(Slobodna Dalmacija) Dok nastavnicima i učiteljima svakodnevno pada standard, a škole jedva da imaju krede i toaletnog papira, za hrvatske ravnatelje osnovnih i srednjih škola krize, čini se, nema. “Ravnateljski turizam”, kako nam javljaju ljutiti nastavnici, ne jenjava ni u teškim vremenima, a ovih dana šefove hrvatskih škola put je odveo ni manje ni više nego u Crnu Goru i popularnu Budvu “na pjeni od mora”, valjda ne bi li se nagradili u povodu Svjetskog dana učitelja.
U Budvi se, naime, od 3. do 5. listopada održava Druga regionalna konferencija Asocijacija direktora/ravnatelja osnovnih i srednjih škola, u organizaciji crnogorskog udruženja direktora. To bi možda u nekim boljim vremenima bila jedva zamjetna vijest, no ono što u ovoj situaciji ljuti nastavnike po školama u Hrvatskoj jest pitanje o čijem su se to trošku ravnatelji zaputili u Crnu Goru, dok istodobno škole za stručna usavršavanja učitelja i nastavnika novca jedva da imaju.
Putovali i avionom
Odgovor smo u petak pokušali pronaći i kod predsjednika hrvatskih udruga ravnatelja, Suzane Hitrec za srednje škole i Nikice Mihaljevića za osnovne škole, kao i kod njihovih užih suradnika, no bez previše uspjeha. U njihovim školama potvrdili su nam da se ravnatelji nalaze na službenom putu u inozemstvu, a na mobitele se, valjda zauzeti pretrpanim rasporedom u Budvi, nisu javljali.
Više sreće imali smo s crnogorskim organizatorom, odnosno Nikolom Burzanom iz jedne turističke agencije u Crnoj Gori, kojega su iz tamošnje udruge ravnatelja naveli kao tehničkog organizatora i kontakt-osobu za sudionike skupa.
Doznali smo tako da su na konferenciju u Budvu stigla 52 ravnatelja iz osnovnih i srednjih škola iz Hrvatske, od ukupno 200-injak sudionika iz zemalja regije, 70-ak ravnatelja iz Crne Gore te još nekoliko promatrača iz Rusije.
– Kotizacija za sudjelovanje iznosi 40 eura po osobi, a prijave su se mogle podnositi do 5. rujna. Interes ravnatelja za sudjelovanjem, pa tako i onih iz Hrvatske, bio je još veći, ali nismo imali više smještajnih kapaciteta jer su budvanski hoteli u ovom trenutku ispunjeni do posljednjeg mjesta – kazao nam je Nikola Burzan.
Troškove smještaja i kotizacije ne snosi organizator, što znači da su hrvatski ravnatelji svoj trodnevni boravak u crnogorskom biseru snosili sami, odnosno najvjerojatnije iz troškova škola. Udruge ravnatelja u Hrvatskoj, provjerili smo u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, ne financiraju se iz državnog proračuna, nego iz vlastite članarine.
No, skupovi poput ovih u Budvi, tvrde dobro upućeni, uglavnom se financiraju iz sredstava koje škola dobiva iz proračuna za stručna usavršavanja nastavnika, odnosno materijalnih troškova škola, ili iz vlastitih prihoda (primjerice, organiziranja obrazovanja odraslih i slično).
Koja su sredstva utrošena za usavršavanje naših ravnatelja u Budvi, odgovorit će vjerojatno sami kada se vrate u domovinu. – Dolazak ravnatelja iz Hrvatske, koliko nam je poznato, financirale su njihove škole, dok su za one iz ostalih zemalja regije te troškove snosile njihove udruge ravnatelja – prenio nam je Nikola Burzan.
Izleti u Kotor, wellness…
A hrvatskim ravnateljima boravak u Budvi ostat će sigurno nezaboravan. Ne samo što su crnogorski turizam poduprli smještajem u luksuznom hotelu s četiri zvjezdice, gdje se noćenje u jednokrevetnoj sobi plaća 80 eura, nego će se za tu cijenu nakon napornoga radnog dana moći opustiti i u wellness-centru, osiguran im je puni pansion, svečana večera “s muzikom”, dok na ime uplaćene kotizacije imaju zajamčen izlet do Kotora ili Ade Bojane.
Kako smo doznali, neki od ravnatelja u Budvu su iz Hrvatske došli vlastitim automobilom, neki avionom i autobusima (što su, također, troškovi koje ne snosi organizator).
Drugim riječima, kada se zbroje troškovi smještaja, kotizacije, prijevoza, dnevnica i još koječega, vjerojatno nećemo pogriješiti ako kažemo da će 52 ravnatelja u ova tri dana samo na te stavke potrošiti više od stotinu tisuća kuna.
U proteklih godinu dana to nije bio jedini skup u inozemstvu na kojemu su sudjelovali vodeći ljudi naših škola. Prošle godine u listopadu putovalo se i na skup u Edinburgh u Škotsku, u Sarajevo na prvu regionalnu konferenciju asocijacija ravnatelja, a tu su i stručni skupovi u Hrvatskoj, uglavnom po jadranskim destinacijama.
Nastavnici s kojima smo razgovarali pitaju se jesu li takva putovanja nužna, pogotovo u vremenima kada se na nastavničkim “buštama” štedi na svakom koraku. Kakve konkretne koristi imaju i hrvatske škole od ovakvih skupova, također su pitanja za te ravnatelje. Spomenimo da je programom u Budvi predviđeno da ravnatelji tijekom tri dana posjete tamošnje vrtiće te osnovne i srednje škole, a sudjelovat će i u radu radionica.
Teško je reći prave li veću štetu kad su na radnom mjestu, ili kad ih nema…
Što se tiče moje, neka joj škola plati i seminar u Serenghetiju, samo da je – nema!
Ja svoju toliko rijetko viđam da ne mogu sa sigurnošću reći je li u Budvi ili je produžila produženi vikend.
Nije da mi fali…
Sastaju se i putuju oni redovito i često, fini domjenci, zgodna putovanja dok za naše seminare nema novca.
Zgodni su ti seminari na kojima ne moraš poslušati niti jedno predavanje na kojima ništa novoga ne čuješ.
Dobro dođe da se umorno društvo rastereti svakodnevnog stresa i još k tome dobiješ dnevnicu (inozemnu :)).
Pitam se zašto se već jednom njima ne ispituje porijeklo imovine i ograniči mandat, količina štete koju nanose našem društvu je nemjerljiva.
Gospodine ministre dobro jutro,kako vam promiču ljudi koje želimo poslati u Serengethi ili barem u Budvu :-(?!
Govorio sam, pisao, apelirao toliko puta, pa ne može biti zgorega ponoviti još jednom, i koliko god bude potrebno:
1.
Apsolutno je nužno postrožiti uvjete za ravnatelje. Držim besramnim da danas, u 21. st., u EU, ravnatelj obrazovne ustanove može biti netko tko nije fakultetski obrazovan, tko ne može dokazati poznavanje rada na računalu, tko ne govori aktivno barem jedan svjetski strani jezik!!!
To su uvjeti koji su irelevantni za one koji u Hrvatskoj žele biti ravnatelji. No, zato je iznimno važno biti u pravoj političkoj stranci, imati stranački pedigre, biti beskrajno proklet prema onima ispod sebe, u školi, i isto tako, beskrajno servilan prema onima iznad sebe, izvan škole…
2.
Zločin je činjenica da se još uvijek mandat ravnatelja škola nije ograničio na maksimalno dva!!!
3.
Sramotna je činjenica da danas i savjetnici i inspekcije maksimalno štite ravnatelje i pokrivaju sve njihove ” nestašluke “, barem dok isti ne procure u javnost! Kad ravnatelji poradi grešaka budu dobivali košaricu, tad će drugi im kolege porazmisliti što rade!
Kolegica Galadriel se pita kako ministru promiču takvi ljudi!
Prvo, nije ga briga, dok javnost ne dozna, kao da i ne postoji. Drugo, ravnateljski je lobi u Ministarstvu prilično jak. Treće, štite ih njihove udruge, Mihaljević i Hitrec! Četvrto, ravnatelji su predstavnici i provoditelji politike Ministarstva, pa ih se i stoga štiti.
No, svemu jednom dođe kraj!
Što ne odradi ministar, odradit će vrijeme!
Sasvim sigurno!
Slažem se sa svime navedenim, ali i vi nastavnici bi trebali razmisliti o nekim svojim “boljkama” tipa konstantno kašnjenje na nastavu, neispunjavanje osnovne pedagoške dokumentacije, nepripremanje za sat itd. Pa na što taj sat liči inače, vidi se po reakcijama učenika kad se na sat najavi. “UUU ovakav sat nismo nikad imali”. Ne kažem svi vi, ali vjerujte mi ima vas više nego ovih koji pošteno odrade svoj posao.
Možda zato jer se ne može baš svaki put napraviti šareni, veseli, inventivni i vrckavi sat po svim standardima ako te se zatrpava papirologijom, administracijom, ponekad šikaniranjem, mobbingom, podmetanjima, prijetnjama otkazom i slično?
A koga gdje ima više bolje da ne spominjemo.
Nakon 20 godina rada u nastavi ne treba mi nikakva priprema. Točno znam što i kako, što koliko traje i što mogu očekivati. Sve je u mojoj glavi. U pola noći, u tri ujutro, u osam ujutro, u deset navečer…nema te situacije u kojoj ne bih znala ispredavati, objasniti i uvježbati gradivo, osim u slučaju elementarne nepogode. Nikada ne koristim pisanu pripremu za nastavu. Čuvam ih za razne inspekcije u fasciklu u školi.
Onaj kome treba pisana priprema za sat nakon deset i više godina rada u nastavi, e to je već za zabrinuti se.
Što to znači “nepripremanje za sat”? Tko kasni na sat? Kod mene uglavnom učenici.
Btw, moj ravnatelj nije u Budvi, nego u školi. Danas nam je bio radni dan iako sam skoro zakasnila na posao jer su autobusi u Zagrebu vozili prema subotnjem voznom redu. A ja sam mislila da je ponedjeljak, radni dan…doduše, inače prepune ceste jutros su bile prazne, ali to valjda sve zbog prosvjetara koji imaju tri mjeseca godišnjeg.
Kašnjenje na nastavu je neizbježno…Ako postoji problem, on se odmah rješava, ne čeka se da završi sat. Pomaže se djetetu, nastava je u drugom planu.
To će vam svaki nastavnik potvrditi, naročito mi u osnovnim školama.
I da, (ne)ispunjavanje osnovne pedagoške dokumentacije…???
Poštovani vi, koji ste zaboravili ili niste iskusili rad u razredu ne dijelite nam packe.
Većina nas odrađuje svoj posao upravo onako kao to i treba sa ljubavlju i odgovornošću. Kukolj u žitu ste primili upravo vi (a samo možemo promisliti zašto).
A sad lijepo odradite svoj posao kako treba,pa se pobrinite da ne prelijevate iz šupljega u prazno i ne pretvarajte WC papir i ostale potrepštine u ono što one nisu,…
Iz nekog razloga, teško shvatljivoga, svaki građanin ove zemlje izgleda kadar je biti nogometni izbornik, ekonomski ili seksualni guru, i, dakako, ekspert za školstvo!
Tako imamo u Ministarstvu ekipu virtuoza s područja obrazovanja, iako svi skupa nemaju tri godine staža u školama. Imamo roditelje koji se u profesorski posao redovito razumiju bolje od profesora, iako je većini zadnji naslov koji su pročitali bila Ježeva kućica. Imamo javnost, koja je uvijek spremna davati savjete i naputke, iako je prema rezultatima popisa u nas svega 18% stanovništva fakultetski obrazovano. Imamo ravnatelje, od kojih ih je približno 350 završilo dvije godine više škole ( osnovno školstvo )prije 30 – ak godina, ali baš takvi se najviše razumiju u sve predmete. Pravi renesansni ljudi, hoćeš za matematiku, povijest, biologiju, glazbenu umjetnost, sve oni imaju u malome prstu.
No, kad bi ti znalci s područja odgoja i obrazovanja krenuli od sebe samih, i vlastitih potomaka, i svoja teoretska znanja primijenili na iste, rad u školi bi nama profesorima bio kudikamo normalniji. S pisanim pripremama, ili bez!
Dakako, ovo je utopija – kad ste vidjeli kralja koji sam vodi svoje ratove?!