(Slobodna Dalmacija) Članak o 12-godišnjem dječaku s posebnim potrebama, koji je bačen na godinu jer su mu na koncu petog razreda u splitskoj Osnovnoj školi ‘Spinut’ zaključene tri negativne ocjene, očekivano je izazvao dosta reakcija. U samoj školi jučer je, prema najavi ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Vinka Filipovića, proveden stručno-pedagoški nadzor, dok su se redakciji Slobodne Dalmacije javili brojni roditelji čija su djeca proživjela ili još uvijek proživljavaju sličnu sudbinu.
Svi redom izražavaju podršku Mariji i Matku B. što su smogli snage i hrabrosti istupiti u javnosti, te ih, u ime stotina šikanirane djece s posebnim potrebama, u zemlji koja se tek treba suočiti i obračunati s vlastitom bešćutnošću, mole da ne posustanu u borbi za ravnopravnije društvo, društvo u kojem će segregacija, po bilo kojoj osnovi, biti nepoznat pojam.
Tko ima ovlasti?
Posebno zanimljiv slučaj pri tome nam je iznijela jedna splitska pedagoška radnica (podaci poznati redakciji), koja je upravo protiv ravnateljice OŠ ‘Spinut’ Sanje Čagalj podnijela kaznenu prijavu jer je lanjskoga lipnja potpisala svjedodžbe trojici učenika osmih razreda kojima je, kako kaže, nedovoljna ocjena iz hrvatskoga jezika na nezakonit način pretvorena u dovoljnu.
– Morala sam se javiti, jer sam iziritirana! Ako su se, naime, lani redovnim učenicima bez ikakva razloga mogle “posušiti” jedinice, nije mi jasno zašto se u ovom slučaju, s nemoćnim djetetom, postupa skroz drukčije – govori nastavnica, kojoj djeca također pohađaju OŠ ‘Spinut’.
Trojici učenika iz njene priče na koncu godine zaključena je jedinica iz hrvatskog jezika. Da bi na sjednici Razrednog vijeća, uz objašnjenje kako nema smisla djeci otežavati upis u srednju školu, te ocjene bile promijenjene u dvojke. Zanimljiva je podudarnost da je razrednica sretnim osmašima bila ista ona nastavnica koja je danas razrednica nesretnom petašu s posebnim potrebama.
– Struka zna da je zaključivanje ocjena u isključivoj nadležnosti nastavnika te da se izvodi na zadnjem nastavnom satu. Isto tako, struka zna da Razredno vijeće nema ovlasti promijeniti zaključnu ocjenu, štoviše, to je zakonom zabranjeno! – rezolutno će naša sugovornica.
Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi jasno navodi kako se uspjeh učenika i zaključna ocjena za svaki nastavni predmet javno utvrđuje u razrednom odjelu, odnosno obrazovnoj skupini, na kraju nastavne godine. Zaključna ocjena, veli Zakon, može se izmijeniti samo na zahtjev učenika ili roditelja u postupku preispitivanja postupka donošenja te ocjene pred Učiteljskim vijećem ili u postupku ispita pred tročlanim povjerenstvom.
Problem za OŠ “Spinut” leži u tome što Razredno vijeće i Učiteljsko vijeće nisu isto tijelo. Razredno vijeće, naime, sačinjavaju nastavnici koji predaju određenom razredu, a Učiteljsko vijeće svi učitelji i stručni suradnici određene škole. A negativne ocjene trojici osmaša promijenjene su odlukom Razrednog vijeća. Dakle, protuzakonito.
Isti zaključak donijela je i viša prosvjetna inspektorica Sandra Todorić. Ali, začudo, prijavu nije podnijela. Pa je naša sugovornica ponovno reagirala. I nju prijavila.
Sporna sjednica
– Sporna sjednica Razrednog vijeća održana je 14. lipnja 2013. godine, da bi inspektorica, nakon prijave, nadzor obavila tek u studenome, dakle nakon pet mjeseci, a ja sam izvješće dobila 6. prosinca, kad je polugodište praktično već bilo gotovo. S obzirom na to da inspektorica nije sankcionirala onog tko je krivotvorio svjedodžbu, odnosno ravnateljicu Čagalj, obje sam ih prijavila Državnom odvjetništvu. Čagalj za krivotvorenje svjedodžbe, a Todorić za nepostupanje po službenoj dužnosti – objašnjava naša sugovornica.
U travnju ove godine stigao je i nalaz Samostalnog sektora za inspekcijski nalaz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, koji je potpisala načelnica Mihaela Adamović-Radolfi. U njemu, pak, stoji nova potvrda da su ocjene osmašima protuzakonito promijenjene, ali i zgodan dodatak kako “mjere iz ovlasti prosvjetne inspekcije nisu poduzete zbog negativnih posljedica koje bi usljed vremenskog odmaka imale na status učenika koji su već upisali srednju školu”.
– Kaznene prijave podnijela sam protiv ravnateljice OŠ “Spinut” Sanje Čagalj te protiv voditelja Područne jedinice Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor u Splitu Jurice Botića i protiv više prosvjetne inspektorice Sandre Todorić, koji su svojim nepostupanjem, bez obzira na utvrđene činjenice, prekršili Zakon o prosvjetnoj inspekciji – zaključuje splitska nastavnica.
Njezin motiv u čitavoj priči nije, međutim, samo altruistički. Uvidjevši, naime, da se u OŠ “Spinut” ocjene dijele šakom i kapom i da jedinice preko noći postaju dvojke, pokušala je, priznaje, svojem osmašu četvorke iz matematike i glazbenog odgoja povisiti na petice. I to baš po opisanom Zakonu, predstavkom školi. No, nije uspjela. Pa se zainatila…
‘Postupamo po zakonu’
Napokon su se oglasili i u Osnovnoj školi ‘Spinut’. Ravnateljica Sanja Čagalj poslala nam je mejl u kojem kratko navodi kako škola postupa u skladu sa zakonom i u interesu učenika. – O svim dosadašnjim koracima i radnjama upoznate su nama nadležne službe. Od nadležnih službi nismo zaprimili nikakav podnesak o nepravilnosti u postupanju – zaključuje ravnateljica.
“Napokon su se oglasili i u Osnovnoj školi ‘Spinut’.” Ako nisu mogli skucati više od ovih polurečenica, bolje da se nisu ni javljali.
Koliko znam ova škola je pribježište bolesno ambicioznih likova s najjačim političkim vezama. Iz škole su se mnogi ugurali na razne funkcije u školstvu i izvan njega. Na mjesto ravnatelja škole pretendiraju mnogi od njenih zaposlenika. Tužbe koje ova žena podnosi dio su borbe za vlast, a ne borbe za pravdu i zaštitu djece.
Posebno je gadljivo što je „iziritirana pedagoška radnica“ pokušala svome djetetu podignuti ocjene s četvorki na petice.
“Problem za OŠ “Spinut” leži u tome što Razredno vijeće i Učiteljsko vijeće nisu isto tijelo.”
HaLO!!!
Jel’ ima netko normalan u ovoj državi?!
Da, nisu isto tijelo (pokušaj to zaključiti po nazivu). Idemo se vratiti na skupove: Razredno vijeće je dio Učiteljskog vijeća. Svi članovi Razrednog vijeća su i članovi Učiteljskog vijeća, ali nisu svi članovi Učiteljskog vijeća i članovi (istog) Razrednog vijeća. Učiteljsko vijeće je jedno, a Razrednih vijeća ima onoliko koliko škola ima razrednih odjela.
Na ovu izjavu da su stotine djece s posebnim potrebama šikanirani mi je mučno – s njima se radi više nego s djecom koja pohađaju nastavu po redovnom programu. Ako je problem u konkretnoj školi onda to izvolite tako i prezentirati, a ne pljuvati po svima nama koji svoj posao prema djeci s posebnim potrebama odradimo korektno i pravovremeno. I Hrvatska je daaaalekoo od zatucanosti po tom pitanju: imamo snažnu znanstvenu zajednicu koja se bavi isključivo ovim problemom i još od devedestih je iznimno aktivna, a materijala i tekstova ima i više nego dovoljno (za one koji ih žele naći i pročitati). Tako da bih sad najradije novinaru napisala nešto prosto, ali ne smijem.
Pojave koje su u civiliziranom svijetu raritet, ili ih uopće nema, u nas su svakodnevna pojava!
1.
Pedagoška djelatnica javno priznaje kako je glavni motiv njenog istupa revolt jer nisu dali i njoj kršiti zakon na način kako su sebi uzeli za pravo?! I nakon ovog priznanja ona nastupa kao moralna vertikala, i docira o poštivanju zakona i o pravima učenika?!
2.
Razredno vijeće, suprotno postojećem zakonu, mijenja ocjene iz jedinica u dvojke, tobože, jer nema smisla otežavati djeci upis u srednju školu?!
Iz prakse znam kako se taj maloumni argument ( zaštita prava djece, čemu im otežavati, i sl. ) poteže kad su pravi motivi nešto sasvim drugo, najčešće nešto što s pravima djece nema nikakve veze. Uostalom, ničija prava, pa ni djece, ne mogu biti iznad zakona! Sad, ako već ravnateljica ove škole pravi ovakve kravale, kako to da članovi Razrednog vijeća nisu reagirali? radi se o profesorima, akademskim građanima, ljudima koji, valjda, poznaju pravne akte u školstvu – zar baš nitko od njih nije našao za shodno da reagira? Što je s kolegama koji su zaključili te jedinice, koje su se onda transformirale u dvojke? Zar oni pristaju na takvo degradiranje njih samih? A ako su se i sami složili s ovime, čemu onda odmah nisu zaključili dvojke?
Dakako, pod uvjetom da je sve navedeno u članku istina!
3.
Prosvjetna inspekcija?
Tražiti pravdu od te ekipe otprilike je kao da tražite krepost u bordelu – znaju oni koga se ne smije dirati! Kad sam ja prijavio kriminal na svojoj školi, kršenje zakona toliko očigledno da su i učenici vidjeli o čemu je riječ, prijava inspekciji išla je u prosincu, a inspektorica je došla krajem ili polovicom svibnja! Pritom, kad sam je ranije zvao telefonom, i tražio objašnjenje zašto je nema i što se čeka, dobio sam odgovor kako je naša škola daleko,a njoj nisu plaćeni putni troškovi, te ona čeka da se prikupi još prijava s našeg područja, pa da obavi sve odjednom!!!
Kako ja nisam imao volje natezati se s njom do u beskraj, sve sam objavio u tisku, pa je škola ubrzo nezakonitosti otklonila i sama. Tako, kad je dotična stigla, nezakonitosti su bile već otklonjene, ali unatoč tome, gospođi nije bilo ni na kraj pameti postaviti pitanje odgovornosti ravnateljice! Štoviše, rekla mi je kako je i sama, prije nego je postala inspektorica, bila ravnateljica, i kako je i sama imala u školi takvih poput mene, koji dižu prašinu, pa shvaća moju ravnateljicu!!!
Razgovor je nakon toga postao prilično mučan, jer joj nisam ostao dužan, ali u suštini ostaje otužna činjenica – od inspekcije nikakve koristi, uglavnom!
Ovaj slučaj to jasno potvrđuje.
I kakvo je to, uostalom, objašnjenje – nismo reagirali, jer bi, nakon tolikog vremenskog odmaka, to loše utjecalo na položaj inkriminiranih osmaša u srednjoj školi? U životu nisam čuo ništa besmislenije, a čuo sam svašta – pa tko je kriv za toliki vremenski odmak? Uostalom, posve je irelevantno kako bi se to odrazilo na položaj tih osmaša – upisani su na temelju krivotvorenih dokumenata, falsifikata!
I na kraju, da je inspekcija odradila što je trebala, dakle – suspendirala tu ravnateljicu zbog falsificiranja, kako bi se to, za ime svijeta, odrazilo na položaj tih osmaša?
Podsjeća ovo na hrvatsku privatizaciju – svi znaju da je riječ o kriminalu kakav se nad ovim narodom nije počinio još od stoljeća sedmog, ali, eto, mnogi protagonisti danas su veliki bogoljubi i domoljubi, pa nije oportuno otvarati te teme!
4.
Dotična pedagoška djelatnica kazneno je prijavila ravnateljicu zbog krivotvorenja svjedodžbe? Ajde zanemarimo na čas njene krive motive, kojima sam se posvetio pod točkom jedan; na kraju krajeva, moguće je odigrati pravi potez i iz krivih pobuda. No, sad me zanima – kako je moguće da je ravnateljica i nakon toga ostala ravnateljica? Zar nije jedan od uvjeta za ravnatelja škole to da se protiv njega ne vodi kazneni postupak za određena nedjela? A nije li falsificiranje učeničke svjedodžbe upravo takvo djelo? Što, zar je to ostalo nepoznato školskom odboru? Prema zakonskoj regulativi, ako ravnatelj bude kazneno prijavljen za takve stvari, šk. odbor mora ga suspendirati do okončanja sudskog postupka. Tijekom tog vremena ravnatelj ( ili drugi djelatnik škole ) prima dvije trećine plaće. Nakon okončanja sudskog postupka, ako se dokaže krivnja, dotični dobiva otkaz. Ako se krivnja ne dokaže, vraća se na posao uz nadoknadu plaće!
Kako je, dakle, moguće, da ova i nakon svega ostane u sedlu?
No, ako znamo da je onaj ostao ravnatelj i nakon što je u zatvoru jer je autom ubio čovjeka, pa što bi se ovu micalo poradi dvije – tri svjedodžbe? Zakoni ionako služe da bi ih se pridržavali slabiji!
Kolega, vaše zgražanje ima korijen u miskoncepciji da je Hrvatska pravna država. Ako uklonite tu miskoncepciju, šokirat ćete se kako su stvari iznenada sjele na svoje mjesto i kako je sve odjednom jasno i logično.
Ma nemam ja iluzija po tom pitanju, mada se često pozivam na zakon i citiram isti!
Hrvatska od devedesetih nije funkcionirala kao pravna država, a danas je pitanje funkcionira li uopće kao država! Po svim parametrima, mi funkcioniramo više kao protektorat, nego suverena država.
No, ono što ipak zapanjuje jest to da se banditizam ne manifestira samo na najvišim razinama vlasti. U nas nema segmenta, nema sektora, dijela javnog života koji nije prožet kriminalom. Čak i na mikrorazini jedne selske osnovne škole!
Poštovani kolega,
molim vas da malo pojasnite neke stvari vezano za sljedeće tvrdnje koje ste naveli u gornjem postu:
“Štoviše, rekla mi je kako je i sama, prije nego je postala inspektorica, bila ravnateljica, i kako je i sama imala u školi takvih poput mene, koji dižu prašinu, pa shvaća moju ravnateljicu!!!”
Nije mi jasno zašto Vam je dotična rekla da dižete prašinu- da li su to bile tako nebitne stvari koje nisu vrijedne da ona dolazi? Što to točno jedan inspektor smatra pod nebitnim, a vjerujem da je bitno jer ne bi inače morala obaviti nadzor da nije bitno- pa tko bi zbog nebuloza prijavio školu inspekciji?
Onda:
“…Razgovor je nakon toga postao prilično mučan, jer joj nisam ostao dužan, ali u suštini ostaje otužna činjenica – od inspekcije nikakve koristi, uglavnom!…”
Vi ste nju samljeli očito svojim argumentima kad je razgovor bio mučan?
Da li je ona imala ikakve argumente kojima je mogla pobiti Vaše tvrdnje vezane za nepravilnosti zbog koje ste ju pozvali? Da li je njoj bilo poznato da je škola sve nepravilnosti neposredno prije njenog dolaska uklonila? Pretpostavljam da je bilo nešto jako upadljivo pošto su, kako ste i sami rekli, učenici primijetili 🙂
Hvala!
Dragi kolega, eto ću pojasniti!
Iako, to je jedna mračna priča, ali nalazim, ipak poučna – čisto da se na još jednom primjeru vidi kako funkcionira sustav!
Dakle – krajem rujna prošle šk. god. primio sam Rješenje o tjednom zaduženju. Nakon što sam ga iščitao, ostale su neke dubioze, pa sam popunio tablicu za zaduženja, koju možete neći na stranicama sindikata Preporod – ubacite svoje zaduženje, i izbaci Vam na koliku satnicu imate pravo.
Moje sumnje su se potvrdile – moj Ugovor je glasio na manji broj sati nego sam imao pravo. I to tako već šest godina. Odmah sutradan zatražim audijenciju kod ravnateljice. Budem primljen! Pazite sad dalje – lijepo rastumačim što ištem – molim lijepo, moj Ugovor je na manje sati nego imam pravo, biste li mogli ispraviti grešku ( to da me je oštetila na plaći za prošlih šest godina nisam ni spomenuo – reći ćete, a tko mi je kriv, zašto nisam odmah prve godine reagirao? Možemo to i tako gledati, ali eto, išao sam s povjerenjem, vjerujući kako me matična škola neće valjda potkradati! Vidite, rođeni moj, čovjek uči dok je živ! ). Jasno ko dan, dobio sam košaricu – satnicu imate kakvu sam vam ja odredila, a ako niste zadovoljni, izvolite se žaliti šk. odboru ( jer je tamo nagurala uglavnom svoje poslušnike, ali dobra je ravnateljica učinila golem previd – nije uzela u obzir moj karakter, moju upornost koja graniči s fanatizmom kad zapnem za nešto, i nije shvatila da ja već znam da će me šk. odbor odbiti, ali da je taj njen odbor samo usputna stanica, i da ću ja istjerati svoje ).
No, kao legalist, ja poštujem proceduru. Znajući unaprijed ishod, napišem želbu na šk. odbor, pazeći na rokove ( kad primite Rješenje o zaduženju, imate 15 dana rok da se žalite ako niste zadovoljni )! Žalbi još priložim i zahtjev da budem osobno prisutan na sjednici odbora u dijelu koji će se ticati moje pritužbe na satnicu. Pazite – Statut naše škole, a vjerujem i drugih škola dopušta i trećim osobama da nazoče sjednici šk. odbora kad se odlučuje o njihovim predstavkama!
To sam učinio polovicom listopada, da bih ubrzo primio pisani odgovor predsjednice šk. odbora – o mojoj će se žalbi raspravljati 5. studenog, ali ja nemam pravo pristupa. To je objasnila činjenicom kako sam sve savršeno objasnio, potkrijepio brojnim dokumentima, kako je moja stvar savršeno jasna, i kako će sve brzo biti riješeno ( zapamtite to, to je važno za ovo što slijedi )!
Dakle – 5. studenog održala se sjednica šk. odbora, a ja ubrzo potom primam odgovor, pisani – šk. odbor nije mogao odlučiti o mojoj predstavci, jer oni nisu znali riješiti stvar???!!!
Stoga, ravnateljici škole daje se dodatno vrijeme da svar pravno ispita i odgovori mi?!
Nakon što mi je prisustvu na odboru odbijeno ( ja bih tamo kristalno jasno razjasnio što hoću i na što se pozivam, ali ispravno su procijenili kako je ravnateljičino stajalište isuviše slabo da bi izdržalo argumentiranu raspravu, pa su mi zabranili prisustvovanje ) pod izgovorom kako sam sve toliko jasno obrazložio da nema potrebe da osobno tamo budem, sad mi šalju odgovor kako oni nisu mogli riješiti pitanje moje satnice, jer oni to ne znaju! Dali su dodatno vrijeme ravnateljici da stvar ispita,ali, naravno, lukavo su ispustili bilo kakve rokove ( tako, ona može idućih 10 godina ispitivati, a svo to vrijeme ja primam nekih 500 kuna umanjenu plaću svaki mjesec, posve neopravdano )!
Pazite – ja sam u žalbi taksativno napisao, i valjda fontom 14 podebljao na koje članke KU – a i Zakona se pozivam. Trebalo je samo da uzmu KU u ruke i iščitaju te članke – tamo ima formula za određivanje satnice za nepuno vrijeme, to dijete u sedmom razredu zna izračunati ( usput budi rečeno, ravnateljica je matematičarka )! Pitam – kako se to članovi šk. odbora pripremaju za sjednice ako danima nisu bili kadri proučiti taj jedan članak KU – a na koji sam se pozvao? ( Za sve koji ne vjeruju da se ovo može događati – još uvijek čuvam kući pisani odgovor šk. odbora )!
Vrijeme je prolazilo, a ravnateljica nikako da utvrdi na koliko sati ja imam pravo ( složit ćete se, jedan ravnatelj to bi trebao znati, a ako već ne zna, to se ispita jednim telefonskim pozivom u deset minuta )! Ja i dalje primam za to vrijeme posve neopravdano, zbog njene greške i namjere, 500 kuna manju plaću!
U siječnju moj sindikat, s mojom punomoći, o svemu obaviještava inspekciju! Pritom sam naveo još i slijedeće nezakonitosti – škla protuzakonito učenicima naplaćuje članarinu za šk. knjižnicu, i to bez da im za uplaćeni novac izdaje ikakvu potvrdu, uplatnicu ili račun, kao i to da ravnateljica, uz ravnateljski posao, godinama već kontinuirano radi u nastavi i predaje matematiku! Usto sam malo pročačkao Godišnji plan i program škole, i iznašao kako su i neki drugi kolege sustavno oštećivani na plaći. Čini li se Vama, moj profesore, da su to sitnice – ima li tu posla za inspekciju?
No, inspekcije nema ter nema. Kako sam napisao gore, kad sam nazvao inspektoricu i pitao gdje je zapelo ( ja primam umanjenu plaću, meni se žuri ), ona mrtva – hladna meni ovako kaže – dragi kolega, čekajte, posla je puno, nas je malo ( kao da je to moj problem ), i kako jer je naša škola daleko od nje, ona čeka da još netko s ovog područja podnese kakvu prijavu, da odradi sve odjednom!
Treba li išta više reći? Pametnome dosta!
Videći kako nema druge, ja sam cijelu situaciju iznio u javnost i napisao članak u novinama. Tu se stvari više nisu mogle sakrivati, otišlo je predaleko, te je napokon, nakon porođajnih muka, ravnateljica u veljači ( moj prvi razgovor s njom o ovome bio je krajem rujna )kapitulirala i dala mi novi Ugovor, s povećanim brojem sati!
Tu ja, dakako, nisam stao – e, sad, kad si priznala pogrešku, sad lijepo tražim nadoknadu razlike plaće za koju si me oštetila od rujna do veljače, kad je greška ispravljena. Izazvalo je to nove tektonske poremećaje u školi, no, kako nisam ni pomišljao popustiti, dobio sam i tu nadoknadu!
I tako, napokon, negdje krajem svibnja, najavila se i njena Prejasnost, inspektorica! Došla je u vrijeme velikog odmora, taman kad sam bio na marendi s kolegama. Kao da je stigao Veliki inkvizitor osobno, sve se unezvijerilo, rastrčalo, došlo mi javiti da je stigla, da idem u zbornicu do nje. E, nećeš majci, rekoh, kad ja čekam pet mjeseci da ona dođe, sad će ona čekati 20 minuta da meni završi dnevni odmor.
Potom dođem u zbornicu! Nakon prvih rečenica odmah mi je bilo jasno kako stvari stoje – ravnateljicu se pošto – poto željelo zaštititi! Inspektorica napada mene da zašto dižem prašinu, čemu izlazim u javnost, da se sve to moglo riješiti i unutar škole, kakav sam ja to čovjek! Ja pitam – nakon što sam se prvo obratio ravnateljici, pa šk. odboru, nakon što sam primio onakvo imbečilno objašnjenje šk. odbora, nakon što od rujna čekam da se odradi posao od deset minuta, i svo to vrijeme primam 500 kuna manju plaću, što sam ja, draga gospođo, još u ovoj školi trebao poduzeti prije javnog istupa, a da nisam poduzao? I niste Vi ovdje da mene secirate kakav sam ja čovjek, već da ispitate utemeljenost moje prijave!
Odgovora bilo – nije!
Kako sam ja i sam istjerao svoje pod ovom točkom, i izborio se za povećanje plaće i nadoknadu, prešla je na drugu točku moje pritužbe inspekciji – nezakonito naplaćivanje članarine za šk. knjižnicu djeci, i neizdavanje računa za isto!
Kaže meni mila inspektorica – kolega, što Vi hoćete, pa po zakonu su donacije školi dozvoljene!?
Da se čovjek raspameti!
Kažem ja – naravno da su donacije dozvoljene, gospođo, svatko može sa svojim novcem činiti što ga volja, pa i poklanjati ga školi, ali OVO NISU DONACIJE!
Jesu!
Nisu!
Kako nisu?
Vrlo lijepo – ako su dobrovoljne donacije, kako tumačite da su svi učenici godinama donosili uvijek isti iznos? Da su dobrovoljne donacije, netko bi dao više, netko manje, netko ništa, a ne svi isto! Uostalom, ako su dobrovoljne donacije, zašto oni koji nisu dobrovoljno donirali školi nisu mogli dobiti knjige iz šk. knjižnice ( bila je tu i knjižničarka koja je potvrdila da je ravnateljica zabranila izdavanje knjiga učenicima koji nisu platili )? Meni su se na to požalili učenici kojima sam bio razrednik, ali isto je bilo sa svim učenicima škole!
Na to, nemajući drugih argumenata, nemajući kud ni kamo, inspektorica mene pita – a koji je zapravo pravi smisao Vaše prijave, što vi točno hoćete???!!!
Žaljela je reći kako ja, u nedostatku pametnijeg posla, namjerno i sustavno vršim mobbing nad ravnateljicom!
Tu je i onaj dio za koji ste me pitali – rekla je kako ona razumije moju ravnateljicu jer je i sama bila ravnateljica prije nego je postala inspektorica, i kako je i sama imala na školi osobe poput mene!
Dakle – nije kriv onaj tko krši zakon, već onaj tko na to upozorava!
Kad smo došli na treću točku moje prijave – rad ravnateljice u nastavi – na to inspektorica ama baš ništa nije imala za reći, ni slova!
Ja sam, međutim, bio spreman – prije prijave sam ispitao stvar kod tri odvjetnika i u pravnoj službi ministarstva, te me nije mogla uvjeravati kako je ovo zakonom dopušteno!
Uglavnom, na kraju balade – sve nezakonitosti su ispravljene, jer sam ih prisilio na to, ja sam dobio povećanje i nadoknadu plaće, učenici više ne plaćaju članarinu, ravnateljica više ne radi u nastavi, ali – sankcija za ravnateljicu nikakvih nema! Ona ravna i dalje, te svako malo docira o domoljublju, poštenju, predanosti radu, i slično.
Eto, to su Vam, dragi kolega, inspekcijske službe, uglavnom u sprezi s ravnateljima! Nadam se da sam zadovoljio Vašu znatiželju, jer opširnije od ovoga – ne mogu!
Au revoir!
Bravo, kolega!
Hvala na iscrpnom objašnjenju!
Eto- zorni primjer kvalitete obavljanja posla velikih osoba koje su na visokom nivou.
Ne čine mi se sitnice, ali to sve je kako Vi to inače nazivate “borba s glupošću”, za tako nešto treba imati snage, živaca i da sad ne nabrajam.
Tu ste naveli da vam nije štimalo nešto u rješenju o zaduženjima ili kako se već naziva taj dokument, a to hrpa nastavnika ne čita.
Vjerujem da je puno kolega zakinuto s razno-raznih strana, jer se baš i ne razumiju u sferu računovodstva- uzmimo samo koeficijente- znam hrpu ljudi kojima nisu izračunati kako treba, no neki naravno to skuže, a neki godinama dobivaju nešto manju plaću, a kad uoče kasno je,
pogotovo kolege koji rade na dvije škole. u tome svemu je razno-raznih zakidanja, mladi pripravnici koji tek stignu dosta toga ne znaju, pa kad reklamiraju nešto uvijek se nađe neka izlika samo da im se ne mora vratiti razlika (tipa.. prošla financijska godina je zaključena i slično….). Školskim računovođama je očito veliki problem isplatiti razlike ukoliko su slučajno nekoga zakinuli ne znam da li je time upitno njihovo radno mjesto-ispadaju li negdje nesposobniji ukoliko imaju nepravilno isplaćene prethodne mjesece? Uostalom oni obračunavaju prema onome što im se da, ali ne znam zašto uvijek drame kad ljudi traže što im pripada.
Kada se nešto traži uvijek se mogu čuti samo nebuloze nad nebulozama. Oni koji idu do kraja (takvih je malo) , stvore si u školi probleme, no znam- ili se bori ili budi oštećen. Ajde da ide iz njihovog džepa. Nedavno je kolegica tražila razliku za prijevoz jer joj navodno nisu točno obračunati kilometri- no kao ništa, sada to sve ide navodno prema COPU, sve je zaključeno, zaključeno, ispravit će se za ubuduće no od razlike ništa. Ili se zakrvi ili šuti- tako to obično ide.
žukov…na tvoje zašto i kako je moguće…odgovor je zato što je član HDZ
Tko točno?
Osoba koja potpisuje svjedodžbe i poništava zaključene negativne ocjene!
Pretpostavljam kako mislite na presvijetlu milostivu, uvaženu gđu ravnateljicu predmetne škole?
Uistinu, nije lako ravnateljima – cvijet hrvatskog ravnateljstva toliko se zlopati da izazivaju sažaljenje.
Jer, eto – kako kažete, ako na nju mislite, ravnateljica je član HDZ – a, a isto tako i predstojnik žup. ureda ua prosvjetu, ili kako se već taj ured zove. No, s druge strane, gradska vlast je u rukama SDP – a, kao i ekipa u ministarstvu! Nešto je Kerum prije detronizacije nastojao ugurati svoje kadrove u školske odbore, a i šef inspekcije u Splitu je, ako ne griješim, blizak SDP – u, ili njihov član! Uza sve to, uskoro će ponovno izbori, pa se neizvjesnost nastavlja! Sad, kako da čovjek ne pozvizdi u takvoj situaciji, danas si ravnatelj, sutra te možebit opozovu! Najbolje da hrvatski ravnatelji budu članovi i SDP – a i HDZ – a kako bi bili barem koliko – toliko sigurni u fotelju, a ne bi bilo zgoreg da im se na konto gore opisanih otežanih uvjeta rada prizna pod hitno kakav dodatak na plaću, ili beneficirani radni staž!
Inače, nije ovdje mjesto za ovaj post, ali što da se radi – ima li itko kakvo razumno objašnjenje zašto danas s plaćom nismo dobili i putne troškove? Ako sad idu za mjesec unatrag, ne bismo li trebali dobiti za lipanj?
U srednjim školama putni su isplaćeni