Do sada prikupljeno 7022 potpisa; Ministarstvo i dalje šuti, a posljedice se gomilaju

Potpisima iz osnovne škole Hugo Badalić iz Slavonskog Broda – njih 40 – napokon smo prevalili magičnu brojku od 7000 ljudi koji podržavaju našu inicijativu i prijedloge za poboljšanje stanja u hrvatskim učionicama. Zahvaljujemo svima na potpisivanju, organiziranju i podršci i opet obećajemo da nećemo stati. Proteklih dana dobili smo puno medijskog prostora, dosta zahvaljujući i temi koji smo pokrenuli na forumu, koja je naišla na zgražanje cjelokupne javnosti: roditelja, medija i stručnjaka. Svih osim mjerodavnih u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta koji su, kad ih se direktno pitalo, nastavljali ponavljati svoje napamet naučene frazetine od kojih se svaka može pobiti s dvije rečenice, a kad bi uspjeli izbjeći izravno sučeljavanje, onda bi jednostavno nastavljali sa šutnjom i ignoriranjem.

Jedna od najtežih posljedica ove šutnje i ignoriranja – zapravo možda i jedina bitna – objavljena je na našem forumu i sada je ovdje prenosimo.

Upravo snosim posljedice nepostojanja mjere suspenzije u višim razredima osnovne škole. Jako sam ljuta. Slučaj razreda kojega je pohađalo moje dijete je epski slučaj, poznat u mojoj školi.

Razrednik i predmetni nastavnici su početkom osmog razreda sazvali roditeljski sastanak i objavili roditeljima da zbog većeg broja djece koja godinama (od prvog do osmog razreda) ometaju rad, oni ne mogu održati kvalitetnu nastavu, nisu zadovoljni postignućima, iskreno su priznali da ne mogu dobro obavljati svoj posao i da će naša djeca imati posljedice od toga u vidu nedostatnog znanja koje je potrebno za nastavak školovanja.

Nastavnici nisu mogli kvalitetno održati nastavu, ne jedan sat ni dan, nego sve dane i sve sate redom. I o tome su izvijestiti roditelje. Naravno, na sastanak su došli “pogrešni” roditelji, oni čija djeca nisu ometala nastavu. Oni koji su ometali do sada su već prekinuli školovanje u SŠ. Ostali još uvijek vuku posljedice i pokušavaju pokrpati rupe u temeljima.

Mene KOŠTA nepostojanje mjere suspenzije. Dođe mi da sada podnesem račun roditeljima te djece kojoj se nije moglo stati na kraj, ili nekom, bilokome, ne znam, ravnatelju, razredniku… možda Ministarstvu koje je omogućilo situaciju da se ne održava kvalitetna nastava za djecu koja žele učiti, zbog nekolicine koju ne zanima školovanje…

Vrijedi reći da smo na sastanku održanom krajem prosinca, kad smo uručili tada prikupljenih 6600 potpisa i zahtjeve, shvatili da je svrha sastanka bila samo da nas se “umiri”, a ne da se nešto i postiogne. Na razgovoru koji je trajao sat i pol rečeno nam je da se Zakon o odgoju i obrazovanju više ne može mijenjati, nego treba napisati novi (iako se dosta toga može praktično riješiti i bez zadiranja u taj zakon, kad bi samo postojala volja), da učitelji “nisu stručni procijeniti koga se treba ukloniti iz razreda” i da o svemu treba provesti dugu javnu raspravu kako se rješavanjem starih, ne bi stvorili novi problemi.

Valjda kao što se provela “duga” javna rasprava kad su uvodili Zdravstveni odgoj ili novi sustav upisa u srednje škole. Prve nije ni bilo, a druga nije bila “rasprava” nego prikupljanje mišljenja i odbacivanje onih koju nisu “pametni”, kako je rekla savjetnica ministra.

Na kraju sastanka na stolu smo ostavili zahtjeve kao i CD sa skeniranih 6600 potpisa. Dok smo izlazili, netko je povikao za nama: “Oprostite, ostavili ste neke materijale.” Okrenuli smo se i rekli da je to ono što smo došli donijeti. Gospođe su se ljubazno nasmiješile.

Zbog svega toga smo, nakon sastanka, Ministarstvu poslali poruku:

Poštovani,

S obzirom na to da razgovor održan 19. prosinca s temom prijedloga udruge “Nastavnici organizirano” nije završio nikakvim konkretnim zaključcima, molim vas da nam dostavite službeno pismeno očitovanje o našim prijedlozima koje je potpisalo 6600 učitelja, nastavnika, pedagoga, psihologa i ravnatelja.

Također, bilo je govora o stavljanju problematike na širu raspravu. Molimo da nas – i javnost – informirate kakva će se točno rasprava pokrenuti i kada.

Do danas odgovor nije stigao.

Prošlog tjedna smo poslali podsjetnik i zamolili za odgovor, međutim, odgovora i dalje nema.

U međuvremenu, svaki je zaposlenik u toj zgradi primio prosječnu plaću od 10.000 kuna.

Pošto nam za sada ništa drugo ne preostaje, i dalje pozivamo sve kolege koji još nisu potpisali peticiju, da nam pošalju potpise i podrže nas u ovome. Također zahvaljujemo medijima i pozivamo ih da nastave pratiti obrazovanje na način na koji su ga pratili u proteklih mjesec i pol. Jer riječ je o možda i najvažnijoj temi za dugoročni napredak cjelokupnog hrvatskog društva.