Vezano za najnoviju odluku Vlade RH o smanjenju plaća uÄiteljima i nastavnicima, udruga “Nastavnici organizirano” objavljuje priopćenje za javnost.
—————————————————————–
ProÅ¡log tjedna hrvatski uÄenik dobio je zlatnu medalju na matematiÄkoj olimpijadi, meÄ‘unarodnom dogaÄ‘aju na kojemu se susreću najbolji iz cijelog svijeta. Bila je to prva zlatna medalja na ovom natjecanju za Hrvatsku otkako postoji.
Ovog tjedna, na dan kad je Vlada Republike Hrvatske donijela odluku da će joj smanjiti plaću za deset posto, mentorica tog uÄenika, profesorica matematike koja je, osim njega samog, meÄ‘u najzaslužnijima za tu zlatnu medalju, rekla je: “Davno sam zakljuÄila da nam sustav sustavno ubija motivaciju. Žalosno je Å¡to ću se ja i dalje truditi obavljati svoj posao najbolje Å¡to mogu. Znam, znam… Ali, veseli me Å¡to sam blizu prijevremenoj penziji jer svi novci na ovom svijetu ne mogu mi platiti osjećaj mira kada pobjegnem od svih nepravdi, korupcije, potplaćenosti, prijevara, tiranije i svega ostaloga Å¡to sada vlada na prosvjetnoj sceni.”
I na ovo se viÅ¡e zaista nema Å¡to dodati. Koordiniranim djelovanjem jednako nesposobnih sindikata i hrvatske vlasti u Äetvrtak je donesena odluka da se najvećem broju visokoobrazovanih ljudi u Hrvatskoj, koji su već do sada imali plaću ispod hrvatskog prosjeka, plaća dodatno smanjuje.
Osveta nad neposlušnima
“Ispriku” i “žaljenje” premijera Milanovića i ministra Jovanovića odbijamo s gnuÅ¡anjem kao kratkoroÄnu jeftinu politiÄku demagogiju te ih shvaćamo samo kao joÅ¡ jedan iskaz politikantskog licemjerja koje će reći sve Å¡to treba reći samo kako bi se moglo i dalje, uz Å¡to manje prepreka, raditi ono Å¡to se želi. Vlada nije bila prisiljena donijeti odluku o ukidanju dodataka na plaće. Mogla je biti pametnija od sindikalista. MeÄ‘utim, nije, i to govori o njihovim pravim namjerama i planovima.
Å to se tiÄe sedamdeset tisuća hrvatskih uÄitelja i nastavnika, njihov problem nije samo u tome Å¡to se “plaća smanjuje”. Nitko ne voli dobiti manje novaca nego Å¡to misli da bi trebao. MeÄ‘utim, nedostatak svijesti koliko je obrazovanje bitan i osjetljiv sektor poprimio je alarmantne razmjere.
Kako je lijepo rekao jedan naslov u hrvatskim medijima ovih dana: svaka budala može uÅ¡tedjeti tako da se oduzima svima jednako. U ovom sluÄaju, Vlada RH je predlagala da se jednako oduzme nastavnicima, fakultetskim profesorima, državnim službenicima, lijeÄnicima, medicinskim sestrama i svima ostalima koji plaće dobivaju iz državnog proraÄuna, uopće nemajući na umu da su poslovi koje sve ove skupine obavljaju toliko razliÄiti – i po važnosti i po težini i po odgovornosti – i da su plaće koje ove skupine primaju toliko razliÄite da se unificirano skidanje po istom kriteriju ne može nazvati drugaÄije nego bezumnim. Kao rezultat, logiÄno, najviÅ¡e su se pobunili oni koji su u prijaÅ¡njim pregovorima već izgubili najviÅ¡e – odnosno dobili najmanje – i koji su od svih ovih skupina najniže na platnoj ljestvici.
Obrazovanje je najvažnija stvar na svijetu. Bez obrazovanja nema napretka. Obrazovanje je, takoÄ‘er, najosjetljivija stvar na svijetu; svaka greÅ¡ka u sustavu imat će dugoroÄne posljedice. Obrazovanje je, na kraju, i najtromiji sustav na svijetu. Da bi poÄeo donositi korist, treba u njega ulagati desetljećima unaprijed. Svaka godina zanemarivanja rezultirat će s dvije godine viÅ¡e koje treba uložiti samo da bi se stvari vratile na staro. I u takvoj situaciji, smanjivati plaće koje su ionako već desetljećima preniske u sektoru koji je već desetljećima gažen može samo netko potpuno neodgovoran i nezainteresiran za dugoroÄno funkcioniranje druÅ¡tva u cjelini.
Najobrazovaniji i najponiženiji
Nije ovdje stvar samo u iznosu plaće. Da, može se preživjeti s 5000 kuna. Mnogi preživljavaju i s manje. Stvar je u tome da se uÄitelji i nastavnici danas osjećaju poniženima i obespravljenima, nakon godina i godina gaženja i omalovažavanja, Å¡to ispodprosjeÄnim primanjima, Å¡to maćehinskim odnosom državnih vlasti koje se ponaÅ¡aju kao da je obrazovanje troÅ¡ak i luksuz, a ne investicija i nužnost.
U cijeloj ovoj aferi jednako odgovornima smatramo i sindikate koji su sudjelovali u pregovorima. Ne (samo) zbog posljednjih odluka, nego zbog kontinuirane desetljetne nesposobnosti i dogovora koje su u proÅ¡losti prihvatili, koje nisu smjeli prihvatiti, a koji su nas sve, u konaÄnici, i doveli do danaÅ¡nje katastrofe. Prije pet godina prosvjetni sindikati su pristali na smanjenje plaća uz obećanje da će se te plaće u budućnosti povećati. Dvije godine kasnije, kad je doÅ¡lo vrijeme da se to obećanje ispuni, isti ti sindikati su pristali na joÅ¡ jedno odgaÄ‘anje povećanja plaća uz joÅ¡ jedno obećanje da će se u budućnosti te plaće povećati. Sada, kad je opet doÅ¡lo vrijeme da se to obećanje ispuni, logiÄno je da je vlast, kad je vidjela koliko su ti sindikati spremni na popuÅ¡tanje, htjela ponoviti stvar. MeÄ‘utim, ono Å¡to su dali Sanaderu – prosvjetarske plaće na pladnju, i to dva puta – Ribić i njegovi vjerni Å¡titonoÅ¡e nisu htjeli dati i Milanoviću.
Uz sve ovo, i njihov legitimitet legitimitet je upitan. Sindikati koji su sada u pregovorima okupljaju manje od polovice uÄitelja i nastavnika, izmeÄ‘u ostalog i zato jer su proteklih godina zbog svoje potpuno promaÅ¡ene politike doživjeli drastiÄan rasap Älanstva tako da su im Älanovi ostali gotovo iskljuÄivo po inerciji i zato Å¡to dobar dio njih – ovo nije pretjerivanje – uopće ne zna u kojem je sindikatu. No, zbog svoje naslijeÄ‘ene povlaÅ¡tene pozicije, ti su sindikati u mogućnosti diktirati uvjete preostaloj većini hrvatskih prosvjetara.
Svakako je zanimljivo da ljudi iz Ribićevog sektora, znanstvenici i zaposleni u visokom obrazovanju, nisu niÅ¡ta izgubili – danaÅ¡nja odluka Vlade RH odnosi se samo na uÄitelje i nastavnike u osnovnim i srednjim Å¡kolama.
Bolje prvi na magarcu nego prvi iz matematike
Koliki je sveopći krah “zemlje znanja” – pri Äemu je ovo smanjenje plaća samo jedna od zadnjih lopata zemlje – govori i primjer vezan za poÄetak ovog teksta: Vlada RH je uredbom dodijelila 320.000 kuna natjecateljima koji su osvojili medalju na Svjetskom prvenstvu iz kickboxinga, te njihovim trenerima i klupskim lijeÄnicima. TakoÄ‘er dodijelili novce sportaÅ¡ima koji su osvojili medalju na natjecanju iz – bodybuildinga.
S druge strane, matematiÄki olimpijci će dobiti: nagradu “Oskar znanja” (koja se sastoji od lijepog simboliÄnog priznanja), stipendiju (koju bi ionako dobili svojim odliÄnim ocjenama i uspjesima) i stisak ruke. Sportski klubovi imaju sponzore, donatore, novac općina i gradova. Imaju li isto uÄenici koji idu na natjecanja i postižu vrhunske rezultate?
Pouka Vlade: gram miÅ¡ićne mase koÅ¡ta viÅ¡e od grama mozga. Bolje da potiÄemo uÄenike da se bave bodybuildingom, utrkama na magarcima, pikadom ili pljucanjem u dalj. OÄito će za uspjehe na nekom takvom natjecanju dobiti viÅ¡e novaca nego od svoga znanja.
—
Udruga “Nastavnici organizirano”
Bit ce opet lijepo najesen kada se ucenici vrate pojasniti im “zasto treba uciti”. Nije ni to znacajan problem u usporedbi koliko nasih “visoko” obrazovanih kolega po uhodanoj inerciji suti…
S iznesenim u Älanku se u potpunosti slažem. Bez obzira na ponaÅ¡anje sindikata u pregovorima Vlada ne može za svoju odluku tražiti opravdanje u postupcima sindikata. Vlada si je jednostavno zabila autogol. Možda će Äak ovim Äinom izazvati suprotan efekt. Ne revolt prema sindikatima već prema samoj Vladi, a Ribić i njegova dva posluÅ¡nika ispasti žrtve. Da se doista radi o posluÅ¡nicima vidljivo je i iz toga Å¡to tijekom pregovora niti Mihalinec niti LaktaÅ¡ić nisu isticali probleme i specifiÄne zahtjeve osnovnih i srednjih Å¡kola, a koje su oni u tim pregovorima zastupali. Poznavajući donekle Äelnike Vertikale obrazovanja i prateći njihov rad slobodan sam zakljuÄiti sljedeće. Ribić je ponovno iskoristio svoje sposobnosti da vjeÅ¡to izmanipulira javnost, a posebno zaposlene u osnovnim i srednjim Å¡kolama. Da mu nije do zadržavanja prava iz TKU-a pokazalo se već na startu pregovora kada je bio spreman potpisati Dodatak I. TKU-a uz uvjet da se izmjene neke odredbe Zakona o reprezentativnosti. Kada Vlada na to nije pristala postavlja uvjet (koji je svakako za podržati) da se sve oduzeto (novci) vrati kada se izaÄ‘e iz krize. Za Vladu je to dakako teÅ¡ko prihvatljivo. Kao drugi razlog zaÅ¡to sada ne može potpisati navodi obvezu provoÄ‘enja referenduma meÄ‘u Älanstvom. TakoÄ‘er dobar argument na kojega se u principu ne može staviti prigovor. Ja sam slobodan zakljuÄiti kako se ipak radi o Ribićevoj osveti Vladi zbog donoÅ¡enja Zakona o reprezentativnosti, a u kojoj eto on ispada veliki borac za naÅ¡a prava, pravi sindikalni voÄ‘a. Jer da mu je stvarno stalo da praviÄne cijene rada prosvjetnih radnika onda je to već trebao i mogao kroz niz ovih godina koliko je predvodnik u pregovorima i ostvariti. Ne mogu ne sjetiti se Å¡trajka iz 2006. godine kada su osnovne i srednje Å¡kole Å¡trajkale 4 dana, a fakulteti jedan, ali smo na kraju svi jednako dobili mizernih 2,2% prosvjetnog dodatka i puno lažnih obećanja. Sada je evidentno da se stvarno radilo o lažnim obećanjima koje ni sam Ribić viÅ¡e ne može prikriti. SpaÅ¡ava ga jedino naÅ¡a (ne i moja) zaboravnost i lakovjernost. Tako za sadaÅ¡nju situaciju dio krivice snosimo i sami.
I na kraju treba reći da je uÄiteljima i nastavnicima svejedno radi li se o osveti ili odmazdi Vlade ili kako god se to nazvalo jer u svakom sluÄaju oni su za sada ostali bez dijela plaće. Kažem za sada jer ovim ostvareni iznos uÅ¡tede nije dovoljan.
Pa zasto bi ucenici ucili i trudili se? Ukoliko zavrse samo osnovnu ili srednju skolu, minimalna placa im je oko 2500 kn. No, ukoliko uloze puno truda, vremena i novaca i zavrse fakultet, minimalna placa im je 1600 kn.
No, ucitelji, profesori, nastavnici, kako se vi borite za vasa prava? Skoro pa nikako. Ne vjerujete sindikatima (s razlogom), ali se ne trudite organizirati na drugi nacin i izboriti svoja prava. Znam, suludo je da se uopce morate boriti za svoja prava, umjesto da su vam zagarantirana. Ali kad vidite da drugacije ne ide, BORITE SE! Pametniji ste, skolovaniji, sposobniji, iskusniji i brojniji od Vlade RH.
milanovic 19.7.2012, profesorima: “IspriÄavam se Å¡to će vam plaća biti manja, no ova godina je takva kakva je, druga će biti bolja.”
linic 10.7.2012, “U zemlji je izvanredno stanje, a iduće godine moglo bi biti joÅ¡ mnogo teže”
I vi jos vjerujete tim genijalcima?!?!
Tko to “mi”?
Svi vi koji se javno ne bunite i ne borite protiv ociglednih lazi, korupcije, pljacke, maltretiranja, vrijedjanja, ponizavanja, trovanja (doslovno i preneseno)…
Svi vi koji vjerujete da ce nas, ovim putem kojim nas vode, jednog dana “izvuci iz krize”, “rijesiti probleme”, “povecati place i smanjiti poreze”. Svi vi koji to sutke podnosite.
Ukoliko nema tih “mi” odnosno “vi” koji jos vjeruju, kako to da su ti ljudi jos uvijek na vlasti?
A Vi sami odlucite kud spadate, u one koji slijepo vjeruju i slijede ili u one koji se trude promijeniti sustav i vlast (i to ne promijeniti iz HDZ u SDP i nazad)
ÄŒekaj, tko smo to “mi koji se javno ne bunimo”? Ej, jel bio dobar tulum sinoć? Mislim, znam da je mamurluk gadna stvar, al ajd malo bolje pogledaj oko sebe…
PoÅ¡tovana Udrugo, ako su krivi sindikati i Vlada (s naglaskom da ste stavili sindikate na prvom mjestu) dignite svoje guzice i uÄinite neÅ¡to. Meni se Äini da ste isti kao svi ostala plaćenićka medijska piskarala koji nas trebaju uvjeriti da su u ovoj situaciji sindikalci pravi “bad guys”. Stoga ja s gnuÅ¡anjem odbijam vaÅ¡ tekst, jer smrdi na neoliberalni potpis.