(Index.hr) UÄenici 3. razreda KlasiÄne gimnazije u Zagrebu poslali su pismo u kojem apeliraju na pomoć zbog navodnog neprikladnog ponaÅ¡anje ravnatelja Daria Budimira.
“PoÅ¡tovani,
obraćaju Vam se uÄenici 3.razreda KlasiÄne gimnazije s molbom da proÄitate ovaj dopis i pomognete u upoznavanju javnosti s naÅ¡im problemima.
NaÅ¡a Å¡kola je naÅ¡ drugi dom,a mi uÄenici dio smo velike obitelji koja u tom domu obitava ne samo danas,već generacijama. Stalo nam je do naÅ¡e Å¡kole kao Å¡to je i svakoj osobi stalo do svoje obitelji. Želimo da u njoj vlada normalno i ugodno ozraÄje. No, nažalost, danas to viÅ¡e nije tako. Å kola sretnih lica postala je Å¡kola ustraÅ¡enih ljudi, Vlada ozraÄje straha,neizvjesnosti i maloduÅ¡ja.
ZaÅ¡to se to dogaÄ‘a? Odgovor se nalazi u osobi koja bi trebala biti struÄni, a nadasve pedagoÅ¡ki autoritet Å¡kole. NaÅ¡em ravnatelju. Od kad je stupio na dužnost ravnatelja,a ima tome dvije godine,Dario Budimir,sustavno radi na brojnim izmjenama,koje bi,po njegovom miÅ¡ljenju,trebale unaprijediti rad Å kole.
Evo nekih od tih promjena:
Od kada je ravnatelj,Å¡kola,a i mi u njoj zakljuÄani smo tijekom cijelog dana,osim za vrijeme velikog odmora kada nas velikoduÅ¡no pusti van. Koliko je to opasno govori primjer kada je bila vježba evakuacije u sluÄaju požara i kad smo Äekali da se vrata otkljuÄaju 10 minuta. Treba imati na umu da su svi znali da će vježbe biti i unatoÄ tome bilo je problema kod evakuacije. Možete misliti Å¡to bi se dogodilo da se požar nenadano dogodio. Nadalje,po Älanku 13.pravilnika o kućnome redu,veliki odmor traje 20 minuta, a naÅ¡ ravnatelj je sam,mimo zakona i pisane uredbe,odredio odmor od 15 minuta,Å¡to se ne Äini kao velika razlika,no nama tih 5 minuta puno znaÄi.
Jedna je uÄenica pitala zaÅ¡to je skraćen odmor na Å¡to joj je on odgovorio: “Zato Å¡to Ja tako kažem!”.Po Älanku 141.Statuta KlasiÄne gimnazije koji se odnosi na rad vijeća uÄenika stoji da
ravnatelj o svim odlukama vezanih za prava uÄenika saziva Vijeće te suraÄ‘uje s njima kod donoÅ¡enja kućnog reda. On to naravno,ne radi,ignorira nas i ne želi razgovarati. Mi nemamo mogućnost utjecaja na bilo Å¡to. Ono Å¡to je posebno naljutilo razredne odjele 3.razreda i naÅ¡e roditelje je pitanje maturalnog putovanja u GrÄku(to je viÅ¡egodiÅ¡nja tradicija KlasiÄne gimnazije,kruna obrazovnog razdoblja i posjet svim mjestima o kojima smo godinama uÄili).
Bez znanja uÄenika i roditelja,a i nastavnika,samoinicijativno i bez obrazloženja je odluÄio da putovanja neće biti. Kasnije je,pod pritiscima roditelja i nastavnika,promijenio miÅ¡ljenje ,no joÅ¡ uvijek ne znamo niÅ¡ta konkretno(uzmite u obzir da su 3.razredi u ostalim Å¡kolama već na pola otplatili maturalna putovanja). ÄŒini se da nas namjerno ili iz samo njemu poznatog razloga joÅ¡ drži u neizvjesnosti. Posebna priÄa su metode zastraÅ¡ivanja i nas uÄenika, a koliko smo mi imali prilike vidjeti i profesora.
Prije nekog vremena(otprilike 3 tjedna) održana je sjednica NastavniÄkog vijeća gdje se ,oÄito, neÅ¡to dogodilo Å¡to je jako razljutilo naÅ¡eg ravnatelja. Nakon te sjednice sve je postalo joÅ¡ gore. PoÄeo je upadati na sate,ljut i bez pozdrava. Mi smo ostali blago reÄeno zateÄeni takvim ponaÅ¡anjem,a pogotovo neugodnom situacijom gdje nas je ispitivao o radu profesora i nastavnike prekidao u predavanju. I primjetno teatralno odlazio do njih tražeći nekakve papire s oÄitom namjerom da ih ponizi pred nama. To je uvelike utjecalo na kvalitetu nastave,ali u negativnom smislu. Primjećujemo da su profesori zabrinuti,potiÅ¡teni i ustraÅ¡eni. Takva atmosfera za nas uÄenike nije nikako dobra,mi ne želimo takve profesore,mi želimo one naÅ¡e stare raspoložene i uvijek vesele nastavnike. Kvaliteta nastave je drugaÄija, izgubila se ona opuÅ¡tenost koja je vladala u uÄionicama. OpuÅ¡tenost u kojoj je bilo raditi i svladati novo gradivo puno lakÅ¡e.
Mi ne želimo ovakvu Å¡kolu-mi želimo onu Å¡kolu u koju smo se upisali i s veseljem u nju iÅ¡li. Te Å¡kole viÅ¡e nema. Sad je na djelu preobrazba svega onoga Å¡to se ravnatelju ne sviÄ‘a bez da vodi raÄuna koliko je to u interesu uÄenika. Mi ne želimo biti u ozraÄju straha,želimo normalno okruženje. Mi želimo onaj stari duh KlasiÄne gimnazije u kojoj su odrastali naraÅ¡taji,izmeÄ‘u ostalog i naÅ¡i roditelji,koje se uvijek s nostalgijom i pozitivnim emocijama sjećaju. SluÅ¡ajući njihove priÄe mi smo se s radošću i znatiželjom uputili prema takvoj Å¡koli. Ne želimo biti uskraćeni za takvu Å¡kolu. Ne želimo biti prevareni. Jer ovo je prevara – da smo htjeli ići u neku obiÄnu gimnaziju,ne bismo upisali KlasiÄnu. Mi smo željeli izazov,a dobili smo prevaru,nelagodu i strahovladu. ÄŒuli smo da je jedna od novih ravnateljevih ideja zapisivanje trajanja boravka uÄenika u toaletu. Kako opravdati eventualno dulje zadržavanje? Koje je to prihvatljivo vrijeme? Hoćemo li morati objaÅ¡njavati Å¡to smo radili? Hoćemo li se možda morati pismeno oÄitovati?
Å to će nam donijeti budućnost,ne znamo,ali nismo i ne želimo biti ravnoduÅ¡ni. Jer Å¡kola ne postoji zbog jedne osobe niti je to privatna Å¡kola. Ova je Å¡kola puno viÅ¡e od obiÄne Å¡kole,to znaju svi koji su ju pohaÄ‘ali. Svi bi se trebali toj Å¡koli pokloniti u ime preko 400 generacija uÄenika-klasiÄara,a ne da se Å¡kola klanja jednom Äovjeku. Apeliramo na sve koji mogu pomoći- VRATITE NAM NAÅ U Å KOLU!”.