(24 sata) Sve žučnija rasprava o zdravstvenom odgoju, gorljivo zastupanje suprotstavljenih stavova, pozivi na građanski neposluh, uvrede… Sve je to, zapravo, još jedna predstava za javnost, koju puno više zanimaju neke druge teme. Brinu se hoće li uskoro ostati bez posla, hoće li dobiti plaću ili, ako su već na burzi, kad će naći posao. Važnija im je puka egzistencija nego znanstveno-teološko-ideološko nadmudrivanje o spolnosti i seksu.
Zato ova predstava izgleda kao da su je zajednički režirali u Banskim dvorima i na Kaptolu. Vladi, naime, dobro dođe da se javnost nakon registra poreznih dužnika, Registra branitelja ili rasprava o (ne)uvođenju poreza na nekretnine još malo zabavlja nečim ne baš previše važnim. Vjerojatno misle da ljudi tako ne vide njihovu bezidejnost i lutanje u ključnim odlukama koje treba donijeti kako bi Hrvatska napokon krenula prema boljem životu.
S druge strane, Crkva je dosad bila vrlo sramežljiva u kritikama višegodišnjih grijeha nečinjenja raznih Vlada nakon kojih su tisuće ljudi doslovce preko noći završavale na burzi, pa je i njima zdravstveni odgoj dobro došao kako bi pokazali “odlučnost” u borbi za navodna dječja prava.
Zbog toga su obje strane istaknule i svoje udarne šake, spremne na sve. To su prije svih udruga Grozd i ministar obrazovanja Željko Jovanović. Grozdu, primjerice, nije palo na pamet reagirati zbog odluke Jovanovićeva resora da se ukinu ocjene na polugodištu. Zbog te odluke privremeno su se poveselili samo učenici jer nemaju pritiska i sad su više-manje bezbrižni na zimskim praznicima. Nitko nije poslušao nastavnike koji upozoravaju da će zbog toga pravi problemi nastupiti već za koji mjesec, kad više neće biti vremena za pravi popravak loših ocjena. Opasnosti ovakvog uvođenja kampanjskog učenja svjesni su i neki roditelji.
No oni nisu dovoljno glasni da ih čuju u Grozdu ili Jovanovićevu kabinetu. Ili što je sa školama koje nemaju dovoljno psihologa i pedagoga za pomoć učenicima?! I zbog toga sad nastavnici sakupljaju potpise kako bi se uvela nova kazna za zločeste i nasilne učenike, koje bi udaljili s nastave na cijeli dan. Umjesto da se pronađe novac u proračunu za psihologe, pedagoge i ostale stručnjake koji bi pomogli toj djeci.
Grozd to ne zanima, a ni Jovanović vjerojatno ne zna kako na tom sakupiti političke bodove nekom jakom, ponekad i nekontroliranom ili nepristojnom izjavom koja će završiti u naslovima novinskih tekstova. A tu su i dotrajale školske zgrade u kojima se učenici doslovce smrzavaju (naravno, u ministarstvu će kazati da to nije njihov posao nego problem lokalne samouprave, a za Grozd nije dovoljno atraktivno). Ili što ćemo s djecom koja do škole moraju kilometrima pješačiti ili se voziti u autobusima opasnim za život?
Toliko je važnijih problema u školstvu koji jednostavno ne mogu zainteresirati građanske udruge ili ministarstvo.
Ovo je, dakle, sukob u kojem nema nevinih. Misli li itko od njih na dobrobit djece? Vjerojatno će obje strane odgovoriti da im je to na prvome mjestu, no mi u to baš i nismo previše uvjereni…