(Dnevnik.hr) Zastrašujući su podaci kako je svako četvrto dijete zlostavljano u školi od strane svojih vršnjaka. Maloljetnici, upozoravaju stručnjaci, takvo ponašanje često uče od svojih roditelja. Hrvatski zakoni pak, roditeljima nasilnika, ne propisuju nikakve kazne.
Ako u Hrvatskoj gotovo 150 škola nosi titulu škola bez nasilja, za svako četvrto dijete to je mjesto na kojem doživi nasilje od svojih vršnjaka. Nakon prijavljenog zlostavljanja, problematičnog maloljetnika, prema zakonu, čeka niz odgojnih i sigurnosnih mjera. Maloljetnički zatvor krajnja je sankcija za one starije od 16 godina. Zakon, međutim, ne propisuje kazne za roditelje nasilne djece. ‘Nažalost, sankcija kao sankcija u smislu pravne mjere prema roditelju zbog ponašanja djeteta se ne može izreći’, kazala je Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika.
U europskim zemljama roditelji nasilnika plaćaju velike novčane kazne ili odrađuju društveno koristan rad. Roditelj nasilnog djeteta kod nas će se kazniti tek ako se dokaže da je zanemarivao ili zlostavljao vlastito dijete. ‘Znate, nije lako roditelja poslati u zatvor, zato su puno bolje palijativne mjere. Ako je relativno dobro imovinsko stanje, onda su novčane kazne itekako dobro došle’, kazala je Mira Tecilazić Bašić, predsjednica Odjela za mlade Županijskog suda u Zagrebu.
S nasilnicima je sve teže i profesorima. Više od 7000 nastavnika potpisalo je peticiju kojom traže uvođenje novih odgojnih mjera. Oni se protiv nasilja mogu boriti samo papirologijom. ‘Ono što je nama na raspolaganju, prođete kroz crveno, policajac vam zapiše kazneni bod, on vam ostane neko vrijeme i onda se briše. Takve su naše pedagoške mjere’, kazala je Ivana Valjak Ilić, profesorica njemačkog jezika. Kako se ponašati, i što je dobro, a što nije djeca najbolje uče od svojih roditelja koji za postupke svoje djece ne odgovaraju.
Ivana Ivanda
Mislim da bi se problem djece zlostavljača u osnovnim školama brže počela rješavati kada bi se njihovi roditelji doveli u situaciju u kojoj su mnogi roditelji djece koja su zlostavljana u školi, da budu prisiljeni prebaciti djete u drugu školu.
Dakle, trebala bi postojati mjera u kojoj bi se po službenoj dužnosti djeca zlostavljači u nekoj školi zamjenila za drugo djete zlostavljača koje radi problem u drugoj školi koja je značajno udaljena od škole u kojoj je djete zlostavljač zlostavljalo drugu djecu ili nastavnike.
Time bi ih se maknulo iz poznate okoline u kojoj ih se svi boje i morali bi se ponovno prilagođavati, a i njihovi roditelji bi bili prisiljeni suočiti se s problemom, jer bi bili “kažnjeni” time što djete moraju voziti do udaljene škole.
To naravno ne bi riješilo problem koji nastavnici imaju s takvom djecom, no možda bi u nekim slučajevima primoralo roditelje da se pokrenu.