izmjene su napravljene na višoj metodičkoj razini – kaže Matilda Bulić, direktorica u Školskoj knjizi.
Na upit je li trebalo ići s novim udžbenicima, odgovara da je sada za to pitanje prekasno. Uostalom, zaključuje, udžbenik djeci mora biti privlačan, nešto iz čega žele učiti.
– Čak i da je samo grafički promijenjen, učenicima se više sviđa – smatra M. Bulić.
U Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta pokušavaju umiriti roditelje.
– Sigurno je da niti jedno dijete koje ne bude imalo novu knjigu ili ne bude imalo nikakvu knjigu zbog toga neće biti izbačeno s nastave – kaže Darko Tot, citirajući zakon po kojemu se u školi smiju koristiti samo oni udžbenici koji se nalaze na konačnim listama odabira učitelja i nastavnika u pojedinom razredu, a koje je Ministarstvo objavilo 1. lipnja.
Na upit koji je smisao promjene udžbenika ako nije donesen novi nastavni program, odgovara: – Promjena nastavnog plana i programa nije jedini kriterij za promjenu udžbenika.
Praksa u Europi
S problematikom udžbenika, dodaje Tot, suočavala se svaka obrazovna politika dosad. Podsjeća da su se do 2010. udžbenici mijenjali svake godine, a od tada svake četiri…
Posljednji od dosad upotrebljenih argumenata za potrebu novih udžbenika – onaj po kojemu su se udžbenici morali mijenjati zbog novoga pravopisa – možda je najmanje relevantan.
Zakon o udžbenicima definira udžbenik kao “nastavno sredstvo namijenjeno višegodišnjoj uporabi, usklađeno s udžbeničkim standardom, koje se objavljuje u obliku knjige”. Pravopis se u tom kontektstu ne spominje.
U Italiji, Njemačkoj, Austriji ili Francuskoj udžbenici su vlasništvo škola i učenici ih posuđuju, a kada ih unište, roditelji kupuju nove. U nekim državama propisano je da se udžbenik ne smije mijenjati ako se ne mijenja barem 25 posto sadržaja.
Autor: Mirela Lilek
Udžbenici jedan od uzroka loših rezultata naše djece
Dovitljivost i inovacija su ključ svakog uspjeha – ali ako se inovacijom naziva recikliranje lanjskog snijega, a dovitljivost svodi na iznudu u najslabijega uz zloporabu prava jačega (u što pripada monopol, formalni ili zakamuflirani), e tada žrtva ima moralno pravo vrištati do nebesa, jer ni ovcu ne deru živu, samo potrošače.
Proizvodnja udžbenika vazda je bila najsigurniji, a nerijetko i najunosniji posao u nakladništvu (o čemu potpisani davni potpredsjednik Poslovne zajednice izdavača i knjižara nekog vraga ipak pamti). Siješ investiciju dva-tri mjeseca prije žetve koja ne može uteći, dok je obvezatnog školovanja i učenika.
S jedne strane bezočno ih vara školski sustav, dijeleći odlike šakom i kapom, tako da roditelj može s osmijehom razglašavati drugima: “Sve pet!”, a onda PISA test pokaže da su i Potëmkinova sela bila solidnija od hrvatskih petica po školama. S druge strane podvaljuju se stari udžbenici kao inovacija, pri čemu i promjena ilustracije ili njezina položaja vrijedi kao izlika da je knjiga nova.
Ponekad i jeftinija, obično skuplja. Država je tome htjela stati na kraj odredbom da udžbenik mora opstati u istom obliku najmanje četiri godine. Ima nakladnika koji su “najmanje” preveli u “maksimum”. I onda bezočno štancaju staro kao novo, kao da tiskaju banknote s potpisom novog guvernera.
Zarada? Oko pola milijarde kuna, a plaćaju roditelji, nezaposleni kao i zaposleni, tim prije što kriza zakreće vratom i koki besplatnih udžbenika.
O, kad bi se netko zauzeo za novu pravednost, ili barem rabljenu, iz druge ruke…
Inoslav Bešker