Tajni nalaz inspekcije: Jovanović Sveučilištu u Rijeci namjestio 24 milijuna eura

(Jutarnji list) Jutarnji list posjeduje tajni inspekcijski nalaz u kojem se iznose snažne sumnje da ministar znanosti Željko Jovanović nije pratio proceduru prilikom dodjele sredstava EU hrvatskim sveučilištima. Ovlaštena službenica Ministarstva financija, viša inspektorica Marija Grbić-Padjen, još u proljeće 2012. dovršila je zapisnik o proračunskom nadzoru provedenom u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta i potpisala se na posljednjoj, 31. stranici.

Time je zaključila višemjesečno intenzivno češljanje dokumentacije vezane uz prve projekte za koje je Hrvatska trebala povući sredstva iz fondova EU.

Znanost je bila ta koja je u tom smislu još od 2009. godine probijala led europske birokracije.

Rektori sveučilišta u Zagrebu i Rijeci, Aleksa Bjeliš i Pero Lučin, do tog zapisnika Ministarstva financija ne mogu doći ni danas. Lučin je pokušao jednom, možda dvaput.

Bjeliš je bio uporniji, pa je molbe u Katančićevu 5 slao nebrojeno puta, prvo kao rektor, poslije, na savjet pravnika, kao građanin. Zbog takve upornosti kola polušala da rektor ima posebnog službenika na adresi Ministarstva financija, zaduženog isključivo za njegove dopise. Na posljednji zahtjev da mu se predoči uvid u zapisnik nadzora Bjeliš je primio odgovor prije par mjeseci. Rečeno mu je, interpretira, da je u postuku sigurnosne provjere.

Zašto je obavljeni nadzor u Ministarstvu važan dvojici rektora?

Jer se u njemu radi o ključnim projektima za njihova sveučilišta, kampusima u Zagrebu i Rijeci. Vrijednost prvog (dokumentacijski nedovršenog), zagrebačkog, danas se kreće oko iznosa od 800 milijuna eura, a drugoga, onog riječkog (čiji je konačni ugovor nakon četiri i pol godine od početka procedure napokon potpisano prošloga tjedna), oko 24 milijuna eura.

Nalaz je rektorima bitan i zbog toga što su se netom prije nadzora javno sukobili oko toga čiji projekt treba imati prioritet.

Ministarstvo je, naime, procijenilo da prednost ima Sveučilište u Rijeci i odlučilo ga prijaviti kao MPA, odnosno veliki projekt jer su, tvrde, na tom sveučilištu uspjeli na vrijeme dovršiti svu prijavnu dokumentaciju, što se – dodaju – nije moglo reći za slučaj zagrebačkog Sveučilišta.

Bjeliš je bio ljut. “Davanje jednoznačne privilegirane kategorije posebnog nacionalnog interesa jednom izdvojenom projektu u očiglednoj je suprotnosti s europskim načelima razvoja”, bunio se rektor u svom prvom pismu gotovo svim novoizabranim članovima Vlade i predsjedniku Ivi Josipoviću krajem prosinca 2011.

Što pokazuje nalaz više inspektorice čiji je nadzor obuhvatio provjeru pravilnosti, odabira i financiranje projekata za istraživačku infrastrukturu dvaju kampusa?

Rečenica koja u njemu upada u oči jest da je “prepiska oko projekata između službenika Ministarstva znanosti i dvaju sveučilišta neuredna do nerazumljivosti pa prema tome protivna Zakonu o općem upravnom postupku”.

Druga upečatljivost iz nalaza jest da se komunikacija između službenika u najvećem dijelu odvijala sažetom elektronskom poštom, zbog čega je bilo različitih neusuglašenosti, što će u konačnici rezultirati manjim opsegom korištenja sredstava iz strukturnih i kohezijskih fondova Europske unije od realnih potreba.

Treća zanimljivost je ocjena inspektorice da Ministarstvo znanosti u prvome pozivu za dostavu projektnih prijedloga nije specificiralo kriterije na temelju kojih bi predlagatelji projekata razumjeli koje uvjete moraju ispunjavati da bi bili uvršteni na indikativnu listu.

Uz, dakle, birokratske propuste i šlamperaj u pripremi za povlačenje ogromnih sredstava za znanost u Hrvatskoj, zapisnik upućuje na problematiku nejednakog postupanja prema potencijalnim korisnicima fondova EU.

Naime, nadzor je utvrdio da je Ministarstvo sklopilo sporazum s društvom TARA International Consulting d.o.o. iz Novoga Sada (TARAIC).

Konzultantska tvrtka koju je zastupao Hugo van Veghel sporazumom s Ministarstvom obvezala se da će Sveučilištu u Rijeci pružiti potporu u pripremi potrebne dokumentacije za javnu ponudu opremanja laboratorija. Riječ je bila o svojevrsnoj tehničkoj pomoći riječkom Sveučilištu koju je iz sredstava državnoga proračuna platilo Ministarstvo znanosti iznosom od 2700 eura.

U zapisniku o nadzoru navodi se da Ministarstvo sličan ili isti sporazum o tehničkoj potpori o svom trošku nije sklopilo i sa Sveučililištem u Zagrebu.

U nalazu se navodi i kako postupci za odabir moraju biti u skladu s načelima transparentnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije, čime se sprječava sukob interesa.

Tako sročen nalaz nije se svidio službenicima Ministarstva znanosti pa je počela prepiska ministra znanosti i obrazovanja Željka Jovanovića s tadašnjim pomoćnikom ministra financija Brankom Šegonom.

“Projekt Sveučilišta u Rijeci bio je daleko najspremniji te je iz istoga razloga dobio pomoć za hitnu pripremu dokumentacije za postupak ugovaranja opreme kako RH ne bi izgubila sredstva EU…”, pisao je sredinom srpnja 2012. ministar Jovanović pomoćniku Šegonu.

“Zaključak da su projekti Sveučilišta u Rijeci bili najspremniji za financiranje smatramo suvišnim…”, odgovara Šegon ministru u pismu u kojem se dodaje mišljenje da je MZOS na isti način kako je s novosadskim konzultantima dao potporu riječkom Sveučilištu mogao pomoći i Zagrebu, a sve kako bi se osigurala tansparentnost u postupanju…

U sljedećoj prepisci između Ministarstva financija i Ministarstva znanosti pojavljuje se novo nerazumijevanje. Jovanovićev navod kako “Sveučilište u Rijeci, kao ni zaposlenici MZOS-a nisu imali iskustva u pripremi dokumentacije za Europsku uniju, a zapslenicima Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU priprema tehničkih specifikacija za korisnike nije u opisu posla” ponovo dobiva odbijenicu Ministarstva Slavka Linića.

Odgovaraju mu da je dano obrazloženje neprihvatljivo.

“Službenici su, potpuno neovisno o tome što piše u opisu njihovih radnih mjesta, dužni poduzeti sve mjere da svaka institucija koja ima opravdan interes dobije zakonitu potporu, nedvosmislenu pomoć i pravovremeno pojašnjenje”, piše, među ostalim, u odgovoru Ministarstva financija.

Niti sljedećih šest Jovanovićevih obrazloženja Ministarstvo financija nije prihvatilo.

U završnici nalaza inspektorice stoji pak da za daljnja postupanja nisu nadležni te da proračunski nadzor nema ovlasti procjenjivati razvojne ciljeve na nacionalnoj razini, kao ni dugoročne aspekte istraživačkog i tehnološkog sustava.

Zbog loše i nejasne korespondencije između službenika u sustavu znanosti, nadzor nije mogao zaključiti je li u cijelosti poštovana odredba Sporazuma potpisanog između Vlade Republike Hrvatske i Europske komisije.

U Ministarstvu znanosti tvrde – nismo pogodovali Rijeci. Činjenica je da su oni odradili posao na vrijeme, a Zagreb nije.

Priznaju da je bilo aljkavosti u proceduri prijave. Ipak smo, kažu, probijali led u prvoj proceduri povlačenja europskih sredstava.

Comments are closed.