NaÄin na koji ministar Jovanović provodi „reforme“ i donosi odluke, ukljuÄujući i metodu komuniciranja dopisima bez obrazloženja, jasno daju do znanja da on nimalo, Äak niti kurtoazno, ne poÅ¡tuje uÄitelje i nastavnike i da ga nije briga za obrazovni sustav RH. U domeni ministrovog posla svakako je i raspolaganje financijama koje su mu odobrene. S obzirom da naÅ¡ ministar, osim Å¡to se ne razumije u obrazovni sustav, ne zna raspolagati novcem, bilo bi vrijeme da svoju “obrazovnu” fotelju zamijeni negom drugom.
Na nedavnom predstavljanju rezultata Pisa projekta, ministar Jovanović izrazio je nezadovoljstvo ispodprosjeÄnim rezultatima hrvatskih uÄenika, pri Äemu je osjetio potrebu naglasiti da su to rezultati prije njegova mandata te da će na sljedećem testiranju sigurno biti bolji zahvaljujući reformama koje provode on i njegovi suradnici.
Pogledajmo koje to fenomenalne reforme vode do sigurnog uspjeha naÅ¡ih uÄenika na sljedećem Pisa testiranju: uvoÄ‘enje zdravstvenog i graÄ‘anskog odgoja, ukidanje zakljuÄnih ocjena na polugodiÅ¡tu, e-upisi i siÄne umotvorine. Ako to ne dovede do boljih rezultata iz Äitanja, matematike i prirodoslovlja, onda ne znamo Å¡to će. MeÄ‘utim, Äak i ako na sljedećem testiranju uÄenici opet podbace, sasvim je izvjesno da će briljirati 2018. kad se oÄekuje puni uÄinak tzv. Strategije nad strategijama.
Kad uÄitelji predlože konkretne mjere koje bi sasvim sigurno doprinijele kvalitetnijem obrazovanju poput „male mature“ ili nacionalnih ispita, reformu sustava pedagoÅ¡kih mjera koja bi znaÄajno doprinijela ozbiljnom radnom ozraÄju, rasterećenje uÄitelja od besmislene birokracije, protokola i hodograma za svaki pokuÅ¡aj da se konkretno djeluje, Ministarstvo odbija uz obrazloženja poput „stresno za uÄenike“, „nema financija“…
Taj isti ministar je preuzimajući fotelju hrabro izjavio pred novinarima da će dati ostavku bude li se diralo u materijalna prava uÄitelja i nastavnika. Samo kao podsjetnik, za njegova kratka mandata uÄiteljima su otkazani granski kolektivni ugovori, ukinuta je odredba 3579 kojom se trebao nadoknaditi zaostatak za plaćama ostalih zaposlenika u javnom sektoru, smanjena je dnevnica, ukinuta božićnica i regres, ukinuta tzv. „cipelarina“…
Å lag na torti je bio dopis osnovnim i srednjim Å¡kolama kojim je obznanjeno, bez obrazloženja, da u prosincu neće biti isplaćeni putni troÅ¡kovi i dodaci (zamjene, prilagoÄ‘eni programi, smjenski rad). Taman pred Božić! Vrhunac cinizma bilo je Å¡turo objaÅ¡njenje iz MZOS-a (naime, Ministar je bio na putu, vjerojatno uz plaćene troÅ¡kove) da je dvojio izmeÄ‘u dara za djecu i putnih troÅ¡kova uÄitelja i nastavnika. Tako je ministar sebe prikazao velikim ljubiteljem djece, a uÄitelje bešćutnim materijalistima koji se ne mogu strpjeti do sijeÄnja. Dar za dijete isplaćuje se u iznosu od 500 kn, a nekim uÄiteljima troÅ¡kovi putovanja iznose i do 2000 kn mjeseÄno. Treba li iÅ¡ta komentirati?
Ne treba.
Treba djelovati!
Zar je moguće da deseci tisuća visokoobrazovanih ljudi ne mogu izaći na kraj s jednom budaletinom?
Da.
“….a nekim uÄiteljima troÅ¡kovi putovanja iznose i do 2000 kn mjeseÄno……….”
A nisu li ravnatelji dobili naredbe da ne primaju ljude kojima moraju plaćati tako visoke putne troškove?
Znam ljude koji su se morali prijaviti u mjestu rada (ukoliko žele posao) da bi ih primili jer bi imali prednost oni kojima se ne moraju plaćati putni troškovi.
Kada su isti potpisali ugovor na neodređeno , zatražili su pomoć od sindikata da im izganja te putne, no tada su isto nastali problemi- ako šutiš ne valja, ako se boriš ne valja.
Ne znam da li piše u kolektivnim ugovorima DA SE NE SMIJU PRIMATI LJUDI KOJIMA SE MORAJU ISPLAĆIVATI PUTNI??- sigurno NE!
Tijekom radnog vijeka zakljuÄih da ih svaka Å¡kola razliÄito obraÄunava, a najzanimljivije je da ljudi koji putuju iz istog mjesta primaju RAZLIÄŒITI iznos putnih troÅ¡kova. JAOOOOO muka mi je!
postoje ljudi koji su primljeni prije tog naputka (koji bi glasio, pretpostavljam, da se daje prednost ljudima koji žive u mjestu u kojem je Å¡kola). a postoje i situacije kada jedina struÄna osoba koja se javila na natjeÄaj živi puuuuuno, puuuuuuno kilometara udaljena. a ne može se baÅ¡ uzeti nestruÄnu zamjenu uz argument da živi bliže.
Da li taj naputak stvarno postoji? Onda se neki ljudi koji žive na selu ne bi nikada zaposlili
jovanović je neodgojeno bahato politiÄko smeće koje je zalutalo u obrazovni sustav i koje moramo maknuti iz obrazovanja jer poslije dvije godine nesnosno smrdi. nema nam koristi od plakanja već treba osmisliti strategiju da ga se makne . ne Äude ovakvi rezultati uÄenika na testovima kad uÄitelji moraju podnaÅ¡ati ovakvog ministra. lažljiv je i iz aviona se vidi da prezire profesore pa nas potcjenjuje do beskraja. želja mu je da nakon nastave molimo milostinju pred konzumom. mislim da je vrijeme da se postavi ultimatum ili on ili mi.
Hm..pa svi nas podcjenjuju, ne samo ministar…
Na poÄetku želim reći da nisam za to da se dijele uvrede tipa “on je politiÄko smeće” i sliÄno. Takovi nastupi jednako govore o govorniku kao i o onome o kome se govori. Mi smo ipak uÄitelji, naÅ¡a je uloga mnogo važnija od ministrove. To ne znaÄi da kolegi osporavam pravo na izbor rijeÄi, samo se ne slažem s tonom, jer on može biti argument za suprotnu stranu. Tako postajemo laka meta.
No, razumijem bijes i ogorÄenje kolega koji su opravdano ljuti na ministra koji nakon ovog poteza, a pogotovo nakon objaÅ¡njenja s “darom za djecu” treba biti dosljedan i ako mu je ostalo malo samopoÅ¡tovanja podnijeti ostavku premijeru, ili bar dati mandat na raspolaganje. Jasno nakon ispravke nepromiÅ¡ljanog poteza i isprike svim uÄiteljima.
Jasno da osoba koja može dati toliko neodgovornu odluku i biser “objaÅ¡njenje” nakon toga ne može obnaÅ¡ati tako odgovornu dužnost kao Å¡to je ministar obrazovanja. No, naÅ¡a nesreća nije u tome Å¡to Jovanović neće Äak ni ponuditi ostavku. Nevolja je u tome Å¡to je on samo jedan od dugog niza nesposobnih ministara koji su ili donosili ne baÅ¡ dobre odluke pa do onih koji su uÄinili svojim poimanjem kvalitete mnogo Å¡tete i to dugoroÄne.
Jasno da smo ljuti na ministra, ali i s razlogom ogorÄeni na sindikalne voÄ‘e. Primaju znaÄajnu veću plaću, nisu u razredu, i sam bog (možda) zna Å¡to rade jedno dvije trećine svog radnog vremena. SliÄno je, ali u mnogo manjoj mjeri, i sa sindikalistima po Å¡kolama. Neka vam pokažu svoju listu zaduženja za puno radno vrijeme, iznenaditi ćete se Äega sve tu ima, a vi to nemate. Nije to bogzna Å¡to, ali ljudima su i sitne privilegijice drage, i za to nitko ne talasa! Slažem se s onima koji misle da se trebamo pokrenuti i glasno izreći svoj stav protiv daljnjeg uruÅ¡avanja hrvatskog obrazovnog sustava voÄ‘enog od strane onih koji se u rad s uÄenicima ne razumiju. Jer kako to oni mogu razumijeti sustav ako ne razumiju da je kljuÄni Äimbenik u razredu, ili konkretno reÄeno, u razlici onoga s Äime će uÄenik ući, a s Äime izaći, upravo uÄitelj!
Taj isti uÄitelj kojemu ministri tepaju kako je on galavni nositelj i Äestitavaju Dan uÄitelja i Božić i Sretnu Novu, Å¡aljući mu to na osobni e-mail ime.prezime@skole.hr iako ga niti poznaju niti znaju gdje radi, niti znaju na koliko Å¡kola putuje svojim autom za 75 lipa po kilometru, Äesto noseći dio nastavnog pribora iz Å¡kole koja ima u Å¡kolu koja nema, u tom istom autu koji je nakon 5 godina izrauban. Ne znaju da uÄitelji putnici Äine većinu uÄitelja, ne znaju da većina Å¡kola u nekim županijama ima samo po jedno odjeljenje od 5. do 8. rareda.
Ne znaju da uÄitelji glazbene kulture, likovne kulture i tehniÄke kulture moraju skupiti toÄno 5 (brojkom: pet) Å¡kola da bi imali punu normu.
Ne znaju da to znaÄi svaki dan ići u drugu Å¡kolu, a ponekad se i pogrijeÅ¡i pa krivo skrene. Na kojoj od tih 5 Å¡kola uÄitelj treba kupiti stan ili izgraditi kuću? Ne znaju da treba imati dva seta guma, i zimske i ljetne,
Ne znaju da svaka ta Å¡koala od 5 Å¡kola ima i svoje razredano vijeće, i uÄiteljsko vijeće, i svoje planiranje po HNOSU-u, i svoje projekte, i svoje terenske nastave i svoje informativne dane, i svoje roditeljske sastanke i svoje priredbe.
Na sve to uÄitelji putnici stižu svojim autom. Njega nije kupio ministar Jovanović. Kupili smo ga sami, kako smo najbolje mogli.
U mojoj Å¡koli velika većina uÄitelja mora putovati autom na posao.
Taj isti auto omogućuje svakodnevno funkcioniranje Å¡kole svaki pojedini dan. Kad se taj auto pokvari u Å¡koli je taj dan problem. Zato za auto mora bit, a za koÅ¡ulju i hlaÄe već kako se uzmogne.
Taj naÅ¡ auto drži Å¡kolski sustav na okupu kao ljepilo djeÄji rad od kartona, ili malter Å¡kolsku zgradu.
Neki meÄ‘u nama pravaljuju i po 100 km dnevno a pojedinci i znaÄajno viÅ¡e od toga. Uzmite bilo koji ekonomski priruÄnik o realnoj cijeni koriÅ¡tenja vlastitog auta u službene svrhe, pa usporedite sa sramnom ponudom ministarsta od 75 lipa po kilometru. Dabogda od njih osobno vidjeli primjer! Nema straha oni imaju službeni auto na osobnu uporabu 24 sata dnevno!
Zato se s putnim troškovima igraju samo nerazumni ili neupućeni.
U prvom sluÄaju osoba ne bi trebala biti imenovana, a drugom sluÄaju, trebala bi ponuditi ostavku.
Vjerujem da sam pojasnio pitanje prijevoza, i da nema takovih koji bi željeli putovati ako baÅ¡ ne moraju, jer uÄitelji putnici od svoje plaće za troÅ¡kove putovanja, održavanja i amortizacije auta izdvoje joÅ¡ barem toliko koliko im Vlada isplaćuje.
Pozdrav svima i ne dajmo se!
Ovim svojim potezom, ministar je na perfidan naÄin dao do znanja svim zaposlenima u Å¡kolstvu da su smeće nad smećem, beskoristan prosvjetarski Å¡ljam. On to naravno nije izgovorio, ali svojim djelovanjem gotovo svakodnevno to pokazuje.
To boli mnogo viÅ¡e od nespretno i u afektu izgovorenih rijeÄi.
Istina, ljudi ne bi trebali razgovarati na taj naÄin, ali bijes koji osjećamo ponekad je jaÄi od samokontrole.
Za „DotiÄnog“ niti ružene rijeÄi ne treba troÅ¡iti. Netko je lijepo rekao da su ministri redom željeli Å¡kolstvo pokoriti, a nitko ga nije pokuÅ¡ao razumjeti.
Lijepo ste oslikali ovo s prijevozom nas koji se vozimo, vozimo i vozimo… Na relaciji koju do Å¡kole prevaljujem u prosjeku se godiÅ¡nje dogodi Å¡est prometnih nesreća sa smrtnim posljedicama. Problem je Å¡to oni koji nisu u takvoj situaciji ne mogu razumjeti o Äemu priÄamo.
ProÅ¡la su tri dana od suludog razbojniÄkog dopisa Å¡kolama o neisplati putnih troÅ¡kova, a ja joÅ¡ od sindikalnih eminencija ne vidim pripreme za Å¡trajk?!
Nije li u pripremi zakonska odluka o pravu na štrajk ukoliko plaća, ili dio plaće, kasni makar jedan dan?
Ako nam misli dug namiriti u sijeÄnju, tad bismo u sijeÄnju trebali i raditi!
Regres, božićnica, prijevoz, dodaci na plaću, dnevnice, jubilarne nagrade – s opsjenarima nema pregovora! Tu se koriste druge metode!
putni trošak nije ni plaća, niti dio plaće, nego dodatak na plaću, pa se zbog toga ni po novom zakonu neće moći štrajkati.
Moram istaknuti da smo mi koji ne radimo puno radno vrijeme, i joÅ¡ radimo na viÅ¡e Å¡kola, toliko zakinuti za te putne da nije za priÄat’.
Nemamo pravo na pune putne, a mada radimo samo pola norme, i joÅ¡ i tu polovicu radnog vremena ostvarujemo na viÅ¡e Å¡kola, na kraju putujemo viÅ¡e nego netko tko radi puno radno vrijeme, NE DOBIJEMO PUNE PUTNE (zbog manje norme),a I ti putni troÅ¡kovi koje dobijemo obraÄunavaju nam se na tako žalostan naÄin da mi se neda priÄat.
Kako je moguće da svaka Å¡kola obraÄunava putne na razne i to nebulozne naÄine- ne bi li to trebalo biti jedinstveno?
Po pitanju putnih: kolektivni ugovor je nekada imao Äak sedam naÄina kako obraÄunati i isplatiti putne troÅ¡kove. U zadnjem stavku je pisalo da o izboru naÄina i obraÄuna odluÄuje ravnatelj. Dakle, tu su nastajale razlike, jer ravnatelji imaju razliÄite pristupe toj problematici. To je stoga Å¡to većina ima razliÄitu glavu pa razliÄito tumaÄe mogućnosti koje daje kolektivni ugovor. Većina, kažem, ali ne i svi. Neki ravnatelji jednostavno imaju preÄa posla nego da se s time “gombaju” pa to jednostavno daju raÄunovodstvo da i ono osjeti svoj dio “moći”. Većina ravnatelja i raÄunovoÄ‘a su korektne osobe, no ponekad se naÄ‘e netko tko je malo i zavidan na tim putnima. Takvi ljudi, naravno ne putuju. Stanuju blizu pa po lijepom vremenu samo proÅ¡eću do Å¡kole i oni na tu naÅ¡u naknadu gledaju kao da je to dar s neba za koji oni moraju potpisati. Nažalost iako su zavrÅ¡ili ekonomske Å¡kole, obraÄun stvarnih putnih nisu nikad svladali, a mogli su ga proÄitati u svakom boljem automagazinu. Realna cijena koriÅ¡tenja osobnog auta u službene svrhe je uvijek bila oko 30% cijene benzina. To bi danas iznosilo oko 3 kune po kilometru.
Å to uÄiniti poÅ¡tovani kolege da nas opet i ponovo ne ponize oni koji imaju 24 sata auto s vozaÄem na raspolaganju, ali i vozaÄ ima svoja ljudska prava pa ministri imaju (juÄer otkrivena tajna koju nisam naÅ¡ao u medijima) i dodatan auto na raspolaganju da si sami otputuju kamo već žele, meÄ‘u inim i doma za vikend.
Slažem se s kolegom koji kaže da oni nas tretiraju kao smeće. ZaÅ¡to to Äine?
Odgovor je vrlo jednostavan: zato što mogu! Isto kao i zašto su Amerikanci bacili A-bombu.
Mi im to dopuÅ¡tama. Oni znaju da smo slabi i da nam Äak i poneki od naÅ¡ih predavaÄa sa seminara govore kako uÄitelj nije profesija već poziv. SliÄno kao Majka Tereza, valjda. Taj koji nam to govori, naravno da ne govori besplatno, on ne mora osjećati poziv jer je u uÄionici proboravio cijelu godinu možda u osmom razredu. On je profesionalac, a mi smo smo izabrali poziv. On je odabrao biti plaćen. Sretni smo Å¡to je uspio naći vremena da skoÄi posjetiti, ili barem uputiti telegram Äestitke i isprike Å¡to su ga iznenadne obaveze sprijeÄile da bude i osobno nazoÄan i uputi nam motivirajuće rijeÄi. Mi sretni s njime ili s telegramom. Samo neka nam ne dira i onako mizerna primanja prije nego se odrekne svojih privilegija i dva službena auta doduÅ¡e samo s jednim vozaÄem i svega onoga Å¡to ide na troÅ¡ak domaćina, a on svejedno uzima dnevnice i domaće i devizne, jer kako je lijepo objasnio sutkinji g. Kanader: to je po zakonu!
Kako se boriti? Nekad sam govorio sliÄno kao kolega Žukov, ali uz energiju je potrebno i znanje, tj. potrebne su informacije. A one se ne dobivaju uvijek preko medija. Potrebno je umrežiti se, i stvoriti mrežu prikupljanja informacija. Većina se objavljuje u medijima, ali u kutevima s veoma malim fontom. Ono Äime nas zaglupljuju vriÅ¡ti s naslovnica.
Oni koji imaju informacije trebali bi ih podijeliti s javnošću ili barem s kolegama. Na taj naÄin i mi imamo naoružanje za borbu. Jer nek nam se pojavi ministar i odgovori na naÅ¡a pitanja zaÅ¡to on može imati dva auta na troÅ¡ak poreznih obveznika, a nam bi ukinuo i naknadu u visini nepostojećeg javnog prijevoza. Znam da imaju debeo obraz, ali mislim da bi ipak radije pobjegli. Makar zbog ono malo slobodne Å¡tampe u Hrvata. Sreća da joÅ¡ imamo internet.
Ne dajmo se. Znanje je moć. Hrvatska je Zemlja znanja. Morate znati nekoga.
Tko će vam/nam dati informaciju!
Kolega, da li vam je poznato kako se obraÄunavaju putni troÅ¡kovi osobama koje ne rade puno radno vrijeme ? Da li se plaća po broju radnih dana u mjesecu ili kako?
A kako osobama koje rade na viÅ¡e Å¡kola- da li svaka Å¡kola treba isplatiti posebno ili sve ide iz matiÄne? Ima li tu kakvog pravila? Hvala!
Evo vam joÅ¡ marvo prosvjetarska…
Slobodna Dalmacija (24.12.2013.):
NajizdaÅ¡nije je, kao i uvijek, u “Čistoći†koja je svojim djelatnicima na raÄune isplatila 2500 kuna. U “Vodovodu i kanalizaciji†dobili su isti iznos, samo Å¡to je Uprava dala 2100 kuna u gotovini i 400 kuna bona za trgovaÄki centar “Konzumâ€. Direktor Zdravko Mulić istiÄe kako je “to jedino Å¡to je mogao napraviti za svoje radnike, budući da već pet godina nisu dobili poviÅ¡icuâ€.
Pogrebno poduzeće “Lovrinac†podijelilo je božićnice u iznosu od 1250 kuna, a prvi Äovjek ove tvrtke Petar Bilobrk napominje kako su njegovi radnici zaslužili i “deset puta viÅ¡e koliko rade…â€.
Ostale su komunalne tvrtke davale bonove za trgovaÄke centre u vrijednosti od 400 kuna po radniku, koliko su primili i zaposlenici Banovine. U “Parkovima i nasadima†bili su neÅ¡to velikoduÅ¡niji – tamo su djelatnici dobili po dva bona od po 500 kuna koje mogu potroÅ¡iti u “Tommyjuâ€, a njihov direktor Zoran Barac tvrdi kako je to jedino Å¡to su dobili od neoporezivog dohotka.
Gotovo sve gradske tvrtke podijelile su joÅ¡ poÄetkom mjeseca i darove za djecu u iznosu od 600 kuna, jedino je “Promet†svakom djetetu osigurao bon u vrijednosti od 500 kuna u “Konzumuâ€.