Roditelji ogorčeni na strogu profesoricu ‘Boje me se jer neće učiti’

(Jutranji list) U Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku od sedam učenika koji su polagali “popravni” u kolovozu, hrvatski jezik palo je njih šestero i moraju ponavljati godinu. To je izazvalo ogorčenje među roditeljima, o čemu je prvi progovorio Periš Bušurelo, otac djevojke koja će ponavljati drugi razred, piše Slobodna Dalmacija .

Moja kćer dugo je išla na lekcije iz hrvatskog jezika, iz kojeg nigdje ne padaju kao u Umjetničkoj školi! – požalio se Bušurelo na profesoricu hrvatskoga jezika Anu Dalmatin.

Podršku mu daje još pet roditelja, a u srijedu je podnio i žalbu dubrovačkom Odsjeku za inspekcijske poslove Ministarstva znanosti, te kontaktirao Agenciju za odgoj i obrazovanje u Zagrebu. Problem, smatra, ne datira od jučer. Kriteriji profesorice Dalmatin su previsoki, posebno za jednu umjetničku školu u kojoj bi naglasak, kako kaže, trebao biti na predmetima struke. Previsoke kriterije kao problem ističu i Miho Grkeš, Borivoje Zloić te Željan Barbarić.

– Svima nam djeca ponavljaju godinu zbog jednog predmeta, i to općeg. Lani ih je bilo 19 u razredu, a sedam ih je “palo na godinu”. U cijeloj školi, od 54 učenika, godinu je izgubilo njih 11, što je 20 posto svih učenika – kaže Bušurelo, prema čijem je mišljenju Dalmatin “jako stroga, mimo svih kriterija”.

On ukazuje i na neke proceduralne pogreške. Naime, ispitni rokovi organizirani su ranije nego je to propisano Statutom škole – u prvoj, umjesto u drugoj polovici kolovoza. Bušurelo je od prosvjetne inspekcije Ministarstva zatražio izuzeće ispitivača Ane Dalmatin, te prethodne komisije.

– Imali smo vjeru u ravnatelja, bili smo u njega tri puta, no čini mi se da neće ništa poduzeti – ogorčen je Bušurelo.

– Kćer mi je lani odgovarala pred komisijom i Dalmatin joj je htjela zaključiti dva, a komisija je inzistirala na četvorki – opisuje sporne kriterije Borivoje Zloić.

Sin Miha Grkeša uspješan je klavirist koji je već osvajao nagrade, ali je zbog hrvatskog izgubio godinu. Grkeš kaže da Ana Dalmatin, koja je njegovu sinu i razrednica, “ispituje za ocjenu pet, a ako ne znaš za pet, dade ti – jedan”.

– Nakon što postavi glavno pitanje, dade i neko potpitanje, kao recimo o “Filipu Latinoviczu”: kakva su bila svjetla na kočiji? Pitanje je bi li to i profesori iz komisije znali – govori Grkeš, čijem su sinu na Akademiji u Splitu rekli da će nakon državne mature odmah biti primljen.

– U Općoj gimnaziji od 600 i nešto učenika, na godinu je “palo” jedno dijete, a u Umjetničkoj školi njih 11, većina iz hrvatskog jezika. Znači da je više do profesora nego do đaka – ističe Grkeš te dodaje kako njegov sin nije zaslužio ponavljati godinu. Ministarstvo će poslati inspekciju, ali oni su se u školi dobro zaštitili – pribojava se Grkeš.

– U povjerenstvu koje je ispitivalo njegova sina bio je profesor matematike i profesorica iz engleskog i nijedno od njih nije dalo učenicima pozitivne ocjene – ističe profesorica Dalmatin.

– Ta djeca nemaju elementarno znanje, a neki od njih imaju cijelu godinu jedinice. Boje me se? Boje se kad ne nauče i neće da uče. Neki nisu ni pohađali nastavu. Zbog nekih su me zvali ljudi na položajima, ne bi li se ta ocjena preinačila – kaže Ana Dalmatin, te kao dokaz rezultata svoga rada navodi podatak da su “njezini učenici na državnoj maturi postigli ocjenu 4, što je visoko iznad državnog prosjeka”.

– Po pedagoškim standardima, općeobrazovni i strukovni predmeti potpuno su izjednačeni – kaže o “naglasku na predmete u jednoj umjetničkoj školi”.

– Ako netko u 4. razredu ne zna za jednu pjesmu Josipa Pupačića i da je Eugen Kumičić napisao “Urotu Zrinsko-Frankopansku”, to je elementarno neznanje! Nisu roditelji kompetentni ocjenjivati kakvi su kriteriji jer nisu za to stručni – zaključila je.

Ravnatelj škole Dživo Brčić kaže:

– Za sve učenike koji su pristupili popravnim ispitima članovi povjerenstava dali su jednoglasnu ocjenu. Točno je da su dva roditelja podnijela žalbu na provedbu ispita iz predmeta hrvatski jezik. Međutim, protiv ocjene povjerenstva, sukladno pozitivnim propisima, žalba nije dopuštena te je shodno tome ocjena povjerenstva konačna.

Glede pritužbi koje su pristizale, poduzimao sam mjere sukladno zakonu. Ističem da je većina pritužbi podnesena nakon neuspjeha pred povjerenstvima u kolovozu – rekao je ravnatelj.

Iako je ocjena ispitnog povjerenstva konačna, učenicima se, saznajemo, može dopustiti još jedan izvanispitni rok. Naime, ravnatelj može odobriti još jedan rok, a takvih je slučajeva u ovoj školi prethodnih godina već bilo.

11 Comments

  1. Hrvatski je materinji jezik svim hrvatima, to što netko ide u umjetničku, ekonomsku, obrtničku, gimnaziju… ne znči da mora znati manje ili više od ostalih škola. Djeca su nepismena, ne uče, i tko zna kako doživljavaju nastavu jer misle da im najzad na drugom popravnom roku MORAJU dat prolz, e p šipak, takvim gotovanima i ljenčinama ne bih dala ni jedeinicu već nulu…

    1. a pa tako smo ih naučili- u 2. roku ljudi puštaju jer si neće stvarati probleme,a neki razredi su toliko u manjini tako da kada bih se njih rušilo ne bi se mogao formirati razred, neki bi izgubili sate, pogotovo u strukovnim školama gdje imaju vježbe po grupama. Sve oni to znaju, bez brige, malo priglupi jesu oko stranog jezika, matematike, kemije, fizike, geografije, ali oko nekih stvari su znatno pametniji.
      Pogledaj do čega je ovo dovelo-njih mali milijun analiziraju nečiji rad. Ma otkuda njima pravo da sude tu uopće

  2. Mda, Umjetnička škola, šta će im znanja iz materinskog jezika, otužno.

  3. U cijeloj školi, od 54 učenika, godinu je izgubilo njih 11 ?
    I, što je sporno?
    Gdje je problem?
    Kad bi se ocjenjivalo realno, koliko djeca danas rade i uče, tako bi trebalo biti u svakoj hrvatskoj školi!
    Pitam se – kako su ovi ostali, koji nisu pali, uspjeli naučiti hrvatski za pozitivnu ocjenu?
    Kolegica navodi ( a to se vrlo lako provjeri, pa sam sklon da joj vjerujem ) kako dio tih učenika tijekom godine nije redovito pohađao nastavu, niti ispravljao jedinice. Gdje su tad bili brižni roditelji? Kako to da reagiraju tek sad, nakon pada pred komisijom?
    Tko takvima daje za pravo docirati jednoj profesorici, visokoobrazovanoj ženi, kakvi su njeni kriteriji i način rada? Oni znaju na čemu bi trebali biti naglasci u jednoj umjetničkoj školi, i citiraju paragrafe Statuta škole, ali nisu kadri primorati potomke da nauče za dvojku!!!
    Posebno upada u oči završni dio članka! Gdje to stoji kako ravnatelj može odobriti još jedan dodatni rok? Ocjena komisije je konačna, i na nju nema prava žalbe! TOČKA!
    Ovaj problem se relativno lako rješava – ukoliko je program ovoj djeci pretežak, valja se ispisati i upisati nešto primjerenije sposobnostima. Neće se, valjda, škola prilagođavati učenicima, nego učenici školi!
    No, ako se rješenje traži od dubrovačke inspekcije, naročito od jedne dubrovačke inspektorice ( podaci poznati autoru komentara ), sve su šanse da se neće desiti – ništa! Provjereno iz vlastitog iskustva!
    Suma sumarum – ova djeca moraju pasti. Nikakvi rokovi više ne dolaze u obzir – ocjena komisije je konačna!
    Čudno kako roditelji, koji, eto, barataju ko od šale Statutom škole i kompetencijama kolegice Ane, to ne znaju!

  4. Ovo je već malo previše!
    ne znam baš da u novinama piše kada su pacijenti nezadovoljni tim i tim doktorom, tim stomatologom, tom medicinskom sestrom i sl. te da im šalju nekakve stručnjake koji će obaviti uvid u njihov rad.
    Svako malo pa ime nekog nastavnika možeš pročitati u novinama. Em ona žena u Os-u, pa ona .. u ..ne znam…,valjda u Sisku što je imala puno jedinica iz matematike pa sad opet ovo …Pa dotle??
    Ta škola nema stručne suradnike koji bi učenicima savjetovali da se prebace? Znaju oni dobro gdje su papiri, vrata od tajništva i adios… ako im ne odgovara ili ako im je pretežak program pa ima i drugih škola.
    Stalno iste priče, isti problemi, iste jadikovke, a ne poduzima se ama baš ništa.

    1. A ko bi trebao poduzeti nešto?!
      Dok mi ne držimo do sebe i svoga rada dotle će nam svi suditi, mi smo im to dozvolili.
      Ako je bilo što sporno prva opaska je “nećete valjda da završimo u novinama”,… naime niti jedan novinar nije napisao kako su završili sudski postupci protiv ministarstva, inspekcija, novinara i sl. a vođeni su i od strane nastavnika i škola dobivani.

      Podrška kolegici, svaka čast na stavovima i kriterijima!!!

      1. Tko bi trebao poduzeti?? Sindikat, ministarstvo…:D
        Džabe što držiš do svog rada kad na kraju tako prođeš!!
        znamo da ljudi popuštaju samo da ne proživljavaju ovako nešto, no kome se da s tim bahtat svaka čast, samo naprijed, ali ovo trpiti za tu plaćicu uopće se ne isplati.
        vidimo sad što se dogodi kad malo žešće pokažeš zube- spominje ti se ime po kojekakvim novinama, inspekcija obavlja uvid u rud…i još puno toga, cijela procedura koja loše utječe na psihičko, a paralelno time i na fizičko zdravlje (vjerujem da ne većinu).
        Dobro da su ovu zavrzlamu objavili u novinama. Neka kolege vide što se događa pa će tako snižavati kriterije, propuštati još više, a time će malih pametnih nobelovaca biti sve više i više 😀 Blago nama!

  5. Imate i nastavak priče gdje novinarka ističe: “Nakon što smo razgovor s profesoricom prepričali dvojici savjetnika za nastavu i jednome prosvjetnom inspektoru, došli su do zaključka da bi rad profesorice trebalo detaljno preispitati.”
    Zar nije temeljit ovaj novinarski uradak? Mi smo “prepričali”, koji mi? A tek izraz p-r-e-p-r-i-č-a-l-i ? Kojemu prosvjetnom inspektoru? Nema što je on “rekao i kazao”, pravo novinarstvo, tipa “navodno”, tipa “poginula je najmanje jedna osoba”…
    Tko kontrolira rad novinara? Urednik? Podoban urednik, klimavac. I tu se nije promijenilo ništa.

    A profesorica Anu Dalmatin, doktorica nauka Ana Dalmatin, dobit će savjet koliko postotaka učenika mora proći… I što još? Kolegica koja radi već godinama, zar nju trebaju učiti oni koji su se uhljebili po agencijama “jer je teško raditi u nastavi i jer su djeca malo nestašna”?
    Jest, važna je boja Juditina prstena i važna je boja svjetala na kočiji Filipa Latinovicza.

    Podrška Ani Dalmatin.

  6. Učenici nisu pali zbog profesorice, nisu pali zbog Filipa Latinovicza i Juditina prstena već zbog neznanja. Uvijek su nezmalice najglasnije.

    Ravnatelj škole Dživo Brčić kaže: “Za sve učenike koji su pristupili popravnim ispitima članovi povjerenstava dali su jednoglasnu ocjenu. Točno je da su dva roditelja podnijela žalbu na provedbu ispita iz predmeta hrvatski jezik. Međutim, protiv ocjene povjerenstva, sukladno pozitivnim propisima, žalba nije dopuštena te je shodno tome ocjena povjerenstva konačna.”

    Nego, tko je Miho Grkeš?

  7. Učenici nisu pali zbog profesorice, nisu pali zbog Filipa Latinovicza i Juditina prstena već zbog neznanja. Uvijek su nezmalice najglasnije.
    Ravnatelj škole Dživo Brčić kaže: “Za sve učenike koji su pristupili popravnim ispitima članovi povjerenstava dali su jednoglasnu ocjenu. Točno je da su dva roditelja podnijela žalbu na provedbu ispita iz predmeta hrvatski jezik. Međutim, protiv ocjene povjerenstva, sukladno pozitivnim propisima, žalba nije dopuštena te je shodno tome ocjena povjerenstva konačna.”

    Nego, tko je Miho Grkeš?

Comments are closed.

Podijelite ovo

Podijelite ovaj članak sa svojim prijateljima!