(Dnevno.hr) Kako nikome u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa nije sumnjivo da su baš djeca sveučilišnih profesora jednako talentirani za isto područje kao i njihovi roditelji te generacijama osovajaju 1. mjesta na svim mogućim državnim natjecanjima. Ne postoji li nekakva kontrola?
Svi znamo da je hrvatski obrazovni sustav prožet sumnjivim poslovima. Mislite sigurno da je u pitanju visoko školstvo, ali priča ne staje tu. Plagiranje završnih radova, kupnja fakultetskih ispita i diploma…To je samo završni stadij korupcije u našem obrazovnom sustavu, a temelje nepotizma i namještanja nas uče već u školskoj klupi. Redakcija Dnevno.hr ekskluzivno otkriva slučaj namještanja državnih školskih natjecanja iz biologije. Čini se bezazleno, ali to se mijenja kad shvatite da sveučilišni profesori poput dr. sc. Grodane Rusak i dr. sc. Anđele Plenković zapravo imaju moć odlučiti o sudbini svakog školarca.
Što nas uče od malih nogu?
Cijeli slučaj počeo je prije četiri godine kad je osnovnoškolska učenica 7. razreda OŠ Remete u Zagrebu A.R. (kćer Gordane Rusak) otišla na državno natjecanje iz biologije u nadi da će tako osigurati što bezbolniji put za upis u V. Gimnaziju u Zagrebu koju danas pohađa. Iako nije isključena mogućnost da je A.R. jednostavno “wunderkind” za biologiju kao njena majka, u oči posebno upada da je njen rad pod nazivom “Usporedba sadržaja ljekovitih tvari u čaju i ljekovitim pripravcima od gloga” bio iz područja biologije koje na zagrebačkom PMF-u predaje njena majka. Tako je mlada A.R. u saradnji sa školskim kolegom A.M. osvaja državno natjecanje iz biologije i ‘zaslužuju’ svoje mjesto u gimnaziji po svojem izboru.
Ono što A.R. vjerojatno nije znala je da je njena majka tada bila članica Državnog biološkog povjerenstva (koje nadgleda provođenja državnih natjecanja iz biologije), a njena prijateljica Anđela Plenković Moraj dolazi na mjesto predsjednice natjecateljskog povjerenstva (u kojoj je Gordana Rusak bila član, ali je otišla s dužnosti da bude članica povjerenstva) koje ima ulogu ocijenjivanja radova na natjecanju. Tako Plenković postaje članica tročlanog vijeća koje odlučuje o tome kome ide koje mjesto.. Priča je dobila svoj nastavak kad je A.R. došla u 3. razred srednje škole i opet zaključila da joj ne bi bilo loše još jednom se prijaviti na školsko natjecanje iz biologije. U međuvremenu je njena majka postala predsjednica Državnog povjerenstva u kojem je do sad bila samo član, ali s aplikacijom A.R. na natjecanje u 3. srednje, Gordana Rusak opet odlazi sa svoje funkcije i prepušta ju svojoj prijateljici Plenković Moraj. A.R. i njena nova kolegica A.T. tada malo dorađuju Anamarijin rad iz osnovne škole i mijenjaju mu naziv u “Kako način pripreme utječe na sadržaj bioaktivnih tvari u čaju”. Taj isti rad zauzima tek 6. mjesto na županijskom natjecanju ove godine, ali odlukom državnog povjerentva (u kojemu je predsjednica bila njena majka), rad se probija na državno natjecanje u Šibeniku koje se održalo početkom travnja ove godine. Čudom, rad A.R. opet postaje državna pobjednica i nagrađena je direktnim upisom na PMF. Možda A.R. samo dosljedno prati utabanu stazu svoje majke, a možda njena majka već ima planove kako će njena kćer dogurati i do sveučilišnog profesora na njenom fakultetu?
Koliko je još takvih?
Da je ovo izolirani slučaj, potrebe za ovim tekstom ne bi bilo i cijelu priču bi pripisali nesretnoj slučajnosti. Ipak, čini se da Rusak nije jedina dinastija rođenih biologa u Hrvatskoj. Isto vrijedi i za sina gore spomenute Anđele Plenković koji je nekoliko godina ranije odnio pobjednička mjesta na državnim natjecanjima iz biologije. Ruku na srce, djeca vjerojatno nemaju pojma što se događa njima iza leđa i kakve veze njihovi roditelji imaju s natjecanjima koja pobjeđuju. Ipak, neprihvatljivo je da netko bude proglašen pobjednikom zbog krvnog srodstva i tako zakine nekoga čiji akademski uspjeh više zaslužuje tu nagradu. Kako nikome u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa nije sumnjivo da su baš djeca sveučilišnih profesora jednako talentirani za isto područje kao i njihovi roditelji te generacijama osovajaju 1. mjesta na svim mogućim državnim natjecanjima. Ne postoji li nekakva kontrola?
Je, je, postoji kontrola…ista kao i na Lidranu gdje se radovi ocjenjuju pod šifrom. Osim naravno naslova i teksta kojeg onda prezasitiš s nazivom svog mjesta tako da članovi ocjenjivačkog suda znaju koje su škole “podobne” i tako godinama jedne te iste prolaze na višu razinu, a ove ostale… “Hvala što ste igrali (naivčine!)”.