(Jutarnji List) Hrvatska je trebala povećati plaće nastavnika, a umjesto toga povećao se broj zaposlenih u školama za 20% dok se broj djece istodobno smanjio 10%
Mislav Balković, predsjednik HUP-ove udruge poslodavaca u obrazovanju i dekan visokog učilišta Algebra, za Jutarnji list govori o godini na izmaku te savjetuje što bi trebalo napraviti da se hrvatski učenici i studenti napokon počnu kvalitetno obrazovati za tržište rada. Balković komentira najnovije porazne rezultate PISA-e, novu Strategiju i općenito reformu obrazovnog sustava.
Crne prognoze
Najnoviji rezultati PISA istraživanja ponovno su pokazali kako su učenici ispodprosječni u matematičkoj i čitalačkoj pismenosti te prirodoslovlju.
– PISA istraživanja u srednjoškolskoj populaciji ili PIAAC istraživanja nad cijelom radno sposobnom populacijom iznimno su bitna jer nam pokazuju prilično jasnu vezu između budućeg životnog standarda društva te razina znanja i vještina. Izuzetno loš PISA rezultat u poznavanju matematike, koji nas svrstava na začelje Europe i daleko ispod prosjeka EU, jasno ocrtava stvarni potencijal razvoja društva temeljenog na znanju, na koji se mnogi često pozivaju. S druge strane, od 24 zemlje uključene u PIAAC istraživanje, najlošija znanja i vještine imaju građani Španjolske i Italije, zemalja s visokim stopama nezaposlenosti mladih, a ujedno ostvaruju i ispodprosječne rezultate srednjoškolaca na PISA-i.
Nedavno je objavljeno i izvješće EBRD-a, u kojem stoji kako naše obrazovanje nema tendenciju kvalitetnog rasta, a škole su nam sada gore i od onih u susjednim zemljama.
– Naši rezultati pokazuju da kao društvo nismo prepoznali važnost obrazovanja i da se od deklarativnih floskula nismo ozbiljno primaknuli prepoznavanju znanja kao temeljne poluge razvoja. Hrvatska već desetljećima ima konzistentnu obrazovnu politiku koja kroz male korake nastoji, više ili manje, zadržati status quo i ne stvarati političke tenzije. Upravo zbog manjka političke odlučnosti i načela nezamjeranja, danas imamo neučinkovitu mrežu programa u strukovnom obrazovanju. Isto ovo načelo rezultiralo je nerealnim bujanjem gradiva u osnovnim školama, koje dovodi do fokusiranja na memoriranje nepotrebnih činjenica umjesto na analitičko razmišljanje, razumijevanje i rješavanje problema. Takav pristup doveo je i do gotovo 1400 studijskih programa u visokom obrazovanju, što nas u odnosu na broj studenata i ustanova čini svojevrsnim rekorderom.
Koliko obrazovanje nastavnika utječe na rezultate učenika i studenata?
– U uvjetima ograničenih resursa i negativnog nataliteta treba se što više oduprijeti porivu za polaganjem kamena temeljaca, zidanjem zgrada i podizanjem političkih spomenika, a ključne investicije trebaju biti usmjerene upravo u nastavno osoblje, kurikulume i sustave osiguravanja kvalitete. Prijeko je potrebno povećati danas mizerne budžete za usavršavanje nastavnog kadra radi praćenja tehnološkog razvoja i uvođenja novih kurikuluma. Treba razmotriti iskustva iz Slovačke, koja pokazuju da bi veće plaće pojedinih nastavnika trebale biti više vezane uz njihov aktivni rad na poučavanju kolega nego na internom napredovanju zadovoljenjem formalnih uvjeta.
Treba platiti najbolje
Ovisi li kvaliteta obrazovnog sustava o financijama ili se i s ovom svotom novca stvari mogu mijenjati nabolje?
– Kvaliteta obrazovnog sustava ovisi o financijama, ali to ne znači da se s postojećom sumom ne može napraviti bolje. Jedan od ključnih zaključaka OECD-a na temelju analize uspješnosti pojedinih nacija na PISA testiranju u 2009. jest da plaća nastavnika, a ne broj učenika u razredu, najviše doprinosi obrazovnom rezultatu. U Hrvatskoj je ipak umjesto značajnijeg povećanja plaća nastavnika i privlačenja najkvalitetnijih mladih stručnjaka rastao broj zaposlenih u školama za 20-ak posto, dok je broj djece pao za 10 posto, pa srednjoškolskoj razini imamo najviše nastavnika na jednog učenika u usporedbi sa 30 europskih zemalja, SAD-om i Japanom.
Koliko ovaj ogroman postotak nezaposlenih mladih zapravo ovisi i o obrazovanju?
– Bilo bi neozbiljno vjerovati da to nema nikakve veze s obrazovanjem. Naime, visoka nezaposlenost mladih u Španjolskoj ili Italiji nije slučajno povezana s vrlo niskom razinom primjenjivih znanja njihove radne snage, usprkos diplomama koje su im dodijeljene. Razina znanja osoba sa završenom srednjom školom u Japanu ili u Finskoj viša je od razine znanja visokoobrazovanih prvostupnika u Italiji. Hrvatska se s osiguravanjem kvalitete vrednovanja ishoda učenja tek treba pozabaviti i to je jedna od ključnih promjena koju donosi Hrvatski kvalifikacijski okvir.
Finska protiv Italije
Treba li uvesti neke nove predmete u škole i ako da, koje?
– Svakako bi imalo smisla informatiku uvesti kao obvezni umjesto izborni predmet. Osim što će time učenici dobiti korisna znanja, potencijalno ćemo indirektno promovirati i izbor karijera u području inženjerstva i informacijskih tehnologija za koje naši učenici danas pokazuju ispodprosječni interes u odnosu, primjerice, na onaj prisutan kod slovenskih petnaestogodišnjaka.
Kako biste ocijenili rad ovog ministarstva?
– Zabrinjava me precjenjivanje sredstava koja će u nadolazećem razdoblju biti dostupna zainteresiranim institucijama iz EU fondova, ali i izostanak jasnih prioriteta i određivanja strukture tih budućih ulaganja koju bi trebalo dati Ministarstvo. Od vrlo široke liste lijepih želja, koje često promiču nečije partikularne interese, radije bih vidio ne više od deset ključnih tematskih područja u koja će se promišljeno investirati glavnina tih sredstava EU.
Što očekujete u 2014. na polju obrazovanja?
– Nepopravljivi sam optimist pa očekujem da će obrazovanje konačno postati istinski važno i da ćemo nakon godina deklarativnog naglašavanja njegove važnosti napokon vidjeti značajne i sveobuhvatne pomake. Ako nas na takav zaokret nisu potaknula vremena konjunkture, možda će to učiniti sve dublja kriza i recesija.
Ponovo se spominje da imamo najveći broj nastavnika na jednog učenika. Ovdje se naglašava da je riječ o srednjem školstvu, a ja radim u osnovnoj školi.
Meni je taj podatak nekako sumnjiv pa me zanima po kojoj se metodologiji računaju ti omjeri?
Dvadeset osam učenika u razredu, koliko ih može najviše biti u osnovnoj školi, nije malo. Dapače, mislim da je previše.
Računa li se učitelji koji radi na samo nekoliko sati, kao jedan cijeli učitelj, ili se broj učitelja svodi na puno radno vrijeme. Računaju li se i osnovne glazbene i plesne škole.
Vjerojatno našu statistiku „kvare“ male područne škole, nekad i sa samo jednim učenikom u razredu?
Ako nam razredi nisu brojem učenika mali, uče li ti učenici previše predmeta pa je zato učitelja mnogo? Pred desetak godina uvedeno je učenje stranog jezika od prvog razreda, što je povećalo broj učitelja. Vjeronauk? Mislim da smo jedinstveni (možda i nismo?) po tome da je on u školama malte ne kao obavezan predmet, što dodatno povećava broj (vjero)učitelja.
Ili je norma naših učitelja mala? Meni se čini da nije. Bilo bi zanimljivo znati kolika je u zemljama s kojima nas uspoređuju.
Gotovo sam siguran da je zbog dugogodišnjeg obezvrjeđivanja učiteljskog zanimanja došlo do negativne selekcije učitelja. Međutim, ni to nije istraženo i potvrđeno.
Često se govori da naši učenici uče previše činjenica koje su nevažne. I o tome se govori temeljem subjektivnih dojmova i mišljenja. Navijački. Ozbiljnih istraživanja i statistika ni za lijek.
Na sva ova i mnoga druga pitanja trebalo bi egzaktno odgovoriti prije donošenja bilo kakvih strategija, da se ne bi nastavila događati tragedija.
Eto, kod nas ni polugodišta ne traju po pola nastavne godine. Uveli smo ih zapravo tri, a da se više ni ne spominjemo tko je, zašto i kada to napravio. Bilo je to, čini mi se, radi slavljena „našeg“ i „njihovog“ Božića, radi Tri kralja, radi skijanja za koje više nemamo novaca, radi proljetnih, zapravo Uskrsnih praznika… Truli kompromis do trulog kompromisa.
Volio bih poznavati astronomiju pa teoretizirati o nekadašnjem životu na Marsu. Priznajem da o tome ništa ne znam pa je moje mišljenje potpuno nevažno. Tako su i sva mišljenja o sustavu naobrazbe u Hrvatskoj svih onih koji nisu i ne rade u tom istom sustavu. Jedino mi u sustavu, tzv. “insideri” znamo što treba i što se može u vrlo kratkom roku mijenjati. Samo, osim ove mrežne stranice nitko nas ne pita za mišljenje. Mi, uostalom, odrađujemo nebuloze i naredbe nekih drugih, od autora udžbenika, kurikuluma, AZOO-a, NCVVO-a sve do vrha MZOS-a. A tko nas je doveo do ovoga? Pa, upravo gomile nezainteresiranih bivših i sadašnji “ministar” prosvjete o kojoj,kao niti patuljci iz HUP-a, i kojekakvi dubokoumni patuljci iz instituta za proučavanje prašine, a i većina tzv. “novinara” zaduženih za “resor”, pojma nemaju. Za njih je spoj bjelanjka i žumanjka uvijek jaje, a iz pedagoške prakse znamo da može biti i mućak, ali i pile.
ovi pisa testovi me podsjećaju na rejting agencije. godinam nismo o njima čuli ni riječ a onda su se stvorile od nikuda i počele upravljati svijetom. i ja mogu stvoriti testove kojim ću dokazati da učenici u finskoj ili japanu pojma o pojmu nemaju. da bi popravili rezultat na pisa testu nije potrebno puno. treba izanalizirati koji se tip znanja preferira i na taj način raditi u razredu. to međutim neće značiti da su nam djeca obrazovanija. cilj ovih tekstova je priprema javnosti na daljnje smanjivanje plaća u prosvjeti. to će naravno dovesti do nove negativne selekcije i do novog pada kvalitete obrazovanja. jer što god pričali ovi koji kroje sudbinu školstva ljudi su najvažniji parametar u kvaliteti obrazovanja.