(Jutarnji list) Je li broj učenika kriterij za ukidanje, pitaju ravnatelji. Tada bi trebalo ukiniti 140 matičnih škola jer nemaju ni 150 đaka
Svaki učenik Područne osnovne škole Ribnik u općini na rubnom dijelu Karlovačke županije u nastavi koristi tablet, a ocjene se unose elektronički. Škola ima wireless mrežu i videokonferencijske mogućnosti i jedna je od samo 17 područnih i sedam matičnih škola u Hrvatskoj – od njih 2072 – uključenih u CARNetov projekt ‘Škole 2.0’ koji je Europska komisija proglasila jednim od triju najinovativnijih projekata u sklopu europske nagrade za inovacije u javnoj upravi.
Slaba kvaliteta
Ta je škola nemjerljivo odskočila od pedagoških standarda, a jedini joj je problem što bi mogla biti ukinuta jer je lani imala samo pet, a ove godine ima šest učenika.
U Vladi je u tijeku analiza postojeće mreže škola, a iz Ministarstva obrazovanja stižu najave o ukidanju matičnih škola s manje od 150 učenika, odnosno područnih s vrlo malim brojem đaka. “Ako imate školu koja ima pet đaka, to nije kvalitetno školstvo. Danas je drugo vrijeme – nekad, kad nije bilo kvalitetnih veza, možda je trebala škola i u najmanjem mjestu”, rekao je nedavno ministar Željko Jovanović.
Područna škola Ribnik uistinu jest u malome mjestu i od matične škole Žakanje udaljena je šest kilometara.
– Ako zatvorimo školu, uzet ćemo ljudima posljednju mogućnost za ostanak u ovome području jer škola nije samo centar obrazovanja. Cijela se zajednica okuplja oko škole. Njome njegujemo ovo ruralno područje, dajemo ljudima razlog da ostanu – izjavila je ravnateljica OŠ Žakanje Vesna Hajsan-Dolinar.
1222 područne škole
Prema podacima Zavoda za statistiku, Hrvatska ima čak 1222 područne škole. Od ukupno 2072 matične i područne škole, 393 imaju između 300 i 800 učenika, a 324 škole imaju manje od deset učenika. Još 391 škola ima između 20 i 50 učenika. Je li broj učenika dobar kriterij za ukidanje škola, pitaju ravnatelji. Po tom kriteriju, ukinuti bi trebalo oko 140 matičnih škola jer imaju manje od 150 učenika. Statistike državnog zavoda pokazuju da manje od deset učenika imaju škole na Žumberku, u Majuru, Voćinu, Povljani, Kijevu, Sućuraju, Lanišću, Slivnome, a cijeli niž mjestašca ima ih manje od 20.
OŠ Milana Langa u Bregani, primjerice, ima tri područne škole, od kojih u Novome Selu nastavu ove godine pohađa pet učenika, a u Noršić Selu 18. Da bi ih se obišlo, potrebno je prijeći 60 kilometara brdskih putova. Zbog toga škole u Noršić Selu i Novome Selu imaju status škola s otežanim uvjetima rada jer im je, zbog nadmorske visine Žumberačkog gorja, otežan prilaz.
Kad bi se pet učenika iz Novoga Sela preselilo u matičnu školu u Bregani, morali bi svaki dan putovati 52 kilometara. – Znate li što to znači za dijete? – pitala nas je mještanka. Zimi to znači dizanje prije 6 sati, 45 minuta hoda po mrklome mraku do autobusne stanice bez nadstrešnice i čekanje prijevoza koji po zimskim uvjetima ima više ima šanse zakazati nego doći. Lako je, dodala je, zatvoriti školu, no škola je selu život. Zatvorite je i zatvorili ste selo, rekla je.
‘Troškovi su nam manji nego obitelji u Zagrebu’
Ravnateljica područne škole Ribnik uvjerena je da u školstvu ima bezbolnijih i manje štetnih mjera na kojima se može uštedjeti , a ne na ukidanju malih škola. Održavanje škole u Ribniku na životu stoji, naime, mjesečno upola manje nego prosječno domaćinstvo u Zagrebu: griju se na drva pa ukupne režije u zimskim mjesecima ne premaše 600 kuna. Ravnateljica kaže da godišnje na grijanje potroše 3000 kuna. Uz jednu učiteljicu razredne nastave, ta mala škola ima spremačicu na pola radnog vremena. Cijepanje drava, košnju trave i druge domarske poslove obavljaju roditelji.
– Ukidanje ove škole dovelo bi do negodovanja stanovnika jer oni žele u svome mjestu imati školu – sigurna je ravnateljica.
Autor: Mirela Lilek