Uh, ta matematika: Dvojku ili trojku ima 70 posto srednjoškolaca

08/02/2014

(Novi list) Očito je da nešto ne štima u samom sustavu poučavanja: sadržaj nastave iz matematike nije se mijenjao desetljećima, programi ne prate razvoj učenika, a nisu usklađeni ni s tipovima zadataka PISA projekta zbog čega hrvatski učenici postižu loše rezultate

Na ispite državne mature koji će započeti 20. svibnja ove će godine krenuti 31.588 učenika završnih razreda srednji škola u Hrvatskoj koji su prema podacima Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje ukupno prijavili 138.025 ispita, od toga su njih 66.775 prijavili gimnazijalaci, a 70.951 učenici strukovnih škola. Najveći broj maturanata, njih 21.498, ove se godine odlučilo za polaganje zahtjevnije više razine ispita iz hrvatskog jezika, međutim u slučaju matematike situacija je obrnuta, jer gotovo jednak broj učenika završnih razreda srednje škole zazire od polaganja ispita više razine.

Nešto ne štima

Naime, 22.070 maturanata odlučilo se za manje zahtjevnu verziju ispita, a svega njih 9.512 prijavilo je višu razinu. Bijeg maturanata od više razine ispita iz matematike nije ništa novo, jer riječ je o višegodišnjoj pojavi čiji se uzroci vjerojatno mogu tražiti već u samim počecima školovanja.

Naime, jedno od istraživanja Instituta za društvena istraživanja Zagreb pokazalo je da već u trećem razredu osnovne škole čak 27 posto učenika iz tog predmeta ima ocjenu dovoljan ili dobar, a u sedmom razredu njih 30 posto ima ocjenu dovoljan i isti postotak učenika ima ocjenu dobar. Uzlazni trend ne baš blistavih ocjena iz matematike nastavlja se u srednjoj školi gdje 43 posto učenika ima ocjenu dovoljan i takav uspjeh zadržava tijekom cijelog školovanja, a ukupno 70 posto srednjoškolaca iz matematike ima ocjenu dovoljan ili dobar.

Podatak da gotovo trećina učenika trećih razreda osnovnih škola ima ocjenu dovoljan ili dobar govori o tome da učenici već u najranijoj dobi zaostaju u matematici. Razlog za to, kaže psihologinja OŠ Podmurvice Nada Kegalj, činjenica je da se sadržaj nastave iz matematike nije mijenjao desetljećima.

– Matematika postaje sve veći problem i očito je da nešto ne štima u samom sustavu poučavanja tog predmeta, a jedan od problema činjenica je da matematika uopće ne korelira s drugim predmetima, kaže Kegalj.

S činjenicom da je matematika postala problem učenicima svih uzrasta slaže se i ravnateljica OŠ Vežica Violeta Nikolić koja također kao jedan od razloga navodi zastarjele programe, ali i samu metodologiju nastave.
Loša metodologija

– Imamo programe koji ne prate razvoj učenika, a naša matematika nije usklađena ni s tipovima zadataka PISA projekta zbog čega naši učenici postižu tako loše rezultate. Nije to samo slučaj s matematikom. Primjerice nastavni planovi i programi iz informatike napravljeni su 1996. godine, a danas imamo tablete i smartfone što tada nije postojalo, pojašnjava Nikolić.

Prema istraživanju Zrinke Ristić Dedić i Borisa Jokića iz Institua problematična je činjenica da pola gimnazijalaca na državnoj maturi bira osnovnu razinu ispita iz matematike. Dobiveni podaci pokazali su da svega 15 posto učenika strukovnih škola odabire višu razinu ispita, dok se gimnazijski programi izrazito razlikuju po odabiru više razine ispita pa tako višu razinu ispita odabire 90 posto učenika prirodoslovno-matematičkih gimnazija, oko pola učenika općih gimnazija i tek nešto više od trećine učenika jezičnih gimnazija.

Razlozi zbog koji učenici zaziru od više razine, kaže ravnateljica Prve sušačke hrvatske gimnazije Đudita Franko, višestruki su, jer vjerojatno dobrim dijelom se radi o složenosti matematike i straha, ali i o činjenici da velik broj fakulteta za upis ne zahtjeva višu razinu matematike.

– U našoj školi višu razinu odabire puno više učenika od državnog prosvjeta, ali u odnosu na odabir više razine ostalih obaveznih ispita postotak je ipak manji. Uz složenost tog predmeta vjerojatno se radi i o zahtjevima fakulteta, jer ove su se godine među izbornim predmetima najviše odabirali politika i gospodarstvo, a taj predmet uglavnom traže fakulteti koji zahtjevaju osnovnu razinu matematike pa se tu radi i o kalkulaciji učenika, zaključuje Franko.

Na instrukcijama se uči, u školi samo ispituje

Istraživanje pojave instrukcija u Hrvatskoj čiji su autori također Zrinka Ristić Dedić i Boris Jokić pokazalo je da do masovne pojave korištenja instrukcija dolazi u višim razredima osnovne škole, što se povećava u srednjoj školi, a kulminira upravo pred državnu maturu. Prema tom istraživanju 2007. godine je 56 posto gimnazijalaca koristilo privatne instrukcije, a gotovo polovina hrvatskih gimnazijalaca, odnosno njih 44 posto koristilo je privatne instrukcije iz matematike. Međutim, praksa pokazuje da je granica početka uzimanja instrukcija još niža, jer kako pojašnjava Nikolić postoje slučajevi uzimanja instrukcija u vrlo ranoj dobi, u nižim razredima osnovne škole i to baš iz matematike, s čime se slaže i Kegalj.

– Radili smo interno istraživanje u školi koje je pokazalo da trećina petaša ide na instrukcije, a često se ne radi o jednom nego o više predmeta. Postoje slučajevi da roditelji već od naranije dobi počnu plaćati instrukcije, no to se najčešće taji. Mislim da je cjelokupni školski sustav pogrešno napravljen, jer umjesto da se u školi uči, uči se kod kuće, a škola se svela na ispitivanje, ističe Kegalj.

Autor: Ingrid Šestan Kučić

19 Responses to Uh, ta matematika: Dvojku ili trojku ima 70 posto srednjoškolaca

  1. chemic_1 on 08/02/2014 at 19:18

    pa s gradivom se leti, nema se vremena za izradu 100 primjera koliko njima treba da shvate jer ne smijemo puno zaostajati za planom i programom…a ako im na sati izradiš i 10 zadataka što vrijedi kad ne rade kod kuće.
    Ne možemo im na satu davati instrukcije tj. konstantno vježbati kada je program takav kakav je.
    Ne pišu zadaće,ne prate nastavu.
    U SŠ neki ne znaju ni tablicu množenja, a da ne pričamo onda o nekim algebarskim razlomcima, analitičkoj geometriji… Pa učenik u gimnaziji ne zna recimo iz izraza P=a*b/2 izraziti a ili b..o čemu pričamo???

    • chemic_1 on 08/02/2014 at 19:19

      nije program problem, oni su problem

  2. Oliver M. on 09/02/2014 at 23:13

    Slažem se!

    “Mislim da je cjelokupni školski sustav pogrešno napravljen, jer umjesto da se u školi uči, uči se kod kuće, a škola se svela na ispitivanje.”

    Ovo je znakovita rečenica, a uvjeren sam da slično razmišljaju i roditelji tih učenika. Pa ispada da se kod kuće ne treba raditi, da mi trebamo umjesto njih i sl.
    Zadnjih tjedana se suočavam s jako problematičnom situacijom; naime, u nekoliko sedmih i osmih razreda moram ponavljati pismenu provjeru jer je preko 2/3 učenika napisalo za nedovoljan. U razgovoru s učenicima saznam da ih manje od 1/4 uči kod kuće više od pola sata.
    Za matematiku je poznato (a i na temelju vlastitog iskustva) da bez drila i puuuuno rješenih zadataka navike pisanja domaće zadaće uspjeha nema!

    • Oliver M. on 09/02/2014 at 23:16

      Da se ne shvati krivo. Ja sam nastavnik kemije, a ne matematike.

      Na određeni način su povezane, a po (ne)popularnosti su tu negdje. Dakle, usporedive.

  3. sretnick on 11/02/2014 at 08:45

    kolega oliver, ja bih ipak prvo analizirao što nije dobro u mojem radu. znate, kad 2/3 učenika dobije lošu ocjenu problem nije u njima.

    • ivor on 11/02/2014 at 13:58

      A što biste napravili nakon analize vlastitog rada ako uvidite da ste učinili sve što je u Vašoj moći a i dalje 2/3 učenika ima nedovoljnu ocjenu?

      • sretnick on 12/02/2014 at 08:07

        kvalitetna analiza bi pokazala da se negdje u radu griješi.
        govorim to i iz vlastitog iskustva.

  4. sretnick on 11/02/2014 at 08:52

    više od 70% nastave matematike u osnovnim i srednjim školma je nestručno zastupljeno, više od 40 % nastavnog kadra nam dolazi sa sumnjivih fakulteta iz susjednih nam država. tu leži bit problema. prosvjeta je podcijenjena i događa nam se godinama negativna selekcija.

  5. žukov1943. on 12/02/2014 at 15:04

    Moguće je da kolega negdje griješi u radu. No, čak i da jest tako, ima li kolega odlikaša? Ako griješi, kako to da su ti mogli naučiti za pet?
    Po meni, puno je vjerojatnija druga situacija – da kolega radi korektno, ali da problem ipak jest u ovih 2/3 učenika. Nažalost, školski sustav danas uvelike proizvodi gotovane, djecu nesposobno da sama riješe i najmanji problem. To je produkt pedocentrične pedagogije, koja je zaživjela devedesetih, i koja naučava kako je učenik uvijek u pravu. Odgoj bez obaveze i mogućnosti adekvatne kazne, odgoj je duhovnih bogalja!
    Ta ako je kolega utvrdio kako učenici kući ne uče niti pola sata, što će nego 2/3 imati jedinice?!
    Ja sam utvrdio kod mojih kako ih se dobar dio uopće ne zna služiti udžbenikom, kako ne znaju koristiti sadržaj na kraju knjige, a kad im zadam da rješavaju zadatke iz vježbenice, da ih moram riješiti ja, jer oni – ne mogu!
    Kad se sjetim sebe u osnovnoj ( nije to davno bilo ) – naši su udžbenici prema današnjima bili enciklopedije, nitko nas nije pitao je li nam dosadno i zanima li nas, nije bilo ograničenja koliko se puta može dnevno ili tjedno odgovarati, razrednicima nije na um padalo da nas upisuju u srednju školu, a ni batina nije bila strana. I kad to usporedim, današnja škola ne može stati u istu rečenicu s školom prije devedesetih!

    • chemic_1 on 12/02/2014 at 23:54

      Pa mogu mislit da ne mogu zadatke iz radne.
      zadatci iz radnih traže razumijevanje, a ne neke faktografske podatke- bilo da se radi o geografiji, povijesti ili nekom drugom predmetu. treba povezivati nastavne sadržaje.
      Pa i maloumnoj osobi da daš neke činjenice nabubati će. Nabubat može svatko, a razumjeti je drugo, no oni bi htjeli visoke ocjene. Svaki predmet traži razmišljanje, povezivanje.
      Da geograf pita što je salinitet znati će ako je “naštrebao”, ali recimo da pita gdje je veći, na obali ili pučini ako ne piše u udžbeniku neće znat.
      Inače ako i vide neki nepoznati pojam neće im past’ na pamet da pogledaju u pojmovnik jer niti se znaju služiti udžbenikom niti želi.
      Iz kemije se većinom traže zapažanja i zaključci. S biologijom za koju svi misle da je laka isto nije bolje- samo povezivanje , što je i nužno.
      Što se tiče matematike nemaju naviku sjediti 1h za knjigom, nemaju predznanje, ne mogu pratiti, teže je prepisati test jer da riješiš neki zadatak potrebno je pola stranice za što jedan okret iza nije dovoljan :D

  6. chemic_1 on 12/02/2014 at 19:02

    Tako je! Pa nije bilo straha ni od tih savjetnika razno raznih inspekcija i sl.
    Kolega Žukov, ne znam da li ste pročitali na interentu slučaj kolege Vojkovića iz graditeljsko-geodetske škole: “Morao sam pustiti učenicu koja ništa nije znala”.
    Nije ta inspekcija baš za ignorirati. Mora biti kako oni kažu.

  7. žukov1943. on 12/02/2014 at 21:48

    Eto, draga kolegice, iščitao sam upravo taj članak!
    Tamo nalazim potvrdu onoga što sam i prije znao – kojekakve agencije, savjeti, inspekcije, nadzori i njima slični leglo su bezakonja, opačine i vrzino kolo grijeha!
    Dužnost je svakog čestitog profesora boriti se protiv budalaština, pa dolazile one i iz redova inspekcije. Inače – rekoh Vam već – mene inspekcije ne impresioniraju baš nimalo!
    Kažete – mora biti kako oni kažu? Ne, ne mora! PItanje je samo – imate li strpljenja i snage boriti se, jer borba protiv gluposti jako je zahtjevna!
    Eto, recimo, kod mene – ja bih je bacao koliko god puta treba! Sto puta neka ponište popravni, ja bih je sto i prvi puta i opet bacio!
    Zašto škole tako lako odustaju i popuštaju, nikad mi neće biti jasno!
    Vjerujte – ne laprdam ovo bez veze! Bio sam dosta puta u sličnim situacijama, i nisam popustio!

    • chemic_1 on 13/02/2014 at 20:46

      “Eto, recimo, kod mene – ja bih je bacao koliko god puta treba! Sto puta neka ponište popravni, ja bih je sto i prvi puta i opet bacio!”
      – pitanje da li bi bili više od tri puta u povjerenstvu, pa čitali ste članak, vidite da se je ispit održao bez predmetnog nastavnika pošto je inspekcija tako naredila

  8. chemic_1 on 12/02/2014 at 22:06

    “Kažete – mora biti kako oni kažu? Ne, ne mora! PItanje je samo – imate li strpljenja i snage boriti se, jer borba protiv gluposti jako je zahtjevna!”
    – UPRAVO to- ljudi nemaju jednostavno snageee, a takvih kao Vi je zaista malo!Svaka čast!
    Nadam se da ste svojim argumentima, tvrdnjama i sl. ostavili uvaženu inspekciju bez teksta.

    • chemic_1 on 12/02/2014 at 22:12

      U jednoj školi savjetnik je poništio popravni jer je navodno test bio pretežak-nije se htio uopće raspravljat bez obzira što je većina dobila prolaznu ocjenu iz tog testa i što prof.koji predaje ima rezultate iza sebe, iskustva i sl. ma nije uopće bilo rasprave.

  9. Ankica Benček on 16/02/2014 at 07:42

    Sve to matematici je napuhano i nije točno. Prava je istina kako djeca ne uče. Matematika je nastavni predmet koji zahtijeva kontinuirano učenje i razumijevanje. Mnogi učenici uče kampanjski (dan prije ispita) i uglavnom štrebaju. Matematika se tako ne može neučiti. Bitna je sposobnost primjene naučenog. Puno sam o tome pisala. Osim toga kalkulator i ostala pomagala služe za ubrzavanje samog procesa u rješavanju zadatak (problema), a ne u učenju.Matermatiku treba približiti učeniku, na svakodnevnim primjerima iz života,pa i onu apstraktnu,a ne ga plašiti njome,ili pak ju ostaviti kao nešto imaginarno, strano, teško,nerazumljivo,nepotrebno,… Matematika je život. Prati svakoga od rođenja do smrti,u svim segmentima njegova rasta i razvoja. Onaj tko nauči učiti matematiku,može s lakoćom savladati gradivo ostalih predmeta,jer ima strategiju,zna misliti,zaključivati,povezivati novo gradivo s poznatim sadržajima,… Matematički sadržaji ne zastarjevaju,samo se nadopunjuju novim spoznajam i stvaraju se nove mogućnosti, prezentacije,interpretacije sadržaja i racionalizacije učenja.
    Niti ne pokušavajte smanjiti matematičke sadržaje u školama, jer ćete takoonemogućiti razvoj mnogih sposobnosti i vještina učenika.matematički sadržaji se ne smiju i zapravo ne mogu učiti napamet,što je uglavnom još uvijek glavna tehnika učenja u našim školama.
    Disciplina,odnosno nedisciplina učenika na nastavnom satu je jedan od glavnih činitelja slavog uspjeha u matematici, a ne nesposobni ili pak nedovoljno educirani nastavnici.
    Kriva slika o matematici,njezinoj potrebi,kao i značaju za razvoj učenika su krivi za veliki postotak neuspjeha učenika u školi. Inzistiranje na činjenicama (teorijskom znanju),a ne na primjeni su pogrešni i dovode do neuspjeha. Kod rješavanja zadataka (problema) učenik bi se trebao moći koristiti udžbenikom matematike,a ne “bubetati” formule i pravila.

    • BHJ on 16/02/2014 at 12:51

      Potpisujem.

  10. Nojbru on 01/12/2014 at 17:43

    Koma. O matematici raspredaju novinari koji su otišli studirati žurnalistiku jer na njoj nema matematike. Svi se hvataju Pisa projekta, a ne spominju djecu koja se vraćaju sa matematičkih, informatičkih olimpijada sa silnim odličjima. Kao da su oni negdje drugo išli u školu i učili matematiku. Centar za matematiku u ljudskom mozgu mora nastati pri prvoj podjeli jajne stanice. Nešto mora upravljati vremenom i prostornim rasporedom novonastalih stanica. Nešto mora upravljati brojem otkucaja srca, brojem udisaja izmjenom tvari itd. Centar za matematiku postoji u našim glavama, kako će se koristiti taj centar ovisi o nama samima. Taj centar se mora uvezati sa centrima za postupke, centrom za jezik, centrom za govor. Mora prevoditi ono što se izgovori, vidi, zamisli sa govornog jezika na jezik matematike. Ako učenik kaže ne znam, automatski je naredio centru za matematiku “Ne radi ništa”, što matematički centar odmah posluša. Izgradnja matematičke strukture (mreže) u našim glavama je užasno spora. Djeca uče godinu dana da zbrajaju i oduzimaju do 20, pa još godinu dana da nauče tablicu množenja i dijeljenja, te zbrajanje i oduzimanje do 100.Koje su samo muke da ovladaju razlomcima koje rade i uče 5 godina (od 5 osnovne do 1 srednje). Uz to u 7 razredu biološki počinju graditi i tržiti mjesto u “čoporu”, među svojim vršnjacima. Dolazi “velikog spremanja” živčanih stanica. Psiohološki se okreću sa “ja” na “mi”. Hormoni počinju divljati. Sociološki uvjeti igraju strahovitu ulogu u njihovom razvoju. Ne nosim brendirane marke, stidim se, izbjegavam društvo. Ne želim pričati niti nešto pitati profesora jer će mi se druga djeca smijati. Nedostatak emocija kod lošijih učenika koji su uspješni u ruganju i ismijavanju drugih, u neradu i sakrivanju svojih mana i neznanja. U matematici je dovoljno jednu lekciju propustiti i ne shvatiti, pa da dođe do urušavanja kompletnog sustava. Kako bolest nekog člana obitelji,familije ili susjeda djeluje na dijete? Kako razvod roditelja djeluje na dijete? To je toliko složeno da svođenje na pitanje Pisa projekta u najmanju ruku djeluje idiotski. O školi može pisati samo netko tko je u školi. Zato i jeste zadnja normalna i dobra ministrica bila gospođa Ljiljana Vokić. Ostalo su sve glumci puni sebe sa egom do neba. Pa zaboga ja sam si akademski građanin, intelektualac, koji je zadnji put pročitao neku knjigu kada je morao pisati lektiru. Ima još milijun razloga o kojima bi se dalo pisati i raspravljati je li djeca ne uče, je li profesori podučavaju kako treba, je li roditelji prate rade li im djeca domaće zadaće (za 5 je dovoljno da dijete uradi svaku domaću zadaću samostalno).

    • Theo on 01/12/2014 at 21:06

      Ljilja Vokić kao uzor….?!!!! Nazivate se intelektualcem i hvalite se nečitanjem knjiga?!! PISA projekt djeluje idiotski???




Osobne stranice s nastavnim sadržajima

  • Antonija Horvatek (matematika)
  • Josip Kličinović (matematika)
  • Saša Peričak (biologija)
  • Dalibor Perković (fizika)
  • Anita Damjanović (engleski)
  • Marijan Biruš (geografija)
  • Nedeljko Begović (fizika)
  • Aleksandra - Maria Vuković (matematika)
  • Miran Novokmet (Računovodstvo - Knjigovodstvo)
  • Antonija Sikavica Joler ("Hrvatski na mreži")
  • Dalibor Joler ("Deutsche Seiten")
  • Željana Mateljan (matematika)
  • Nina Obradović (fizika)
  • Mislav Kolić (povijest)
  • Ivana Šovagović (matematika)
  • Zoran Hercigonja (programiranje, Python)
    Ukoliko znate za još neke nastavnike koji imaju ovakve stranice, javite nam!
  • Sindikati

    Institucije

    Categories

    Banneri

    (225x25) (213x44) (180x156, prozirni) (180x156, bijeli)

    Kolumne