Piše: Sanja Modrić
(Novi list) Prije nego Å¡to ću sjesti za kompjuter, nabasam juÄer na profesoricu D. Te užasna je ova sparina, te kako su djeca, te ovamo, te onamo, kaže mi, uglavnom, da na odmor ne ide nego će do Å¡kole ostati u Zagrebu, ona i njezin muž, isto profesor kao i ona.
Kako to? E pa tako. BaÅ¡ mi u prosvjeti upropastili smo državu i evo nas je, kaže, stigla pravedna kazna. Dobro da je bar mali u vikendici kod prijatelja. Jer vlasti su nastavniÄkom kadru skresale plaće i do 600 kuna na mjesec. I to je pravo jer odgovorne za veleizdaju – a ovo jest neka vrsta veleizdaje kad je država dotjerana do bankrota – doista je trebalo drakonski sankcionirati. Tko je doveo do krize u zemlji, taj mora i kusati Å¡to je zakuhao, zafrkava se preko plastiÄnih oÄala prof. D.
Sreća je samo da je Milanovićeva i ÄŒaÄićeva vlada napokon razotkrila kako pravi krivci za pomor gospodarstva i za kolaps BDP-a sjede upravo u zbornicama pa je konaÄno i rebnula toÄno tamo gdje treba. Neka sada otplaćuju državne dugove ti gramzivi kurbini sinovi kad su znali trpati u džepove i po pet tisuća kuna na mjesec. Tri, Äetiri, pa i cijelih pet tisuća! Pa tako godinama.
I onda smo doÅ¡li do toga da sada i ta Europska banka za obnovu i razvoj zloguko prognozira da pad gospodarske aktivnosti ove godine neće biti samo 0,6 posto kako su donedavna mislili, nego duplo veći, Äak 1,2 posto. I svi su drugi meÄ‘unarodni financijski faktori skeptiÄni Å¡to se tiÄe oporavka i oÄekuju daljnji pad ekonomije u Hrvatskoj, a nisu niÅ¡ta bolje volje ni Linić i HNB.
Krivce se, dakle, mora istjerati na sunce, raÄune staviti na stol. Barem to kad se nije reagiralo prije. Zato uzmi tim pohlepnim profesorima koje smo do sada tako astronomski plaćali da se bolji ugovor nego njima nudi Äak i momku s dva razreda gimnazije koji će fotokopirati spise za Bandića.
I tako se nas dvije dobro nasmijemo nasred ulice i joÅ¡ nas na kraju luÄ‘aÄki zalije pljusak kao u pravoj, soÄnoj puÄkoj komediji.
Sto mu gromova, velika je to sramota za Milanovića i sve koji sjede u Banskim dvorima i trube kako okreću ovo društvo ljudskim, moralnim i razvojnim vrijednostima.
Ako, naime, u ovoj zemlji joÅ¡ postoje ikakvi baÅ¡ stvarno temeljni orijentiri za politiÄko izjaÅ¡njavanje, onda bi to mogle biti upravo plaće uÄitelja i profesora. Prvo zbog toga jer je nedopustivo da uÄenici iz bogatijih obitelji spiskaju mjeseÄno viÅ¡e para za zabavu nego Å¡to zarade njihovi profesori, a drugo zato Å¡to niske plaće, na malo duži rok, nužno ruÅ¡e kvalitetu svake struke. Za slabo obrazovanu i time nekonkurentnu Hrvatsku, potplaćeno Å¡kolstvo gore je nego iÅ¡ta Å¡to se da zamisliti.
Nikad u životu ne bih glasala za garnituru koja neće biti nimalo pametnija od toga da štedi na ionako bijednim primanjima nastavnika koji se za par tisuća kuna hrvaju s ovom našom dobrano zapuštenom djecom, s prohtjevima loših školskih programa i sa sumanutim administrativnim opsesijama prosvjetnih vlasti.
A baÅ¡ to sam uÄinila. Glasala sam za te kojima nije neugodno da za dužniÄko nasljeÄ‘e svih hrvatskih Ostapa Bendera, lopuža, kriminalaca i budala, terete profesoricu D. i njene kolege. E pa od mene bogami ne bi vidjeli nastave u rujnu. Ni u ludilu.