Å trajk upozorenja najavljen za 29. studenoga prvi je takav dogaÄ‘aj nakon dugo vremena koji se dogaÄ‘a u bar elementarnoj suradnji svih prosvjetnih sindikata bez izuzetka. Upravo zato zaÄuÄ‘uju stavovi pojedinih kolega koji se (i dalje) zgražaju nad pojedinim sindikalnim Äelnicima i izjavljuju da su, u najboljem sluÄaju, skeptiÄni prema svemu, a u najgorem, da neće Å¡trajkati jer “ne žele slijediti takve lidere”. (O onima koji se neće odazvati Å¡trajku zato jer im je generalno glava zabijena duboko u pijesak, a možda i joÅ¡ nekamo, koji ne primjećuju svijet oko sebe i grÄevito se drže tog ostvarenja hrvatskog sna – državne službe i plaćice koja je mala, ali sigurna – ovom prilikom nećemo; njih smo otpisali već odavno jer je rijeÄ o mrtvom balastu kojim obiluje svaki sektor ljudske djelatnosti. Kad odu, nećemo se Äak ni veseliti jer jednostavno nećemo ni primijetiti da ih viÅ¡e nema.)
No, kolege koje se ne žele prikljuÄiti iz protesta možda bi bilo dobro podsjetiti na neke elementarne Äinjenice iz prosvjetarskog života:
– danas poslovi uÄitelja i nastavnika, uz vlastitu struku (dakle struÄna znanja i vjeÅ¡tine koje uÄenicima treba prenijeti) obuhvaćaju: pedagogiju, psihologiju, defektologiju, kriminalistiku, stražarenje, administraciju, posao turistiÄkog vodiÄa, povremeno 24-satno dadiljanje po inozemstvu te izlaganje riziku drakonskim tužbama i sudskim kaznama
– glas nastavnika se u cijelosti (dakle, 100,00%) ignorira u donoÅ¡enju odluka vezanih uz obrazovni sustav
– u proteklih Å¡est mjeseci, Vladinim rezovima, prosvjetari su najviÅ¡e izgubili; zapravo, izgubili su viÅ¡e nego svi ostali zajedno
– i prije ovih gubitaka plaća uÄitelja i nastavnika bila je 10 posto ispod državnog prosjeka plaće, dok istovremeno prosvjetari Äine najmanje petinu visokoobrazovane radne snage u Hrvatskoj; drugim rijeÄima, svaki peti Hrvat koji je zavrÅ¡io fakultet je uÄitelj ili nastavnik
Moglo bi se ovako nabrajati dok na internetu ne nestane prostora, ali i ovo je dovoljno da se zakuca poanta: u situaciji kad nas se toliko gazi i ponižava, kad smo postali otiraÄ nacije, svaÄija kasica-prasica koju će svaka vlast razbiti kad joj usfail sitniÅ¡a, reći da nećemo Å¡trajkati “zato jer nam neki sindikalni Äelnik ne miriÅ¡i” spada u kategoriju daleko s druge strane gluposti. Da, Å¡trajk je organizirana akcija, ali Å¡trajk je, isto tako, i duboko individualna akcija. U Å¡trajku smo svi zajedno, ali i svatko za sebe, svatko sa svojim interesima i ciljevima, i samo ako svi ti ciljevi i interesi pronaÄ‘u zajedniÄki nazivnik sve skupa može biti izvedeno kako treba.
Ideja da se ne želi Å¡trajkati jer se time “ne želi dodavati vjetar u jedra nekim sindikalnim Äelnicima” je ekvivalentna ideji da je loÅ¡e ako meni crkne krava, a dobro ako crkne susjedu. Naravno, može susjed biti zao i pokvaren, ali opet, znamo kakva logika stoji iza ovoga i kamo nas na kraju jedino može dovesti. Å to, nećemo pomoći sebi zato da ne bismo istovremeno pomogli i korumpiranim sindikalcima?
A alternativa je… Å¡to toÄno?
Stara izreka postaje sve aktualnija: tko se ne bori za svoja prava nije ih ni zaslužio. Ako ćete biti vlastiti neprijatelji, to je vaša stvar. Svatko ima pravo izigravati dobroćudnog kamikazu i zabijati se u zid kako bi napravio što manje štete, a i smislu svega toga razmislite sami. Međutim, svojim postupcima i podrškom Vladi, koja je, nakon svega, krenula i u antiintelektualnu medijsku kampanju do sada neviđenu u Hrvatskoj, postajete neprijatelji i vlastitih kolega koji izlažu svoju kožu i vratove, između ostalog, kako bi i vama bilo bolje.
A, kao Å¡to najbolje pamtimo prijatelje koji su nam pomogli kad nam je najviÅ¡e trebalo, jednako tako pamtimo i one koji su nas nagazili kad nam je bilo najteže. U svakom sluÄaju, bit ćete zapamćeni. Na vama je da odluÄite po Äemu.
Pridružite se Å¡trajku, borite se za druge kao Å¡to se drugi bore za vas. Svaka inicijativa do sada je propala zbog nesloge i izdaje. Idite naprijed, ali pamtite izdajnike. Svaki raÄun će na kraju doći na naplatu.
U Äetvrtak, 29. studenog, zakazan je jednodnevni Å¡trajk upozorenja. Vladi, premijeru, ministrima, politiÄarima, druÅ¡tvu. Pridružite se i budite dio onih koji upozoravaju, a ne dio onih koje treba upozoravati.
Jer dok se osvijestite, možda će biti kasno.
Ne bih zamjerio onima koji vode raÄuna tko vodi Å¡trajk i koji su ciljevi Å¡trajka. Pozivu na Å¡trajk od RibiÄa se ne bih odazvao. Zar nemam pravo pamtiti kako nas je izigrao 2006. (Idite naprijed, ali pamtite izdajnike) i kako to da uz njegove Å¡trajkove naÅ¡e plaće ne da rastu nego se smanjuju. Kako sam zaposlen u podruÄju obrazovanja to me prije svega zanimaju i brnu problemi i plaće u obrazovanju. Jest da smo i mi dio javnih službi ali smo i u toj grupaciji najpotplaćeniji i sad da ja Å¡trajkam za plaće zaposlenih u javnim službama, a na Å¡to nas poziva Ribić. Sindikat Preporod poziva na Å¡trajk iz jasnog razloga, smanjenje plaća u osnovnim i srednjim Å¡kolama. Ovom Å¡trajku ću se svakako odazvati. U dijelu svojih zahtjeva ovaj razlog navode i ostali sindikati Matice pa ćemo u tom dijelu zajedno provesti Å¡trajk. I to je dobro. Pridružujem se pozivu da se Å¡trajku odazovemo u Å¡to većm broju
Sudjelovanje u predstojećem štrajku nije pitanje izbora i eventualno slobodnog dana već DUŽNOST svakog zaposlenog u prosvjeti!
Tako je.
Dodala bih da za vrijeme Å¡trajka nismo DUŽNI Äuvati niÄiju djecu. Neću Äuvati niti svoju jer ćemo taj dan provesti u Å¡koli, na radnom mjestu.