(Slobodna Dalmacija) Dvije mame, jedan tata i jedna odgovorna pedagoginja, plus par novinara okupili su se u četvrtak posljepodne na javnoj tribini u splitskoj školi na Sućidru kako bi slušali i raspravljali o nacrtu nastavnog plana i programa novog školskog predmeta – Građanskog odgoja za osnovne i srednje škole, a javna rasprava traje još samo do ponedjeljka 26. svibnja.
Je li razlog praznoj zbornici što je tribina tempirana za radni dan u 16 sati ili roditelji i nastavnici više nisu zainteresirani ni za kakvu novu ideju Ministarstava obrazovanja, nitko ne može znati, no evidentno je da zanimanja gotovo i nema za razliku od vatrenih prošlogodišnjih rasprava prilikom uvođenja Zdravstvenog odgoja. Provodi li se on uopće? Tko to više zna?
– Mi smo uredno objavili poziv prije tjedan dana na našim web-stranicama – opravdao se Darko Tot, načelnik Sektora za potporu sustavu i programe EU pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta koji je uz Mariju Plaza Leutar, članicu Povjerenstva za izradu Nacrta nastavnog plana Građanskog odgoja pokušao objasniti o čemu se zapravo radi.
Doznali smo kako se Građanski odgoj kroz 35 školskih sati provodi od početka školske godine 2014./15., kako se još ne zna tko će ga predavati – o tome bi trebali odlučiti ravnatelji – kao ni kada će odabrani nastavnici pročitati gradivo koje će predavati. Literatura i usklađenje za satnicom također nisu sasvim poznati.
– Može javnost misliti što želi, ali mi svaki dan tražimo modele i propitujemo načine provođenja ovog programa – uvjeravao je načelnik Tot, te objasnio sadržaj nastave za šesti razred koji prvi dobiva novi program: prava i odgovornosti učenika, osobno dostojanstvo i ravnopravnost, osiguranje pravde i pravednosti, učenički izbori, zaštita zajednice, društveno prihvatljiva komunikacija, solidarnost, kulturne različitosti, stereotipi i predrasude, odgovorno upravljanje novcem, upravljanje zajedničkim dobrima… Uglavnom za život važne i ozbiljne teme.
No, dojam je da se sve, po nekom dobrom običaju ovog Ministarstva provodi navrat-nanos, jer su nastavnici i roditelji i neinformirani i zbunjeni.
Jedna od dvije mame s tribine samo je pokušala predložiti:
– Dobro sve to, a hoće li naša dica u školama ikad više učiti prišit botun? Zar i to nije građanski odgoj…
Pristojan čovjek ima kudikamo važnijeg posla nego slušati balvane iz ministarstva i agencija kako tumače svoje sumanute ideje!
Inače, jedna rečenica zaslužuje ipak osvrt – tko će predavati građanski odgoj, trebali bi odlučiti ravnatelji???!!!
Nazire li se kraj ovom teroru idiotluka? Ta građanski odgoj ide kao redovni predmet, ima, ili bi trebao imati, udžbenike, plan i program, ocjenjivat će se, a tko će ga predavati, odlučit će ravnatelji?
Još jedan korak ka stvaranju lobotomiziranih hemeroida po zbornicama, koji se odlikuju apsolutnom poslušnošću ravnatelju, lišenom bilo kakvog korištenja vlastite tikve, kakvih već i sad ima i previše!
Jer – što će ravnatelji, nego odati se dobroj staroj navadi hrvatskih ravnatelja – pumpanju satnice podobnima, sad kad imaju slobodu odlučiti o kadru koji će držati građanski odgoj?
Živio prosvjećeni apsolutizam!