(Jutarnji List) Škola koju je dječak pohađao prošlu godinu osigurat će nastavni kadar koji će svaki dan odlaziti u dječakov dom i držati nastavu
Desetogodišnji dječak iz Zagreba, koji je u prva četiri razreda osmoljetke promijenio čak četiri škole zbog problematičnog ponašanja, u ponedjeljak neće krenuti na nastavu. Zbog niza problema tijekom prošle školske godine koje sustav ne može riješiti, a koji su doveli do najave roditelja njegovih razrednih kolega da u ponedjeljak neće poslati djecu u školu zbog očuvanja njihove sigurnosti, jučer je na kriznom sastanku odlučeno da će se dječak školovati kod kuće. Škola koju je pohađao posljednjih godinu dana osigurat će profesorski kadar koji će svakodnevno odlaziti u dječakov dom i držati mu nastavu.
Ovo nije rješenje
Sve poduzeto u posljednje četiri godine – brojne intervencije socijalnih službi, nekoliko prosvjetnih inspekcija, osiguravanje asistenta u nastavi, nastojanja posebnog stručnog tima – nije dalo rezultata kako bi se dječak adaptirao na nastavu u razredu.
– Strašno. Mi smo riješili svoj problem, djeca će nam biti sigurna u školi, ali ovo nije rješenje. Ovo je slučaj koji treba secirati i vidjeti tko je odgovoran da je do ovoga došlo. Radi se o iznimno inteligentnom dječaku, odlikašu, koji je naočigled gladan pažnje i ljubavi. Što su poduzele službe da mu pomognu, da do ovoga ne dođe – pita se majka jednog djeteta koje je prošlu godinu išlo u razred s tim dječakom.
Podsjetimo, dječak je krenuo u prvi razred u mjestu stanovanja. No, obitelj se preselila u drugi kvart jer, kako kaže dječakov otac, nisu uspjeli završiti obiteljsku kuću te su dobili gradski stan budući da je otac hrvatski časnik i invalid Domovinskog rata. Od samog početka počeli su problemi. Dječak, tada osmogodišnjak, bilo je, tvrde svjedoci, nasilan prema drugoj djeci, samovoljan, bilo je teško održavati nastavu. Na početku prošle školske godine nezadovoljstvo roditelja je eskaliralo te su, uz puno medijske buke, prestali slati djecu u školu. Dijete je ispisano te prebačeno u drugu školu u centru grada koja ga nije željela ni upisati. Stoga je odabrana četvrta u kojoj je ravnatelj primio dječaka uz punu podršku roditelja, koji su smatrali da se radi o malom dječaku kojem treba pružiti šansu.
‘Ne okreći leđa’
– Međutim, na teži smo način shvatili da njemu ne treba šansa, nego ozbiljna stručna pomoć. Točnije, pomoći treba obitelji koja negira postojanje problema, diže prijave protiv stručnog osoblja, opstruira svaki napor. No ne mogu i neću prihvatiti da je takva opstrukcija moguća i da je država nemoćna pred dvoje neodgovornih roditelja i da je spremna dopustiti da dječji život propadne – kaže mama jednog učenika te škole, koja se teško nosi s činjenicom da je bila spremna prosvjedovati protiv djeteta.
– Ali više nisam mogla slati dijete u školu s uputstvima kao da ga šaljem u rat: ne okreći mu leđa, ne odgovaraj na provokacije, pazi da ga ne naljutiš… – kaže mama, koja je, kaže, doista željela da dječak uspije u razredu. Kad je u listopadu krenuo u njihov razred, došao je s asistentom u nastavi, mladim socijalnim pedagogom kojem je zadatak bio nadzirati dječaka i sprečavati nasilne ispade.
Fizički kontakt
– Asistent je bio omiljen u razredu. Dječak je imao izljeve bijesa, no on bi ga čvrsto zagrlio i čekao da prođe. Imao je svoje mehanizme. No, jednom prilikom dječak je u blagavaonici napao drugog dječaka, a asistent ga nije mogao odvojiti već ga je uhvatio za ruke i odvukao van. To su, koliko nam je poznato, snimile i kamere. Budući da se dječak odupirao, ostale su mu masnice. Otac je podnio kaznenu prijavu protiv asistenta zbog zlostavljanja djeteta, jer, po zakonu, učitelj ni asistent ne smiju imati fizički kontakt s djetetom! Što je trebao učiniti? – pita se majka. Bude li asistent osuđen, nikada više neće moći raditi u struci. Novog nisu uspjeli pronaći. Tada su krenuli ozbiljni problemi. Bez asistenta ekscesi su bili sve češći. Bilo je dana kad se nastava nije mogla odvijati.
– Dječak bi usred sata tipkao po mobitelu. Kad bi mu učiteljica rekla da spremi mobitel jer nisu dozvoljeni na satu, on bi se nasmijao i pitao koji zakon to regulira. Doista, ni jedan! Dijete mi je ispričalo kako je dječak jednom zaprijetio da će se probosti škarama ako ga učiteljica ne prestane opominjati – pričaju roditelji.
Posljednja opcija
Ravnatelj je bio nemoćan. Naime, za provođenje većine mjera zakon predviđa suradnju roditelja. A ona je izostala. Kako su utvrdili i prosvjetni inspektori, otac dolazi u školu te optužuje i omalovažava svaki napor stručnog osoblja.
Otac, prema nalazima, na informaciju da se dijete neprimjereno ponaša odgovara pitanjem “gdje su objavljeni konkretni zahtjevi ili procedure vezane za ponašanje u školskom okruženju” ili “tko su učitelji da naređuju njihovu sinu kako će se ponašati u školi”. Ovakvim nastupom, zaključili su, roditelj osnažuje neprihvatljivo ponašanje svojeg sina. Uz to, konstantno prijeti tužbama, sipa članke i pravilnike kao iz rukava.
Roditelji su u travnju počeli pisati nadležnima, Agenciji za odgoj i obrazovanje, Ministarstvu obrazovanja, gradskom uredu, socijalnim službama, pravobraniteljici za djecu – no rješenja ni konkretne pomoći nije bilo. Kad su vidjeli da se bliži nova školska godina i da će situacija sad, u petom razredu, biti još gora, posegnuli za posljednjom opcijom – prijetnjom da djecu neće slati u školu.
Otac: Dijete opstruiraju zbog mojeg aktivizma
– Obitelj ovog dječaka duboko je nefunkcionalna. Roditelji, a posebno otac, potpuno su fokusirani na manipulaciju zakonima i pravilnicima te potpuno nekritični prema vlastitim problemima. Ovdje je došlo do najgore kombinacije visokih intelektualnih mogućnosti i, čini se, problema s psihičkim zdravljem – kaže stručnjak upoznat s ovim predmetom.
Otac dječaka kojeg smo kontaktirali tvrdi da njegov sin nikada nije bio agresivan niti postoji ijedan jedini nasilni eksces koji se može dokazati.
– Ovaj slučaj ima političku pozadinu. Ja sam politički aktivist u Occupy Croatia. Iza svega što se događa mojem sinu stoji politička odmazda koja nadilazi političke stranke i politička opredjeljenja, radi se o umreženoj strukturi kojoj još ni sam ne znam odrediti oblik – kaže otac dječaka. Ističe kako trenutno vodi 17 sudskih sporova ukupne vrijednosti odštetnih zahtjeva od milijun kuna, a podignuo je i prijave protiv policije, centra za socijalnu skrb, asistenta u nastavi djeteta, roditelja iz bivše škole te niza nepoznatih osoba.
– Razumijem da se može činiti nevjerojatnim da razne sredine, od škola do sportskih klubova, opstruiraju moje dijete iz političkih razloga. Znam da nekima zvuči nevjerojatno, ali meni ne. Ja znam u kojem je stanju naša država i koliko je opće političko umreženje – kaže otac. Ne protivi se, kaže, da mu se dijete školuje kod kuće jer to želi i dijete nakon svega što je proživjelo, a smatra da će tako biti i sigurnije.
– No pristat ću jedino ako mi se pismeno potvrdi da se to ne događa zato što je moje dijete nasilno ili ekscesno, jer nije – kaže otac.
Priča poput ove popriličan je broj. Skoro da svaka škola ima barem po jednu.
I ništa neobično nije da se jedno do dvoje takve djece pojavi na tisuću učenika. Neobično je to što je sustav nemoćan da takve stvari rješava.
Sve je izvrnuto naopako. Umjesto da protiv sebe ima ozbiljne kaznene prijave, dotični otac vodi parnice protiv pojedinaca i institucija koje su njega trebale kazniti i dati na sud.
Jasno da ne funkcionira sustav, a stradaju pojedinci. Za uspostavu sustava koji će funkcionirati u svim pa i u ovakvim ekstremnim okolnostima odgovoran je MZOŠ. Vodeći ljudi MZOŠ-a međutim, dokazano nisu sposobni, a evidentno ni zainteresirani tako nešto omogućiti.
Činjenica da roditelji moraju prijetiti pobunom i neslanjem svoje djece u školu, pokazatelj je koliko je sustav neučnikovit.