(Slobodna Dalmacija) U dubrovačkim osnovnim i srednjim školama s nestrpljenjem očekuju jesensku saborsku raspravu o izmjenama Kaznenog zakona kojim bi ih se konačno zaštitilo od učestalog nasilja učenika i njihovih roditelja. Učitelji, nastavnici i profesori sve češće su na meti zlostavljača, no o toj vrsti mobinga rijetko se govori u javnosti.
Profesorica hrvatskog jezika i književnosti u jednoj dubrovačkoj strukovnoj školi kaže kako je dosad još nisu fizički napali, no žali se na svojevrsno psihičko nasilje.
Lijena učenica
– Profesionalno me vrijeđa kad neki roditelj od Ministarstva obrazovanja i prosvjetne inspekcije zatraži reviziju ocjene koju sam učeniku zaključila na kraju godine. Valjda ja najbolje znam koliko dijete zna, koliko se tijekom godine trudilo i zašto sam ga ocijenila onako kako sam ga ocijenila.
Nedavno sam imala slučaj lijene učenice kojoj sam pet puta davala isti test i nijednom ga nije riješila pozitivno. Bacila sam je prvo na deset dana, pa sam je poslala na popravni, a ona se požalila ravnatelju škole da sam “hladna prema njoj”. Na sreću, sačuvala sam sve testove iz kojih se vidjelo neznanje.
Ravnatelj me podržao, ali to nije bilo po volji ocu učenice koji me nazvao telefonom i rekao da zna gdje stanujem. Poslije se više nije javljao, ali meni je svejedno pokvario ljeto. I sad se osvrćem u strahu da me negdje ne presretne – prepričava nam dogodovštine iz učionice i zbornice koje su dio njezine svakodnevice.
Njezinu kolegicu, učiteljicu u jednoj gradskoj osnovnoj školi, učenik je uporno gađao gumicom za brisanje i bombonima dok je, okrenuta leđima, tumačila gradivo na ploči. Uzalud je opominjala, žalila se ravnatelju, pozivala pedagoga.
Učenik se sam od sebe smirio kad je našao drugu zanimaciju. Kako će u praksi izgledati uvođenje tzv. minimuma državne zaštite od potencijalnih napadača, u ime predlagača Zakona pojasnio je ministar pravosuđa Orsat Miljenić rekavši kako se prosvjetari i dalje neće tretirati kao službene osobe poput policajaca, jer im posao (ipak) ne donosi toliko rizika, ali će država one koji im prijete, napadaju ih ili zastrašuju goniti po službenoj dužnosti. Što će reći da će za vrijeđanje i omalovažavanje zaraditi najmanje prekršajnu prijavu, a za fizički napad i kazneno odgovarati.
Jadno ophođenje
Zakonske preinake s oprezom pozdravlja dubrovački sindikalni povjerenik Nezavisnog sindikata u srednjim školama Nikša Grabovac. Kaže kako mu u prošloj školskoj godini kolege nisu prijavljivali fizičke napade, ali psihičkog maltretiranja i pritisaka nije nedostajalo.
– Bilo je tu svega, od suptilnih prijetnji preko posrednika do dramatičnih ispada roditelja koji su nas uoči državne mature optuživali da ćemo njihovoj djeci upropastiti život ako im ne damo pozitivnu ocjenu iz ključnih predmeta. Pritom ih nije bilo briga što njihova djeca cijelu godinu nisu učila i što zaslužuju negativnu ocjenu – požalio se Grabovac, inače predavač ekonomskih predmeta u dubrovačkoj Turističkoj i ugostiteljskoj školi. U praksi mu je mnogo puta zasmetao i način ophođenja učenika u razredu gdje je učitelj ili nastavnik često kao na streljani.
Djeci dali slobodu
– To je odraz kućnog odgoja, nepoštovanja autoriteta i institucija. Za to godinama nema lijeka. Mi učitelji nemamo pravo udaljiti sa sata učenika koji nas ometa u nastavi. Ako je neko dijete lijeno, ne smiješ mu to izravno reći, već ga uvijeno zamoliti “da se više potrudi” – otkriva povjerenik Grabovac.
Antun Vidak radi u dubrovačkoj Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, a kao lokalni povjerenik Sindikata hrvatskih učitelja (SHU) podupire najavljene izmjene Kaznenog zakona i napominje kako već godinama upozoravaju na eskalaciju fizičkih napada učenika ili njihovih roditelja na nastavno osoblje.
– Sredinom lipnja prošle godine pokrenuli smo peticiju s više od 3000 potpisa za izjednačavanje statusa učitelja sa statusom službenih osoba. Bio je to izraz nezadovoljstva zbog sve češćih primjera nasilja učenika i njihovih roditelja nad zaposlenicima osnovnih i srednjih škola.
Zakoni EU-a, kao i naši nacionalni zakoni, definiraju poslodavčevu, odnosno ravnateljevu obvezu zaštite zaposlenika od uznemiravanja i nasilja na radnom mjestu.
No, kod nas poslodavci ne znaju kako primjenjivati te zakone, što se itekako vidi u praksi – negoduje Vidak.
– Sve je super s tim zakonom, ali on nam ne bi ni trebao da se društvo drukčije odnosi prema našoj struci. Istina je da smo djeci dali previše slobode i za to plaćamo cijenu. A i roditelji misle da im je sve dopušteno – učestalo se žale dubrovački prosvjetari koji strahuju od početka nove školske godine koja bi mogla donijeti ne samo niske plaće, nego i visoku stopu nasilja u učionici i oko nje.
Gabrijela Bijelić
“…. a za fizički napad i kazneno odgovarati…”
A do sada nije bila praksa da netko za fizički napad kazneno odgovara?
To je bilo dopušteno? Još nas se može fizički napadati, ali kada zažive ti novi zakoni biti će nam ludo i nezaboravno. Dakle do sada nitko nije odgovarao za fizički napad, a navodno kada se sprovedu ti kojekakvi glupi zakoni tome će doći kraj, napadači će snositi nekakvu odgovornost??? Malo sam sumnjičav prema tome svemu. Ovo je isto nešto u smislu da mi vidimo da se nešto radi.