Nastavnici organizirano
"A Å¡to bi tek bilo da niste organizirani…"

“Jutarnji list” u križarskom pohodu protiv javnog obrazovanja

U Jutarnjem listu u subotu, 30. ožujka, uz udarnu najavu i na dvije stranice, objavljen je tekst “Skupa proizvodnja neznanja” u kojemu se, bez imalo logike i smisla, a utemeljeno na netočnim i vjerojatno falsificiranim podacima analizira “stanje u hrvatskom Å¡kolstvu” te se iz te “analize” izvode tendenciozni i politikantski zaključci. Cijeli tekst spada u kategoriju amaterski sastavljenog plaćenog oglasa (i sasvim je moguće da to i jest) i zapravo je propagandni pamflet kojim se direktna veza izmeÄ‘u Jutarnjeg lista i MZOS-a koristi za neÅ¡to Å¡to se ne može nazvati nikako drugačije nego lov na vjeÅ¡tice.

TakoÄ‘er, činjenica da se preko leÄ‘a cijelog jednog sektora provodi poluprivatni obračun s jednim sindikalnim čelnikom – ma Å¡to o tome čelniku mislili – govori o potpunom bezumlju onih koji stoje iza objavljivanja ovakvog teksta. Ovakva haranga protiv čitavog sustava ekvivalentna je pokuÅ¡aju da se ubije jedna buha tako Å¡to se ide ustrijeliti psa i govori o prioritetima, interesima, (ne)sposobnosti, a možda i o psihičkom stanju onih koji su ovako neÅ¡to bili sposobni naručiti i provesti.

Zaključci teksta koji otvoreno agitiraju za podupiranje i jačanje privatnih škola možda su u korelaciji s osobnim interesima političkih i financijskih sponzora Jutarnjeg lista i visokih dužnosnika u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, ali za hrvatsko obrazovanje, kao i za hrvatsko društvo, značili bi katastrofu jer bi time, kao krajnji rezultat, kvalitetno obrazovanje postalo dostupno samo bogatima.

Å to se tiče činjeničnih netočnosti, cijeli tekst je utemeljen na netočnim podacima o broju zaposlenih u hrvatskom osnovnom i srednjem Å¡kolstvu. Da su ti brojevi lažni, a time i sva statistika koju su novinari iz nje pokuÅ¡ali izvući, jasno se vidi iz podataka Državnog zavoda za statistiku za 2009./2010. godinu koji navodi broj zaposlenika u Å¡kolama (broj ugovora o radu), ali ističe i “ekvivalent pune zaposlenosti”. Taj ekvivalent je stvaran broj radnih mjesta s punom satnicom i on je, prema podacima za 2009./2010., za srednje Å¡kole manji od broja ugovora o radu kojima se koristi novinar za gotovo jednu trećinu!

Ne treba biti statističar da se zaključi da broj sklopljenih ugovora o radu ne govori ništa o postotku radnog vremena koji zaposlenik ostvaruje (netko ostvaruje i svega 2 ili 4 sata u nastavi!) i da se s promjenom broja tih ugovora iz godine u godinu ne mogu izvući nikakvi zaključci o stvarnoj promjeni broja radnih mjesta. Spomenuti je novinarski uradak stoga najočitiji primjer namjernog obmanjivanja javnosti ili nesposobnosti novinara.

Da je tekst šarlatanski i pun nebuloza govori i sljedeće:

– brojka o 2100 osnovnih Å¡kola je lažna. Do nje se moglo doći samo zbrajanjem matičnih i područnih Å¡kola. Pravi broj Å¡kola u Hrvatskoj je, opet, za trećinu manji

– loÅ¡i rezultati na meÄ‘unarodnim testiranjima su izravan rezultat loÅ¡ih programa i korupcije u Å¡kolstvu, Å¡to sve počinje od najviÅ¡e razine, dakle iz Ministarstva, a posebno negativne selekcije meÄ‘u učiteljskim kadrom (čiji uzrok su male plaće i javno omalovažavanje profesije od strane medija – primjer je i ovaj tekst – ali u zadnje vrijeme sve češće i prosvjetnih vlasti)

– početni grafikon koji prikazuje porast cijene obrazovanja (koga? čega? za koje razdoblje?) postavljen je bez Å¡ireg konteksta. Sjetite se koliko je kilogram kruha koÅ¡tao 2000. a koliko 2010., a o benzinu da se i ne govori

– državni pedagoÅ¡ki standard (koji važi od 2008. godine) propisao je smanjivanje maksimalnog (s 33 na 28) i minimalnog (s 17 na 14) broja učenika u razredu. To je takoÄ‘er utjecalo na porast broja razreda i posljedično učitelja i nastavnika koji im predaju, a utjecalo bi joÅ¡ i viÅ¡e da se primjenjuje kako bi trebalo. Umjesto toga, u nekim razredima se nalazi i do 35 učenika Å¡to zvuči prilično drugačije od podatka “jedan učitelj na devet učenika”.

– na koji način se doÅ¡lo do podatka da je “Hrvatska treća u Evropi po potroÅ¡nji za obrazovanje” možemo samo nagaÄ‘ati. Javni i svima dostupni podaci kažu da je istina potpuno drugačija: Hrvatska je u 2009. za obrazovanje izdvojila 4,3 posto BDP-a, Slovenija 5,7, Estonija 6,1, a Litva i Latvija 5,6. Razvijene europske zemlje u tom segmentu predvode Danska sa 8,7 posto, Island sa 7,8, te Å vedska i NorveÅ¡ka sa 7,3 posto.

Ovakav tekst Å¡kolski je primjer “novinarstva iz fotelje”: novinar je obradio statističke pokazatelje koje je napravio netko drugi, uopće ne provjeravajući istinitost i kontekst, a da nije pomolio nos kroz vrata svoje novinske redakcije i, nedajbože, obiÅ¡ao neku stvarnu hrvatsku Å¡kolu na nekoj stvarnoj lokaciji kako bi vidio kako te Å¡kole izgledaju, koliko učenika i učitelja imaju te koji su mogući razlozi i objaÅ¡njenja takvih statističkih podataka. (Iako, s obzirom da dužnosnici prosvjetne vlasti na isti način vode prosvjetnu politiku, a to je da u Å¡kole uÄ‘u samo kad se treba slikati za novine s dječicom i Å¡arenim posterima, a inače ih zaobilaze u Å¡irokom luku, možda mu to i nije previÅ¡e za zamjeriti.)

(PDF verziju ovog reagiranja pogodnu za printanje i vješanje na oglasne ploče možete preuzeti ovdje)

35 Comments

    1. Neoliberalizam krenuo u otvoreni juriš.

      Šteta. Izgleda da neki ne mogu shvatiti da, kad te s vlasti maknu obrazovani, završiš u mirovini, a kad te maknu neobrazovani, završiš na groblju.

    1. Ovaj pokušaj diksreditiranja članka iz Jutarnjeg barata pogrešnim činjenicama:
      Na području Republike Hrvatske na kraju školske godine 2010./2011. djelovalo je 850 osnovnih škola (matične i samostalne), što je točno.
      No ono što P.O.E prešućuje je činjenica kako te škole u svom sastavu imaju još 1.221 područnu školu.

      Na području Republike Hrvatske na kraju školske godine 2010./2011. djelovalo je 433 srednjih škola koje prema metodologiji statističkog prikupljanja podataka uključuju 715 školskih jedinica različitih vrsta, ovisno o vrsti nastavnog plana i programa.

      Sad još dodajte i fakultete.

      Molim proučiti podatke prije ovakvog istrčavanja sa demantima.

        1. Nema potrebe da ikoga diskreditiram kad neki ljudi sasvim dobro to rade sami. Koji je uopće značaj područne škole ako ona nema svog ravnatelja, tajnika ni pedagoga, nego je odvojena isključivo zbog lokacije određenog broja učenika.

          Ovo je odličan primjer birokratskog sljepila koje priznaje samo fiskalne i administrativne kriterije, a zanemaruje sve ostale: obrazovne, organizacijske, kadrovske, pedagoške i LJUDSKE.

          Sasvim u skladu s politikom MZOS-a: nestručno i nezainteresirano. Kao da su ljudi traktori i dovoljno ih je spremiti u garažu preko noći.

          A uopće mi nije jasno Å¡to su to “Å¡kolske jedinice različitih vrsta”. Ako je to ikome bitno, to su statističari i nitko viÅ¡e.

          Molim vas da se više ne petljate u stvari o kojima očito nemate apsolutno nikakvog pojma.

          1. Činjenica da područne škole nemaju ravnatelja i tajnika ne mijenja broj profesora i ustanova, tako da zaista ne znam kako to dovodi do vašeg zaključka o lažnim, tj. uvećanim brojevima.

            Nadalje, nepostojanje tajnika i ravnatelja ne znači nepostojanje troškova održavanja ustanove.

            1. Činjenica da područne škole nemaju ravnatelja i tajnika također ne mijenja ni broj učenika. A kao takve nisu posebne ustanove, osim možda u nekoj stavki nekog dijela proračuna. A Proračun je Jedina Prava Stvarnost, ne?

              Što se tiče troškova održavanja, da, u krajevima rjeđe naseljenosti troškovi održavanja su veći nego u velikim gradovima. Svatko tko na temelju toga izvlači zaključak o tome da je loše imati neproporcionalno financirno obrazovanje u Hrvatskoj je ili manipulator ili idiot, a vjerojatno i jedno i drugo.

              Å to se tiče sppominjanja lažnih podataka, tu zaista dugujem ispriku. Zaista sam mislio da je podacima namjerno izmanipulirano jer nisam mogao vjerovati da je netko toliki idiot da stvarnu sliku na tako grandiozan način pogreÅ¡no shvati i onda joÅ¡ javno od sebe napravi takvog idiota da na takvoj slici krene izvoditi ONAKVE zaključke. Potpuno sam smetnuo s uma onu Murphyjevu (ili čiju već) koju sam i sâm bezbroj puta ponovio: “Ne pripisuj zloj namjeri ono Å¡to se adekvatno može objasniti glupošću.” Dakle, pogrijeÅ¡io sam i iskreno se ispričavam.

              I ne, ovo nije napad ad hominem. Ovo je dijagnoza i pointer kako shvatiti ovu diskusiju: što jedna budala zamrsi, to stotinu pametnih ne može razmrsiti. A ja, očito, ne spadam u tih stotinu jer da jesam, ne bih ni pokušavao. Grijeh na glavu moju i glave mojih potomaka.

  3. Statistički ljetopis 2012, str. 471.
    Tablica sadrži brojke učenika, nastavnika i škola, a zbrojeni odgovaraju onima u Jutarnjem, što nije teško provjeriti i zbrojiti.
    U tekstu vam lijepo piše da udio BDP-a ne govori ništa bez broja učenika. Nije isto izdvojiti 4,3% za 100 učenika i isti iznos za 200 učenika. PPP predstavlja paritet kupovne moći (eng. Purchase power parity)
    JoÅ¡ da shvatite da članak nije uperen protiv profesora, nego njihovog vodstva i Ministarstva, gdje bi vam kraj bio…

    1. Ovaj tekst je direktna narudžba Ministarstva u svrhu pljuvanja po Vilimu Ribiću (što podržavam), ali uz masovnu kolateralnu štetu u ostatku obrazovnog sustava (što, naravno, ne podržavam). To doslovce vrišti iz svake druge rečenice u tekstu, ali nekima valjda ne odgovra da to čuju.

      Å to se tiče statistike, ima tu zanimljivog Å¡tiva. Recimo, samo jednu stranicu dalje piÅ¡e da učitelja i nastavnika s PUNIM radnim vremenom ima 36.000. Dakle, ako pretpostavimo – samo PRETPOSTAVIMO – da su ostali zaposleni na pola radnog vremena, ekvivalent pune zaposlenosti iznosi oko 45.000. Ni blizu nijednoj brojci koja je spomenuta u tekstu.

      Å to se tiče novca, “BDP po učeniku” znači joÅ¡ manje od svega ostaloga. Å kola za 100 učenika nije “upola jeftinija” od Å¡kole za 200 učenika. A, takoÄ‘er, jako mi je malo vjerojatno da je udio učenika u stanovniÅ¡tvu Hrvatske toliko drastično različit od Njemačke, Finske, Engleske…

      Bottom line: možemo ovdje raspravljati o statistici koliko god želimo. Ovakve nijanse su nebitne. Činjenica je da ja u razredu prosječno imam 33 učenika, da ih pola ne zna koliko metar ima centimetara i da će, usprkos tome, ako se žale na ocjenu, inspekcija doći i reći da moraju prijeći u sljedeći razred zato jer sam bilješke u imeniku pisao malom početnim slovom. Također, da je premijerova supruga napravila lijepi plan jutarnje tjelovježbe, a da škole u kojima je taj plakat izvješen nemaju dvoranu u kojoj bi sva ta djeca mogla izvoditi tu tjelovježbu.

      Nisam ljubitelj HDZ-a. Mislim da je HDZ najgora pošast koja je pogodila ovu zemlju i ako se ikad vrate na vlast, mislim da je najpametnije da napravimo kolektivno samoubojstvo. Neću govoriti o ostatku Vlade, ali ova postava u MZOS-u koja danas hara obrazovanjem je po svim objektivnim pokazateljima GORA od HDZ-a. Za vrijeme HDZ-a brod je tonuo, a oni su vrtjeli palčevima i krali pojaseve za spašavanje. Danas brod tone još brže, pojaseva više nema, a ovi nas tjeraju da popisujemo inventar, glancamo prozore, pjevamo ode, peremo zube i radimo jutarnju tjelovježbu.

  4. Čekajte malo, nastavno osoblje zaposleno na pola radnog vremena ili ne, metodologija je ista u svih 10 godina, a brojke svejedno rastu. Je li razlog pedagoško standard ili nešto drugo, sad je manje bitno, brojke su tu i treba vidjeti što s njima.

    Vi imate 33 učenika u razredu, no što Vlada radi po tom pitanju? Umjesto da sredstva preusmjeri Vama, ona će sagraditi 5 novih škola u 5 ličkih sela za sveukupno 30 učenika, umjesto jedne područne škole. To je po mom mišljenju katastrofalna politika koja i dovodi do ovakvih podataka.

    Morate shvatiti da porezni obveznik vidi koliko mora dati za školstvo, ali posao profesora je da se bore radi što boljeg iskorištenja dobivenih sredstava. Isto kao što Vi kada birate kruh gledate omjer cijena/kvaliteta. Vas ne zanima je li ga radio jedan pekar ili njih 50, ako je preskup, uzet ćete neki drugi.
    S druge strane, Ribić i njegovi istomiÅ¡ljenici samo traže joÅ¡, joÅ¡ i joÅ¡, ali to “joÅ¡” ima neku svoju granicu. Ako proračun presuÅ¡i, Å¡to onda? Onda je kasno za reforme.

    Čitao sam još jedan Vaš tekst koji kaže:
    “Litra Super plus benzina za automobile stoji 8.17 kuna. Koliko će Petar platiti ako je utočio 35.15 litara u spremnik svojega automobila?”. Da, dobro ste pročitali, to je pitanje koje postavljamo maturantima nakon završenih 12 godina školovanja, pa čak i učenicima matematičke gimnazije koji se odluče za osnovnu razinu matematike, što smiju.
    Prema propisanome nastavnom programu, množenje decimalnih brojeva uči se u 5. razredu osnovne Å¡kole. I sad pazite: preko 20% kandidata taj zadatak nije rijeÅ¡ilo točno.”

    Zar 20% srednjoškolaca koji ne znaju odgovor na tako jedno banalno pitanje nije sramota za sustav? Za neke od tih slučajeva kriv je sustav koji tjera profesora na zanemarivanje neznanja, ali u tim brojevima sigorno ima i Vaših nesavjesnih kolega, koji nisu zaslužili svoje mjesto u edukaciji.

    1. Nastavno osoblje raste zato jer TREBA rasti, jer da ne raste, sada bismo imali 40 učenika u razredu. Ali da bi to otkrio, autor teksta je morao mrdnuti guzicu iz fotelje, a to je problem jer je guzica očito velika.

      A 5 novih škola u Lici je sanak pusti, nove škole se ne grade. Novci se troše na nove agencije, nove urede i nove inspektorske značke. A baš mi je super što brigu o svemu tome trebaju voditi profesori. Dijete udari drugo dijete, kriv je profesor. Udžbenici su preskupi, kriv je profesor. Ministar je kreten, kriv je profesor. Bravo, kolega, bravo, a sad, molim, popijte tu tabletu već jednom.

      Ribća ni u snu ne podržavam, ali to “joÅ¡” Å¡to traži joÅ¡ je daleko ispred granice. Druga je stvar zaÅ¡to to traži kako i zaÅ¡to to uspijeva ne dobiti. Ribića, molim, izbaciti iz ove priče.

      Što se tiče loših profesora, da, ima ih, ali računica je jednostavna: kakav narod, takav kadar. Loše profesore možemo i trebamo maknuti, ali ih neće imati tko zamijeniti. Samo budala će ići u sektor gdje te po medijima pljuju, u učionici vrijeđaju, tvoji vlastiti šefovi te javno omalovažavaju, a plaća sve manja i manja.

      1. Kako ne raste kad je 2002/2003. broj srednjih škola u RH bio 650, a 2011/2012. 715? U istom periodu se broj srednjoškolaca smanjio za 13.000. Negdje se očito gradi, a to sigurno nije tamo gdje je potrebno.
        Nisam profesor, ali poznajem određen broj profesora (koji se usput rečeno u dobroj mjeri slažu sa člankom iz Jutarnjeg) i užasno mi je što se radi od vaše struke, vaših prava i odgovornosti u razredu. Roditeljima njihovo dijete naravno nikad nije krivo, a obiteljski odgoj na sve je nižim granama.

        1. Hm, to da se u 9 godina sagradilo 65 SREDNJIH Å¡kola meni djeluje kao fantazija. Trebalo bi provjeriti, ali prije će biti da su osnovane neke Å¡kole – možda čak i strukovne ili tako neÅ¡to – koje onda dijele prostor s već postojećima. Netko je negdje spomenuo i mogućnost da se u statistici nalaze i glazbene Å¡kole.

          I, da, sad sam se sjetio. Netko je negdje nešto jako, jako krivo shvatio. Koliko znam, u Hrvatskoj postoji 900 osnovnih i 400 srednjih škola. Nije mi jasno odakle sve ove stotine viška. Tko je tu što brojao ni dragi Bog vjerojatno ne može pokopčati.

          A što se tiče gradnje i broja srednjoškolaca, u Hrvatskoj treba IZRGRADITI još 500 školskih ZGRADA da bismo došli BLIZU zapadnim standardima. O sportskim dvoranama da se i ne govori. Pa uzmite i to u obzir. A sredstva za školstvo se smanjuju. I to u postotku, ne samo u ukupnoj sumi (što bi još bilo razumljivo, s obzirom na krizu).

          A argument “poznajem odreÄ‘en broj profesora” ne priznajem. Ja ih znam puno viÅ¡e – onih koji dijele i onih koji ne dijele moje miÅ¡ljenje, onih koji su moji osobni prijatelji i onih koji nisu – i NITKO se ne slaže s člankom iz Jutarnjeg. Jer je stvar, jednostavno, politička propaganda. Ako to autoru nije bila namjera, jebga, dobro je poslužio. Drugi put neka malo bolje provjerava izvore i kontekst podataka o kojima piÅ¡e. Statistics is a bitch.

          1. Pozdrav,
            brojke u tekstu Jutarnjeg jesu provjerene brojke. Koliko vidim u vaÅ¡em komentaru na koji sada repliciram vi očito niste upoznati sa činjeničnim stanjem no ipak u samom tekstu nastojite ostaviti potpuno drugačiji dojam. Mislim da to nije korektno. Sada na isti način zamjerate komentatoru kojem replicirate na “poznavanju odreÄ‘enog broja profesora”. 😉
            Autor teksta u Jutarnjem nije “novinar Jutarnjeg” niti je ičiji plaćenik. On je bloger koji piÅ¡e već dugo vremena o druÅ¡tvenim problemima koje je druÅ¡tvu stvorila vlast sa svojim politikama u svim domenama. Tekst mu je korektan i kritičan.
            S vaÅ¡e strane argument nisu niti “trećine” na koje se jedino referirate. Argument bi bila validna referenca na podatak koji smatrate točnim uz objaÅ¡njenje zaÅ¡to ga smatrate točnim. Ovako, bojim se da vaÅ¡e sablasno etiketiranje autora kao osnova teksta ne ostavlja Bog zna kakav dojam na čitatelja.
            Svako dobro,
            Kapitalac

            1. Brojke u tekstu Jutarnjeg se očito referiraju na statistički ljetopis koji NA SLJEDEĆOJ STRANICI iznosi neke drugačije brojke. Odnosno, pojašnjenje onih prethodnih koje invalidira zaključke koji se u tekstu iznose.

              To tko je autor me ni najmanje ne zanima. Tekst je izašao u Jutarnjem, masno je najavljen i izreklamiran, nije potpisan (bar ne jasno i nedvosmisleno), dakle, službeno, tekst pripada Jutarnjem listu. Ako autor ima drugačiju percepciju, to je između njega i Jutarnjeg lista. A ako tekst nije naručen od Ministarstva, onda od prvog do posljednjeg slova ostavlja takav dojam: omalovažavanje struke koje se proteklih mjeseci provodi iz MZOS-a ide u potpuno istom smjeru. Kao da je trenutna klika u Ministrstvu tamo u ulozi stečajnog upravitelja čija je zadaća: rasprodati, likvidirati, otpustiti, ukinuti.

              Tekst je svakako kritičan (iako je pitanje prema kome; prema vrhuški sigurno nije), ali ne i korektan jer potpuno zanemaruje cijeli niz činjenica i nešto što sam već deset puta ponovio: kontekst. Svatko može mahati statistikom i interpretirati je kako njemu odgovara. Za to uopće ne treba biti mudrac.

              Å to se tiče referenci na podatke, nismo ih navodili jer smo smatrali da su podaci općepoznati. MeÄ‘utim, evo, sad sam si dao truda i na stranici MZOS-a pronaÅ¡ao POIMENIÄŒNI popis svoh osnovnih Å¡kola u Hrvatskoj. Trebalo mi je manje od dvije minute (iako sam ga sad prvi put tražio, a nije da često surfam po toj stranici) i shvatio sam da smo zaista u ovom tekstu napravili greÅ¡ku. Naime, napisali smo: “brojka o 2100 osnovnih Å¡kola je lažna (…) Pravi broj Å¡kola u Hrvatskoj je, opet, za trećinu manji”. MeÄ‘utim, to nije točno. Broj osnovnih Å¡kola u Hrvatskoj nije ni 2100 ni 1400 nego točno 866. Ako ne vjerujete, odite na sajt, pronaÄ‘ite popis i prebrojite ih. Toliko o referencama i razumijevanju podataka. Ne namjeravam na takav način secirati i obavljati istragu za neÅ¡to Å¡to je očito, kako smo naveli na početku, amaterski poluproizvod s konkretnom agendom, koji najprije izvede zaključke, a onda po njima ide poslagivati činjenice.

    2. Da, dopuÅ¡tam da nas ima svakakvih, ali mislim da su za takvo NEZNANJE glavni krivci roditelji učenika koji smatraju da dječica za nerad i neznanje MORAJU “DOBITI” pozitivnu ocjenu, a za loÅ¡e su ocjene krivi nastavnici. Ako roditelj sam ne uspije u borbi za pozitivnu ocjenu svojeg djeteta ima sigurnog saveznika u Ministarstvu koje reagira na anonimne prijave. A i sustav nam je zakazao jer je opće stajaliÅ¡te da djeca ne trebaju ponavljati razred i da je to uvijek loÅ¡e (iako sam u praksi doživjela i pozitivne primjere).

    3. Metodologija novinara Jutarnjeg/portala Monopolizam je loša jer se broj ugovora iz godine u godinu može mijenjati bez da se promijeni stvaran broj radnih mjesta, a time i trošak za državu. Npr. prije nekoliko godina sam radio na 3 (TRI!) škole, a nisam ostvarivao punu satnicu (a time ni punu plaću). Prema vašoj metodologiji bio sam tri nastavnika. Sad, kad radim na dvije škole sam dva nastavnika. Ako se prebacim samo na jednu školu, postat ću jedan nastavnik, iako sam cijelo vrijeme primao plaću za jednog čovjeka.
      Posebno je neprihvatljivo takvom metodologijom uspoređivati takve podatke s drugim državama i računati prosječan broj učenika po učitelju/nastavniku. To ukazuje na nepoznavanja osnova statistike i utoliko možda i upućuje na nesposobnost školstva pošto obrazuje takve novinare. Ili to, ili ne novinar zlonamjeran i namjerno iskrivljuje podatke.

      Druga stvar, koja je puno bitnija, a novinar ju očigledno ne razumije, je Državni pedagoški standard. U Hrvatskoj su razredi preveliki i to značajno ruši kvalitetu obrazovanja. Trenutno sam razrednik u razredu koji broji 31 (TRIDESET JEDNOG!) učenika, a prošlih desetljeća ih je znalo biti i puno više. Pedagoški standard je propisao maksimalan broj učenika (28), ali se to još ne provodi zbog nedostatka novca. S vremenom (ako pretpostavimo stalan broj učenika) se broj nastavnika, a posebno stručnih suradnika, mora još povećati da se postigne odgovarajuća kvaliteta nastave!

      Ako bi se ispravnom statističkom analizom uistinu ustanovio prevelik broj nastavnog kadra, razloge bi trebalo tražiti prvenstveno u rascjepkanosti zemlje, razvedenosti otoka i u opterećenosti učenika (velikom tjednom broju nastavnih sati). Vjerujem da bi se kvalitetnom analizom našlo još razloga, ali ne one koji se bez kvalitetnih argumenata navode u članku Jutarnjeg i na blogu Monopolizam.

  5. Sramotno ste loÅ¡e odradili ovo reagiranje. Puno je bezveznih pretpostavki o naručenosti članka koje nisu istinite, Å¡to je jasno vidljivo iz toga Å¡to je autor o istoj temi već pisao i prije. Pa onda ad hominemi, autora zovete “debelom guzicom”… ma jednostavno ispod svake razine. Ne zaslužujete da netko vaÅ¡e pisanje uzima ozbiljno.

    1. Ne vidim razloga za biti korektan prema autorima zlonamjernih pamfleta s političkom agendom koji si ne daju truda provjeriti neke prilično općepoznate i javne činjenice. A da je Å¡kolstvo u rasulu, govori i činjenica koliko ljudi nije sposobno za čitanje s razumijevanjem i analiziranje dijelova rečenice. Naime, nikoga nisam nazvao “debelom guzicom”.

      1. “Netko je negdje spomenuo i mogućnost da se u statistici nalaze i glazbene Å¡kole”
        Poštovani P.O.E., što mislite, odakle se financiraju glazbene i likovne škole? Da nije kojim slučajem državni, županijski i gradski PRORAČUN? Toliko o razumijevanju podataka.
        Navedeni su brojevi SVIH škola koje se financiraju iz proračuna, a to gdje vama curi novac ne biste smjeli pretvarati u problem poreznih obveznika što je trenutno slučaj.

        “Naime, nikoga nisam nazvao “debelom guzicom”.”
        Onda postoji više komentatora pod istim pseudonimom:
        P.O.E. on 04/04/2013 at 19:01
        Nastavno osoblje raste zato jer TREBA rasti, jer da ne raste, sada bismo imali 40 učenika u razredu. Ali da bi to otkrio, autor teksta je morao mrdnuti guzicu iz fotelje, a to je problem jer je guzica očito velika.

        Ali to je obično tako, kad se ostane bez argumenata, ide se ad hominem.

        1. Ako netko glazbene i likovne Å¡kole trpa u opće obrazovanje, onda zaista viÅ¡e nemamo o čemu raspravljati. A zanimljivo mi je kako se neprestano pozivate na “porezne obveznike” kao na vrhovni autoritet, otprilike kao na Boga: svima je na usnama, svi se u njega zaklinju, a nitko ga nikad nije niÅ¡ta pitao i malo tko uistinu radi onako kako On želi.

          Å to se tiče kontroverznog spominjanja debele guzice, vidim da pripadate onoj grani čovječanstva kojoj su “biti” i “imati” sinonimi. Pa, s obzirom na to, ne čudi me zagovaranje privatizacije apsolutno svega Å¡to postoji. Sreća u nesreći je to Å¡to spadate u psihotičnu manjinu. Nesreća u svoj toj sreći je Å¡to se te psihotične manjine gospoda iz vlasti povremeno sjete kad im treba sredstvo za batinanje nepoćudnih. Ali tako je bilo i tako će biti, valjda, do neke nove revolucije. A bitna razlika izmeÄ‘u revolucije obrazovanih i revolucije neobrazovanih je Å¡to, kad te s vlasti maknu jedni, zavrÅ¡iÅ¡ u mirovini, a kad te maknu oni drugi, zavrÅ¡iÅ¡ na vjeÅ¡alima. Pa vi birajte.

          1. Å kole su navedene prema kriteriju financiranja iz proračuna, dakle stavka u rashodima državnog proračuna prema funkcijskoj klasifikaciji zove se “OBRAZOVANJE”. Ukoliko se ne slažete, dokažite suprotno, jer tvrdite da su podaci lažirani.

            Broj zaposlenih i broj škola raste, a rezultati su sve lošiji. Ukoliko se ne slažete, dokažite suprotno.

            Porezni obveznici pod prijetnjom zatvora prisiljeni su sve izdašnije plaćati sve lošije rezultate javnog sektora, između ostalog i obrazovnog sustava. Ukoliko se ne slažete, dokažite suprotno.

            Ako ćemo o bezobrazluku: Predstavnik vašeg sindikata predložio je i tražio uvođenje harača, a time se javno hvalio. Harač se uvodio i siromašnijima od vas, samo kako bi vi zadržali svoja takozvana prava. Ukoliko se ne slažete, dokažite suprotno.

            Dajte malo, razmašite se nekom argumentacijom. Čak vam ni ad hominem ne ide najbolje.

            >>A bitna razlika između revolucije obrazovanih i revolucije neobrazovanih je što, kad te s vlasti maknu jedni, završiš u mirovini, a kad te maknu oni drugi, završiš na vješalima. Pa vi birajte.<<
            Zaista? Hoćete reći kako su Robespierre, Lenjin, Che Guevara ili recimo Pol Pot, koji su svi bili viosko obrazovani – kamilica?

            A što se tiče dizanja guzice i odlazak na teren:
            U Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu profesori žele smijeniti ravnatelja jer ih "terorizora" da moraju iz zbornice u razrede sa školskim zvonom, umjesto da još malo ispijaju kave.
            Sramotno s njegove strane, očekivati nekakav red, radi i disciplinu svojih profesora.

            Može i koja poslovica:
            Um je kao padobran: ako je zatvoren, ne služi ničemu. Vaš je sudeći po nikakvom nivou argumentirane rasprave dosta zatvoren.

            1. Glazbene i ostale škole uopće ne spadaju u sustav općeg obrazovanja. To što je nešto tako navedeno u državnom proračunu, ne znači da je tako u stvarnosti. Iskreno, osjećam se kao idiot što tako nešto uopće trebam objašnjavati.

              Broj zaposlenih i broj škola raste, a rezultati su sve loošiji. Apsolutno točno. Kao rješenje, predlažem zajedničku molitvu. Ili žrtvovanje dvadeset djevica za sljedećeg punog mjeseca. Ili privatizaciju školstva. Evo, tri rješenja iz iste kategorije, nijedno nema veze s mozgom, strukom, ikakvim poznavanjem materije. Laprdanje gluposti samo kako bi se privukla pažnja i autor ispao pametan. Trol najvišeg nivoa.

              I opet se spominje Njegova Preuzvišenost Porezni Obveznik. Još samo kad bi i Njega netko nešto pitao.

              Ne znam koji sindikalac je predlagao uvođenje harača, ali to nije moj sindikat. Ali nema veze, svi učitelji i nastavnici su jednan veliki kolektivni um, što god jedan od njih izvali, mora biti da tako misle svi ostali. Nakon svega dosad napisanog, nisam uvjeren da će išta što ovdje napišem doći do mozga kojemu je namijenjeno.

              Ovaj komentar o Klasičnoj je komentar dostojan gospodina Göbbelsa. Zaključujem raspravu. Imate svoj blog pa serite po njemu. Neću se više ponižavati pokušavajući objašnjavati da je nebo plavo, a trava zelena. Što je previše, previše je.

  6. >>Ovaj komentar o Klasičnoj je komentar dostojan gospodina Göbbelsa. Zaključujem raspravu. Imate svoj blog pa serite po njemu. Neću se više ponižavati pokušavajući objašnjavati da je nebo plavo, a trava zelena. Što je previše, previše je.<<

    Baš je zanimljivo da ste Göbbelsa spomenuli, a prije toga potrebu za revolucijom intelektualaca.
    Ne znam koliko ste upućeni u suradnju vaše struke i nacista, pitajte kojeg kolegu povjesničara.
    Nationalsozialistische Lehrerbund (Nacionalsocijalistička udruga učitelja) osnovana je 1929. Cilj je bio uspostava nacističkog pogleda na svijet tokom cjelokupnog školovanja. Nakon dolaska Hitlera na vlast, NSLB licencirana je kao jedina učiteljska organizacija u Njemačkoj.
    http://en.wikipedia.org/wiki/National_Socialist_Teachers_League

  7. Odličan tekst o privatnom školstvu u hrvatskoj.

    http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/119467/Default.aspx

    Godišnja cijena školarine u privatnoj školi iz članka iznosi 31000 kuna. Da u hrvatskoj pdv nije 25% nego 15% koliko bi bilo narmalno da iznosi, te da cijena rada nije toliko skupa i da postoji veća konkurencija među privatnim školstvo cijena bi sugurno iznosila oko 20000 kuna, odnosno mjesečno oko 1700kn. Za tu cijenu se dobiju sve potrene knjige, tri obroka dnevno mogućnost učenja 5 stranih jezika, oprema za tjelesni itd. Ako sve to zbrojimo ispada da je privatno školstvo daleko jeftinije od javnog. U privatnim školama gotovo pa da nema nasilja i diskriminacije među učenicima.

    Još bolji primjer je katolička privatna škola koja košta samo 600, a sa školskim prijevozom(dođu po djecu kod njihove kuće i odvezu ih u školu) 700kn.

    Molim sve zagovornike javnog obrazovanja da mi navedu primjer jednog hrvatskog javnog fakulteta koji je među priznatijima u svijetu. Među privatnim fakultetima ima primjera.

    1. Zanimali bi me ti primjeri.

      Å to se tiče privatnih Å¡kola, radio sam u dvije i mislim da je tih 1700 kuna mjesečno previÅ¡e za knjige i topli obrok. Eventualno se isplati ako je dijete “nemarno” pa u istoj cijeni dobijeÅ¡ i svjedodžbu.

      1. katolička privatna Å¡kola koÅ¡ta samo 600 kn mjesečno zbog toga Å¡to joj nastavni kadar plaća ministarstvo – dakle, porezni obveznici.
        a nasilja i diskriminacije među učenicima bi bilo puno manje i u državnim školama da se učenika može tako lako izbaciti iz škole kao u privatnoj.

  8. Ako ovome društvu nisu potrebne škole, učitelji i nastavnici, predlažem da se to zanimanje ukine, škole zatvore, a djeca ostave na brigu roditeljima pa neka ih oni poučavaju kako znaju i umiju. Vjerujte mi, ja gladan kruha neću biti i nisam nikad bila. Ne zato što su mi roditelji imućni. Naprotiv, bii su obični radnici i rano sam naučila da moram raditi i brinuti o sebi. Osim učiteljskog posla znam raditi svakojake druge stvari i ne bojim se ni zime ni gladi.

    Što se tiče nacista, s njima su surađivali ljudi svih fela i zanimanja pa tako i učitelji. Ali je bilo i liječnika i dirigenata i književnika i glumaca. Ukupno 60 od 123 člana svjetski poznate bečke filharmonije bili su 1942. članovi nacističke stranke ili su željeli postati članovi, a dva su bili pripadnici SS-a.

    1. Nemojte iskrivljavati rečeno. Nigdje nije rečeno da nam ne trebaju škole i učitelji, nego da sustav treba mijenjati. Novca uglavnom ima, ali ide na tko zna kakve pogrešne stvari. Profesora ima, ali na pogrešnim mjestima.
      Ono što nam ne treba je trenutni sustav koji profesorima ne omogućuje ostvarivanje potencijala, koji djecu štiti i kad ne bi trebao, koji profesore pretvara u lutke na koncu, koji profesore ne motivira za rad, nego za osrednjost. Ono što nam ne treba su profesori koji savršeno plivaju u takvom sustavu utrke prema dnu i podržavaju ga.

      A što se nacista tiče, sve mi je jasno, no napisao sam to samo kao odgovor na izjavu da sam Gobbels jer se slažem sa ravnateljem koji od profesora očekuje da krenu na sat kada sat i počinje. Zar je zaista toliko nerazumno očekivati nekakvu točnost dolaska na radno mjesto?

      1. Sustav treba mijenjati, ali tako da se zaposli JOŠ profesora i JOŠ stručnih suradnika, da se izgradi JOŠ škola i JOŠ smanji omjer učenika i profesora. Tekst objavljen u Jutarnjem cijelo vrijeme navija za upravo suprotno. Ako autor nije tako mislio, onda grijeh na njegovu dušu i ničiju više.

        Göbbelsa sam spomenuo jer je komentar o “tjeranju nastavnika na sat” jedna potpuna idiotarija. Laž, manipulacija i besmislica, ali navodi vodu na mlin zna-se-kome. Ali neću opet ustvrditi da autor komentara namjerno laže kako bi opravdao ravnatelja nego ću se ipak prikloniti objaÅ¡njenju pomoću gluposti i neinformiranosti (a ovakav drastičan nivo neinformiranosti uz istovremenu potpunu samouvjerenost ne ide bez gluposti). Treće varijante nema.

        1. Ako pretpostavljate da bi veće ulaganje rezultiralo boljim rezultatima, zašto se u Hrvatskoj događa upravo suprotno?
          Dodatno povećanje djelatnika najvjerojatnije će samo značiti manje plaće u školstvu, pa sad, ako je to vaša želja..?

          Može za promjenu neki dokaz ili argumentacija Vaših vizija. Evo, pronađite jedno relevantno istraživanje koje potvrđuje korelaciju visine izdvajanja za školstvo, veličinu razreda i uspješnost obrazovnog sustava.

          Evo recimo jedno istraživanje Stanford Uni:
          The tenuous connection between per pupil expenditure and educational output means that an estimation of educational spending will not accurately predict the variation in achievement.
          Even if policymakers increased the level of per pupil expenditure, the educational production function estimations predict an underwhelming effect of this increase on educational output. The result would be a similar level of educational achievement and an inflated budget. The only positive effect would be an increased amount of legitimacy to call for educational reform.

          1. zbog toga Å¡to eventualne reforme Å¡kolskog sustava, koje su već dugo vremena prijeko potrebne, kod nas variraju od slaganja ležaljki na palubi dok brod tone do “punom parom naprijed, nema veze Å¡to je ispred nas veliki ledenjak”. -.-

            1. …ili, drugim riječima, Å¡to se u Hrvatskoj novac uglavnom baca bezglavo, bez planiranja i tako da zavrÅ¡i u rukama podobnih i rodijaka umjesto tamo gdje treba, Å¡to biste znali da povremeno pomolite nos iz sobe i sve podatke koje ste skupili po internetu stavite u neÅ¡to Å¡to sam već deset puta spomenuo ovdje – KONTEKST. Povećanje broja nastavnika u proteklih deset godina ne može se nazvati “povećanim ulaganjem”, nego puževim pristizanjem zapadnih normi. Sva istraživanja koja su raÄ‘ena na zapadu nisu mjerodavna za ovaj sirotinjski kazahstanski mentalitet kakav imamo u Hrvatskoj; ta istraživanja postaju relevantna ako je riječ o izdvajanjima za Å¡kolstvo koja su pet do deset puta veća nego naÅ¡a. Drugim riječima, ako čovjek jede kilu kruha na dan, on neće biti puno sitiji ako mu povećamo sljedovanje za joÅ¡ jednu kilu na dan. Samo će se udeblajti. MeÄ‘utim, mi smo trenutno na jednoj Å¡niti dnevno i povećanje za dva-tri puta bi itekako imalo efekta.

  9. Nisam dobio dojam da je članak u “Jutarnjem” usmjeren protiv otuÄ‘enog MZOS-a i svih pridruženih mu agencija, već da se džonom ide na nastavnike i profesore, kao i obično( neradnici jedni!). Provlači se i ingeniozna ideja da se nastavnici plaćaju prema učinku( koji kriteriji?), a ne stažu. To nalikuje na ideju trenutnog britanskog konzervativnog ministra prosvjete u Velikoj Britaniji koji je predložio plaćanje nastavnika prema “izvedbi”(“performance”), pri tome ne definirajući podrazumjeva li pod istim umjetnički dojam, uspjeh na ispitima ili neÅ¡to drugo. Napominjem da je dotični ministar nekada bio novinar, ne osobito istaknut, prema pisanju dobrih novina(“The Guardian”), mediokritet. Osoba bez pedigrea u smislu struke i stručnosti u obrazovanju. Zgrozila me ideja, vjerujem i sve one koji rade u neelitnim Å¡kolama, srednjim strukovnim ili gimnazijama koje upisuju učenici s puno manje od 60 bodova. Naime, koliko god apsurdna, ova ideja nije za odbaciti kao razlog da nam se opet smanje plaće( obrnuto proporcionalno – Å¡to dulji staž, to manja plaća). O tome ću razmiÅ¡ljati dok budem provodio desetke sati(nisu mi u normi) motreći učenike tijekom državne mature(glumit ću detektiva), u isto vrijeme održavajući normalnu nastavu u drugim odjelima. I silno se trudeći prenijeti znanje bar nekolicini zainteresiranih učenika, to su, naime, ovi koji se pojavljuju na nastavi. Oni drugi imaju roditelje, ravnatelja, stručnu službu, inspekciju, MZOS i medije. Znanje im valjda ne treba.

Comments are closed.