Kako se bliži foto-finiÅ¡ nastavne godine, iz zbornica dopire sve viÅ¡e stenjanja i kukanja. “Po Å¡koli Å¡eću roditelji i žicaju ocjene”, javljaju. Zato vrijedi podsjetiti na neke stvari koje mnogi zaboravljaju.
Prije svega, po propisima, u posljednjem tjednu nastave roditelji viÅ¡e ne mogu dolaziti na informacije. Kao prvo, viÅ¡e se nemaju o Äemu informirati; ako dosad nisu doznali sve Å¡to treba o svom djetetu, sad je prekasno za bilo kakvo odgojno djelovanje. Kao drugo, po Pravilniku o ocjenjivanju (Äl.14), “U posljednjem tjednu prije zavrÅ¡etka nastavne godine ne organiziraju se roditeljski sastanci i individualni informativni razgovori.” Tko inzistira na razgovoru, krÅ¡i zakon.
Dalje, nakon Å¡to su proÅ¡le godine pretuÄene dvije uÄiteljice i jedan ranatelj, zakonska je obaveza svakog uÄitelja i nastavnika prijaviti policiji svako sumnjivo ponaÅ¡anje, prijetnju ili naznaku prijetnje usmjerenu prema bilo kojoj osobi u Å¡koli. Ukoliko to ne prijavite, a neÅ¡to se dogodi zato jer niste prijavili, odgovorni ste vi. Ako prijavite ravnatelju, a ravnatelj ne prijavi policiji i bilo Å¡to se dogodi, kriv je ravnatelj. Ponavljamo: u posljednjem tjednu, kad se zakljuÄuju ocjene, roditelji nemaju Å¡to raditi u Å¡koli. Već samo njihovo prisustvo može biti element pritiska.
Ukoliko se naÄ‘ete pod pritiskom, viÄite i zovite: policiju, novinare, nas.
Ako Å¡utite i trpite, sami ste si krivi.
A u ponedjeljak prije sjednica, a nakon zavrÅ¡etka nastavne godine? Tada smiju. Ja joÅ¡ vuÄem traumu od proÅ¡le godine…
I ja imam traume… i moje kolegice imaju traume… ne poznajem nastavnika i kolegu koji nema. Trenutno sam u Å¡oku od onoga Å¡to mi se dogodilo…proÅ¡le godine drugim kolegama… stalno je netko na tapetu! Poduzela sam, u ime istine, razne, ha, mjere, ali poplavu bezakonja i divljaÅ¡tva pojedinih roditelja sve je teže zaustaviti! Zato ću vikend iskoristiti da razbistrim glavu, a onda izložiti svoj sluÄaj na ovoj stranici. Draga kolegice Ana, nismo same! Svim istraumatiziranim kolegama želim sve naj! A javit ću se joÅ¡ jer želim reći…podijeliti iskustvo… Äini mi se da je to jedini naÄin koji mi je preostao!
Pozdrav, kolegice Sanja! Primite punu podršku u Vašoj borbi!
Na znam Å¡to Vam se toÄno dogodilo. Nadam se kako ćete podijeliti to s nama ovdje. To je jedini ispravni put – treba govoriti, pisati, vikati, tražiti, zahtijevati!
Pritom je osobito važno slijedeće – nipoÅ¡to nemojte nasjesti trikovima ministarstva, te dijela ravnatelja i medija, koji u sliÄnim sluÄajevima kolege etiketiraju kao nesposobne, ili koji takve situacije tretiraju kao sramotu! Niste nesposobni ukoliko ste doživjeli napad pećinara, bilo iz redova roditelja ili uÄenika! A da je to sramota – jest!
No, nipoÅ¡to ne VaÅ¡a. Sramota je to ministarstva, države i sustava koji svojim neÄinjenjem omogućuje takve stvari!
Sustavno etiketiraju kolege sa sliÄnim iskustvima kao nesposobne, samo da se nastavi taj zaÄarani krug Å¡utnje! Jer, ako se krene govoriti, ako se poÄnu postavljati pitanja, dokle će nas to odvesti – do vrha! Isto je i s pojedinim ravnateljima – lakÅ¡e je kolege proglasiti nesposobnima, nego se suoÄiti s vlastitom nesposobnošću i neznanjem!
Dakle – samo hrabro naprijed!
Mene samo zanima – da takav jedan debil od roditelja jednom naleti na profesora malo luÄ‘eg od sebe, pa da fasuje po tamburi, bi li institucije tad reagirale?
Nipošto, nikako i ni pod koju cijenu ne smije se šutjeti i trpjeti! Do ovog nas i jest dovela šutnja! Reagirati se mora!
Kakva je situacija kod Vas? Ima li kolega koji su Vas spremni podržati ( prema mojim iskustvima, bit će da ih baÅ¡ i nema, zar ne ? )? Ukoliko Vas je viÅ¡e ( a piÅ¡ete kako su proÅ¡lih godina i drugi doživjeli neugodnosti ), nastupite zajedno, i zatražite sjednicu – pokrenite pitanje neÄije odgovornosti!
Možda bi uistinu trebalo poÄeti podizati sudske tužbe! Protiv Å¡kole, odnosno, protiv ministarstva! Prema zakonskoj regulativi, ravnatelj JE DUŽAN uÄenicima i djelatnicima Å¡kole osigurati sigurnost na radnom mjestu! Ako toga nema, tko je odgovoran za VaÅ¡e neugodnosti, za psihiÄke posljedice i traume, ili za, ne daj Bože, fiziÄke ozljede, nanesene od roditelja ili uÄenika? Kolege bi trebali skupiti medicinsku dokumentaciju ( Å¡to ne predstavlja naroÄiti problem ), i tužiti Å¡kolu! Nije li VaÅ¡e zdravlje toga vrijedno? Ne isplati li se boriti i zbog ozraÄja u obitelji ( koje je u sluÄajevima kakve navodite obiÄno dosta naruÅ¡eno zbog trauma kolega na poslu )? Nikakvih obzira pritom ne treba imati – imaju li ravnatelji ili ministarstvo obzira prema nama?
Ili, solucija B – uzvratiti roditeljima istom mjerom, ili joÅ¡ žešće! Pa netko će se zapitati Å¡to je ovo, i kud ovo vodi!
Ma roditelji zovu razrednike zadnji tjedan. neki kolege su bili pametni pa su dali broj mobitela.
“..Ukoliko se naÄ‘ete pod pritiskom, viÄite i zovite: policiju, novinare, nas…”
Hmmm.. pa ne bi mi palo napamet zvat novinare.
Hrpa nastavnika bi mogla nešto od navedenog ovaj tjedan, no znaju da neće ni nakon toga biti nekog efekta i da će još više biti izloženi sramoti pa šute. Svi su se pitali zašto kolegica koja je navodno istjerivala dijete s nastave šuti- pa kako da se brani? preko medija možda?
Moram naglasiti da radim u maloj sredini( Å¡kola koju pohaÄ‘aju problematiÄni uÄenici), pa hrpe problema svaki dan, no mogu tek misliti kako je u većim gradovima. Zamislite Å¡to bi bilo kada bi svi zvali policiju, novinare- pa ti bi mogli samo za nas raditi.
I u Äemu je toÄno problem?
Moram priznati, dragi kolega, kako Vas ne razumijem!
Roditelji zovu razrednike?
Pa, brate mili, otarasi ih se. Prekini razgovor, otpili ih, uputi da se žale kome god hoće!
Nastavnici će biti izloženi sramoti, pa šute?
Kakvoj toÄno sramoti, od strane koga? OÄito ja imam neko iskrivljeno poimanje sramote, ali ne nalazim niÅ¡ta sramotno u Äinjenici kako neki kolega bez ikakvih alata i pomoći ravnatelja ili kolektiva ne uspijeva upokoriti dvadeset i kusur kauboja!
I da, kolegica koju spominjete trebala je govoriti za novine, kad su joj već pružili priliku da ispriÄa svoju stranu priÄe!
Recite, molim Vas – kako će Å¡utnja rijeÅ¡iti probleme Å¡kolstva? Kako je Å¡utnja ikad iÅ¡ta rijeÅ¡ila?
I zaÅ¡to ne bi svi kolege kojima djeca prijete, nasilna su, divljaju, zvali policiju? ZaÅ¡to ne bi zvali novinare? Å to je u tome Äudno? ZaÅ¡to ne bi nabili roditeljima koju sudsku tužbu zbog demoliranog auta, ili zdravstvenih problema uzrokovanih mahnitim ponaÅ¡anjem njihova potomstva?
Ne, nikako Vas ne razumijem! Ako Vam je draža šutnja, ajte onda šutite, ali nemojte se onda žaliti što se nitko ne zalaže za nas? Tko bi to trebao, kad sami šutimo?
Da, šutnja je isto dovela do ove situacije u kakvoj se nalazimo, slažem se.
Pa kad smo takvi kakvi jesmo, nasjedamo na te kojekakve- kako kažete trikove, no sve u svemu moram Vas još podsjetiti na sljedeće:
sjetimo se kako je proÅ¡ao jedan kolega Äije je pismo Äitano u onoj emisiji (mislim da nulta toÄka)- imao je inspekcijski nadzor dva puta, a koliko se sjećam obratio se udruzi za pomoć jer neke stvari koje je trpio (od strane djece) viÅ¡e mu nisu bile za izdržati.
U Srbiji su se nedavno klinci na pojedinim satovima skidali i slikali goli (Äitao na netu)- i opet se naravno krivi nastavnike, dolaze im inspekcije, a tim klincima neće se dogoditi niÅ¡ta.
U Novom Sadu su gledali predstavu Antigonu i stvari gluposti no ravnatelj te škole navodi kako im predstava nije bila dovoljno zanimljiva. Eto-opet ništa.
i stvarali su naravno gluposti u kazalištu, dovikivali koješta glumcima, urlikali..