Kako je jedino što imamo na svojoj strani razum i snaga argumenata, sve što nam preostaje je te argumente ponavljati unedogled. Ne sumnjamo da će mjerodavni – koji na svojoj strani imaju silu i koji zbog toga uopće ne moraju ikoga slušati – i ovoga puta ostati slijepi i gluhi. Jedino što možemo zauzvrat je nadati se da će takvo ponašanje biti honorirano na izborima koji su očito jedino do čega je nekim ljudima stalo. Pa krenimo s ponavljanjem…
Kolega nadimkom Alfredo ukratko je na forumu sumirao sve apsurde aktualne politike koja potpomaže rast nasilja, ne samo u školama, nego i u društvu. Tekst prenosimo u cijelosti.
——
Čitajući u zadnje vrijeme članke o nasilju u školama, primjećujem da naši pedagozi i psiholozi opetovano izjavljuju kako su djeca agresivna jer nemaju dovoljno ljubavi. Mišljenja sam da tomu nije tako. Štoviše, volio bih da mi pokažu znanstvene dokaze za te tvrdnje. Osobe koje odlučuju kako će funkcionirati sustav obrazovanja svoje zaključke trebaju donositi isključivo na znanstvenim dokazima. U svim tim člancima i raznim izjavama nisam došao do podataka na kojim znanstvenim dokazima se baziraju njihove tvrdnje. Molio bih da ih objave.
Nasilje se povećava iz godine u godinu, po mom mišljenju, iz jednostavnog razloga – jer može. Kao što vjerojatno psiholozi i pedagozi znaju, djeca testiraju dokle mogu ići, što će im se sve dozvoliti. Podaci o stopi nasilja u školama pokazuju dokle im je sustav dopustio da idu. Nije problem u neuzvraćenoj ljubavi, pažnji itd. – problem je u sustavu. Sustav ih ne sprečava na vrijeme. Pedagoška struka bi se mogla složiti s tom tvdnjom, no oni će isto možda reći da su nastavnici ti koji nisu reagirali na vrijeme. U redu, no gdje su znanstveni dokazi koji podupiru tu tvrdnju? Smatram da nastavnici nemaju adekvatne mehanizme za sprečavanje nepoželjnog ponašanja. U literaturi iz psihologije odgoja i obrazovanja stoji da kazne trebaju biti neposredne i adekvatne kako bi osoba čije se ponašanje treba korigirati mogla odmah dobiti povratnu informaciju te korigirati ponašanje. Gdje se tu uklapaju pedagoške mjere koje se vode kao upravni postupak?
Nadalje, smatra se da su postojeće pedagoške mjere dovoljne “ukoliko se provode dosljedno”. Recimo da su u pravu. Kako postupiti u sljedećem slučaju: dijete je udarilo drugo dijete, učitelj razdvaja učenike, odvodi ih ravnatelju, zovu se roditelji, roditelji kažu da ne mogu ništa, da njihovo dijete njih ne sluša, učenike se uputi pedagogu i psihologu. Na razgovorima su mjesecima, no nema nikakvih pomaka. Učenike se šalje dalje psihologu u bolnicu, ali opet ništa. Prošlo je šest mjeseci, nema nikakvog pomaka, sve to vrijeme učenici su u razredu, tuku ostale učenike, vrijeđaju nastavnike. Objasnite što konkretno dalje učiniti! Koje mjere biste vi poduzeli da zaštitite učenike i nastavnike?
Govori se kako nastavnici trebaju motivirati učenike i održavati red u razredu te se često spominje Finska kao primjer. Molim vas, navedite primjere iz finskih medija u kojima se kritizira nastavni kadar. Znate li da internetske portale, novine, televiziju, čitaju i gledaju roditelji i njihova djeca? Koliko pratim, u medijima se godinama blati nastavnička profesija. Stalno se iznose priče kako nastavnici ne znaju raditi svoj posao, smanjuju im se plaće, a prava su im odavno oduzeta. Mislite li da se takvim radnjama stječe poštovanje učenika i roditelja? Mislite li da će nakon takvog tretmana učenici doći u školu i poštivati svoje nastavnike?
Vrijeđanjem nastavnika oni koji oblikuju obrazovnu politiku brane svoj rad jer, ako su “nastavnici krivi za porast nasilja”, onda to ne može biti sustav i ljudi koji ga oblikuju. No, kao što rezultati na terenu i znanstvena istraživanja u zadnjih 40 godina pokazuju, otkako se provodi pedagogija permisivnosti s uporištem u pokretu samopouzdanja proizašlim iz američkog obrazovnog sustava, nasilje među djecom je u porastu. To ukazuje da je postojeća pedagogija kriva za ovo stanje. Pogledajte rezultate istraživanja.