(Jutarnji list) ZAGREB – Roditelji uÄenika 3.c razreda OÅ Silvija Strahimira KranjÄevića u Zagrebu odluÄili su su pobuniti protiv premjeÅ¡tanja uÄionice svoje djece na prvi kat Å¡kole. Zbog toga juÄer nisu poslali svoju djecu na nastavu pa je prostorija u prizemlju ostala prazna.
Najbolje rješenje
Apsurdna pobuna postaje nehumana kad se otkrije razlog takvom ponaÅ¡anju: 6.a i 3.c trebali bi zamijeniti mjesta da bi Denis BjelÄić, 13-godiÅ¡njak koji boluje od cerebralne paralize, mogao normalno sudjelovati u nastavi i odlaziti na WC.
Naime, Denisu je u listopadu proÅ¡le godine otkriven bubrežni kamenac, a lijeÄnica mu je preporuÄila da pije Å¡to viÅ¡e vode. Zbog toga je Denis puno Äešće morao na WC, koji se nalazi u prizemlju Å¡kole, a njegov je razred na prvom katu.
– Postoji skalomobil, no da bi moje dijete siÅ¡lo s njim u prizemlje i obavilo Å¡to treba, potrebno je oko 45 minuta. Skalomobil se užasno trese i nezgodan je pa sam zamolila pomoć ravnateljice. Ona je najprije odbila pomoći, no nadležne su institucije doÅ¡le u Å¡kolu, snimile situaciju i ocijenile da je najjednostavnije da jedan razred iz prizemlja i razred mog sina zamijene mjesta. Tu su poÄeli problemi. Ravnateljica je odmah rekla kako misli da će se roditelji buniti. OdluÄeno je da se preseli 3.c razred, jedini u prizemlju Äiji uÄenici nemaju stalni boravak u Å¡koli. Navodno im smeta Å¡to će njihova djeca biti u okruženju djece iz petog i Å¡estog razreda. Pa nisu to nasilnici, Äega se oni boje? – pita se Denisova majka Nadica, Å¡okirana razvojem situacije.
Gdje je humanost?
Tvrdi da su se roditelji djece iz 3.c tužili na sve strane: gradonaÄelniku, Ministarstvu znanostu, obrazovanja i Å¡porta, Älanovima Vlade…
– Ne mogu vjerovati da su se oni toliko angažirali samo da bi mom sinu zaustavili prelazak u prizemlje. JuÄer je samo jedna majka dovela svoje dijete, a kad je vidjela da to nije uÄinio nitko osim nje, odluÄila je dijete odvesti kući. Ne znam razumiju li ti roditelji da se to Äini samo i skljuÄivo zbog Denisova zdravlja, a ne zbog neÄijeg hira? ÄŒini mi se da ljudi misle da je humanost jednom godiÅ¡nje nazvati neki humanitarni broj i donirati koju kunu, a ostalo vrijeme biti okrutan prema svima. Ovo je situacija u kojoj se zaista pokazuje neÄija humanost – tuži se majka Nadica.
Denisov razred uz njega
Kaže kako je sretnom Äini samo to Å¡to je Denisov razred uz njega i pruža mu potporu. On sam, kaže, rekao joj je da bi on roditeljima koji se bune protiv preseljenja dao da se jednom provozaju skalamobilom, da vide kako je njemu svaki dan. ÄŒinjenica da su roditelji djece iz trećeg razreda protiv njega teÅ¡ko mu pada, a nevjerojatno je da uz sve probleme s kojima živi svaki dan Denis mora prolaziti i ove muke.
Jedna od majki koja juÄer nije poslala dijete u razred je i psihologinja Dijana Kobas DeÅ¡ković. Ona nam je kratko rekla kako ne zna zbog Äega drugi roditelji nisu poslali svoje dijete na nastavu, ali da je njeno ostalo kod kuće zbog prehlade.
U Å¡koli nas odbili i Å¡ute
– Mislim da ostale stvari nisu relevantne za javnost, roditelji će se obratiti medijima kad budu smatrali da je to potrebno – rekla nam je u kratkom telefonskom razgovoru.
Ravnateljica Å¡kole Dubravka Matković odbila je razgovarati s nama i objasniti nam zbog Äega je doÅ¡lo do problema i na koji ga naÄin ona pokuÅ¡ava rijeÅ¡iti. Nije nas Äak htjela ni sasluÅ¡ati. Samo je po portiru poruÄila da neće razgovarati s nama. ViÅ¡e sreće nismo imali ni s Denisovom razrednicom.
– Ne bih željela niÅ¡ta komentirati i molim da me shvatite. Moja je ravnateljica već odbila razgovarati s vama i zato ne bi bilo u redu da ja neÅ¡to govorim – rekla nam je Renata OpaÅ¡ić, razrednica 6.a.
U nadležnom ministarstvu kažu kako su pokušali pronaći rješenje te da su održali sastanke s ravnateljicom škole i roditeljima.
Agencija za odgoj i obrazovanje provela je nadzor u Å¡koli i naredila zamjenu uÄionica, s Äim se složila i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom.
Dva sastanka u Å¡koli
– Ministarstvo je dobilo podnesak roditelja uÄenika 3. razreda koji nisu zadovoljni predloženim rjeÅ¡enjem dok se ne izvrÅ¡i potrebna prilagodba Å¡kole. Nakon toga održali smo dva sastanka s predstavnicima vijeća roditelja, Grada Zagreba i Agencije za i obrazovanje. Predloženo je da se kao privremeno rjeÅ¡enje postupi sukladno miÅ¡ljenju struÄno-pedagoÅ¡kog nadzora i pravobraniteljice za osobe s invaliditetom – kažu u Ministarstvu.
Ne razumijem o Äemu se ovdje radi?
ZnaÄi li ovo da je MZOÅ uvažio peticiju udruge Nastavnici organizirano, uveo suspenziju te suspendirao Denisa? Dok prava „nestaÅ¡nih“ uÄenika beskompromisno Å¡titi!
Koja je uopće osnova za predstavku roditelja uÄenika 3.c? Ako je nema, zaÅ¡to im MZOÅ , kojem su je uputili, to odmah ne stavi do znanja?
Koje je to pravo njihove djece povrijeđeno?
Čemu sastanci nadležnog ministarstva s ravnateljicom škole i roditeljima? Čemu nadzor i bilo kakva naredba Agencije za odgoj i obrazovanje?
Tko je uopće pozvan da upravlja školom? Ravnateljica ili pak roditelji koji neslanjem djece na nastavu jedini ovdje krše zakon?
Zašto nadležni ne pokrenu sankcije glede tog kršenja zakona, što moraju, već rade sve ostale besmislene radnje, koje ne bi smjeli raditi?
ÄŒemu apostrofiranje djeteta jedne psihologinje? Ne liÄi na Jutarnji da bi na taj naÄin iÅ¡ao povrijediti prava tog djeteta. Je li se spominjanjem majke htjela podvući uloga neformalne druÅ¡tvene moći i veza, zbog kojih nadležni ne koriste svoje ovlasti, nego idu udovoljavati roditeljima „pravednicima“?
Drži se Denis – tvoj 6.a i bolja Hrvatska je uz tebe!
Ukoliko škola ne može osigurati sigurnost trećašića od pojedinaca nasilnika šestih razreda ( a ne može jer je sustav u banani), ravnatelj ne bi smio dopustiti takvo miješanje djece.
Vrlo sliÄan sluÄaj smo imali u Å¡koli moje kćeri gdje su iz sliÄnog razloga stavili prvaÅ¡iće na kat sa ÄetvrtaÅ¡ima. To je bilo svakodnevno maltretiranje kako djevojÄica, tako i djeÄaka.
Iz tog razloga dajem punu podrÅ¡ku roditeljima koji žele sprijeÄiti ono do Äega neminovno mora doći sa ovakvim naopakim stavovima, gdje zaÅ¡tita sustavnih zlostavljaÄa poÄinje joÅ¡ u vrtiću.
gdje je tu ljudskost, razumijevanje problema bolesnih i slabijih, gdje je nestalo suosjećajnosti i potrebe da se pomogne kad se mora pomoći? kakve su to Å¡kole i uÄitelji u njima u kojima mijeÅ¡anje djece iz 6. i 3. razreda dovodi do nasilja? zaÅ¡to mora izaći inspekcija i narediti neÅ¡to sto je svakom normalnom Äovjeku razumljivo? ipak se meni Äini da je negativna selekcija u Å¡kolstvu uzela prevelikog maha i da su mnogi uÄitelji zalutali u uÄione.
Power to the people i Sretnick, pa za Å¡to su, zaboga, u ovom sluÄaju krivi uÄitelji? RODITELJI TVRDE da će doći do nasilja nad mlaÄ‘om djecom! Pa u mnogim drugim Å¡kolama su razredna i predmetna nastava na istom katu ili u istom hodniku pa nema zlostavljanja. PriÄate o tome kao da su Å¡kole rasadnik krimainala 🙁
Ako je negdje i doÅ¡lo do situacije da su mlaÄ‘a djeca zlostavljana, kakvi su to RODITELJI koji svoju djecu uÄe da zlostavljaju manje i slabije, jer od nastavnika u Å¡kolama djeca sigurno to nisu nauÄila.
Nisam okrivila uÄitelje. Sustav treba iz korjena promijeniti. Vratiti ga na onaj stari – strože kazne i ukori. Nisu Å¡kole rasadnik kriminala, već druÅ¡tvo općenito.
Ali smatram da i ustanova u kojoj dijete boravi nekoliko sati dnevno, ukoliko negira postojanje kriminala i kaznenih djela, tada je djelomice i ona kriva.
Primjer poznanika iz susjednog razreda: na izravan napad petaÅ¡ića sa dezodoransom kojim je ciljao u oÄi prvaÅ¡ića, ravnatelj odgovara da je to izolirani sluÄaj i da se oko toga ne treba zabrinjavati.
Danas je to dezodorans spray, sutra će u rukama tog djeteta biti moćnije oružje samo zato jer ga se nije upozorilo i nije snosio sankcije (on i njegovi roditelji).
ÄŒinjenica je da u Å¡kolskim klupama upravo sada sjede pojedinci koji će nažalost (dao Bog da sam u krivu) za desetak godina poÄiniti teže kazneno djelo. Njihov broj ovisi upravo o nama koji Äitamo ove stranice i jedan od razloga Å¡to tipkam ova slova je želja da ta brojka bude 0. Toj jadnoj djeci treba pomoć, a jedino mjesto gdje mogu dobiti adekvatnu pomoć je Å¡kola (doma su zanemareni). Nemojmo se ogluÅ¡ivati na nasilje i praviti se da u Å¡kolama toga nema. Ima i to viÅ¡e nego u naÅ¡e doba, jer poruka koju nasilnici danas dobiju se u mnogoÄemu razlikuje od one koju su dobili naÅ¡i vrÅ¡njaci.
By the way, do napada dezodoransom ne bi doslo da su prvaÅ¡ici bili odvojeni od visih rareda 😉