“Mi smo degradirani, a to koriste i djeca i roditelji”

(Slobodna Dalmacija) Odgojno zapuÅ¡teni učenici i nasilje u Å¡kolskim klupama odavno viÅ¡e nisu pojava koja je rezervirana za, uvjetno rečeno, loÅ¡ije trogodiÅ¡nje strukovne Å¡kole koje upisuju manje ambiciozna djeca. “Picavanje” uz blagoslov roditelja i liječnika koji olako ispisuju ispričnice, arogantno i nepristojno ponaÅ¡anje prema učiteljima, ali i kolegama u razredu, nasilje… udomaćili su se i u učionicama gimnazija, dobrih Å¡kola, pa i meÄ‘u Ä‘acima nižih razreda osnovnih Å¡kola.

Učitelji su, na žalost, sve nemoćniji pred tim pojavama, budući da nemaju adekvatan “alat” da se nose s njima. Jednostavno, kako nam se već godinama žale prosvjetni radnici, pedagoške mjere u tolikoj mjeri zaostaju za brutalnom stvarnošću u školskim hodnicima da su gotovo posve neefikasne.

– S nasilnom i problematičnom djecom u našoj školi radi stručni tim koji se sastoji od jednog psihologa i jednog pedagoga. S obzirom na to da imamo 1200 učenika, jasno je da je to nedovoljno stručnih suradnika. A rezultati rada s takvom djecom mogu biti dobri samo ako se radi sustavno i kvalitetno, što bi država morala osigurati na način da zaposli više tih stručnjaka, ali i da stalno educira sve ljude u sustavu prosvjete kako bi se mogli nositi s tim izazovima – rekla nam je Suzana Kačić-Bartulović, profesorica hrvatskog jezika u splitskoj Ekonomsko-birotehničkoj školi.

Prema njezinim riječima, danaÅ¡nje generacije djece nemaju uzore i vrlo im se teÅ¡ko nametnuti kao autoritet u pozitivnom smislu te riječi. Posao učiteljima dodatno otežavaju i pojedini roditelji koji, kad doÄ‘e do problema, ne suraÄ‘uju dovoljno sa Å¡kolom i okrivljuju učitelje za opaske i loÅ¡ uspjeh svoje djece. Osim toga, često su skloni misliti kako su im djeca najpametnija na svijetu i da je najlakÅ¡e biti učitelj…

Moramo biti čarobnjaci

− Djeca su nam emotivno zapuštena, a mi smo kao profesija degradirani, što učenici shvaćaju i ponekad zloupotrebljavaju, tako da je u tim uvjetima jako teško raditi. Osobno nastojim biti tolerantna prema djeci, rješavati probleme iskrenim razgovorom, i učenici to najčešće prepoznaju i cijene. Međutim, u današnje vrijeme zaista morate biti čarobnjak da pridobijete pažnju učenika, da im održite koncentraciju i da vas, uz to, oni poštuju i zavole – govori nam Suzana Kačić-Bartulović.

Što se tiče prijedloga za suspenzijom nasilnih đaka iz učionica, ona se načelno slaže s tim, ali pod uvjetom da se u tom razdoblju osigura stručni tretman za tu djecu, jer sama činjenica da nisu u razredu neće riješiti problem.

– S druge strane, jedan zlostavljač u razredu zaista može maltretirati cijeli razred i “povući” za sobom još nekolicinu povodljivih učenika – smatra profesorica Kačić-Bartulović, te dodaje da bi se učenike i roditelje trebalo malo češće i više podsjećati na to da imaju svoje obveze, a ne samo prava. A jedno od njihovih temeljnih obveza jest da redovito dolaze na nastavu, što dobar dio njih, uz blagoslov roditelja, vješto izbjegava.

– Učenik s više od 30 posto neopravdanih izostanaka trebao bi biti usmjeren na polaganje predmetnog ispita – smatra naša sugovornica.

Zadar: Smanjili broj izgreda

− Nasilje se u našoj školi svelo na pojedinačne izgrede, koje rješavamo “u tišini”, i to ovim redoslijedom: s učenikom najprije razgovara razrednik, što najčešće bude dovoljno, a ako ne, s njim razgovaraju u našoj stručnoj službi, gdje imamo psihologa, pedagoga i defektologa. Tek ako ni tu ne uspijemo, zovemo roditelje, a u najgorem slučaju obratili bismo se Centru za socijalni rad − kaže Marko Marin, ravnatelj zadarske OŠ Šimuna Kožičića Benje, koju pohađa 1150 učenika.

U toj se zadarskoj osnovnoj školi na početku svake školske godine čita kućni red, kako učenicima, tako i roditeljima. Kućni red nalazi se i na njihovoj web-stranici, pa je svatko informiran da u školi za vrijeme nastave ne može koristiti mobitel, šetati hodnikom ili doći u školu nedolično obučen. Pravila vrijede i za roditelje, ne mogu ni oni dolaziti u bilo kakvom “izdanju” u školu, kaže ravnatelj Marin.

− Naša je formula što više komunikacije s učenicima. Svaki sat razredne nastave posvećen je prevenciji, ponašanju, razgovoru. Puno razgovora preduvjet je da djeca budu razumna i da nema nepriličnog ponašanja − kaže Marko Marin, ističući da pod nedoličnim ponašanjem i nasiljem, kada razrednik reagira i pozove učenika na razgovor, smatra izostanke s nastave, “teroriziranje” drugog učenika ili nastavnika, udarac učenika ili neku krađu.

− U ovim teškim vremenima škole imaju što raditi. Ali ne kad je već kasno, naša psihologinja od početka godine ima plan prevencije nasilja i reagiramo i na najmanju sitnicu, diskretnim razgovorom. Učenike promatramo i s njima razgovaramo, reagiramo. Tako se spriječe nepoželjni događaji u školi − zaključuje ravnatelj Marko Marin.