Skandal u gimnaziji: Zbog hrvatskog jezika djeca moraju kod psihijatra

21 Comments

1. Izgleda da je mentalitet svekolikog hrvatskog roditeljskog puka isti s obje strane granice: obratili se inspekciji, Zavodu za obrazovanje, Ministarstvu obrazovanja, ravnateljici, gradonačelniku, liječnicima…

   A što nije bilo jednostavnije pitat onih 76 % učenika kako su oni zaslužili pozitivne ocjene.

   Nije, jer bi dobili zastrašujući odgovor da samo treba sjesti za knjigu i naučiti ili upisati školu u skladu sa svojim sposobnostima.

   Koliko vidim u članku nekoliko djece je i psihički oboljelo i tako psihički oboljeli, bez problema svladavaju gradivo iz svih ostalih predmeta.

   Nažalost, nikako ne mogu shvatiti poantu izjave: „dok je po bosanskom planu i programu iz materinjeg jezika na kraju godine zabilježena stopostotna prolaznost učenika”. Je li to neki problem?

2. Što je problem u brojkama koje su iznesene u članku?
   Ta kad bi profesori u Hrvatskoj realno ocjenjivali učenike, i kod nas bi ih trebalo poruÅ¡iti barem tih 25%, ako ne i viÅ¡e! No, kod nas je ” učenik u srediÅ¡tu obrazovnog procesa “, a suradnja s roditeljima shvaćena je na način – roditelji i ulica vode Å¡kolu!
   Upisali su gimnaziju, dakle, vrhunsku Å¡kolu – to zahtjeva i vrhunski trud, rad i učenje!
   Svaka čast kolegama iz Mostara koji drže do sebe i ne poklanjaju ocjene, svaka čast ravnateljici koja staje iza svojih profesora! Tako se radi posao!
   Puno zvanih, malo odabranih!

3. Eto nama nove generacije PTSP-ovaca 🙂

4. Ovo treba kod nas negdje javno obdanit 😀
   Normalno da ljudi poklanjaju ocjene kada su stalno pod pritiscima od strane roditelja, ravnatelja, strucnih suradnika i da sad ne nabrajam…
   pa da nastavnik tu porusi 25% ljudi iz jednog predmeta nadrapao bi.

   1. Poštovana kolegice / kolega Chemic!
      Ne mogu se, nažalost, složiti s Vama!
      Ne, nije i ne može biti normalno da hrvatski nastavnici popuštaju pod pritiskom i poklanjaju ocjene! Pritisaka ima, znamo svi. No, pritisci su sastavni dio života, s njima se treba znati nositi! Profesori oblikuju mlade generacije, a koju poruku šalju poklanjanjem ocjena? Da se isplati ucjenjivati, prijetiti, pritiskati, da je to put do uspjeha? Onda se čudimo kad imamo mlade koji se ponašaju upravo tako!
      NajlakÅ¡e je popustiti i biti miran, ali to nije ispravno – tako se ne radi!
      Profesor je autonoman u ocjenjivanju – nema tog ravnatelja, inspektora i ministra koji Vas može nagnati da poklonite ili promijenite ocjenu. Naravno, ukoliko ocjenjujete u skladu s Pravilnikom i zakonom!
      Jednom kad pokažete da kod vas pritisci ne pale, neće više pokušavati!
      Kako?
      Recimo, ovako:
      Zaključite nekome ocjenu, recimo, četvorku! On se žali, tatica ili mamica dolaze u Å¡kolu, pjene, histeriziraju, a Vi lijepo prekidate razgovor! Oni, izvan sebe, podnose Zahtjev za preispitivanjem ocjene. Učiteljsko vijeće odbija, i staje na VaÅ¡u stranu. Ta to su kolege, trebali bi Vas podržati ( iako je dosta često upravo to najveći problem – Å¡to su to kolege ?! Tad roditelji podnose Zahtjev za komisijskim ispitom!
      No, u Pravilniku o ocjenjivanju jasno stoji kako je ocjena komisije – KONAÄŒNA! I tad, na komisijskom, učeniku lijepo postavite najteža pitanja ( mali hoće peticu, molim lijepo ), znate da ih neće znati, i kvrc – dadete mu dvojku!
      Dakle, suma sumarum – umjesto zaključne četvorke, dijete će imati zaključnu dvojku!
      Više se nitko neće buniti dogodine protiv Vaše ocjene!
      P.S. Sve opisano sasvim je po zakonu i Pravilniku, i nitko tu ocjenu ne može opozvati!
      Eto, tako se odbijaju pritisci!
      Za malo tvrđe roditelje, postoje i tvrđe metode!

      1. A nije bas tako rijetka situacija da ucenici s X jedinica na kraju skolske godine imaju zakljucene samo 2 negativne.
         Tjedan prije zavrsetka nastave treba imat zakljuceno 8, a na kraju samo 2 😀 A svi znamo kako su se ostale ocjene odjednom “rastopile” . Sigurno su odjednom naucili?? Pa tko nije naucio do 1.6. ne moze ni do 15.6.
         To se posebno odnosi na strukovne, obrtnicke i sl. skole.
         Sve je manji broj zanimanja za takva usmejerenja , a koliko cujem tamo uglavnom dolaze najgori od najgorih. Od kolega cujem da niti znaju citat kako treba niti pisat, tablica mnozenja je za njih 10.pojam .. O kakvim algebarskim razlomcima nast.matematike moze tu uopce govoriti.. Iz kemije ne znaju kem.simbole, a da ne govorim o kem.jednadzbama i kem. racunu 😀
         Kada bi se nastavnik koji radi s takvim profilom ucenika strogo drzao kriterija ne bi ni imao posla jer za neka zanimanja uopce nema interesa,i ljudi ih pustaju da bi imali kome predavat.

         1. Genijalno ste načeli temu koja je veliki problem, koju redovito viđam u svojoj školi, i od koje me hvata velika želja da povratim:
            Upravo to – dva tjedna prije kraja nastavne godine učenik ima 6 – 7 čistih jedinica, a zadnji dan doÄ‘e na 2! U nas se učenik uopće ne žali, roditelji se ne žale, nema ih u Å¡kolu, nema nikakvog pritiska, ali nastavnici ipak poklanjaju dvojke! ÄŒisto preventivno, kao američki preventivni ratovi, ono – za svaki slučaj!
            Mišljenja sam kako bi sve takve kolege trebalo, bez pardona to kažem, pod hitno odalamiti nogom u krmu, radnu knjižicu u ruke, i adio! To je kriminal, to je falsificiranje službenog dokumenta ( svjedodžba ), to je čisto lažiranje ocjene!
            Onaj tko nema petlje profesionalno odraditi svoj posao, taj je zalutao u struku! Upravo radi tih i takvih nas potcjenjuju, od djece do roditelja, jer, tko ne poÅ¡tuje sam sebe – ni drugi ga neće poÅ¡tivati!
            Nisu li suci, koji se bakču s zadnjim šljamom, pod pritiskom? Nisu li liječnici, policajci, vatrogasci, nisu li svi pod pritiskom? Pa kud bismo došli kad bi svi pucali pod pritiskom?!
            I otvoreno kažem – ne, za to nisu krivi učenici, ni roditelji, ni ravnatelji, ni ministar – krivi su oni koji se ne usude ocjenjivati realno!
            Ovo govorim za osnovne Å¡kole. Ovo Å¡to iznosite pri kraju komentara, za srednje, tu se slažem dijelom s Vama – tamo jest teÅ¡ko oboriti, ako ti posao ovisi o tome, ako gubiÅ¡ razrede. Tu bi MZOS trebao reagirati, kako se to ne bi dogaÄ‘alo.
            No, školstvo je sastavni dio ove zemlje, ovog sustava. U državi koja puca po šavovima, kako bi jedan devastirani sustav u koji ne ne ulaže, mogao biti bolji?!

            1. Pa poklanjaju da ne bi imali problema. Točno je da se neki s tim pritiscima nose teže, a neki lakÅ¡e, no u zadnje vrijeme i od najstrožih profesora čujem izjave tipa “dat ću mu/joj 2 da nemam problema”. Ako bi takve trebalo nogom u krmu i istjerati ih van iz Å¡kola..pa mislim da bi ih bilo jako, jako puno 😀
               Pored tog silnog neznanja prosvjetari se još moraju zamarati s tom nedisciplinom učenika? Kada je bilo da su djeca po školi ili na ulici vikala za profesorima? Tu nitko nema nikakve ovlasti.
               Što bi vi recimo da Vama dovikuju kojekakve komentare i slično? Ljudi ne znaju kako reagirati i što točno napraviti jer na kraju prođeš još gore.

               Å to se ne ulaže? – pa evo uvodi se zdravstveni odgoj, ipak se neÅ¡to i tu treba ulagati,zar ne? Jadni razrednici koji moraju raditi ono za Å¡to nisu kompetentni. Možda bi bilo dobro malo prof. TZK-e oko toga angažirit i tako se baÅ¡ puno ne potrgaju od posla. Bude dana kada recimo prof.matematike mora ispraviti 90 testova, dok prof. TZK-e uglavnom nikada ne ispravljaju . kada se onda pored tolikih testova i raznih drugih priprema za nastavu pripremiti za zdravstveni odgoj?Kažu da to treba odraditi profesionalno, znači ne bi se bilo loÅ¡e pripremiti, ali kada? Kako će razrednik koji ima problematičan razred stići realizirati zdr.odgoj ako mu cijeli sat treba za rjeÅ¡avanje problema i izostanaka???

5. Ovo mi je stvarno smijesno:
   “…Profesori su u toj Å¡koli zaÅ¡tićeni kao polarni medvjedi, kazao je izvor iz bivÅ¡eg Å¡kolskog odbora te gimnazije navodeći da je Zorka Srdić pred mirovinom i da joj nitko niÅ¡ta ne može. ”

   Steta sto se ne radi o nekom mladem nastavniku pa bi i drvlje i kamenje po njemu. Jel? Znaci jedino se ljudi koji su pred mirovinom mogu usuditi ovako nesto napraviti.
   Pa da ima vise takvih nastavnika sustav bi drugacije funkcionirao.
   Treba staviti malo vise pedagoga i psihologa u skole pa ce biti jos boljeeee 😀
   Vjerujem da u takvoj skoli nema str.suradnika koji bi se zeni na vrh glave popeo.
   Tko zna koliko bi kava morale skuhati str. suradnice u vecini nasih skola jer ta bi se djecurlija stalno dolazila zalit 😀 😀 a one su jako, jako susretljive.

   1. Chemic_1, često negativno apostrofirate ravnatelje, a još češće stručne suradnike. Pretpostavljam da u osobnom iskustvu imate podlogu za tako nešto, ali vodite računa da su generalizacije same po sebi diskutabilne i apriori netočne.

      Radim s učiteljicom kemije o kojoj se malo što lijepo može napisati (kad se jako potrudim nađe se i toga). Ne bi baš bilo mudro da općenito negativno pišem o učiteljima kemije, jer ima i onih kojima takva negativna uopćavanja ne pristaju.

      Za vašu informaciju, u mojoj školi stručni suradnici surađuju, a ocjene su isključivo u nadležnosti učitelja. Jedini način na koji se zaključna ocjena može promijeniti je da UV uvaži žalbu roditelja ili da dijete polaže predmetni ispit. Osobna je odgovornost svakoga od nas hoće li popustiti pritiscima ili im se oduprijeti.

6. Lijepo je stati u obranu kolegice ali vidim da se nitko nije osvrnuo na:

   “profesorica Zorka Srdić, koja ponižava i omalovažava učenike te ih prilikom ispita svojim arogantnim ponaÅ¡anjem zbunjuje, ismijava pred kolegama govoreći im stvari koje pedagog ni u ludilu ne smije izgovoriti.”

   1. Nije spomenuto otvoreno seksualno zlostavljanje učenika, masonsko-židovska propaganda i pljuvanje po križu koji visi u učionici. Ne znam kako im je to promaklo.

   2. Problem je Å¡to netko anoniman poteže brojne “argumente”, pa čak i da “je po bosanskom planu i programu iz materinjeg jezika na kraju godine zabilježena stopostotna prolaznost učenika”.

      Koristi se i “argument” da „problem koji je uzeo maha nije uspio rijeÅ¡iti ni sam gradonačelnik Ljubo BeÅ¡lić koji je svoje dijete upravo zbog hrvatskog jezika ispisao iz te Å¡kole i upisao u privatnu gimnaziju”.

      Iz toga bi se moglo zaključiti da je i gradonačelnik pokušavao utjecati na izmjene ocjena. Koje to stručne kompetencije ima gradonačelnik da bi bio pozvan procijeniti i ocijeniti znanje učenika iz hrvatskog jezika u četvrtom razredu gimnazije. Naravno to bi samo mogle biti kompetencije političke moći – ucjene ili nemoralne ponude vezane za egzistencijalna pitanja profesorice i/ili njene obitelji. Ako je uopće spomenuti gradonačelnik išta i poduzimao, jer nisam baš sklon vjerovati roditelju koji spominje brojna imena, a sam želi ostati anoniman.

      Cijela “argumentacija” u konačnici u službi je jednog cilja: dobiti pozitivnu ocjenu na neregularan način.

      Za ocjenu je (više bi volio da je za znanje pa i za očuvanje nacionalnog identiteta nego samo za ocjenu) potrebno samo lijepo sjesti i naučiti. Na popravnom ispitu nije profesorica sama, nego cijelo povjerenstvo. Pa eto dvojke, možda čak i trojke, bez potrebe da se anonimno pljuje po profesorici, bez gradonačelnika, ravnateljice, inspekcije, novinara, ministarstava, zavoda, liječnika i ne znam koga već sve ne.

      Mi možemo samo spekulirati o načinu na koji profesorica komunicira s učenicima, a sigurno ne vjerovati roditeljima koji su to čuli od svoje djece pa to anonimno i neodreÄ‘eno („govoreći im stvari koje pedagog ni u ludilu ne smije izgovoriti”) prepričavaju za novine. Nisu svi profesori isti i ne trebaju biti isti, imaju pravo na vlastitu osobnost Å¡to zastupam i pred svojom roÄ‘enom djecom. Siguran sam da je njen (ako je uopće takav) “tvrÄ‘i” način daleko ispod granica onoga Å¡to gimnazijalce uskoro čeka na fakultetu, a pogotovo kada uÄ‘u u svijet rada.

      Ne mogu se domisliti ni jednom pametnom pa čak ni glupom razlogu zbog kojeg bi profesorica davala negativne ocjene učenicima koji zaslužuju više. Koliko znam, Ivica i Marica (i to bez pomoći roditelja i novinara) staru su vješticu gurnuli u peć u kojoj je izgorjela. Ponovo izmišljati nove bajke o zlim vješticama, mislim da stvarno nije potrebno.
      Nego, draga djeco, pošteno naučite taj hrvatski. Razveselite vašu staru profesoricu prije mirovine. Jamčim da bi bila sretna kad bi vam svima mogla dati čiste petice čim ih zaslužite.

7. Eto, kolega / ice Chemic, da odgovorim na Vaša pitanja!
   Što bih učinio kad bi učenici vikali za mnom?
   E, vidite, to ovisi o tome gdje bi vikali, i što bi vikali. Pretpostavimo kako bi vikali neke svinjarije. Ako bi se to zbilo u školi, tad bi dotičnog lijepo isti čas uputio pedagoginji, neka se pozabavi s njim, ili ravnateljici, ili bi da odvukao na telefon da zove roditelje u školu. Uz to, na prvome satu bih ga pitao ono što znam da neće znati, i dodijelio mu odmah jedinice iz svih rubrika koje u imeniku postoje. Ako bi stvar ponovio, potrudio bih se da padne razred. Naime, po Pravilniku, i samo jedna jedinica nakon provedenih popravaka dosta je da učenik ponavlja.
   U slučaju da bi mi dovikivao na ulici ili negdje van Å¡kole, odÅ¡arafio bih mu takvu Å¡amarčinu da bi se tri puta okrenuo oko sebe! Naime – van radnog mjesta i radnog vremena ne podliježe nikakvim Å¡kolskim sankcijama. Mogao bi me eventualno posjetiti roditelj, a u tom slučaju drage volje bih mu objasniozaÅ¡to sam to napravio. Ako bi tužio, isto tako – objasnio bih na sudu. Ali, mislim da ne bi tužio – sama tužba bi ga doÅ¡la nekih par tisuća kuna!
   Nadalje – kako se pripremati za zdravstveni odgoj? Nikako! Upravo tako – nikako!
   Nisam za to školovan, nisam za to plaćen, nisam to dužan. Jasno, nećete to tako reći. Ali, zato se to piše da se odradilo, a na satu razrednika pričate o nečem pedesetom! Možete se pritom pozvati i na prigovor savjesti, možete im o tome i drobiti nešto iz glave, možete svašta.
   Kakav zdravstveni, kakve pripreme, kakvi bakrači, ajde, molim Vas!
   I ne, ja Vam nisam nikakav divljak, ja sam samo profesor koji svoj posao nastoji odraditi na način da djeca na satu znaju gdje im je mjesto! I kad se postavite kako treba, oni to i znaju.

8. Ni ne mislim da ste divljak.
   Ne znam koji najpametniji razlog šamarčine objasniti roditelju?

   Pojedine kolege i kolegice (uglavnom mlađe), učenici u mojoj bivšoj školi znaju na hodniku dovikivati imenima,ili što je još gore nekim POGRDNIM NAZIVIMA. E pa gdje je prije bilo da učenik dovikuje profesoru, da ga naziva imenom, zviždi za njim i sl.
   U toj Å¡koli su većinom muÅ¡ki razredi, tako da viÅ¡e niÅ¡ta ne moram reći. Ono Å¡to primijetim je da kolege na to uopće ne reagiraju, samo proÄ‘u kao da se niÅ¡ta ne deÅ¡ava jer ponekad čovjek ne zna Å¡to napraviti. nekad je bolje da se praviÅ¡ da nisi niÅ¡ta čuo( “Å¡to vidim ne vidim Å¡to čujem ne čujem”), ali nije dobro ni pustiti da se problemi gomilaju. Ljudima iskreno bude neugodno, a i meni bi.

   Znate i sami da se takve stvari dešavaju pod odmorom , tu je hrpetina dječurlije, ne možeš ni odrediti ni tko viče, zviždi ili što već. I još nešto: dobro je ako ako ti nešto dobacuje onaj kome predaješ , njemu možeš dati jedan, rušit i sl. a zna se dogoditi da ti takve stvari radi netko treći iz razreda kojemu uopće ne predaješ, tada je još gore. Ispadaš budala ako se s njima na hodniku natežeš.
   Mislim da nije baš pametno odvući kod ravnatelja ili pedagoga jer bi nastali veći problemi,sve bi se iskompliciralo. Možda bi si tako riješio problem samo s jednim učenikom, nikada ne znaš što te sutra čeka od nekog trećeg, četvrtog učenika, a nije baš pametno svaki tjedan vući nekoga kod ravnatelja/pedagoga. Koliko vidim ljudi uglavnom šute jer nemaju baš dobra iskustva s tim.
   slažem se s onim Å¡to ste napisali za zdravstveni, ali navodno da će provedba zdr.odgoja biti pod nadzorom, tako da ne znam ….

   1. Znam kako se dešava svašta, kako pojedinac ne može mijenjati sustav koji je iščašen do krajnosti, no, ipak mišljenja sam kako može postići barem to da na njegovu satu klinci budu kuš!
      Iz Vašem komentara ( muški razredi ) zaključujem kako je u pitanju srednja škola. Ako se to dešava po hodnicima, konstantno, a stručne službe se prave mutave, ravnatelj ne reagira, tad je krivica na njima!
      Stručne službe imaju ZAKONSKU OBAVEZU odraditi posao kad im nekog Å¡mrkavca poÅ¡aljete tamo, nema da oni to neće ili ne bi. To je kao da ja kažem da neću odraditi sate nastave. Ravnatelj ima ZAKONSKU OBAVEZU osigurati u Å¡koli normalne uvjete za rad, nema da mu se neće, ili da on ne bi! To mu je posao. Ako ga ne želi odraditi jer mu je tako jednostavnije, tad se saziva sjednica sindikalne podružnice, ili nastavničkog vijeća, stvar se raspravi, i ako i dalje neće – postupak opoziva! Jer ne radi svoj posao!
      Pazite, nisam baÅ¡ tako naivan, iako imam malo staža. Znam kako ravnatelji za sindikalne povjerenike uglavnom postavljaju svoje ljude, posluÅ¡nike ( uvijek se može utjecati na izbor ), kako ravnatelji nastupaju po Å¡kolama kao da su njihove privatne prčije, ta imam i ja jednu takvu. No, baÅ¡ se o tome radi – u par navrata sam joj pokazao kako i iznad nje ima sila, i opametila se. Uvijek ima načina, makar ostali sami – članak u novinama, dopis u Ministarstvo, javnost, ma sve se može ako čovjek želi i usudi se! A koga da se bojim?
      Za veći dio toga što nam se događa, krivi smo sami. Šutili smo, šutimo, i šutit ćemo i dalje. Pa tko da se izbori za nas? Zašto imamo sindikate? Ako Vaši na školi ne rade kako treba, što radite u njima? Kad bi svi izišli, da vidite kako bi povjerenik okrenuo ploču! Mi smo visokoobrazovani ljudi, a većina nastupa ko zadnji mutavci! Nekad su intelektualci mijenjali svijet, a danas seljaci dižu revolucije???
      Zar će mene, nakon faksa, da prostite, zajebavati nečiji neotesani balavander? Neki isfrustrirani ravnatelj, postavljen po političkoj liniji? Neki roditelj, koji se upravo siÅ¡ao s drveta? E, nećeÅ¡ majci! Ne, i po cijenu otkaza – NE!

      1. Potpisujem sve Å¡to ste rekli!
         Ljudi se uglavnom boje ići daleko jer znaju iskustva drugih koji su išli malo dalje, a posla nema, svi znamo kako se je teško zaposliti u školi, a uglavnom ako imaš završeni neki nastavnički smjer (predmetni studij) pa gdje ćeš dalje nego u školu, i ing. bježe u škole i uzimaju nekome tko je baš prof. radno mjesto. Očito da na kraju u tim školama može radit tko hoće, ne treba ni pravit razlike između ing. i profesora, bolje se isplati biti ing.kemije i položit pedagoške predmete (to položi svtako) nego ići prof.smjer i biti ograničen samo na škole. S tim nastavničkim studijima čovjek nema nikakav širi spektar.

         Da, srednja škola gdje znaju doći najgori od najgorih. Niti jedan ravnatelj, a ni stručni suradnik nije nikome uveo red u razred, svatko kako god zna mora si sam, kako ti je , tako je, i to je to. Sve koje znam da su se ikad žalili u vezi nečega prošli su još gore, al svi, tako da se ne isplati imati posla s nikim. Što mogu riješim u razredu i to je to.
         Jedan kolega se je žalio javno , nešto u smislu da škola nije ništa poduzela protiv učenika koji mu je pravio turbo probleme,pa je na kraju došla školi inspekcija, a i njemu kako bi napravili uvid u rad.. Eto, pored silnih problema dodatni stres!

         1. Pa znati i sami da se udruga nastavnici org. zauzela za reformu pedagoških mjera, a od toga ništa.Čemu onoliki potpisi?? Bilo je baš dosta o tome u javnosti no najvažniji je zdravstveni odgoj.

9. Gimnazija nije za svakoga, za gimnaziju treba imati radne navike. Pa normalno je da svatko ne proÄ‘e sve, iako ne opravdavam slučajeve nekih prestrogih, frustriranih profesora. Ali općenito, vrijeme je takvo da ako netko padne neki predmet, odmah se zove policija, DORH, vatrogasci… a profesore se razapinje na stup srama, iako je u 90% slučajeva problem u neradu, lijenosti i nezainteresiranosti učenika.

10. Pozdrav
    Na više mjesta čujem i piše se po forumima kako ravnatelj postavlja sindikalnog povjerenika!!! Ma dajte molim vas. Sindikalni povjerenik sam i izabran sam TAJNIM glasovanjem svojih kolega što je u skladu sa statutom sindikata. I SHU i NSZSŠH. Kolegice i kolege sindikalca ste izabrali sami pa ako niste zadovoljni sazovete sindikalni sastanak (saziva ga trećina članova) pa ga smijenite.
    Pozdrav
    Nenad Čatipović
    povjerenik GGTÅ  Split

    1. Pozdrav i Vama, Bobe!
       Eto, i ja sam jedan od tih koji je napisao u komentaru malo poviše, a i na drugim mjestima, kako ravnatelji uglavnom za povjerenike postavljaju svoje ljude! I kod toga stojim!
       Pazite – napisao sam UGLAVNOM! Nikad ne valja generalizirati. To rade iz razloga Å¡to je funkcija sindikalnog povjerenika vrlo odgovorna i utjecajna ( dakako, ukoliko se obnaÅ¡a kako bi trebalo ). Sindikalni je povjerenik drugi čovjek u Å¡koli ( uz predsjednika Å¡k. odbora) – ima pravo uvida u većinu dokumenata, ravnatelj mora odgovoriti na svaki njegov dopis, u odreÄ‘enim slučajevima mora dati suglasnost za otkaz, itd., a sam povjerenik uživa zakonsku zaÅ¡titu ( barem je tako bilo prije najnovijeg prijedloga GKU za OÅ  )! Stoga je ravnatelju važno tu imati nekoga tko ne postavlja previÅ¡e pitanja!
       Da, zakonski ravnatelj nema niÅ¡ta s izborom povjerenika, biraju ga zaposlenici tajnim glasovanjem! No, jedno je zakon, a drugo je praksa! Uvijek postoje načini kako ravnatelj, ako je vjeÅ¡t u tome, može utjecati na izbor. Npr., ima hordu svojih posluÅ¡nika koji čine glasačku maÅ¡ineriju po njegovu ukusu, ili se potrudi da se sazove izborna skupÅ¡tina sindikata u vrijeme kad su nepoćudni zauzeti obavezama na drugim Å¡kolama, ili zove u kabinet i vrÅ¡i pritisak…
       Iz gore navedenog, tako izabranog povjerenika teško je i opozvati, jer to ravnatelju nije u interesu!
       POnavljam – ima genijalnih i ravnatelja i sindikalnih povjerenika, ne generaliziram!
       Ali, dešava se i ovo opisano!

Comments are closed.