(24 sata) Sve žuÄnija rasprava o zdravstvenom odgoju, gorljivo zastupanje suprotstavljenih stavova, pozivi na graÄ‘anski neposluh, uvrede… Sve je to, zapravo, joÅ¡ jedna predstava za javnost, koju puno viÅ¡e zanimaju neke druge teme. Brinu se hoće li uskoro ostati bez posla, hoće li dobiti plaću ili, ako su već na burzi, kad će naći posao. Važnija im je puka egzistencija nego znanstveno-teoloÅ¡ko-ideoloÅ¡ko nadmudrivanje o spolnosti i seksu.
Zato ova predstava izgleda kao da su je zajedniÄki režirali u Banskim dvorima i na Kaptolu. Vladi, naime, dobro doÄ‘e da se javnost nakon registra poreznih dužnika, Registra branitelja ili rasprava o (ne)uvoÄ‘enju poreza na nekretnine joÅ¡ malo zabavlja neÄim ne baÅ¡ previÅ¡e važnim. Vjerojatno misle da ljudi tako ne vide njihovu bezidejnost i lutanje u kljuÄnim odlukama koje treba donijeti kako bi Hrvatska napokon krenula prema boljem životu.
S druge strane, Crkva je dosad bila vrlo sramežljiva u kritikama viÅ¡egodiÅ¡njih grijeha neÄinjenja raznih Vlada nakon kojih su tisuće ljudi doslovce preko noći zavrÅ¡avale na burzi, pa je i njima zdravstveni odgoj dobro doÅ¡ao kako bi pokazali “odluÄnost†u borbi za navodna djeÄja prava.
Zbog toga su obje strane istaknule i svoje udarne Å¡ake, spremne na sve. To su prije svih udruga Grozd i ministar obrazovanja Željko Jovanović. Grozdu, primjerice, nije palo na pamet reagirati zbog odluke Jovanovićeva resora da se ukinu ocjene na polugodiÅ¡tu. Zbog te odluke privremeno su se poveselili samo uÄenici jer nemaju pritiska i sad su viÅ¡e-manje bezbrižni na zimskim praznicima. Nitko nije posluÅ¡ao nastavnike koji upozoravaju da će zbog toga pravi problemi nastupiti već za koji mjesec, kad viÅ¡e neće biti vremena za pravi popravak loÅ¡ih ocjena. Opasnosti ovakvog uvoÄ‘enja kampanjskog uÄenja svjesni su i neki roditelji.
No oni nisu dovoljno glasni da ih Äuju u Grozdu ili Jovanovićevu kabinetu. Ili Å¡to je sa Å¡kolama koje nemaju dovoljno psihologa i pedagoga za pomoć uÄenicima?! I zbog toga sad nastavnici sakupljaju potpise kako bi se uvela nova kazna za zloÄeste i nasilne uÄenike, koje bi udaljili s nastave na cijeli dan. Umjesto da se pronaÄ‘e novac u proraÄunu za psihologe, pedagoge i ostale struÄnjake koji bi pomogli toj djeci.
Grozd to ne zanima, a ni Jovanović vjerojatno ne zna kako na tom sakupiti politiÄke bodove nekom jakom, ponekad i nekontroliranom ili nepristojnom izjavom koja će zavrÅ¡iti u naslovima novinskih tekstova. A tu su i dotrajale Å¡kolske zgrade u kojima se uÄenici doslovce smrzavaju (naravno, u ministarstvu će kazati da to nije njihov posao nego problem lokalne samouprave, a za Grozd nije dovoljno atraktivno). Ili Å¡to ćemo s djecom koja do Å¡kole moraju kilometrima pjeÅ¡aÄiti ili se voziti u autobusima opasnim za život?
Toliko je važnijih problema u školstvu koji jednostavno ne mogu zainteresirati građanske udruge ili ministarstvo.
Ovo je, dakle, sukob u kojem nema nevinih. Misli li itko od njih na dobrobit djece? Vjerojatno će obje strane odgovoriti da im je to na prvome mjestu, no mi u to baš i nismo previše uvjereni…