Hrvatski učenici o svom jeziku uče najmanje u Europi

Budući da je u nas obvezna jedino osmogodišnja osnovna škola, naši učenici, ako ne nastavljaju srednjoškolsko obrazovanje, hrvatski jezik praktički uče samo osam godina, znači do 14. godine života. Irci, Englezi i Nizozemci obvezni su materinski jezik učiti najmanje 11 godina, odnosno do petnaeste godine života u Irskoj te do šesnaeste u Engleskoj i Nizozemskoj.

Porazni podaci

Do tih su poraznih podataka još 2006. godine došli prof. dr. Ante Bežen i mr. Vesna Budinski sa zagrebačkog Učiteljskog fakulteta, kada je struka upozoravala resorno ministarstvo na pogubno smanjenje tjedne satnice hrvatskoga jezika u nižim razredima osnovne škole sa šest na pet sati.

– NiÅ¡ta se od tada nije promijenilo. Struka godinama upozorava na problem hrvatskoga jezika i njegov položaj u obrazovnom sustavu, kao i njegov tretman u jezičnoj politici koje uopće nema ni u elementarnom obliku – upozorava prof. dr. Ante Bežen, metodičar i pisac Å¡kolskih udžbenika.

Dok se ovih dana prosipa žuč oko državne mature iz hrvatskoga jezika i koncepta testa, stručnjaci upozoravaju na puno bitnije probleme koji su sada samo eskalirali: uz satnicu, tu je prije svega program hrvatskoga jezika i književnosti u srednjim školama pisan prije 20 godina za pet sati tjedno, a satnica trenutačno iznosi četiri sata tjedno. Tako za potpunu obradu programa nedostaje nevjerojatnih 140 školskih sati. Djeca koja dolaze na fakultete sve su manje pismena:

– Stanje pismenosti vrlo je loÅ¡e, a tomu je kriva mala satnica, loÅ¡ program i način rada. JoÅ¡ prilikom izrade Nacionalnog okvirnog kurikuluma predložili smo potpunu izmjenu paradigme učenja, znači manje bubanja podataka, viÅ¡e usvajanja vjeÅ¡tina govorenja, sluÅ¡anja, čitanja i pisanja – poručuje prof. dr. Bežen.

– Ljudi u nas danas jedva znaju sastaviti složenu rečenicu, a nastavimo li ovako, bojim se da neće znati ni jednostavnu. Porazna je i čitanost, a neki od studenata koji upisuju fakultete kao da prethodno nisu niÅ¡ta radili – kritičan je Domagoj Vidović s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

– Pravimo probleme s Marulićem, a Englezi izvode Shakespearea u originalu, pa čak i Chaucera. Govorimo o teÅ¡koćama u hrvatskom pravopisu, a Francuzi Bordo piÅ¡u Bordeaux, a Englezi Lester Leicester. Å to bi bilo da hrvatski piÅ¡emo na taj način? Mi imamo problem s ije, je, č i ć, a oni imaju tri milijuna problema pa čak organiziraju i natjecanja u spellingu, da sad ne tražim hrvatski naziv kojega nema jer Hrvati nemaju taj problem – kaže Domagoj Vidović.

Å to je napisao Dostojevski?

– Na fakultet nam dolaze djeca koja ne znaju nabrojati ni jedno djelo Dostojevskog, ne znaju da je “Brezu” napisao Slavko Kolar. ÄŒinjenica da je netko maturirao ne znači da poznaje jezik i književnost – smatra naÅ¡a jezikoslovka prof. dr. Sanda Ham, profesorica na osječkom Filozofskom fakultetu i autorica Å kolskog pravopisa.

Prema njezinoj ocjeni, najveći problem leži u tome što je program hrvatskoga jezika, osobito u srednjim školama, opsežan i činjenično pretrpan, a udžbenici na razini fakultetskih:

– Pitanje je treba li povećavati satnicu hrvatskoga, jer u tom slučaju nekom je predmetu morate smanjiti. Ali, ne smijemo prihvatiti retoriku da državna matura ne valja, nelogičan je program hrvatskoga i treba ga svesti na razumnu mjeru – poručuje Sanda Ham.

Samo pet sati tjedno
Prema istraživanjima prof. Bežena u petnaest europskih zemalja, ni u jednoj od njih broj sati materinskoga jezika u nižim razredima osnovne škole nije manji od šest sati tjedno, a prosjek je sedam sati.

U nas, pokazuje istraživanje mr. Vesne Budinski, tjedna satnica hrvatskoga jezika u prvom razredu osnovne škole iznosi pet sati, kao i u četvrtom razredu osnovne. U Mađarskoj ona iznosi čak 8,4 školska sata tjedno u prvom razredu te 7,4 sata u četvrtom razredu osnovne, a u Iraca i Engleza nešto više od pet sati tjedno.

Bežen: To je nacionalno pitanje
Pitanje hrvatskoga jezika nije stranačko, nego nacionalno pitanje oko kojega se trebaju usuglasiti sve stranke, ističe prof. dr. Ante Bežen.

– Jezik u obrazovnom sustavu u konfuznom je položaju. U situaciji kada ulazimo u EU treba znati da su oni u obrazovnim kompetencijama upravo kompetencije u materinskom jeziku stavili na prvo mjesto, a mi nemamo takvu politiku – kaže on. Hrvatska, za razliku od Slovenije, Srbije i Makedonije, nema ni poseban zakon o jeziku, a prof. Bežen preporučuje da se materinski jezik postavi kao najozbiljnija druÅ¡tvena tema.