(Slobodna Dalmacija) Cirkus, kaos, pritisci, neplaćeni rad – samo je dio “repertoara” kojim trenutačno stanje u školama opisuju nastavnici, koji ovih dana, kako se školska godina približava kraju, pokušavaju sanirati posljedice nezaključivanja ocjena na polugodištu.
Taj je eksperiment u sve osnovne i srednje škole prosvjetna vlast uvela ove školske godine s ciljem smanjenja nepotrebnog stresa učenika i nastavnika, no, sudeći prema situaciji u kojoj se sada našla većina škola, bila je to medvjeđa usluga i prosvjetarima i školarcima. Nastavnici i struka sada nedvosmisleno poručuju: vratite zaključne ocjene na kraju prvog polugodišta!
Masovno popustili
Naime, prema anketi koju je HTV proveo u cijeloj Hrvatskoj na uzorku od 210 učenika, pokazalo se da je zbog izostanka zaključne ocjene na polugodištu čak 90 posto učenika popustilo u učenju, odnosno ima slabije ocjene nego prošle godine. Blagodat kampanjskog učenja tako će, čini se, već u ranim godinama naučiti i loši, ali i dobri učenici, koji su se odlučili malo opustiti uvjereni kako će zaostajanje u učenju nadoknaditi krajem godine.
No, dogodilo se, prenose nastavnici s kojima smo razgovarali, da su se sada nagomilale negativne i loše ocjene, a čak ni maturanti, koji prvi trebaju izići iz škola već za dva tjedna, ni najmanje ne pokazuju zanimanje da isprave ono što vuku još iz prvog polugodišta.
– Kada maturante prozovete da odgovaraju, oni kažu kako još nisu spremni, a za dva tjedna im završava nastava! Tek manji dio učenika kojima bi trebale biti zaključene loše ocjene nešto radi, a najmanje polovina njih ne pokazuje ni volju ni interes za popravak ocjena. Sigurno je da pred kraj godine možemo očekivati opsadno stanje, ali i više popravaka nego dosadašnjih godina – kazuje Barica Udovčić, profesorica kemije iz zagrebačke Veterinarske srednje škole.
– Bili smo iznenađeni kad smo čuli da se ukida zaključivanje ocjena na polugodištu. Da pitate bilo kojeg nastavnika, reći će vam da to nije dobro rješenje. Žalosno je što nas nitko nije pitao za mišljenje i stav. Djeci je ocjena motivirajući faktor, pa i onima dobrima, a osobito djeci koja nemaju razvijene radne navike – kaže prof. Udovčić. Iako sada nastavnici “beskrajno idu naruku učenicima”, pomažu im da svladavaju dio po dio gradiva još iz prvog polugodišta, ali…
– Čujem od kolega iz osnovnih škola da je i ondje sve veći problem neučenje, ali i ponašanje učenika. Školama nedostaje stručnog kadra, psiholozi, pedagozi… Nastavnici iz bespomoćnosti puštaju djecu da idu dalje – kaže prof. Udovčić.
Djeca znaju sve manje
Ne samo da su opterećeni pod nastavom ne bi li učenike “natjerali” da isprave ocjene, nego su ravnatelji nekih zagrebačkih škola naredili nastavnicima da najmanje jednom tjedno održavaju dopunsku nastavu za lošije učenike, a sve kako njihova škola ne bi imala previše negativnih ocjena. Ta dodatna satnica, naravno, prosvjetarima neće biti plaćena. Brojni nastavnici zato su jednostavno odlučili da će učenicima pokloniti ocjene ne bi li smanjili te pritiske.
– Ocjene su se i dosad poklanjale na kraju školske godine, a sada će toga biti još više. Djeca znaju sve manje, a nastavnik je sam kriv ako ima 20 učenika na popravnom. Što će se dogoditi na kraju godine, ovisit će o pritiscima ravnatelja na nastavnike i prijetnjama roditelja prosvjetnom inspekcijom – upozorava Dalibor Perković, tajnik udruge Nastavnici organizirano. Zašto je Ministarstvo išlo naruku nekim nastavnicima i ukinulo zaključivanje ocjena, a da prethodno nije napravilo nikakvu analizu, pita se Perković, koji je još prije godinu i pol dana upozoravao na razorne posljedice ako ovakva odluka bude usvojena.
– Mnogi su se nastavnici tome protivili, a Ministarstvo sada svaljuje krivnju na njih, što se ne može drukčije nazvati nego jeftinim i jadnim, ali nikako iznenađujućim. Najbolje što ljudi iz Ministarstva mogu napraviti za sebe i za druge jest da se maknu – poručuje Perković.
Da ukidanje zaključivanja ocjena na polugodištu nije najsretniji potez, slaže se i struka, koja pita kakvu svrhu ima naknadna analiza o učinku nezaključivanja ocjena ako se zna da će nastavnici zbog pritisaka ionako “frizirati” ocjene na kraju školske godine. Prof. dr. Vesna Vlahović-Štetić, predstojnica Katedre za školsku psihologiju zagrebačkoga Filozofskog fakulteta, naglašava motivirajuću ulogu školske ocjene, koja je ujedno povratna informacija učeniku i nastavniku o tome koliko je uspješan.
– Ako je povratna informacija loša, najbolje je imati mogućnost to što prije ispraviti. Varijanta odgađanja “stignem ja to” linija je manjeg otpora. Sadržaji se samo gomilaju i s vremenom ih je sve teže svladati. Stres ne može biti argument za ukidanje zaključivanja ocjena na polugodištu jer je on puno veći na kraju školske godine – upozorava prof. dr. Vlahović-Štetić. Prosvjetnim vlastima također poručuje:
– Očekivala sam od Ministarstva ili Agencije za odgoj i obrazovanje da tijekom cijele školske godine prate kako funkcionira ova novost. To što će oni raditi analizu kad završi školska godina je prekasno.
Ne znam odkud i zašto se zaključije da su svi nastavnici protiv nezaključivanja ocjena na polugodišti. Neka se zabilježi da ima i takvih koji to podržavaju. Ja sam jedan od tih. Druga je stvar što uvođenje te novine nije popraćeno adekvatnom pripremom.
Molim Vas,kolega, da napišete koji predmet predajete…Nije isto predavati tzv.odgojne predmete u kojima je najniža ocjena trojka i one predmete kojih nema na vanjskom vrednovanju,ne zbrajaju se pri upisu u srednju ili na fax, ne polažu se na maturi.Neki od nas ipak imaju malo veću odgovornost,zar ne?
Pretpostavljam da je pitanje upućeno meni pa odgovaram da predajem fiziku u srednjoj školi. Sad da li to ima veze s mojim stavom ne znam. Obrazloženje mog stava oko nezaključivanja ocjena na polugodištu u više navrata dao sam na Forumu (iko).
I ja sam jedan od onih koji podržavaju nezaključivanje ocjena na polugodištu. Predajem matematiku u srednjoj školi (gimnazija, ekonomisti). Dovoljno velika odgovornost?
Baš lijepo da mogu reći svoje mišljenje i kao kolega i kao roditelj studenta koji je prošle godine polagao maturu.Profesori su, naravno,različiti,pa mu je najprije predavala jedna s bogatim iskustvom koja je često govorila kako to ne razumiju,a iz zaključna ocjena nije bila ni u kakvoj vezi s upisanim ocjenama.Zatim je stigla prof. s tek završenim fakultetom i u početku se puno trudila oko objašnjavanja,ali njezin elan je splasnuo negdje nakon 2 godine,pa smo bili prisiljeni plaćati instrukcije da bi ocjena i matura bile uspješne.Ono što se čulo od prof. s instrukcija je bilo isinito:”Kad vam prof.počne govoriti da učite sami,da to piše u udžbeniku-to je put da postane loš profesor.”Ali,roditelji gimnazijalaca su se tu snašli -plaćajući instrukcije.
U zadnje tri godine, tj. otkad se polaže državna matura, nikad gore. Vjerujem da naše razlike u viđenju potrebe zaključivanja ocjena 1. polugodišta proizlaze iz razlika u populaciji učenika kojima predajemo – odlične učenike ne treba posebno motivirati, oni su uvijek spremni, zainteresirani i kooperativni. Nama koji predajemo učenicima upisanim s manjim brojem bodova, uz kojekakve potvrde, teško je uopće doći na pozitivnu nulu, osobito onima koji predaju predmete – nastavljače(hrvatski, matematika i strani jezici). Entuzijazam takvih, nepotvrđenih “talenata” je kratkotrajan, a,vjerujte, niti jedna metoda motivacije nije učinkovita, kao niti dobra ili loša ocjena. A kad se, kao razrednik samo sjetim polugodišta s beskonačnim prepisivanjem ocjena na obrasce(ručni rad, bez kopiranja, molim), a potom ispravaka negativnih koje nisu zaključene!!! Tko je rekao da je onaj koga su bogovi prokleli učitelj, nikad neće saznati koliko je u pravu.