Hrvatske srednje Å¡kole gore su i od srpskih i slovenskih

(Jutarnji List) Prije dva dana objavljeno friÅ¡ko izvješće Europske banke za obnovu i razvoj Transition Report 2013. za Hrvatsku donosi barem tri loÅ¡e vijesti: joÅ¡ smo jednom prepoznati kao zemlja čije obrazovanje – najblažim riječima – nema tendenciju rasta kvalitete; spuÅ¡tamo se niže od zemalja koje smo donedavno “šiÅ¡ali” i sve slabije uspijevamo zadržati kadar koji obrazujemo na vlastitom tržiÅ¡tu rada. O tome da ne uspijevamo povratiti novac uložen u Å¡kolovanje budućih stručnjaka da i ne govorimo.

Ovo posljednje autori Reporta nazivaju povrat obrazovanju.

Naime, svakoj razvijenoj zemlji vrlo je bitno sustavno pratiti povrat financijskih sredstava iz visokog obrazovanja. Pokazalo se da povrat tih sredstava ne ovisi samo o djelatnicima u obrazovanju i kvaliteti visokog obrazovanja nego i o ekonomskom i gospodarskom stanju države te njezinim ekonomskim, političkim i pravnim institucijama.

Svi žele u inozemstvo

Upravo te institucije utječu na čovjekov razvoj i primanja zbog njihovih utjecaja na migraciju kapitala. Gdje se pokazao naš problem? U činjenici da ulažemo novac u obrazovanje (koliko-toliko, nikome dovoljno), a da nismo u stanju povratiti uloženo, odnosno zadržati stručnjake. Prema novijim istraživanjima, iz Hrvatske bi rado iselio svaki peti student, a u velikom istraživanju prije svega četiri godine dvije trećine hrvatskih studenata bilo je posve nezainteresirano za odlazak na studij u inozemstvo.

Jednako važna je prva loša vijest, koja pokazuje da je kvaliteta srednjoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj porazna.

NaÅ¡li smo se ispod ÄŒeÅ¡ke, Slovačke, Slovenije, Poljske, MaÄ‘arske, ali i Srbije. DoduÅ¡e, riječ je o razlici u promilima, no i to neÅ¡to pokazuje. Stručnjaci s kojima smo analizirali Transition Report – poglavlje vezano uz obrazovanje – ne vide niÅ¡ta revolucionarno u novom izvješću, no upravo to ih i brine. Stagnacija u usporedivosti obrazovnog sustava predugo je prisutna, a nemoguće je očekivati da poput nas hiberniraju i ostale zemlje u okruženju.

Srbija je tako posljednjih godina u svom primarnom i visokom obrzovanju napravila dobre iskorake. Za početak, zadali su si relativno realne prioritete i počeli ih provoditi.

Slabi rezultati

Uveli su malu maturu, Hrvatska nije. Dobili smo “veliku maturu”, no – kao Å¡to upozoravaju stručnjaci – zaboravili smo njezine rezultate iskoristiti za promjene u Å¡kolstvu i naučiti djecu da logički zaključuju umjesto bubaju gradivo.

I PISA i matura pokazuju da je rjeÅ¡ivost problemskih zadataka katastrofalno niska. Poraz iz matematike se na maturi ponavlja, pa unatoč spuÅ¡tenom pragu na samo 20 posto – taj je predmet palo 13 posto učenika, a samo oko tri posto ih je matematiku položilo s odličnim. S PISA projektom porazni se trend nastavlja, pa po razini znanja 15-godiÅ¡njaci padaju sa 26. na 38. mjesto. ÄŒini se da reforme daju čudne rezultate: učenici sve viÅ¡e uče, a sve manje znaju.

Da u obrazovanju, jednako kao i u državi, ima prečestih nelogičnosti pokazali su podaci Državnog zavoda za statistiku.

Po njima, broj nastavnika u deset godina povećao se za 18 tisuća, a istodobno se za vrlo sličnu brojku smanjio broj učenika u Hrvatskoj; sa 701.000 na 680.000 s daljom tendencijom pada.

Report, kao uostalom i PISA ili državna matura u Hrvatskoj – kao tri relevantna pokazatelja – daju do znanja gdje se smjestilo naÅ¡e obrazovanje: trunčicu nam je bolje nego u Azerbejdžanu, Rumunjskoj i Ukrajini, a možemo se tjeÅ¡iti da smo joÅ¡ puno bolji od Albanije (BiH se lagano približava).

Nedostaje novca

– Problem naÅ¡eg obrazovnog sustava je stalan: imamo niska ulaganja, pa se ne treba pitati možemo li ostvariti viÅ¡e. Bez obzira na novac, vidimo da obrazovni sustav pati od onoga od čega boluje i cijela javna uprava – nije dovoljno učinkovit – komentira Berto Å alaj s Fakulteta političkih znanosti.

Lošiji i fakulteti

– ÄŒinjenica je da neke druge zemlje pokazuju veću spremnost na promjene, Å¡to je vidljivo iz brže prilagodbe SveučiliÅ¡ta u Beogradu na procese pomlaÄ‘ivanja, u odnosu na primjerice SveučiliÅ¡te u Zagrebu – kaže SaÅ¡a Zelenika, pomoćnik ministra znanosti, koji očito jedini izlaz vidi u EU fondovima iz kojih bi se u sljedećih sedam godina za istraživanje i inovacije moglo povući oko 1,5 milijardi eura.

U Ministarstvu znanosti ističu kako je pak “hrvatsko visoko obrazovanje dostupnije siromašnijim studentima više nego ikad dosad, a visoka učilišta imaju sigurnije financiranje za subvencije školarina”. U 2011. za besplatan studij bilo je namijenjeno 94 milijuna kuna, a u 2013. čak 250 milijuna kuna, što je povećanje od 165 posto. Na pozitivnu stranu dao bi se svrstati i podatakda je Europski parlament ovih dana odobrio novi program EU namijenjen poticanju stjecanja vještina, obrazovanju i potpori modernizaciji školstva, težak čak 14,7 milijardi eura.

Je li to dovoljno da se za koju godinu Hrvatska bolje pozicionira u EBRD-ovim reportima? Alan Markowitz s College of St. Elizabeth u New Jerseyju nedavno je proveo akcijsko istraživanje i u njega ubacio drukčiji pogled. Odlučio je naime preispitati temeljne teze iz Å¡kolstva i postaviti jednostavno pitanje – zaÅ¡to? Ima li to smisla?

ZaÅ¡to…

Pitao je pritom logične stvari, poput zašto školski sat traje 45 minuta? Zašto djecu svrstavamo po razredima prema dobi i tražimo da skupno napreduju prema sljedećoj razini? Zašto je znanje podijeljeno na odvojene predmete? Zašto je udžbenik glavni izvor informacija? Bismo li bili bolje rangirani da smo se i mi pozabavili tim pitanjima i uvodili u školstvo logične promjene?

Vedran Mornar: Srbi imaju bolju Å¡kolu jer imaju malu maturu

Da je u Hrvatskoj potrebno mijenjati paradigmu obrazovanja, već godinama upozoravaju stručnjaci, među kojima je prof. Vedran Mornar s Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu.

Čudi li vas što je po zadnjem izvješću EBRD-a Srbija pretekla Hrvatsku u kvaliteti srednjeg obrazovanja?

– Nimalo. Oni imaju malu maturu. Mi nemamo.

Zašto? Zbog novca?

– Nikakav troÅ¡ak nije prevelik kad je riječ o obrazovanju. Smatram da je puno skuplje ne uvesti malu maturu nego uvesti je. NaÅ¡ Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja koji provodi državnu maturu ima budžet od 30 milijuna kuna. To je kikiriki. U Irskoj ta ista institucija ima 70 milijuna eura, a imamo isti broj ljudi, dakle isto posla. Ali zato kada pitate Irce Å¡to im je najvažnije u životu, 60 posto ih kaže – dobro obrazovati djecu. Kod nas je to očito zadnji prioritet.

Sva istraživanja u području obrazovanja pokazuju da stagniramo ili još gore. Ima li načina da se izvučemo?

– Istraživanja pokazuju da je primjena znanja učenika nikakva. Pitate ih Å¡to su proÅ¡le godine učili u Å¡koli, oni to ne znaju. Pedeset posto njih čak ni uz formulu ne zna pretvoriti centimetre u inče! Osnovni je problem Å¡to se odrasli prave da i dalje na televiziji imamo dva programa, da živimo bez interneta i zato djecu poučavamo jednako kao Å¡to se nekad poučavalo. S time da se od vremena kada smo mi iÅ¡li u Å¡kolu do danas gradivo barem udvostručilo. Gradivo u Å¡koli naprosto nije primjereno mentalnom razvoju danaÅ¡nje djece. Danas djeca ne čitaju jer nemaju vremena, zaokupljeni su Facebookom i internetom. A mi se tome moramo prilagoditi. Logičan bi potez bio da se preokrene Å¡kolski sustav…

Zašto se toga nije primio niti jedan reformator?

– Valjda im je skupo. Morali bismo napraviti reviziju svih nastavnih programa i izraditi nove, deset puta skuplje, digitalne interaktivne udžbenike. Nitko sa 15 godina viÅ¡e ne želi listati knjigu, no možda bi radije pikao po računalu.

Zvučite vrlo razočarano. Vidite li ikakvog pomaka u zadnje dvije godine?

– ÄŒini mi se da se u sustav općenito uvodi malo viÅ¡e reda, no to je jedini pomak.

Autor: Mirela Ljiljak