(Novi list)
piše: Sanja Modrić
Nizom prigodnih dogaÄ‘anja i kod nas je, kao i u drugim zemljama, proslavljen Unescov Dan uÄitelja. U normalnim državama vjerojatno znaju zaÅ¡to ga slave, ali Å¡to se to 5. listopada proslavlja u Hrvatskoj, to ovdje sigurno nije u stanju reći nitko.
Možda je samo Željko Jovanović to mogao rastumaÄiti i javnosti, a i samim uÄiteljima i nastavnicima kao ministar koji je juÄer za srdaÄna Äestitanja naÅ¡ao neke razloge unatoÄ tome Å¡to je svima potpuno nedokuÄivo kakve.
Trebalo bi, dakle, doista vidjeti o Äemu je tu rijeÄ.
Jer, dok Jovanović sveÄano kadi prosvjetarima, sama ideja da se u Hrvatskoj proslavlja Dan uÄitelja zaista djeluje kao nepristojna provokacija.
Prirodno je, naime, da svoj dan imaju ljudi i zanimanja koje poÅ¡tujemo, Äiji rad cijenimo i za koje mislimo da su za zajednicu jako znaÄajni. A Å¡to ovo druÅ¡tvo i svi njegovi dosad birani predstavnici misle o važnosti naÅ¡ih nastavnika i uÄitelja, to je svakome kristalno jasno.
Možemo pitati neznance na cesti žele li da im sin ili kći bude nastavnik, pa ćemo vidjeti Å¡to će nam reći svi do jednoga. Bilo Å¡to je bolje nego to. U Å¡kole idu samo zanesenjaci, a kod njih praktiÄnost ionako ne igra, plus neÅ¡to onih koji nikome drugome ne trebaju. Nema trećega i normalno da nema.
Jer sve te budale koje rade u prosvjeti gule pet godina na sveuÄiliÅ¡tima da bi ostatak života proveli u smrtnom strahu od toga da će im pregorjeti bojler, da će dijete tražiti novac za Å¡kolski izlet u BeÄ, da će ih punica zamoliti da se do kraja godine odsele u neki drugi stan i da će morati pokopati mater.
Plaće tih budala koje uÄe i odgajaju naÅ¡u djecu vjeÄno su ispod svakog prosjeka i ispod svake kritike. Hrvatski profesori odavna bi pokrepali zajedno sa svojim obiteljima da ne daju instrukcije i ne obavljaju stotine raznih dodatnih poslova izvan radnog vremena ukljuÄujući i kreÄenje po kućama, o Äemu, recimo, imam osobna saznanja.
Školski nastavnici tegle kući testove i zadaćnice u Todorićevim debelim najlon vrećicama jer pristojna aktentaška košta skoro kao njihova plaća. Oni nose najgore cipele, a jedina putovanja na koja su ikad išli su maturalci s đacima.
I još se društvo usuđuje s njima ne biti zadovoljno.
Svi se slažu da je novac mjera priznanja prema svim drugim zanimanjima, samo se od prosvjetara oÄekuje da budu entuzijasti koji ushićeno rade 40 godina iako od svoga posla ne mogu živjeti ni prve godine, a bogami niti posljednje.
ToÄno je da ni vani nitko tko radi u obrazovanju nije bogat, pogotovo ne u javnom obrazovanju, ali mi smo od prosvjete doista napravili ubožnicu. I joÅ¡ k tome kad god nema, prvo nema baÅ¡ za nastavnike.
Za njih nije bilo u devedesetima jer je bio rat, ni kasnije jer je bila obnova, ni poslije toga jer je bilo preÄih stvari, a za njih nema ni sada, jer je kriza. I opet je Milanovićeva vlada uzela baÅ¡ njima od te njihove crkavice. A onda im Äestitaju Dan uÄitelja.
E pa hvala lijepa. Bilo bi bolje ministru Jovanoviću da je juÄer javio da ga boli trbuh pa da izbjegne držanje patetiÄnh govora o zahvalnosti druÅ¡tva uÄiteljima i nastavnicima jer to je izgledalo kao d
Pretjerano. Pomalo mi je već dosta tog plakanja nad siromaÅ¡tvom prrofesora i uÄitelja. Susjedi će mi možda poćet donosit pomoć.
Nije to tako pretjerano, to je savrÅ¡ena slika raspoloženja kod uÄitelja. Jednostavno, nakon Å¡to se sve vlade loptaju s nama i oduzimaju nam svojim floskulama dostojanstvo, nakon Å¡to nam lažu da im je stalo do zemlje znanja i da će uÄitelji biti na prvom mjestu Äim doÄ‘u na vlast, nakon Å¡to godinama radiÅ¡ s entuzijazmom i voljom jer voliÅ¡ svoj posao i vjerujeÅ¡ (jer nisi pesimist i ne želiÅ¡ pretjerivati i jadati se) da će evo uskoro biti bolje…..e nakon toga, nije ni Äudo da ljudi tako piÅ¡u i tako se osjećaju. Papir podnosi sve, pa ako i bilo pretjerani, kad je ovako istreseno i podijeljeno sa svojim kolegama, vjerujem da je donijelo olakÅ¡anje i bar malo ublažilo gorak okus u ustima nakon svega Å¡to se dogaÄ‘a.