(E-Međimurje) Ministar Željko Jovanović 22. studenog 2012. odlučio je razriješiti 14-ero ravnatelja srednjih škola, a među njima i tadašnju ravnateljicu čakovečke Ekonomske i trgovačke škole Dušanku Novak.
Prema njezinim riječima povod za razrješenje koje je donio inspektor, bio je taj što je kao odgovorna osoba dozvolila upis osam učenika u zanimanje komercijalist te dva učenika u zanimanje ekonomist, a koji nisu zadovoljili bodovni prag. Međutim, mjesta je bilo. To nisu učenici koji su upisani na broj. Ili učenici koji su imali bilo kakve druge potvrde ili nešto što bi ih izdizalo iznad ostalih učenika.
Jednostavno, bilo je dovoljno mjesta. Imali su dozvolu za sedam razrednih odjela, a upisali su ih šest. Svi učenici koji su se prijavili u školu uspjeli su se upisati u željeno zanimanje. – Ja sam se ogriješila u odluku o upisu koju je donio naš ministar, a u kojoj je bilo navedeno da svaki učenik u četverogodišnjem zanimanju mora imati određeni bodovni prag. Ja sam dozvolila da se upišu, a makar nisu imali zadovoljavajući bodovni prag – rekla je.
Uz ravnateljicu su stali Nastavničko vijeće, Vijeće učenika, Vijeće roditelja i Školski odbor. Organizirani su prosvjedi podrške i nezaboravan oproštaj. Bez obzira što je Novak bila ravnateljica jedne od najuspješnijih ekonomskih škola u Hrvatskoj i što je uživala nepodijeljenu podršku svih relevantnih subjekata što je rezultat dugogodišnjeg predanog, stručnog i nadasve savjesnog rada, ministar Jovanović nije popustio i bio je ustrajan u svojoj odluci.
Bilo je govora da će nakon tridesetogodišnjeg rada završiti na Zavodu za zapošljavanje. Ipak se taj scenarij nije dogodio. U školi je bilo mjesto za nastavnika ekonomske grupe predmeta, pa je počela raditi u razredu s učenicima. U razgovoru za naš portal rekla je kako je njezino razrješenje protuzakonito te da je podnijela tužbu Upravnom sudu.
Kako saznajemo od Dušanke Novak nakon više od godine dana sudski postupak je okončan. Upravni sud je donio presudu da je ministrov postupak o razrješenju bio protuzakonit. Na upit znači li to da se vraća na mjesto ravnateljice ETŠ-a, kazala je kako su sada svi daljnji potezi u rukama nadležnog ministarstva i samog ministra.
Trebalo ih je smijeniti, i ako je išta dobra napravio u svome mandatu, onda je to što ih je opozvao!
Radi se o slijedećem – hrvatskim ravnateljima naprosto treba izbiti iz glave zamisli kako je škola njihov feud na kome oni mogu raditi što im se prohtije! Zakone treba provoditi i kad ih smatramo dobrima i kad ih ne smatramo dobrima, a ravnatelj je prvi kojemu je to obaveza!
Za upis u neki program propisano je da treba toliko i toliko bodova. Ako je tako propisano, valjda ima razlog zašto je tako – za taj i taj program treba to i to predznanje! Tko ga nema, nema što tražiti u tom programu, ma koliko on to želio!
Dakle – ravnatelji koji su upisivali djecu bez dovoljnog broja bodova kršili su propise! Jednostavno – ti učenici nisu zadovoljavali uvjete! Pritom je savršeno irelevantno koliko oni žele taj program, hoće li im se ili neće srušiti svijet, padaju li u nesvijest ( imali su učiti u osnovnoj, pa ne bi bilo problema ), ima li slobodnih mjesta, zauzimaju li nekome mjesto ili ne – nebitno je! Nemaju uvjete! Točka!
Ravnatelji su javno nakon svega poručivali kako bi i opet sve isto; dakle – kršili propise! Što drugo s njime, nego ih šupirati?
Priče o nekakvim interesima djece pritom su Ezopove basne – nitko, pa ni djeca, ne može biti iznad zakona!
Zakone treba provoditi i kad ih smatramo dobrima i kad ih ne smatramo dobrima.
kolega nije to baš tako jednostavno. rasnim zakonima su milijuni ljudi poslani na onaj svijet. mislite da ih je trebalo provoditi bez pogovora?u švicarskoj su žene dobile pravo glasa tek potkraj 20 stoljeća. da ne govorimo o američkim zakonima prema indijancima i crncima. i mi smo prepuni takvih zakona. jedan je onaj o predstečajnoj nagodbi, sjetite se onoga o privatizaciji.
postoje zakoni koji su protunarodni, kojima se pogoduje pojedinim grupacijama pa i kriminalnim. ne mogu biti zakoni iznad ljudi. ako barabe dobe vlast (a to se često događa) oni pišu zakone po svojoj mjeri.
no, u konkretnom slučaju ste vjerojatno u pravu.
Kad smo već kod zakona, može li netko objasniti zašto je sud presudio ovako kako je presudio?
Potpuno ste u pravu!
Iako, to otvara mnoge dvojbe, i zahtjeva širu raspravu.
Točno je, postojali su, i danas postoje, zlikovački zakoni i dužnost je svakog čestitog čovjeka da im prkosi kako god može i stigne. U nas, recimo, najveće pljačke odrađene su uredno po zakonu!
Ili, Nurnberški zakoni, ili zakoni u Staljinovom Sovjetskom Savezu! Naposljetku, pravomoćna sudska presuda izrečena je i Stepincu, dok vukovarski koljači i danas slobodno šeću!
Dakle – čovjek prije svega ima obavezu, jer je čovjek, jer je obdaren razumom ( netko više, netko manje ), jer je zoon politicon, da se ravna prema moralnim, općeljudskim, humanističkim principima, a da se kritički odnosi prema zakonima koji, potencijalno, mogu biti i loši!
No, tko će odrediti tu granicu? Može li svatko za sebe procjenjivati koji zakon je dobar i zaslužuje da ga se poštuje, a koji je loš, pa ga nećemo postivati? Dokle će nas to dovesti?
No, u navedenom slučaju, mislim da ipak nije riječ o takvim zakonima, i da je ove ravnatelje trebalo smjeniti!