Evo što nas uče od malih nogu: Nemojte čekati fakultet, varajte na natjecanjima dok ste još u školskoj klupi!

(Dnevno.hr) Kako nikome u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa nije sumnjivo da su baš djeca sveučilišnih profesora jednako talentirani za isto područje kao i njihovi roditelji te generacijama osovajaju 1. mjesta na svim mogućim državnim natjecanjima. Ne postoji li nekakva kontrola?

Svi znamo da je hrvatski obrazovni sustav prožet sumnjivim poslovima. Mislite sigurno da je u pitanju visoko Å¡kolstvo, ali priča ne staje tu. Plagiranje zavrÅ¡nih radova, kupnja fakultetskih ispita i diploma…To je samo zavrÅ¡ni stadij korupcije u naÅ¡em obrazovnom sustavu, a temelje nepotizma i namjeÅ¡tanja nas uče već u Å¡kolskoj klupi. Redakcija Dnevno.hr ekskluzivno otkriva slučaj namjeÅ¡tanja državnih Å¡kolskih natjecanja iz biologije. ÄŒini se bezazleno, ali to se mijenja kad shvatite da sveučiliÅ¡ni profesori poput dr. sc. Grodane Rusak i dr. sc. AnÄ‘ele Plenković zapravo imaju moć odlučiti o sudbini svakog Å¡kolarca.

Što nas uče od malih nogu?

Cijeli slučaj počeo je prije četiri godine kad je osnovnoÅ¡kolska učenica 7. razreda OÅ  Remete u Zagrebu A.R. (kćer Gordane Rusak) otiÅ¡la na državno natjecanje iz biologije u nadi da će tako osigurati Å¡to bezbolniji put za upis u V. Gimnaziju u Zagrebu koju danas pohaÄ‘a. Iako nije isključena mogućnost da je A.R. jednostavno “wunderkind” za biologiju kao njena majka, u oči posebno upada da je njen rad pod nazivom “Usporedba sadržaja ljekovitih tvari u čaju i ljekovitim pripravcima od gloga” bio iz područja biologije koje na zagrebačkom PMF-u predaje njena majka. Tako je mlada A.R. u saradnji sa Å¡kolskim kolegom A.M. osvaja državno natjecanje iz biologije i ‘zaslužuju’ svoje mjesto u gimnaziji po svojem izboru.

Ono Å¡to A.R. vjerojatno nije znala je da je njena majka tada bila članica Državnog bioloÅ¡kog povjerenstva (koje nadgleda provoÄ‘enja državnih natjecanja iz biologije), a njena prijateljica AnÄ‘ela Plenković Moraj dolazi na mjesto predsjednice natjecateljskog povjerenstva (u kojoj je Gordana Rusak bila član, ali je otiÅ¡la s dužnosti da bude članica povjerenstva) koje ima ulogu ocijenjivanja radova na natjecanju. Tako Plenković postaje članica tročlanog vijeća koje odlučuje o tome kome ide koje mjesto.. Priča je dobila svoj nastavak kad je A.R. doÅ¡la u 3. razred srednje Å¡kole i opet zaključila da joj ne bi bilo loÅ¡e joÅ¡ jednom se prijaviti na Å¡kolsko natjecanje iz biologije. U meÄ‘uvremenu je njena majka postala predsjednica Državnog povjerenstva u kojem je do sad bila samo član, ali s aplikacijom A.R. na natjecanje u 3. srednje, Gordana Rusak opet odlazi sa svoje funkcije i prepuÅ¡ta ju svojoj prijateljici Plenković Moraj. A.R. i njena nova kolegica A.T. tada malo doraÄ‘uju Anamarijin rad iz osnovne Å¡kole i mijenjaju mu naziv u “Kako način pripreme utječe na sadržaj bioaktivnih tvari u čaju”. Taj isti rad zauzima tek 6. mjesto na županijskom natjecanju ove godine, ali odlukom državnog povjerentva (u kojemu je predsjednica bila njena majka), rad se probija na državno natjecanje u Å ibeniku koje se održalo početkom travnja ove godine. ÄŒudom, rad A.R. opet postaje državna pobjednica i nagraÄ‘ena je direktnim upisom na PMF. Možda A.R. samo dosljedno prati utabanu stazu svoje majke, a možda njena majka već ima planove kako će njena kćer dogurati i do sveučiliÅ¡nog profesora na njenom fakultetu?

Koliko je još takvih?

Da je ovo izolirani slučaj, potrebe za ovim tekstom ne bi bilo i cijelu priču bi pripisali nesretnoj slučajnosti. Ipak, čini se da Rusak nije jedina dinastija rođenih biologa u Hrvatskoj. Isto vrijedi i za sina gore spomenute Anđele Plenković koji je nekoliko godina ranije odnio pobjednička mjesta na državnim natjecanjima iz biologije. Ruku na srce, djeca vjerojatno nemaju pojma što se događa njima iza leđa i kakve veze njihovi roditelji imaju s natjecanjima koja pobjeđuju. Ipak, neprihvatljivo je da netko bude proglašen pobjednikom zbog krvnog srodstva i tako zakine nekoga čiji akademski uspjeh više zaslužuje tu nagradu. Kako nikome u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa nije sumnjivo da su baš djeca sveučilišnih profesora jednako talentirani za isto područje kao i njihovi roditelji te generacijama osovajaju 1. mjesta na svim mogućim državnim natjecanjima. Ne postoji li nekakva kontrola?

1 Comment

  1. Je, je, postoji kontrola…ista kao i na Lidranu gdje se radovi ocjenjuju pod Å¡ifrom. Osim naravno naslova i teksta kojeg onda prezasitiÅ¡ s nazivom svog mjesta tako da članovi ocjenjivačkog suda znaju koje su Å¡kole “podobne” i tako godinama jedne te iste prolaze na viÅ¡u razinu, a ove ostale… “Hvala Å¡to ste igrali (naivčine!)”.

Comments are closed.