Priopćenje povodom upisa u srednje Å¡kole – tražimo uvoÄ‘enje prijemnih ispita

“Hrvatske Å¡kole gotovo su u potpunosti prestale biti mjesta čija je primarna funkcija obrazovanje, a postale institucije gdje se rutinski Å¡tancaju svjedodžbe, dok su učitelji prestali biti osobe koje dijele i Å¡ire znanje, a postali državni službenici čiji je posao izdavanje papira bez pokrića.”

Kao i proteklih godina, i ove godine se u hrvatskim srednjim školama ponavlja farsa uzrokvana nepravednim, birokratskim, nazadnim i destimulirajućim sustavom upisa osmaša u prvi razred srednjih škola.

Glavni indikator ove farse je sve veće zaguÅ¡enje hiperodlikaÅ¡ima – učenicima s prosjekom 5,0 u sedmom i osmom razredu osnovne Å¡kole i 60 ili viÅ¡e bodova na bodovanju za upis u srednju Å¡kolu. Iz sve viÅ¡e Å¡kola Å¡irom Hrvatske dolaze informacije kako ove godine viÅ¡e nego ikad “potpunih odlikaÅ¡a” (dakle onih sa svim peticama) nije uspjelo upisati željenu Å¡kolu u prvom roku jednostavno zato jer ih – ima previÅ¡e!

MeÄ‘utim, kao i mnoge druge stvari u hrvatskom obrazovnom sustavu, a i druÅ¡tvu općenito, problem hiperodlikaÅ¡a na upisima samo je simptom jednog većeg, straÅ¡nijeg i puno dubljeg problema, a to je da su hrvatske Å¡kole – i to osnovne puno viÅ¡e nego srednje – gotovo u potpunosti prestale biti mjesta čija je primarna funkcija obrazovanje, a postale institucije gdje se rutinski Å¡tancaju svjedodžbe, a da su učitelji prestali biti osobe koje dijele i Å¡ire znanje, a postali državni službenici čiji je posao izdavanje papira bez pokrića.

Udruga “Nastavnici organizirano” ovakav sustav upisa u srednje Å¡kole smatra katastrofalnim ne samo za hrvatsko Å¡kolstvo, nego i za cjelokupno druÅ¡tvo, i to iz sljedećih razloga:

1. Sustav upisa temeljen isključivo na ocjenama iz osnovne Å¡kole je subjektivan i nepravedan. ÄŒak i u idealnom slučaju, kad bi svi hrvatski učitelji i nastavnici bili jednako korektni i profesionalni, kriteriji različitih osoba nikada se ne mogu potpuno unificirati. Zbog toga prednost pri upisima neće imati učenici koji su u toku Å¡kolovanja usvojili viÅ¡e znanja i bolje radne navike, nego oni koji su u sedmom i osmom razredu osnovne Å¡kole imali one nastavnike koji su – iz bilo kojih razloga – bili skloniji davanju dobrih ocjena.

U manje idealnom slučaju, kakav je na stvari u dobrom dijelu hrvatskog Å¡kolstva, prednost pri upisima će imati učenici koji dolaze iz osnovnih Å¡kola u kojima se ocjene dijele Å¡akom i kapom – bilo zbog “mira u kući” jer se Å¡kola nallazi u maloj zajednici gdje se svi meÄ‘usobno poznaju, bilo zbog direktiva ravnatelja da “naÅ¡i moraju imati dobre ocjene”, bilo zbog samilosti nastavnika koji ne želi hendikepirati “svoje učenike” znajući da ionako “svi drugi poklanjaju, pa neće valjda on biti jedina poÅ¡tena budala”.

2. Sustav upisa temeljen isključivo na ocjenama iz osnovne škole je destimulativan i predstavlja učenje korupcije od malih nogu. Prvo, učenici su svjesni da nije znanje to što će im osigurati boljitak, nego oznaka na komadu papira do koje se može doći na više od jednog načina. Drugo, nastavnike koji ocjenjuju se stavlja u poziciju da samostalno odlučuju o sudbini djeteta koje su pratili nekoliko godina, bez potrebe da se vodi ikakvim objektivnim kriterijima. To što ih mnogi učitelji i dalje pokušavaju održati, usprkos pritiscima sa svih strana, služi im na čast. Na žalost, velika većina u tome jednostavno ne uspijeva o čemu mogu posvjedočiti nastavnici prvih razreda srednjih škola u koje se onda takvi učenici upisuju.

Ubrzana inflacija odlikaÅ¡a jasan je pokazatelj da je ogroman broj osnovnih Å¡kola i nastavnika prihvatio koncept “ocjenjivanja za upis” i ne žele hendikepirati svoje učenike tako Å¡to će ih ocjenjivati objektivno. Jednom kad je ovaj trend započeo, prije puno godina, bilo je logično za očekivati – svima osim prosvjetnim vlastima – da će rasti eksponencijalno i da ga se neće moći zaustaviti nikakvim apelima ili inspekcijama.

Zbog toga zahtijevamo od prosvjetnih vlasti da hitno krenu s osmiÅ¡ljanjem sustava u kojemu bi se učenici upisivali u srednje Å¡kole na temelju ispita na kojemu bi objektivno, pod jednakim uvjetima sa svojim vrÅ¡njacima, pokazali kakvo im je doista znanje, a ne u kakvom su odnosu – oni ili, češće, njihovi roditelji – sa svojim dosadaÅ¡njim nastavnicima ili, češće, s ravnateljem. Taj sustav u prijelaznom periodu može uključivati prijemne ispite, a kasnije se može pretvoriti u “Malu maturu”. No, nekakav oblik ispita mora postojati.

Nastavnici okupljeni u Udrugu “Nastavnici organizirano” su prije Å¡est mjeseci, joÅ¡ u prvim tjednima konstituiranja nove vlasti, pred dužnosnike Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta izaÅ¡li s prijedlogom uvoÄ‘enja prijemnih ispita u srednje Å¡kole, kao i veći broj drugih prijedloga. Od tada do danas sve Å¡to smo dobili kao odgovor je potpuno ignororanje.

Argumenti koje smo u meÄ‘uvremenu čuli, ne kao dio javne rasprave, nego usput, a koji idu protiv održavanja prijemnih ispita – da “nije pravedno da budućnost djeteta ovisi o tome kako će biti raspoloženo i koncentrirano na dan kad piÅ¡e ispit” – ne prihvaćamo. Kao prvo, to je svakako pravednije nego da mu budućnost ovisi o tome je li iÅ¡ao u Å¡kolu gdje su se ocjene poklanjale ili je postojao neki kriterij. Kao drugo, “dan kad se piÅ¡e ispit” ne mora biti samo jedan, a ako je dijete loÅ¡e raspoloženo i dekoncentrirano svaki dan kad piÅ¡e ispit, onda je i to indikator nečega. Kao treće, o tom ispitu djetetu ne ovisi cijeli život i, ako je zaista bila riječ o loÅ¡oj sreći ili nedostatku koncentracije, u najgorem će slučaju izgubiti jednu godinu života (ako već ne bude mogućnosti da se upiÅ¡e u drugom roku) i postupak će moći ponoviti sljedeće godine.

Drugi, čvršći argument protiv ovakvih ispita je da ne treba težiti Å¡kolstvu koje bi bilo “učenje za ispit”, nego onome koje je “učenje za znanje”. No, u sadaÅ¡njoj situaciji, bilo bi dobro težiti Å¡kolstvu koje podržava bilo kakvo učenje jer to je ono čega u hrvatskim Å¡kolama ima sve manje.

Općenito smatramo da treba težiti sve većem uvođenju ispita i donošenju odluka na temelju njih, a ne na temelju pisanih potvrda koje, kad se jednom ispišu, postaju sveti dokument koji se više ne može promijeniti.

TakoÄ‘er pozivamo na konačno započinjanje javne rasprave o ovom pitanju kao jednom od centralnih i najvažnijih za hrvatsko Å¡kolstvo, direktno vezanom uz jednu od najsramotnijih kontinuiranih afera koja se svake godine ponavlja početkom ljeta – i svaki put se svi čudom čude kako je to moguće – a indirektno vezanom uz čitav sustav, pa i cjelokupan pojam obrazovanja.

Udruga “Nastavnici organizirano”
Zagreb, 5. srpnja 2012.

(Dokument u PDF formatu pogodan za printanje možete pokupiti ovdje)